Kad mu je 2009. godine umrla supruga Sandra, Roy Ridley imao je 61 godinu. Preminula je iznenada tijekom njihova putovanja u Francuskoj, sa samo 56 godina. Preko noći se našao u tišini doma koji je dotad bio ispunjen smijehom i druženjima s prijateljima.
“U prvim danima nakon tragedije prijatelji i obitelj bili su divni prema meni. Dolazili su, zvali, nudili pomoć. No kako su tjedni i mjeseci prolazili, pozivi su postajali sve rjeđi, a kontakti su se gotovo potpuno ugasili. Bio sam sam. Sandra i ja uvijek smo bili društveni; stalno smo imali ljude kod sebe. Tada sam shvatio da smo zapravo uvijek bili oni koji daju, a mnogi naši prijatelji bili su oni koji uzimaju. Kad više nisam imao što dati, više nisu bili zainteresirani za druženje sa mnom”, iskreno je opisao za The Telegraph.
Uzalud zvao stare prijatelje
Postupno se, priznaje, povukao iz društvenog života. “Prestao sam odlaziti u pub, radije sam pijuckao kod kuće uz gramofonske ploče. Radio sam maketu željeznice i gledao televiziju koja mi je postala glavni izvor informacija o aktualnim zbivanjima. Povremeno sam pokušavao stupiti u kontakt s parovima koji su nam nekada dolazili na večere, no izgubili smo vezu, a neki su u međuvremenu preminuli. I prijateljstva koja smo stekli u inozemstvu postupno su izblijedjela.”
Kao da gubitak supruge nije bio dovoljan, 2022. godine doživio je još jedan težak udarac. Od teškog oblika upale pluća preminuo mu je 44-godišnji sin Robert. Ta ga je tragedija vratila u dane samoće i tuge.
Odlazi na čajanke za starije od 75 godina
“Bio sam shrvan, a živjeti se mora i odlučio sam nešto promijeniti. Kako bih se osjećao manje usamljeno, pridružio sam se lokalnoj organizaciji Re-Engage, koja organizira mjesečna druženja i čajanke za starije od 75 godina. Volonteri me prevoze na susrete gdje upoznajem ljude moje dobi s kojima se družim. To mi pomaže da se osjećam manje izolirano, potiče me da brinem o sebi, da se lijepo odjenem i održavam um aktivnim kroz razgovor”, svjedoči.
Pomažu mu i putovanja. “Iako sam najviše uživao putovati sa suprugom i sinom, naviknuo sam se putovati sam. Odlazim na krstarenja kad mi zdravlje dopušta. Nova mjesta, iskustva i poznanstva pomažu mi zadržati vedrinu i svježinu duha. Ove godine punim 78, ali izlasci i putovanja čine da se osjećam kao da mi je 28”, kaže.
Supruga u srcu
Unatoč svemu, supruga Sandra mu i dalje neizmjerno nedostaje. Čuva kutiju s uspomenama punu njezinih fotografija i često je se prisjeti kad čuje pjesmu Hotel California. “Ljudi kažu da je izlazak i upoznavanje novih ljudi poput vožnje bicikla. To se nikad ne zaboravlja. No u stvarnosti je to mnogo teže nego što zvuči, osobito nakon što čovjek dugo vremena provede sam. Ipak, najvažnije je nastaviti dalje, ostati jak i hrabro ići naprijed”, poručio je.
Kako se borite protiv usamljenosti? Što vam najviše pomaže?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!