Ivan: Školovani su imali lakše poslove, treba im dati minimalnu mirovinu

U Hrvatskoj pojam “mirovinske zavisti” ima sasvim drugačije značenje nego u zapadnoeuropskim državama u kojima mlađe generacije spočitavaju starijima da uživaju privilegije koje njima nikada neće biti dostupne.

Kod nas je sustav postavljen tako da se umirovljenici međusobno optužuju za nezarađene beneficije i život na račun drugih. Taj gnjev među umirovljenicima najbolje svjedoče komentari naših čitatelja koji ne štede ni sportaše ni umjetnike ni umirovljenu političku elitu, a ni branitelje.

Umirovljenica Marija tako bez zadrške tvrdi da sustav dijeli mirovine i potpore onima koji na njih u socijalno uređenoj državi ne bi trebali imati pravo. “Nedavno sam pročitala da se sportašima koji su osvojili neke medalje plaća mjesečno dok su živi i do 1.500 eura. Oni ne znaju što sve imaju. Novac stavljaju na račune u tuđim državama da bi izbjegli plaćanje poreza. Svi ti sportaši imaju velike plaće, imaju puno nekretnina. Ne mogu reći da se ne trude, ali za sebe. Oni imaju mirovine koje su zaradili svojim radom, ali ovo za medalje ne trebaju primati doživotno”, kaže nam.

Da se nju pita, uvela bi reda, a njezina bi metla provela dubinsko čišćenje. “Samo spominju tog Kekina. Pa zar ne vide da takvih ima više od tisuće? To je samo država kriva”, kaže.

Visokoobrazovani kao klasni neprijatelji

Slično razmišlja i Ivan koji na zub uzima umirovljene političare i visokoobrazovane kadrove. Svi oni, smatra, pokazatelj su duboko ukorijenjene nepravde. “Sve one koji imaju visoke mirovine i koji traže postotno povećanje mirovina tri godine staviti na minimalnu mirovinu da vide kako siromašni žive”, kaže. Nezadovoljan je činjenicom da se usklađivanje mirovina provodi postotno, a što je jedino i moguće jer je i inflacija postotna, a ne linearna.

Posebno ga je ražestio Lazar Grujić, predsjednik Stranke umirovljenika koja pozdravlja ukidanje poreza na dohodak koji se obračunavao na mirovine, a od čega će najviše koristi imati upravo oni s natprosječno velikim mirovinama.

“Ovom je mjerom zahvaćeno 550 tisuća ljudi, to nije malo, skoro pola-pola. Tih 550 tisuća ljudi su imali svoje snove, školovali su se, radili odgovorne poslove i davali doprinos društvu, plaćali mirovinske doprinose. Mi vidimo i siromašne ljude, ali to je socijalni program”, kazao je Grujić u programu N1 televizije o čemu više možete pročitati na ovoj poveznici.

Kažite Grujiću…

“Kažite tom Grujiću da oni koji su završili visoke škole su imali i lakše radno mjesto, pet godina fakulteta naspram 40 godina teškog rada”, uzvraća umirovljenik Ivan.

“Dobro znam da ima radnika puno inteligentnijih od visokoškolskih, ali s obzirom na situaciju nisu završili visoke škole jer su bili prisiljeni raditi da bi uzdržavali obitelj, splet okolnosti je bio takav”, nabraja naš čitatelj koji valoriziranje obrazovanja i formalnih kompetencija smatra nepravdom, a visokoobrazovane skoro pa klasnim neprijateljima. Uravnilovka bi za njega bila jedina poštena mirovinska reforma.

Mirovinski sustav kao niz nepravda

Ovakav sentiment drastično odudara od onoga što vidimo u razvijenim ekonomijama poput Ujedinjenog Kraljevstva. Ondje je mirovinska zavist međugeneracijskog karaktera i utemeljena je na činjenici da umirovljenička kućanstva imaju stabilniji i realno viši dohodak od radno aktivnih kućanstava.

Oni koji se tek spremaju u mirovinu misle da neće tako dobro proći. Čak 66 posto pripadnika generacije X očekuje da mirovinska štednja neće biti dovoljna za pokrivanje troškova života u starosti. Pogotovo uz sve glasnije pozivanje da se ukinu socijalni osigurači koji čuvaju vrijednost mirovina, a koji se sve više označavaju kao neodrživi teret javnih financija.

Za razliku od Britanaca, Hrvati ne negoduju zbog budućnosti, već s gorčinom promatraju one koji su mirovinu ostvarili po posebnim propisima, one koji su imali visoke plaće pa na temelju mirovinskih doprinosa imaju i više mirovine ili one koji su nagrađeni za javnu i ratnu službu.

A mirovinske reforme, koje parcijalnim mjerama poput ukidanja poreza na dohodak stvaraju još veće neravnoteže unutar sustava, kao da dodatno guraju umirovljenike u “bratoubilački rat” umjesto da osjetno poboljšaju položaj baš svih umirovljenika.