Maslinovo ulje: Što etiketa otkriva, a što kupac ne zna

Ako na boci piše ”ekstra djevičansko maslinovo ulje“, a etiketu krase dalmatinski motivi i ime hrvatskog proizvođača, koliko kupac zapravo zna o onome što je u boci? Što nam etiketa maslinova ulja stvarno govori, a što samo pretpostavljamo? Kako prepoznati vrhunsko ulje?

Od berbe do boce

Od čega zapravo počinje kvaliteta maslinova ulja i što sve na nju utječe, od berbe i prerade do čuvanja i, naposljetku, cijene koju plaća kupac, objašnjava istarski maslinar Remiggio Benvegnu, na temelju dugogodišnjeg iskustva u proizvodnji i preradi maslinova ulja.

“Najbolje ulje dobije se kad masline berete dok još nisu potpuno zrele, a preradite ih isti dan. Ako zakasnite s berbom ili preradom, ulje to pokaže. Nakon prerade ulje treba čuvati u odgovarajućim uvjetima, zaštićeno od svjetlosti, promjene temperature i kisika”, kaže Benvegnu.

“Bez obzira na etiketu, pravu kvalitetu vidite tek kad ulje pomirišete i probate. Miris i okus su bitni, kao i to kako se ulje sljubljuje s hranom. Cijena također nije jamstvo kvalitete: vrhunsko ulje teško može biti jeftino zbog načina berbe, malih količina i visokih troškova proizvodnje, ali ni visoka cijena ne znači automatski da je ulje bolje. Važno je i povjerenje u proizvođača koje se gradi desetljećima”, kaže Benvegnu.

Kako prepoznati kvalitetno maslinovo ulje?

”Kvalitetno ekstra djevičansko maslinovo ulje mora imati ugodan miris po maslini ili nekom drugom voću ili povrću, po zelenoj travi, listu masline, aromatičnom bilju”, kaže nam senzorska analitičarka dr. sc. Mirella Žanetić.

“Neugodan miris je prvi znak da s proizvodom nešto nije u redu”, objašnjava ova viša zanstvena suradnica i voditeljica Laboratorija za prehrambenu tehnologiju i analitiku maslinova ulja Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša.

Prava gorčina i peckanje znak su kvalitete

”Uz ugodan miris, gorčina i pikantnost su dobri pokazatelji kvalitete i potrošaču jedan od glavnih indikatora da se radi o kvalitetnom ulju. Ova dva svojstva moraju biti podjednako prisutna i uravnotežena. Potrošači često imaju odbojnost prema gorčini, no to je organoleptičko svojstvo na koje se naša nepca s vremenom postupno navikavaju, jednako kao i na pikantno, odnosno peckanje“, kaže stručnjakinja.

Gorčina i pikantnost, objašnjava, potječu od fenolnih spojeva iz maslinovih ulja koji imaju niz pozitivnih učinaka na naše zdravlje. ”Pri kušanju ulja potrebno je voditi računa da ono bude barem malo gorko i pikantno, uz ugodnu voćnost u mirisu. Pritom valja znati da gorčinu percipiramo na jeziku, a pikantnost u grlu“, naglasila je.

Ekstra djevičansko ulje ne smije imati manu

”Senzorska razlika između ekstra djevičanskog i djevičanskog maslinova ulja prvenstveno je u tome što kod ekstra djevičanskog ne smije biti prisutna niti jedna mana odnosno negativno senzorsko svojstvo, dok je kod djevičanskog dozvoljeno negativno svojstvo blagog intenziteta. Prosječni potrošač ne može uvijek uočiti prisutnost negativnog organoleptičkog svojstva, pogotovo ako je u niskoj koncentraciji“, kaže dr. sc. Žanetić.

Njezin je savjet da je maslinovo ulje najbolje nabaviti odmah nakon prerade, ako je moguće kod proizvođača: “Tako možete na licu mjesta zaključiti odgovara li vam ulje ili ne. Ne čuvajte ga predugo, jer mu se svojstva postupno smanjuju. Kod ulja starih godinu dana ili više voćnost jeznatno slabija, ponekad se više i ne osjeti, a smanjuju se i gorčina i pikantnost.”

Splitski potrošač: Nedostaci u kontroli uvoznih ulja

U udruzi za zaštitu potrošača Splitski potrošač otkrivaju da pitanja građana vezana uz maslinovo ulje nisu rijetkost te upozoravaju na nepravilnosti koje smatraju posebno problematičnima.

”Problem je što se kod maslinova ulja uvezenih iz EU često provjeravaju samo kiselost i peroksidni broj. Ti parametri dovoljni su za osnovnu klasifikaciju ulja, ali ne i za potpunu procjenu njegove kvalitete. Za to je potrebno napraviti 12 ili 13 laboratorijskih analiza“, upozorava Željko Kružičević iz Splitskog potrošača.

Drugi je problem, kaže, svrstavanje ulja u kategorije koje nisu predviđene Pravilnikom o uljima ploda i komine masline. ”Primjerice, proizvođač može pomiješati djevičansko maslinovo ulje s rafiniranim uljem, a to potrošaču često nije jasno iz deklaracije“, naglasio je.

Potrebne su češće kontrole

Upozorava i na nejasno navođenje podrijetla ulja. ”Kao mjesto uvoza može se navoditi EU, odnosno posrednici iz zemalja poput Italije ili Španjolske, dok je ulje zapravo proizvedeno u zemljama poput Tunisa, Maroka, Albanije ili Turske. Pritom često nedostaju podaci o proizvođaču i sljedivosti proizvoda“, kaže Kružičević.

Dodatni je problem, napominje, i navođenje brojnih nevažnih informacija na deklaraciji, zbog čega se one bitne mogu izgubiti u mnoštvu podataka. ”Uz navedeno, imamo i saznanja da su testiranja relativno rijetka i selektivna za uvozna ulja, dok je stanje kod domaćih proizvođača značajno bolje. Također, Državni inspektorat, koji bi trebao vršiti kontrolu, značajno je usporen i prečesto neučinkovit zbog nedostatka kadra“, zaključuju u Splitskom potrošaču.

”Zalažemo se za potpune i pouzdane, ali ne i prenatrpane informacije na deklaraciji, koje jasno govore o vrsti i kvaliteti maslinova ulja, kako bi kupac mogao slobodno odlučiti koje će ulje kupiti“, rekao je Željko Kružičević. Potrošače savjetuju da se, ako posumnjaju u kvalitetu, najprije pisanim prigovorom obrate trgovcu, a ako posumnjaju da je ulje neprikladno za ljudsku upotrebu, mogu se odmah obratiti Državnom inspektoratu.

Državni inspektorat: Što mora jamčiti etiketa na maslinovom ulju

No što potrošaču jamči sama etiketa i koje informacije mora sadržavati? U Državnom inspektoratu (DIRH) ističu da hrana koja se stavlja na tržište mora biti označena tako da ne obmanjuje potrošača u pogledu prirode, sastava, količine, roka trajanja, zemlje ili mjesta podrijetla te načina proizvodnje.

Pravila označavanja propisana su Uredbom o informiranju potrošača o hrani, Zakonom o informiranju potrošača o hrani te posebnim propisima, u ovom slučaju onima za maslinovo ulje.

Inspekcijske nadzore označavanja, kvalitete i sljedivosti maslinovih ulja provode poljoprivredni inspektori Državnog inspektorata, pri čemu uzorkuju ulja kako bi provjerili odgovaraju li označenoj kategoriji. Na tržištu su dopuštene četiri kategorije: ekstra djevičansko, djevičansko, maslinovo ulje sastavljeno od rafiniranih i djevičanskih maslinovih ulja te ulje komine maslina.

Uzorci se šalju u ovlašteni laboratorij, gdje se analiziraju propisana svojstva kvalitete i čistoće, uključujući organoleptičko ocjenjivanje, kako bi se utvrdilo odgovara li ulje kategoriji navedenoj na etiketi.

Najčešće nepravilnosti

Nepravilnosti se uglavnom odnose na isticanje kategorije ‘ekstra djevičansko maslinovo ulje’, a analizom je utvrđeno da se radi o djevičanskom. Događa se i da nutritivna deklaracija nije navedena u skladu s propisima ili da na etiketi nije naveden podatak o subjektu u poslovanju s hranom. Nepravilnosti su utvrđene i u navođenju pravnog naziva ulja, mjesta uzgoja i podrijetla. U nekim slučajevima podrijetlo proizvoda nije uopće bilo navedeno ili nije bilo istaknuto u glavnom vidnom polju.

Osobito je važno, naglašavaju u Inspektoratu, pravilno navesti podrijetlo i mjesto punjenja maslinovih ulja. To je područje strogo regulirano EU zakonodavstvom, a usklađenost se provjerava dokumentacijskim nadzorom i utvrđivanjem sljedivosti.

Od 30 uzoraka ekstra djevičanskih ulja, devet nesukladno

Lani su poljoprivredni inspektori proveli ukupno 99 nadzora, tijekom kojih su pregledana 142 maslinova ulja. Od 30 uzoraka ekstra djevičanskih maslinovih ulja, devet je bilo nesukladno. Pet uzoraka nije zadovoljilo kriterije organoleptičkog ocjenjivanja, dva su bila nesukladna i u organoleptičkom ocjenjivanju i prema jednom od kemijskih parametara kvalitete, dok su dva uzorka pala na organoleptičkom ocjenjivanju i prema parametrima svojstava čistoće, odnosno zbog patvorenja. U kontrolama označavanja maslinovih ulja utvrđeno je ukupno 17 nepravilnosti, kažu u DIRH-u.

Što se smatra obmanjujućim označavanjem proizvoda

Prikazivanje informacija o hrani ne smije kupce dovoditi u zabludu glede karakteristika hrane. Obmanjujućim se označavanjem smatra pripisivanje hrani učinaka ili svojstava koje nema, kao i isticanje posebnih karakteristika koje zapravo ima sva slična hrana.

Isto se odnosi i na izgled, opis ili slikovni prikaz koji potrošača može navesti na zaključak da hrana sadrži određeni sastojak, iako je dio koji je inače prirodno prisutan ili je sastojak koji se uobičajeno koristi u toj hrani zamijenjen drugim dijelom ili sastojkom, navode u Državnom inspektoratu.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.