Majčinski dodatak otvorio tešku raspravu: ‘Ja sam samo nerotkinja’

Rasprava o zahtjevu da sve umirovljene majke dobiju 12 mjeseci dodanog staža po djetetu otišla je u neočekivanom smjeru. Umjesto ukidanja podjele na majke s nula, šest i 12 mjeseci dodanog staža, u prvi plan izbilo je pitanje produbljuje li ova mjera jaz između žena koje su rodile i onih koje nisu imale djecu.

Naime, Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) traži da se od 1. siječnja 2027. godine pravo na 12 mjeseci dodanog staža po djetetu proširi na sve umirovljene majke i roditelje koji ispunjavaju uvjete, bez obzira na godinu umirovljenja. Sada ga nemaju žene umirovljene prije 2019. godine, šest mjeseci po djetetu priznato je onima koje su se umirovile od 2019. do kraja 2025. godine, a 12 mjeseci dobivaju umirovljene od početka 2026. godine.

„Samo sam nerotkinja žena”

Nakon što su se javile čitateljice koje smatraju da se priznavanjem dodatnog staža majkama omalovažavaju žene bez djece, javila nam se i čitateljica koja želi da je potpišemo pseudonimom Hrid. Gotovo pjesnički je sažela svoje viđenje problema navodeći da život piše romane, ali da ona nije tema niti jednog takvog romana.

“Ja sam samo nerotkinja žena, nevidljivi trag prošlog, sadašnjeg i budućeg vremena. Ne postojim u slovu Ustava, zakona niti kojekakvih zaštitnih udruga. Ustavotvorci i zakonodavci masne brade, opustošene duše, ne pitaju zašto u pustinji izvor vode ne teče. Njima je najbitnije s jedan posto punjenje proračunske vreće, pa makar i na račun ljudske nesreće”, kaže i navodi da uz svu nesreću koja ju je snašla mora nositi i hipoteku demografskog duga.

„Majke su zaslužile i više”

Nasuprot njom, Marija smatra da 12 mjeseci dodanog staža treba priznati svim majkama. Ne prihvaća tvrdnju da je riječ o privilegiji. „U odnosu na žene koje nisu rađale i dalje su ‘diskriminirane’, iako majke nisu rađale zbog majčinskog dodatka. To je samo djelomično priznanje društva za njihov dugogodišnji trud i odricanje pri odgoju djece.”

„Žene koje nisu rađale ne znaju što znače neprospavane noći kad su djeca bolesna, dani bez minute odmora jer ih, nakon što poslije posla dovedu djecu iz vrtića ili škole, kod kuće čeka druga smjena: kuhanje, pregled zadaća i izlazak s djecom”, navodi Marija.

“Kad djeca navečer odu na spavanje, treba pospremiti stan, prati, peglati i pripremiti sve za ujutro, za vrtić ili školu. Dok djeca ne postanu samostalna, nema vremena za hobi, gledanje filmova i izlaske. Mislim da su majke zaslužile i veći majčinski dodatak”, kazala nam je.

Susjede s različitim pravima

I naša čitateljica Katica je majka dvoje djece, a u mirovinu je otišla 2013. godine. Zato nema dodani staž, dok ga njezina mlađa susjeda ima iako su obje bile na rodilju podjednako vrijeme bile na rodiljnom dopustu.

„Smatram da bi svaki roditelj trebao imati barem jednu godinu dodatka za dijete. U to vrijeme rodiljne naknade bile su tako male da nisam imala dovoljno za hranu i pelene”, prisjeća se.

„Svojoj sam djeci poslije radnog vremena pomagala u školi, pričali smo i lijepo se družili jer nije bilo mobitela. Ne bih to ni za kakav novac mijenjala. Sada čuvam unuke, lijepo mi je s njima i ne bježim od obveza. Žalosno je što ljudi kažu da su to privilegije”, pomalo proturječno zaključuje Katica.