Iako roditelji čine sve kako bi djeci ostavili što veće i kvalitetnije nasljedstvo, ponekad su obiteljski odnosi narušeni u tolikoj mjeri da majka ili otac čine sve kako bi spriječili zakonom garantirani prijenos imovine s generacije na generaciju.
Upravo se s tim problemom Pravnom savjetovalištu Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH) javio otac koji ima dvije kćeri, ali ne želi da se njegova ostavština dijeli među njima. “Jedna me često obilazi, dok s drugom već godinama nisam ni u kakvom kontaktu zbog svađe. Budući da ona ne pita za mene, niti me obilazi, može li se smatrati nedostojnom za nasljeđivanje?” pita ovaj umirovljenik.
Prema Zakonu o nasljeđivanju, nedostojnost za nasljeđivanje ne nastaje zbog loših obiteljskih odnosa, svađe ili prekida kontakta. Riječ je o iznimnim situacijama u kojima je nasljednik teško povrijedio ostavitelja ili njegovu posljednju volju.
Strogo definirani izuzeci
Nedostojan je naslijediti onaj tko je ostavitelja namjerno usmrtio ili je to pokušao učiniti. Isto vrijedi za osobu koja je silom, prijetnjom ili prijevarom utjecala na ostavitelja da sastavi, promijeni ili opozove oporuku, odnosno koja ga je spriječila da to učini.
Zakon obuhvaća i nedjela vezana uz samu oporuku. Nedostojnim se smatra onaj tko je ostaviteljevu oporuku sakrio, uništio ili krivotvorio kako bi spriječio ostvarenje njegove posljednje volje.
Posebna skupina razloga odnosi se na zanemarivanje ostavitelja. Nedostojan može biti i onaj tko se teško ogriješio o zakonsku obvezu uzdržavanja, tko ostavitelju nije htio pružiti nužnu pomoć iako je to mogao učiniti bez opasnosti za vlastiti život ili ga je ostavio bez pomoći u okolnostima opasnima za život ili zdravlje.
U konkretnom slučaju, pravnici SUH-a odgovaraju da sama činjenica da kći godinama ne komunicira s ocem, ne pita za njega i ne obilazi ga, nije dovoljna da bi se smatrala nedostojnom za nasljeđivanje. Drugim riječima, narušeni odnosi sami po sebi ne brišu zakonsko pravo nasljeđivanja.
Dodaju i da na nedostojnost sud pazi po službenoj dužnosti, osim kada se radi o teškom zanemarivanju obveze uzdržavanja i nepružanju pomoći.
