Mozaik
Kako pomoći odrasloj djeci, a ne ugroziti vlastiti kućni budžet
Hrvatski roditelji poznati su po tome da odraslu djecu financijski podupiru i dugo nakon što odsele, zaposle se i zasnuju obitelji, često i cijeli život, pa i u mirovini. No gdje prestaje razumna pomoć, a počinje medvjeđa usluga?
Čak i kad ih požrtvovnost prema odrasloj djeci gura u velika odricanja i ozbiljniji udar na kućni budžet, mnogi im roditelji uporno u džep guraju eure ili im pružaju lagodan život kod kuće.
Takva praksa nije nepoznata ni na Zapadu, a posebno je izražena u Hrvatskoj, gdje mladi u prosjeku roditeljski dom napuštaju tek nakon 31. godine života. O financijskoj potpori koju roditelji pružaju odrasloj djeci, kao i o osobnu priču umirovljenice Luce iz Dalmacije koja kćeri daje 300 eura mjesečno, možete pročitati na ovoj poveznici.
Financijska pomoć odraslom djetetu nije automatski pogreška. Ona je čin ljubavi u razdoblju gubitka posla, razvoda ili visokih medicinskih troškova. Problem nastaje kad potpora postane neograničena, počne slabiti roditeljsku mirovinu i štednju i čak ih gura u dugove. Ili, s druge strane, usporava djetetovu potpunu samostalnost.
Račune im plaćajte izravno umjesto da im dajete gotovinu
Ako vaše odraslo dijete zaglibi u privremenu krizu i želite mu pomoći oko osnovnih životnih potreba, razmislite o tome da račun platite izravno. To može značiti da novac uplatite stanodavcu, komunalnom poduzeću, osiguravajućoj kući ili automehaničaru umjesto da ga prebacite na račun djeteta.
Tako ćete smanjiti mogućnost nesporazuma oko toga za što je novac namijenjen, a istodobno izbjeći financiranje životnog stila koji niste namjeravali podupirati.
To što ste spremni podmiriti jedan račun, ne znači da morate platiti sve račune. Odaberite trošak koji najviše pridonosi stabilnosti djeteta, poput stanarine, zdravstvenog osiguranja, prijevoza na posao ili vrtića unucima. Izbjegavajte financirati neobavezne luksuze dok god se dijete još uvijek oslanja na vas za osnovne životne potrebe. Pomoć bi trebala voditi prema samostalnosti, a ne održavati životni stil koji si ne može priuštiti.
Prednost dajte potrebama, a ne željama
Namirnice, lijekovi, stanarina, zdravstveno osiguranje i prijevoz do posla nisu isto što i godišnji odmori, restorani, novi elektronički uređaji ili skuplji stan. Mnogi roditelji pomažu u podmirivanju osnovnih troškova poput hrane i mobilnih telefona, ali neki financiraju i troškove koji nisu nužni, uključujući putovanja i odmore.
Kod određivanja granica dobro je postaviti si jednostavno pitanje: ”Hoće li ovo pomoći njegovoj odnosno njezinoj financijskoj stabilnosti?“ Ako je odgovor potvrdan, vrijedi razmotriti pomoć. Ako se radi uglavnom o udobnosti, praktičnosti ili životnom stilu, možda je bolje reći ne.
Roditelji mogu biti velikodušni, a da pritom ne financiraju svaku želju djece. Kad i sami imaju ograničena primanja, pomoć treba usmjeriti prema onome što štiti zdravlje, stanovanje, zaposlenje i dugoročni napredak.
Novac posuđujte samo ako možete podnijeti da vam nikada ne vrate
Posudbe između roditelja i odrasle djece mogu funkcionirati, ali mogu i ozbiljno narušiti odnose. Prije nego što ponudite zajam, zapitajte se možete li financijski opstati ako taj novac nikada ne dobijete natrag. Ako je odgovor negativan, vjerojatno si ne možete priuštiti posudbu. Ako ipak odlučite posuditi novac, zabilježite iznos, plan otplate, rokove i eventualne kamate. Ozbiljan pristup pomaže objema stranama izbjeći nesporazume.
Ipak, mnogi obiteljski zajmovi u praksi se pretvore u poklone. Ako bi povrat novca bio stalan izvor napetosti, možda je mudrije dati manji iznos bez očekivanja povrata. Možete reći: ”Ne možemo vam posuditi 2.000 eura, ali možemo vam pokloniti 700 i pomoći vam pronaći rješenje za ostatak.“ Tako štitite i svoje financije i odnos s djetetom. Bolje je velikodušno dati manji iznos nego ogorčeno posuditi veliki.
Pomozite im sastaviti proračun, a ne samo pokrivati rupe u njemu
Sjednite zajedno i pregledajte prihode, fiksne troškove, dugove, pretplate, prijevoz, troškove hrane i potrošačke navike. Cilj nije posramiti odraslu osobu, nego utvrditi razliku između onoga što ulazi i onoga što izlazi iz kućnog budžeta. Kada taj nesrazmjer postane vidljiv, obje strane možete donositi bolje odluke.
Možete pomoći u otkazivanju nekorištenih pretplata, pregovorima oko računa, pronalaženju povoljnijih modela otplate kredita, usporedbi osiguranja ili izradi realnog plana kupnje namirnica. Možete ih potaknuti i na korištenje aplikacija za praćenje troškova ili savjetovanje u banci oko refinanciranja kredita. Novac bez strukture brzo nestane, dok novac popraćen planom ima mnogo veću šansu promijeniti situaciju.
Za trajnu pomoć, tražite vidljiv napredak
Pomoć ne mora biti bezuvjetna da bi bila izraz ljubavi. Ako je vaše odraslo dijete sposobno raditi ili poduzeti određene korake, dugotrajnija pomoć može biti povezana s razumnim ciljevima.
To može uključivati dodatno školovanje, prijavljivanje na natječaje za posao, otplatu dugova, redovitu štednju ili ako radi i živi kod kuće, sudjelovanje u kućnim troškovima. Zdravo je od roditelja koji financijski pomažu djeci postaviti određene uvjete. Ti uvjeti štite i roditeljski novčanik i djetetovu samostalnost.
Uvjeti trebaju biti jasni i realni. Nemojte postavljati neodređene zahtjeve poput ”budi odgovorniji“. Umjesto toga recite: ”Mogu ti pomagati sa stanarinom tijekom tri mjeseca ako kroz to razdoblje podmiriš minus u banci“. Možda će takav razgovor biti neugodan, ali pomoć pretvara u partnerstvo. Time se također sprječava da samo roditelj snosi svaku žrtvu. Odraslo dijete uvijek mora imati aktivnu ulogu u rješavanju problema.
