Zrinka uzdržava odraslu djecu: ‘Bojim se da ćemo gladovati kad odem u mirovinu’

Zrinka ima 60 godina i uskoro namjerava otići u mirovinu, ali ne zna može li si to priuštiti. S njom žive odrasli sin i kći, a troškovi kućanstva uglavnom su na njezinim leđima. Sin radi, ali ne sudjeluje u plaćanju režija i hrane. Kći povremeno pridonosi, no mjesecima zna biti bez posla. Zrinka strahuje od dana kada će joj plaću zamijeniti mirovina.

„Imam 60 godina, planiram mirovinu, ali ne znam mogu li si to priuštiti. Oboje su odrasli ljudi koji su već davno trebali brinuti o svojoj djeci, ali ništa od toga nije se dogodilo. Sin radi za osrednju plaću, ali ima takav životni stil da ne sudjeluje u režijama ni kupovini hrane. Kći ponekad pomogne, ali je stalno na privremenim poslovima i ponekad ne radi po tri ili četiri mjeseca”, navodi.

„Bojim se da ćemo nas troje gladovati ako mi se primanja smanje, a sve mi je teže odlaziti na posao. Nisam fizički nemoćna ni pretjerano bolesna, samo sam umorna od života”, napisala nam je Zrinka.

Neki ptići nikad ne polete

Mladi u Hrvatskoj najkasnije u Europskoj uniji napuštaju roditeljski dom. Prema podacima Eurostata, objavljenima u rujnu ove godine, prosječna dob odlaska iz roditeljskog kućanstva u Hrvatskoj je lani iznosila 31,5 godina. Europski prosjek bio je 26,3 godine.

Slijede Grčka i Slovačka s 30,9 godina te Španjolska i Italija s 30,2 godine. Na drugom kraju ljestvice nalaze se Finska i Danska, gdje se mladi osamostaljuju već oko 21. ili 22. godine.

Ovi su podaci znakoviti, no ne pokazuju tko plaća račune i u kojoj se mjeri odrasla djeca oslanjaju na roditelje jer ne treba isključiti ni one koji uredno doprinose kućnom budžetu i sudjeluju u svim zajedničkim troškovima. Pa i više od toga.

Pomoć koja košta

Koliki financijski teret mogu predstavljati odrasla djeca, izmjerio je američki Pew Research Center. Prema istraživanju objavljenom 2024. godine, 59 posto roditelja s djecom u dobi od 18 do 34 godine financijski je pomoglo barem jednom djetetu tijekom prethodnih 12 mjeseci.

Među roditeljima koji su pružali takvu pomoć, njih 36 posto navelo je da je to barem donekle negativno utjecalo na njihovu financijsku situaciju. Opterećenje je bilo posebno izraženo kod roditelja s nižim primanjima. U toj skupini 49 posto onih koji su pomagali odrasloj djeci izjavilo je da je pomoć naštetila njihovim financijama.

Istraživanje je obuhvatilo i doprinose mladih odraslih osoba u dobi od 18 do 34 godine koje žive s roditeljima. Njih 72 posto izjavilo je da na neki način sudjeluje u troškovima kućanstva. Režije ili namirnice plaćalo je 65 posto ispitanika, a stanarinu ili stambeni kredit 46 posto.

Mirovina na čekanju

Zabrinutost odrasle djece zbog vlastitih financija može utjecati i na odluku njihovih roditelja o umirovljenju, o čemu je lani objavljen i znanstveni rad u časopisu Journal of Applied Psychology.

Tri istraživanja u razvijenim gospodarstvima pokazala su da je zabrinutost odrasle djece zbog vlastitih financija povezana s većom financijskom tjeskobom njihovih roditelja, a posredno i s njihovom namjerom odgađanja odlaska u mirovinu.

U četvrtom istraživanju, provedenom u gospodarstvu u razvoju, financijski stres djece također se prenosio na roditelje, ponajprije kroz povećane izdatke i napetosti u odnosima. Međutim, tu nije potvrđena povezanost s namjerom odgađanja umirovljenja.

Dogovor ili promjene

Američki razvojni psiholog Laurence Steinberg, profesor na Sveučilištu Temple i autor knjige” Vi i vaše odraslo dijete: Kako zajedno rasti u izazovnim vremenima”, aktivno se bavi financijskim odnosima roditelja i odrasle djece.

Kaže da je jedna od najvažnijih stvari u ovakvim situacijama da roditelji i odrasla djeca unaprijed dogovore iznos financijske pomoći, njezino trajanje i svrhu. Takav dogovor omogućuje roditeljima da pomoć usklade s vlastitim financijskim mogućnostima, uključujući štednju i pripremu za mirovinu.

Steinberg također ističe da roditelji mogu financijski pomagati odrasloj djeci sve dok time ne ugrožavaju vlastito zdravlje, životni standard i planove za mirovinu.

U Zrinkinu slučaju to znači da bi sa sinom i kćeri trebala dogovoriti koliko će svatko od njih mjesečno pridonositi kućnom proračunu. Sin ima redovita primanja pa može preuzeti dio režija i troškova hrane, a kćerin doprinos može se prilagoditi njezinim povremenim poslovima. I, naravno, treba utvrditi i što se događa u mjesecima kada kći nema prihoda.

Zrinka bi tako mogla procijeniti koliko joj novca ostaje za vlastite potrebe i može li s očekivanom mirovinom pokriti svoj dio troškova. No prije toga bi trebala biti posve sigurna da će se djeca zaista držati dogovora. U slučaju da nije tako, njezina situacija traži puno veće promjene koje će prvenstveno zaštititi nju, a možda i motivirati djecu da konačno stanu na svoje noge.