Akcija ne znači uvijek nižu cijenu: Na što treba paziti prije kupnje

Sezona je ljetnih sniženja i trgovci nas sa svih strana bombardiraju velikim popustima, šarenim plakatima i obećanjima o značajnim uštedama. Je li doista riječ o popustu i hoćemo li doista uštedjeti ako se baš sada odlučimo za kupovinu?

U oglašavanju popusta postoje pravila. Kada trgovac najavljuje sniženje cijena, mora istaknuti cijenu koju sada nudi i najnižu cijenu koju je za isti proizvod imao u prethodnih 30 dana. Upravo je to pravilo uvedeno kako bi se spriječilo umjetno podizanje cijene prije akcije, nakon čega bi se proizvod ponovno ponudio po staroj cijeni uz velik postotak “popusta”.

U Hrvatskoj postoje različiti posebni oblici prodaje, među kojima su akcijska prodaja, sezonsko sniženje i rasprodaja. No trgovci se koriste i različitim promotivnim nazivima i tehnikama pa velik natpis “POPUST” sam po sebi ne znači da je ponuda doista povoljna.

Pravilo 30 dana nije zaustavilo baš sve trikove

Europski potrošački centar Hrvatska (ECC) upozorava da neki trgovci i dalje povećavaju cijenu prije velikih akcija kako bi poslije mogli oglašavati veliki popust. Drugi koriste preporučenu maloprodajnu cijenu proizvođača kao referencu, iako ona može biti znatno viša od stvarne tržišne cijene. Tako prividna ušteda izgleda velika, iako kupac na kraju možda neće platiti ništa manje nego inače.

Ipak, ni veliki natpis i ograničeno trajanje ponude nisu jamstvo da je cijena iznimno povoljna. ECC navodi da se neke posebne cijene oglašene kao ekskluzivne za Crni petak mogu pronaći i prije i nakon tih promotivnih dana.

Trećina trgovaca nepravilno je iskazivala popuste

Koliko je problem raširen pokazala je velika europska kontrola internetskih trgovaca tijekom Crnog petka (petka nakon Dana zahvalnosti u SAD-u, koji se s vremenom proširio i u druge zapadne zemlje) i Cyber Mondayja (ponedjeljka nakon Dana zahvalnosti u SAD-u na koji se cijene proizvoda u elektroničkim trgovinama drastično smanjuju). U njoj su sudjelovala tijela iz 23 države članice EU-a te Islanda i Norveške, a provjereno je 314 trgovaca.

Čak 30 posto trgovaca nepravilno je iskazivalo popuste, odnosno nije ih temeljilo na najnižoj cijeni u prethodnih 30 dana. Kod 34 posto trgovaca koji su prikazivali usporedbe cijena, njih 60 posto nije jasno objasnilo odakle potječu referentne cijene.

Kontrola je pokazala i druge načine pritiska na kupce: 18 posto trgovaca koristilo je neku vrstu odbrojavanja ili su tvrdili da se zalihe proizvoda drastično smanjuju, pri čemu je više od polovice takvih slučajeva ocijenjeno kao zavaravajuće. Kod deset posto trgovaca dodatne naknade, poput dostave ili usluga, pojavljivale su se tek kasnije tijekom kupnje.

Ni Hrvatska nije bez problema

Domaći podaci pokazuju da nepravilnosti nisu samo europski problem. U nadzorima zimskih sniženja 2024. godine Državni inspektorat utvrdio je 60 prekršaja u 328 nadzora, odnosno u 18,2 posto kontrola, uključujući devet slučajeva nepoštene poslovne prakse. U zimi 2025./26. provedeno je 305 nadzora i utvrđen 51 prekršaj, među kojima je bilo i osam slučajeva zavaravanja potrošača povezanih s cijenom, odnosno referentnom cijenom.

Za potrošača je zato najvažnije ne gledati samo veliki postotak. Treba provjeriti najnižu cijenu u prethodnih 30 dana, usporediti cijenu s drugim trgovcima i, osobito kod hrane i drugih proizvoda koji se prodaju u različitim pakiranjima, pogledati cijenu po kilogramu ili litri. Kod internetske kupnje treba doći sve do posljednjeg koraka narudžbe jer se dodatne naknade mogu pojaviti tek pred kraj.

A kako sve to izgleda u stvarnom životu?

‘U Hrvatskoj su zakoni jedno, a praksa nešto sasvim drugo’

Dunja Maletić, pravnica s bogatim iskustvom u zaštiti potrošača, kaže da je sustav na papiru dobro reguliran, ali da praksa pokazuje drugačiju sliku.

“Naoko se čini da je zaštita potrošača dobro regulirana odredbama Zakona o zaštiti potrošača koje se odnose na isticanje cijene ili posebne oblike prodaje, poput akcijske prodaje, sezonskog sniženja ili rasprodaje. Ali u Hrvatskoj su zakoni jedno, a praksa nešto sasvim drugo. Još uvijek postoje trgovine, osobito tekstilom, u kojima uopće nema istaknutih cijena, već prodavačica ‘s pulta’ dovikuje kupcu koliko koja haljina košta”, kaže Maletić.

“Isto tako, postoje trgovine koje cijele godine drže na izlogu natpis ‘POPUST’ pa potrošači stječu dojam da će proći povoljnije, iako zapravo nije riječ o popustu, već o redovnim, cjelogodišnjim cijenama koje se lažno reklamiraju kao popust. To je zavaravajuća poslovna praksa koju Zakon o zaštiti potrošača s razlogom zabranjuje. A zašto ipak kod nekih trgovaca prolazi, to je pitanje za neke druge adrese”, kaže.

Kupci često reagiraju na vrišteće natpise

Važno je pitanje i koliko potrošači doista prepoznaju kada je ponuda zaista povoljna. “To je pitanje cjelokupnog čovjekovog odnosa prema novcu. Onaj tko cijeni svoj novac promišlja o njemu, obraća pažnju na vrijednost proizvoda, uspoređuje cijene, raspituje se o kvaliteti, čita recenzije i tek onda donosi informiranu odluku. Tako se, zapravo, štedi”, kaže Maletić.

“Mnogi potrošači u trgovini ponašaju se kao da su na nekom autopilotu. Dovoljno je da trgovac istakne vrišteći natpis ‘SNIŽENO’, ‘POPUST’, ‘SJAJNA CIJENA’ ili ‘DOBRA PRILIKA’ i oni će nekritički posegnuti za proizvodom, navučeni na ideju da će ostvariti uštedu koja to često uopće nije. Građanima definitivno nedostaje financijske pismenosti, kojoj bi trebalo poučavati djecu već od prvog razreda osnovne škole, a u roditeljskom domu još i ranije”, upozorava stručnjakinja te navodi najčešće probleme s cijenama.

Cijena na polici vrijedi i na blagajni

“Najčešća situacija je kad je uz proizvod na polici istaknuta jedna cijena, a na blagajni prodavač očita drugu. Zanimljivo je da se još nikada nije dogodilo da ta druga cijena bude niža. Uvijek je viša cijena od one na polici, što potrošača dovodi u neugodan položaj pa šutke kupi proizvod koji možda inače ne bi kupio”, kaže.

“Mnogima je neugodno reagirati, a upravo na to trgovci računaju. Ako odreagiraju, prodavači se opravdavaju da je riječ o nenamjernoj zabuni, ali ipak inzistiraju na naplati više cijene. Potrošač nije dužan platiti cijenu očitanu na blagajni, već onu koja je bila istaknuta uz proizvod pa može inzistirati na naplati prvobitne cijene s police. Manipulira se i veličinom i čitljivošću fonta kojim se ispisuju cijene, kao i akcijskim cijenama određenih proizvoda. A kad potrošači rano ujutro dođu po proizvode iz akcije, naiđu na prazne police jer su se proizvodi u međuvremenu, navodno, rasprodali”, kaže Maletić.

Najniža cijena mora biti referentna

Tijekom trajanja posebnog oblika prodaje trgovac je dužan istaknuti cijenu koju primjenjuje, kao i najnižu cijenu koju je primjenjivao za istu robu tijekom 30 dana prije posebnog oblika prodaje. To je ujedno referentna cijena.

“Ipak, to ne sprečava pojedine trgovce u prijevarnom postupanju. Znaju i dalje oglašavati bombastične postotke popusta, ali kada se postotak izračuna od istaknute najniže cijene u zadnjih 30 dana, brojke nemaju smisla jer popust zapravo potajno računaju od stare, više cijene koja uopće ne smije biti zakonska referenca. Isto tako, pojedini trgovci nakratko tehnički povlače proizvode s polica pa ih ponovno vraćaju i tako ‘resetiraju’ zakonski rok od 30 dana”, kaže Maletić.

‘Najbolja zaštita svakog kupca bit će njegov vlastiti oprez’

Trgovci, spretni kakvi već jesu, pronašli su druge načine da zaobiđu pravilo. “Iznimno su kreativni po pitanju taktika kojima će privući kupce pa ni zaobilaženje roka od 30 dana nije iznimka. Uvode, primjerice, pravilo da se niska cijena može ostvariti isključivo skeniranjem klupske kartice ili aplikacije na blagajni. Budući da se to tretira kao personalizirana pogodnost unutar zatvorenog kluba vjernosti, trgovci na taj način izbjegavaju primjenu roka od 30 dana.” Više o aplikacijama i programima vjernosti možete pročitati na ovoj poveznici.

“Posežu i za pogodnostima poput ‘1+1 gratis’ ili ‘treći proizvod u pola cijene’, čime također direktno izbjegavaju primjenu tog roka. Ne treba zaboraviti ni kupone, primjerice ‘popust 10 posto na cijeli iznos računa iznad 50 eura’, kojima mame kupce da potroše više kako bi ostvarili popust, a ujedno zaobilaze obvezu prikazivanja povijesti cijena za proizvode koje kupac stavi u košaricu”, kaže Maletić.

Najbolja zaštita svakog kupca bit će njegov vlastiti oprez, pa svakako treba provjeriti nekoliko stvari prije nego što se povjeruje u natpis o ogromnim sniženjima.

Prije kupnje treba pročitati sitna slova

“Prije svega, trebao bi razmisliti treba li mu uopće taj proizvod ili ga možda samo privlači jer je na popustu. Ako mu je proizvod potreban, trebao bi pročitati sitna slova kako bi utvrdio je li popust obračunat u odnosu na najnižu cijenu u zadnjih 30 dana”, upozorava pravnica.

Dobro je pročitati i cijenu za jedinicu mjere, onu sitno otisnutu cijenu po kilogramu ili litri, jer se često događa da je manja kutija na popustu i dalje skuplja po kilogramu nego veće pakiranje istog proizvoda po redovnoj cijeni koje uopće nije na popustu. “Korisno je usporediti cijenu s drugim trgovcima i ne kupovati stihijski. Kod kupovine putem interneta potrebno je proći cijeli proces kupovine, sve do posljednjeg koraka jer se tek tada pokažu skrivene naknade ili visoki troškovi dostave”, nastavlja Maletić.

Informiran potrošač poznaje svoja prava

Dodaje i kako postoje stvari koje bi trebalo promijeniti u sustavu zaštite potrošača. “Iako je zakon beskoristan izostane li učinkovit nadzor nad njegovom primjenom, vjerujem da je informiranost potrošača ipak temelj. Educiran i osviješten potrošač cijeni svoj novac i neće dozvoliti da ga se ‘vuče za nos’.”

“Informiran potrošač poznaje svoja prava, zna prepoznati prijevarna postupanja i zna što poduzeti kada postane žrtvom obmane. Ne odmahuje rukom na problem, već reagira, vjerujući da se upravo na taj način događa promjena. Na jednak način odgaja i svoju djecu, stvarajući od njih buduće odgovorne potrošače”, kaže.

“Država treba sustavno, planski i kvalitetno raditi na informiranosti potrošača svih dobnih skupina o njihovim pravima, a ne samo deklarativno i kozmetički, usputnim projektima kojima se prividno zadovoljava forma brige o potrošačima koji na kraju ostaju prepušteni samima sebi”, zaključuje Dunja Maletić.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.