Japan se suočava s rastućim brojem takozvanih “usamljeničkih smrti”, odnosno smrti u izolaciji. Taj je problem toliko prisutan da Japanci imaju i vlastiti naziv za to, kodokushi. Prema statistikama, lani je zabilježen čak 76.941 slučaj usamljeničke smrti, što je pet posto ukupne smrtnosti u zemlji.
Procjenjuju se da je u preko 22 tisuće slučajeva riječ i o tzv. koritsushi, odnosno situacijama u kojima tijelo preminule osobe nije pronađeno najmanje osam dana. U 7.148 slučajeva, tijelo nije otkriveno više od mjesec dana!
Statistika uključuje i tinejdžere i mlade u dvadesetima
Većinu čine starije osobe, iako statistika uključuje i 57 tinejdžera te 753 osobe u dvadesetim godinama, što govori da su usamljenost i društvena izolacija u modernom Japanu uzeli maha.
“Japansko društvo se jako promijenilo u vrlo kratkom vremenu. Mnogo je čimbenika, ali najveći je kraj tradicionalne obitelji s više generacija i pomak prema individualizaciji, odnosno samačkom životu”, za DW je rekao profesor sociologije kulture Izumi Tsuji sa Sveučilišta Chuo u Tokiju.
Sve manje je ruralnog stanovništva
Japan već najmanje tri desetljeća bilježi pad udjela ruralnog stanovništva jer mladi odlaze iz sela i manjih gradova zbog obrazovanja i boljih poslovnih prilika. U mjestima koja su napustili ostaju uglavnom stariji stanovnici, koji su sve izoliraniji i sve češće umiru sami.
“Kad sam bio dijete, živio sam u kući s roditeljima i dvoje baka i djedova. Bilo je sasvim normalno živjeti u višegeneracijskim kućanstvima, ali danas je takav način života u gradovima gotovo nestao”, dodaje profesor Tsuji.
Površni odnosi sa susjedima
Život u velikim japanskim gradovima dodatno pojačava izolaciju jer ljudi žive u visokim stambenim zgradama i često imaju samo površne odnose sa susjedima. “Japanci prije nisu živjeli u neboderima. Živjeli smo u zajednicama gdje su kuće bile okružene otvorenim prostorima, gdje su se djeca zajedno igrala i gdje se svakodnevno razgovaralo sa susjedima”, napominje.
Naglašava i da je ljudska povezanost ključna za mentalno zdravlje. “Ljudi u stambenim zgradama danas su zatvoreni i izolirani. Ne mislim da je čovjek stvoren da tako živi. Trebamo odnose, razgovor i interakciju”, smatra profesor.
Predlaže i radikalno rješenje, a to je rušenje stambenih blokova i povratak životu u bliskim zajednicama, iako je takva ideja teško provediva u praksi. I japanske vlasti priznaju da je kodokushi ozbiljan problem. Japan je 2021. godine čak uveo funkciju ministra za usamljenost i izolaciju, s ciljem borbe protiv visokog broja samoubojstava i mentalnih poteškoća.
