Kad je vidjela da njezini roditelji iz okolice Karlovca, koji su u srednjim sedamdesetima, mijenjaju automobil, postavljaju solarne panele, unajmljuju stolara i proširuju gospodarsku zgradu, njihova je kći shvatila da se nasljedstvo ubrzano topi.
“Često čitam da se djeca ne brinu za roditelje koji su ih othranili i za njih bi dali sve. Roditelji se žale i da ih djeca smještaju u domove ili se ne žele odreći vlastitog komfora kako bi im pomogla. No ja sam, iskreno, šokirana životnim stilom svojih roditelja. Ne čini mi se da imalo razmišljaju o djeci i unucima, nego kao da planiraju potrošiti sve što su dobili prodajom djedova stana”, otkriva nam 49-godišnja Adrijana.
“Prije četiri godine prodali su stan koji im je u gradu ostavio tatin otac. Za njega su dobili lijep iznos, više od 170.000 eura. Žive u kući izvan grada, a od nas troje djece sestra i ja s obiteljima živimo u stanovima u gradu, dok je brat u Austriji. Od te prodaje naši roditelji nikome nisu dali ni centa, tek unucima po 500 eura, znači ukupno 3.000 eura. A onda je krenula suluda potrošnja”, opisuje.
Odmah po novi automobil
“Najprije su djedu za puste eure podigli mramorni spomenik, uz objašnjenje da će jednoga dana ondje biti pokopani i oni. Zatim su kupili novi automobil, a stari prodali u bescjenje. Za novi Ford Focus su, s registracijom, izdvojili preko 26.000 eura, uz komentar da će im trajati do kraja života. Nisam mogla vjerovati”, svjedoči Adrijana. Pola godine kasnije, dodaje, angažirali su tvrtku da im dogradi garažu uz gospodarsku zgradu u kojoj drže drva i koja im služi kao spremište.
”Ne mogu se ni sjetiti što su sve kupili u ove četiri godine, čak i solarne panele za krov. Otac je lani kupio i strojni cjepač drva, a sada već razmišljaju o toplinskoj pumpi koja je iznimno skupa”, nabraja kći.
Privatno na liječničke preglede
“Plaćaju si i liječničke preglede, što je u redu. Ali mama je bila čak i na skupoj magnetskoj rezonanci zdjelice za koju su je liječnici uvjeravali da joj nije potrebna. Mislim da su već potrošili barem trećinu iznosa dobivenog prodajom stana, odnosno najmanje 60.000 eura.”
Zna da njeni roditelji imaju pravo živjeti kako žele i raspolagati svojom imovinom, no ipak je ljuta. Gledajući svoje prijateljice, misli da nije dobila dovoljno jak roditeljski poticaj na početku samostalnog života. Sada strahuje da ni nasljedstvo neće biti bog zna kakvo. “Oni su dobili nasljedstvo, a o nama ne misle”, kaže.
“Mislim da bi trebali misliti i na djecu i unuke. Suprug i ja spajamo kraj s krajem, a mama kaže da misli da nam je sasvim dobro i nastavlja živjeti kao da ne postoji sutra. Za par godina neće imati ništa, samo gledam kako sve odlazi”, kaže razočarana kći u pismu naslovljenom na našu rubriku Povjerljivo.
Biste li, da ste u sličnoj situaciji, novac radije potrošili na kvalitetniji život u starosti ili ga sačuvali za nasljednike?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
