U razgovoru s gospođom Božicom (71) iz Zagreba dotaknuli smo se njezinih i suprugovih umirovljeničkih računica, koje ona opisuje kao stalno pretakanje iz šupljeg u prazno. Priznaje kako je svjesna da kao samac sa svojih 600 eura mirovine, ne bi mogla preživjeti.
“Kako god okrenemo, već godinama, odnosno otkako je eura, tjedno na hranu trošimo oko 150 eura. Bilanca je vrlo jasna: dva do tri puta u tjednu odemo u trgovinu, tu svaki put ostavimo 30 do 50 eura. Subotom smo obavezno na placu, tu kupim ribu, sir i jaja kod kumica, kore za tijesto, domaće limune, ponekad bademe, suhe smokve, bučino ulje. Bademe plaćam već 15 eura, jaja su po četiri eura, kolut domaćeg sira po 12 eura. Već smo samo na ta tri proizvoda na toj brojci”, priča nam.
Hrvatski proizvodi su luksuz
Potom kaže da je svjesna kako se to ne mora nužno kupovati. ”Ne mora se ništa, samo umrijeti. Ali zar su orašasti plodovi luksuz? Bučino ulje je luksuz? Luksuz je i limun s našeg Brača, umjesto španjolskog. I maslinovo ulje, umjesto grčkog. I na meso iz Poljske smo se sveli.”
“Eto, meni to ne ide u računicu, zato kupujem skupo domaće kad god mogu i dok mogu”, kaže. Dodaje kako ponekad ima zaliha kod kuće te na placu potroše i manje, ali tada sjednu na kavu i kremšnite u slastičarnu Vincek, koja je na samom Trešnjevačkom placu.
“Može se ljutiti tko god želi na mene jer znam s koliko ljudi preživljavaju, s puno manje nego moj Miro i ja. Da živim sama, kad bih platila režije i gorivo, i ne daj Bože još nešto izvan hrane, bila bih na suhom kruhu. Ovako još nekako dogovorno guramo i zadovoljna sam”, ističe.
Moj prihod je za hranu, suprug Miro financira ostalo
Na hranu i pokoji zbilja mali gušt, ode dakle cijela njezina mirovina. “Dobijem koji euro preko 600 eura. Suprug od svojih 715 eura plaća režije koje su zimi preko 200 eura, benzin, servis, registraciju, gume i popravke auta, održavamo i vikendicu. Istopi se za čas”, kaže.
U mirovini je ona osam, a suprug sedam godina. “Prije eura znali smo otići na ručak u restoran. Sada smo prestali ići, jer kad nam je jednom došao račun od 60 eura za nas dvoje, a jeli smo juhu i potom rižoto te smo naručili po čašu vina, krenula sam preračunavati koliko bi me to koštalo kod kuće. Toliko sam se uzrujala da sam rekla da nam je to zadnji put”, dodaje i kaže da mazi i pazi supruga da što duže požive udvoje.
Kako izgledaju vaši tjedni, odnosno mjesečni troškovi u mirovini? Pišite nam.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
