Umirovljenik otkrio zašto ide u trgovinu čim se otvori: ‘Više ne riskiram’

Mnogi se vječito pitaju kud umirovljenici žure u ranu zoru. Većina će zaključiti da ne mogu spavati pa su zbog dosade odlazak u trgovinu pretvorili u mali jutarnji izlet. Ili da jednostavno nemaju živaca za gužve koje će zavladati kasnije. No, to je tek dio istine.

U sedam ujutro ispred Spara na Knežiji susreli smo gospodina Željka (76). Kaže nam da je prvi u redu zbog svježeg kruha, ali i da ima vrlo konkretan razlog zašto želi biti među prvima.

”A ne, ne riskiram više. Dođem li samo pola sata kasnije, već je tu sve puno ljudi koji golim rukama prebiru po žemljama, štrucama i krafnama. Smuči mi se život. Previše sam puta svjedočio takvoj nekulturi po Sparu, Lidlu i Konzumu.”

”Mlado ni staro, nećete vjerovati, nema osnovne kulture uzeti rukavice, Niti se prije otvaranja vitrine domisle što žele uzeti, pa uzmu i vraćaju, otvaraju drugi pretinac i opet rukama isprobavaju koricu”, govori vidno uznemiren.

Ljudi se svađaju i kad nisu u pravu

Na pecivima je, kaže, još gore. ”Uzmu, malo prigniječe koricu, pregledavaju u rukama sa svih strana. Ne zaziru ni pred kroasanima i krafnama, koji su masni. Ne razumijem što tu imaš pipkati. Upozoravao sam ljude da se to ne radi i da je stavljanje rukavica osnova higijene, ali kolutaju očima na mene. Ili se čak žele svađati pa se maknem. Nije ni čudo da ima toliko bolesti”, kaže naš umirovljeni sugovornik.

Čini mu se uzaludnim upozoravati neodgovorne ljude, stoput si je rekao da će prešutjeti i ići svojim putem. ”No onda sam neki dan gledao stariju ženu, dirala je kajzerice bez da i pogleda prema rukavicama koje joj uredno stoje pred nosom. Šutio sam.”

“Ni minutu kasnije, zamolila me da joj pomognem izvagati poriluk, no tu sam pukao. Rekao sam joj da bih to rado učinio, ali neću iz principa jer je toliko drska i neobzirna da zbog nje nisam uzeo peciva koja sam htio jer nisam bio siguran koji je imala u rukama”, kaže nam.

Dotjerani jesu, ali manire zaborave kod kuće

Kaže i da vidi poznate ljude kako si dopuštaju takvu nekulturu. ”Prepoznao sam među njima i jednog uvaženog vlasnika renomirane tvrtke. Znam ga iz medija. Bio je s kćeri koja je izvolijevala oko kroasana, a on ih je na njezinu zapovijed vadio pa vraćao. Sve to bez rukavica, naravno. Poslije sam ih vidio kako ulaze u Mercedes. Sram ih može biti”, govori ljutito umirovljenik Željko.

Ne slaže se s ljudima, kaže za kraj, koji su poput njegove supruge koja kaže da se s neotesancima ne isplati imati posla. ”Treba ukazivati, treba ponavljati kao papiga, treba upozoravati. Valjda će nekome doći do mozga”, zaključuje naš mali ranojutarnji razgovor.