Silvija (54): ‘Stan u Zagrebu ostaje kćerima, a mi ćemo u mirovini na selo’

Mnogi u pedesetima shvate da život koji su godinama gradili više nije život kakav žele živjeti. Upravo se to dogodilo i 54-godišnjoj Silviji iz Zagreba, koja sa suprugom uređuje roditeljsku kuću na selu i priprema se za mirovinu u prirodi.

„U gradu sam ostala živjeti nakon studija, uzbuđena, puna nade, a sada vidim i puna sebe. Karijera je išla uzlazno, imala sam neprobojno društvo, išla po koktel zabavama, restoranima. Kad sam se udala i došla su djeca, sve se još ubrzalo: vrtići, škole, treninzi, rođendani, druženja, vožnje s jedne aktivnosti na drugu, vikendi ispunjeni planovima. Nisam stala“, govori nam.

Odlazak kćeri, menopauza i majčina bolest

A onda su, kaže, kćeri blizanke s 18 godina otišle studirati u inozemstvo. „Paralelno s tugom zvanom prazno gnijezdo, u kojem sam stalno bila sama jer radim online, a suprug na terenu, u 49. godini suočila sam se s menopauzom. Navale vrućine, nesanica i bolovi u zglobovima počeli su me izluđivati. Na sve to, mama je dobila karcinom. Kad sam saznala, spakirala sam se, uzela računalo, sjela u auto i ostala s njom tri tjedna“, prisjeća se.

Kaže da je na selu shvatila da godinama nije tako slobodno disala te da je nakon toga sa suprugom počela češće odlaziti u rodno selo. „Sada imamo više vremena za sebe i dolaske u prirodu koje srećom oboje volimo pa se suprug ne opire ovdje provoditi vikende kad god možemo. Brat ima svoju kuću, a mi smo ga, na mamin zahtjev, isplatili kako bi kuća jednog dana pripala nama i kako bismo je već sada mogli preuređivati.“

Za to su, kaže, uložili životnu ušteđevinu te njezinoj majci uredili stan u prizemlju, a sebi kat kuće. Uveli su i grijanje na dizalicu topline. „Ovdje se vidimo barem jednom mjesečno i na godišnjim odmorima, a trajno ćemo preseliti u mirovini. Stan u gradu ostavit ćemo kćerima“, kaže Silvija i kroz smijeh dodaje da je već isplanirala starost.

I prijatelji bježe na selo

„Tu smo fizički aktivniji, iako dani teku sporije i mirnije. Bolje spavamo, bolje se osjećamo. Radimo po vrtu, baš je sezona jabuka i dunja. Nismo jedini koji bježe na selo, naši prijatelji iz Zagreba su prošle godine kupili roh-bau vikendicu na brdu iznad nas. I dalje se družimo, ali sada uz ribanje jabuka za štrudlu, branje gljiva i roštilj“, kaže Silvija.

Jeste li se i vi preselili iz grada na selo ili to planirate