Nada: Mirovina mi je mala, ali ne toliko da bih izašla na prosvjed

Pozvali su nas umirovljenike na prosvjed za veće mirovine. Kažu na MojeVrijeme.HR da treba poslati poruku. Nisam ja protiv poruke. Imam ih puno i cijeli život šaljem poruke. Iz fotelje. Kad Plenković nešto kaže na televizoru, ja mu odgovorim: “Ma nemoj!” To je važna poruka.

Odmah sam rekla: Ne idem! Kao prvo, zato što se ionako ništa neće promijeniti. Nisam išla, ali znam. Nisam sudjelovala, ali imam mišljenje. Nisam vrisnula “dolje Vlada”, ali znam da sam unaprijed razočarana. R.A.Z.O.Č.A.R.A.N.A. I uvrijeđena. To je moje agregatno stanje.

Neću sindikate!

Osim toga, ne volim sindikate. Ne znam točno zašto, ali ne volim ih. Taj Sindikat umirovljenika Hrvatske stalno nešto traži, piše, poziva, organizira. Meni je to, matere ti, naporno. Kad vidim njihovu predsjednicu, onu blondu, stalno hoće veće penzije, a sad bi i K-15 za umirovljenike. Još malo pa će tražiti i dječji doplatak! N.A.P.O.R.N.A. je.

Nemam ja ništa protiv toga da se netko izbori za mene. Ali bi mi bilo drago da pritom ne izgleda kao sindikat, ne govori kao sindikat i ne traži da ja izađem iz kuće. Uostalom, kaže Špika da je Sindikat zapravo udruga. A svi znamo da umirovljeničkih udruga ima previše. Istina, ne bih sad znala nabrojati tri, ali osjeća se u zraku da ih ima puno previše. Jel tako?

Bolje da ja dobijem manje…

Ne idem ni zato što će, ako se mirovine povećaju u postotku, oni s većim mirovinama dobiti više. E, pa nećemo tako! Zašto bih ja stajala na Trgu da netko s mirovinom od dvije tisuće eura dobije više od mene? Što sam ja, humanitarna organizacija za bolje stojeće umirovljenike? Radije nek’ ja imam 100 eura manje nego da drugi imaju 200 eura više. Pošteno sam rekla, ne glumim.

Ne volim ni Zagreb. Sve je uvijek u Zagrebu. Prosvjed u Zagrebu, ministarstvo u Zagrebu, televizije u Zagrebu, najveći porez u Zagrebu, prometni kolaps u Zagrebu, najskuplji kvadrati u Zagrebu, potres u Zagrebu, sve se naguralo u Zagreb. Zašto se prosvjed nije organizirao u Donjem Miholjcu? Evo, ja ne bih došla, ali bilo bi mi drago. Važno mi je da sam iz dnevnog boravka otvorila regionalni aspekt tog problema. Hvala vam na prilici.

Nisu ispunili kriterije

Ja mislim da ni ta organizacija nije bila baš bogzna što. Sin mi kaže: “Mama, ali prosvjed je organiziran. Pozvali su preko svih medija. Što bi ti još htjela?” Pa ne znam točno, ali osjećam da organizacija nije bila dovoljno dobra.

Nitko me nije osobno nazvao, nije mi poslao autobus pred zgradu, nije provjerio jesam li ponijela vodu, nije mi rezervirao mjesto u hladu i nije mi objasnio što se radi ako me uhvati potreba usred građanskog bunta. A opet, kad bolje razmislim, da su sve to napravili, i dalje mi se ne bi dalo. Ne bi i šlus.

Nekako si mislim da može biti gore. Volim tu rečenicu koja je spasila mnoge vlade, brakove i obiteljske odnose. Mirovine su male, ali mogu biti manje. Cijene su visoke, ali mogu biti više. Lijekovi su skupi, ali može ih i nestati. Onda ni velike penzije ne bi pomogle. Glupo mi je prosvjedovati ako mi netko ne garantira da će rezultat biti sto posto savršen i dati odgovor na najkriznije situacije.

Sve što rade je bezveze

Znam da bi trebalo nešto poduzeti, ali volim kad se netko drugi svađa, da netko drugi nosi transparente, da drugi trpi komentare, drugi stoji na suncu, drugi broji ljude, drugi odgovara na pitanje zašto ih nije bilo više. A ja poslije mogu lijepo reći da je sve to slabo, neuvjerljivo i da se tako ne radi ozbiljan pritisak na Plenkovića. Ne znam što bih ja točno napravila, osim što bih, naravno, svima objasnila zašto ovo što rade nema smisla.

I tako nisam došla. Ne zato što mi je dobro, nego zato što mi je dovoljno loše da se žalim, ali ne toliko loše da si narušim komociju. Jedan je život, treba birati prioritete. A ako se mirovine jednom ipak povećaju, ja ću, naravno, primiti svoj dio. Nisam valjda luda da odbijem. Ali bit ću nezadovoljna, obećajem. I žugat ću da nije dovoljno. Jer takva sam vam ja: protiv svega, osim protiv uplate.

Nisam ni protiv pisanja kritika na Facebooku, normalno. To mi ide najbolje. Vaša Nada.

Tekst je satiričan, Nada je izmišljeni lik, a svaka sličnost sa stvarnim osobama je namjerna.