Što ljudi rade za bolji život u mirovini i koliko smo spremni na promjene

Iako smo po pokrivenosti troškova života mirovinama pri samom europskom dnu, prilagodba načina života u starijoj dobi kod nas i dalje ide teško. S druge strane, u zapadnoeuropskim zemljama i Sjedinjenim Državama umirovljenici sve češće traže fleksibilnija, ponekad i nekonvencionalna rješenja koja im omogućuju financijsku stabilnost i dostojanstven život u zrelim godinama. Krenimo redom.

Drastično smanjivanje životnog prostora

Smanjivanje životnog prostora, pa i onda kada to znači odricanje od vlastitih velikih obiteljskih kuća, samo je jedan od načina na koji si umirovljenici u mnogim bogatijim državama osiguravaju kvalitetniji život u mirovini. Prednosti koje navode su niže režije, manje popravaka, manje stvari i manje brige, ali i više novaca za ono što im srce poželi.

Hrvati smo tu još uvijek tromi pa primjera samaca u trokatnicama diljem Hrvatske ima napretek. Umirovljenica Martina Janeš (68) iz Gorskog kotara tako nam je priznala da je udovica i živi sama u velikoj kući s još većom okućnicom. Jedva još uspijeva sama cijepati drva, kositi, krečiti, plaćati popravke po kući.

“Sve mi je teže i razmišljala sam o prodaji ove i kupnji manje montažne kuće, možda bliže moru. No, kći želi imati ovdje nekretninu ako se u mirovini požele vratiti iz Engleske pa je ta odluka na čekanju”, rekla nam je, o čemu možete čitati na ovoj poveznici.

No, strani umirovljenici objašnjavaju što im donose promišljene odluke. ”Imali smo kuću u atraktivnom dijelu glavnog grada, koja je bila na glavnoj cesti i trebala je renovaciju. Dobro smo je prodali i kupili minijaturnu kuću u manjem mjestu. Još nam je ostalo više od polovice novca koji smo dobili za kuću u gradu. Život nam je neusporedivo bolji i još imamo solidan novac u banci“, samo je jedna od bezbroj sličnih odluka o kojima smo pisali.

Preseljenje u zemlje s nižim troškovima života

Drugi rez koji u mirovini donose mnogi umirovljenici iz razvijenih zemalja jest preseljenje u zemlje s nižim troškovima života. Amerikanci sele u Meksiko, Portugal, na Kostariku ili Tajland, gdje su troškovi života i do 70 posto niži nego u Sjedinjenim Državama pa tu vode gotovo luksuzan život.

”Zdravstvena skrb je pristupačnija, stanovanje je znatno jeftinije, a svakodnevni troškovi, od hrane do prijevoza, mnogo su manji”, hvale se. Zapadni Europljani, a izdvajiti ćemo Nijemce, primjerice sele u Portugal, Španjolsku i Francusku, ali i u SAD, Tursku, Ujedinjene Arapske Emirate pa i Hrvatsku.

“Cijene kuća ovdje su još niske i objekti kojima je potrebno renoviranje mogu se pronaći za oko 20.000 eura”, kazao je nedavno britanski umirovljenik Phil Riley. Više o njegovu životu u Hrvatskoj pročitajte na ovoj poveznici.

Umirovljeni Hrvati s druge strane, rijetko napuštaju domovinu u potrazi za ugodnijim i boljim životom. To ne čudi jer čak 91 posto njih vlasnici su nekretnina, a uz niske mirovine, male ušteđevine, emocionalnu vezanost za dom i obitelj, strah od nepoznatog te zdravstvene prepreke, rijetko se odlučuju na preseljenje u inozemstvo. No povrh svega, mentalitet je takav da stariji osjećaju kao “svetu dužnost” mladima ostaviti svoje nekretnine.

Dijeljenje kuće s podstanarima ili cimerima

Umirovljenici diljem svijeta sve češće iznajmljuju slobodne sobe ili žive s cimerima kako bi smanjili troškove stanovanja. Iako to zahtijeva prilagodbu i dijeljenje prostora, dodatni prihod mnogima čini razliku između financijske nesigurnosti i stabilnije mirovine.

Koliko to u Hrvatskoj i dalje teško prolazi, govori i priča umirovljenice Dinke Juričić iz Šarengrada. ”Ako postoji starija osoba koja ne može živjeti od svoje mirovine, a spremna je preseliti u Srijem, rado ću je primiti. Plaćala bi samo 50 eura za režije, to je sve. Živjela bi potpuno samostalno i neovisno o meni. Napominjem da ne trebam osobu za rad, već samo da mojim psima i mačkama da vodu i hranu kad me nema, uz naknadu za to“, glasio je poziv gospođe Dinke koji smo objavili na našem portalu.

Koliko smo zapravo fleksibilni i spremni na suživot, dok istodobno često kukamo na sve strane, pokazuje i činjenica da je prošla i koja godina prije nego što je gospođi Dinki došla sustanarka.

Rad na pola radnog vremena

Tu se već lakše prepoznajemo. Polako, ali sigurno, i u Hrvatskoj raste broj umirovljenika koji nastavljaju raditi. Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), trenutno radi 40.502 umirovljenika, što je rekordan broj.

Iako taj broj raste, i dalje je riječ o relativno malom udjelu od oko pet posto umirovljeničke populacije, za razliku od EU rekorderke Estonije, gdje radi 55 posto umirovljenika. Radi i oko 8 posto Slovenaca, 10 posto Talijana i 15 posto Nijemaca, dok su iza Hrvatske jedino Rumunjska, Grčka i Španjolska.

K tome, u Hrvatskoj najviše, čak 95 posto umirovljenika, radi na pola radnog vremena, odnosno do 20 sati tjedno, uz zadržavanje pune mirovine. Na puno radno vrijeme radi tek 2.082 umirovljenika, koji pritom primaju 50 posto mirovine.

Prodaja svega i život na putu

Ako je trećoj životnoj dobi Hrvatima teško prodati kuću i preseliti u manji prostor, gotovo im je nezamislivo prodati sve kako bi kupili kamper i živjeli kao nomadi. No upravo je to osobito u SAD-u sasvim čest model. Nakon umirovljenja mnogi prodaju imovinu, kupuju kamper ili manji mobilni dom te putuju od države do države. Žive s manje stvari, bez klasičnog doma i velikih mjesečnih troškova.

Višegeneracijsko stanovanje

Suživot tri, pa i četiri generacije pod istim krovom nekad je bio uobičajen, a danas se situacija gotovo potpuno promijenila. Ipak, u Hrvatskoj još nismo posve neskloni takvoj ideji, a čini se da i svijet ponovno polako naginje takvom modelu života.

Razlozi su visoki troškovi života, radne obveze mladih roditelja zbog kojih su djeca često prepuštena ekranima te sve izraženija usamljenost i djece i starijih, što ponovno otvara pitanje prednosti zajedničkog života. To, naravno, više ne mora značiti dijeljenje istog ognjišta, već može podrazumijevati i dva odvojena stana u istoj kući, uz pomoć pri ruci kad zatreba. O preseljenju umirovljenice kod kćeri, pročitajte ovdje.

Pokretanje malih online poslova

Internet je otvorio vrata brojnim malim poslovima koji se mogu voditi iz vlastitog doma. Umirovljenici pokreću Etsy trgovine, prodaju digitalne proizvode, nude savjetovanja ili monetiziraju hobije.

Takvi poslovi donose dodatni prihod uz fleksibilno radno vrijeme i minimalne troškove, a mnogi pritom otkrivaju da ih ovaj oblik rada ispunjava više nego karijere koje su ostavili iza sebe. Takve male inicijative u porastu su u svim razvijenim zemljama.

No da umirovljeni Hrvati ne vole raditi samo iz naslonjača, nego sve češće pokreću i OPG-ove te se prihvaćaju i fizičkog rada, svjedoči nam i umirovljenik Tadija Aščić (60) iz Cugovca, o kojem smo pisali na ovoj poveznici.