Ako želite da vaše unuče izraste u uspješnu, zadovoljnu i emocionalno stabilnu osobu, važno je obratiti pozornost na njegovo samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti.
Baš na to upozorava mentalna trenerica Cindra Kamphoff, koja ističe da je samopouzdanje jedan od ključnih čimbenika uspjeha, sreće i osobnog razvoja. No, kako naglašava, riječ je o procesu koji traje cijeli život jer ga izazovi i neuspjesi stalno stavljaju na kušnju.
Ova Stručnjakinja ističe tri ponašanja koja posebno upućuju na mogući nedostatak samopouzdanja kod vašeg unuka, a koja roditelji, bake i djedovi mogu prepoznati i na koja mogu reagirati.
Negativan unutarnji govor kao znak niskog samopouzdanja kod djece
Jedan od najočitijih pokazatelja niskog samopouzdanja je negativan unutarnji govor, osobito kada dijete nakon neuspjeha stalno ”napada“ samo sebe. To se može očitovati kroz izjave da nije dovoljno pametno za svladavanje neke vještine ili ako unaprijed očekuje neuspjeh, primjerice prije testa, nastupa na klaviru ili na oglednom satu iz gimnastike.
Ako dijete često govori rečenice poput ”ja sam totalni promašaj“ ili ”baš sam glup“, važno je podsjetiti ga da pogreške i privremeni neuspjesi ne određuju njegovu vrijednost. Umjesto toga, treba ga učiti da na pogreške gleda kao na priliku za učenje i iz njih izvuče pouke za buduće situacije.
Opasnost stalnog uspoređivanjas drugima
Drugi važan signal je pretjerano uspoređivanje s drugima, osobito s vršnjacima koji se čine uspješnijima. Iako je usporedba prirodna jer nam pomaže razumjeti vlastito mjesto u svijetu, problem nastaje kad se dijete u cijelosti uspoređuje s idealiziranom slikom druge osobe.
Možete mu pomoći tako da unuče usmjerite na ono što može kontrolirati. Korisno je pitati ga što mu ta usporedba zapravo govori o njegovim željama, ciljevima ili onome što mu je važno. Takvi uvidi mogu poslužiti kao temelj za postavljanje realnih, vlastitih ciljeva, a upravo je rad na ciljevima jedan od najučinkovitijih načina jačanja samopouzdanja.
Govor tijela i pad energije
Treći znak može se očitovati i bez riječi i to kroz govor tijela i razinu energije. Čak i ako dijete ne izgovara negativne misli naglas, njegov unutarnji glas može biti vrlo kritičan, osobito nakon pogreške ili neugodnog iskustva.
Bliske osobe odnosno roditelji te bake i djedovi to mogu primijetiti kroz promjene u držanju i ponašanju: spuštena ramena, rjeđi osmijeh, kronično niska razina energije ili povlačenje iz aktivnosti koje su dijete ranije veselile. Takvi znakovi često upućuju na to da se dijete iznutra nosi s osjećajem nesigurnosti ili sumnje u sebe.
Kako pomoći djeci u obiteljskom krugu
U takvim situacijama važno je da roditelji, ali i bake i djedovi, reagiraju obazrivo i budu primjer kako se nositi s emocijama. Umjesto da djeci poručuju da se jednostavno ”razvedre“, korisnije je pomoći im da prepoznaju i imenuju ono što osjećaju. Mentalna trenerica Cindra Kamphoff za CNBC preporučuje jednostavnu tehniku: zastani, smiri se, reagiraj. Ona podrazumijeva kratku pauzu, smirivanje i tek tada promišljenu reakciju na stresnu situaciju.
Upravo učenje kako upravljati emocijama, osobito u stresnim trenucima, jedan je od ključnih temelja za razvoj stabilnog samopouzdanja i otpornosti kod djece.
