Jaca u drugom stupu ima 25.000 eura: ‘Država mi ne da ni 20 posto moje ušteđevine’

Naša čitateljica Jaca ogorčena je jer u drugom mirovinskom stupu ima 25.000 eura, ali ne može podići ni petinu tog iznosa. „Grozno! Država ne da ni 20 posto tvoje osobne ušteđevine. Nemam riječi”, navodi.

“Trebala bih živjeti još 50 godina da bih došla do iznosa koji sam uštedjela iz svojeg osobnog dohotka. Sramota! I neka nam je kad smo ovce, a oni to znaju i koriste donošenjem svakakvih zakona kako ti ne bi dali tvojih 25.000 eura”, piše nam Jaca. Dodaje: „Morala sam ući u drugi stup, a sad ne smijem dirati taj isti stup. Neću trošiti riječi na bezobrazluk!”

Nije štedjela od neto plaće

Čini se da nema umirovljenika koji nam se odlučio javiti, a da ne misli da je upravo on žrtva državno organizirane pljačke. Jaca, primjerice, pogrešno smatra da je 25.000 eura izdvojila iz već isplaćene plaće i odlučila uštedjeti.

Sredstva u drugom stupu nastala su obveznim izdvajanjem pet posto njezine bruto plaće, a dio njihove današnje vrijednosti čine prinosi mirovinskog fonda. Taj novac nikada nije bio dio njezine neto plaće kojim je mogla slobodno raspolagati. Da nije završio u drugom stupu, završio bi u prvom.

Što je drugi stup?

Drugi stup nije bankovni račun, nego strogo namjenska štednja za financiranje mirovine. Prije reforme 2002. godine svih 20 posto mirovinskih doprinosa odlazilo je u prvi stup generacijske solidarnosti. Reformom je pet postotnih bodova izdvojeno iz prvog stupa i preusmjereno na osobne račune radnika.

Prvi stup počiva na međugeneracijskom ugovoru: današnji radnici financiraju sadašnje umirovljenike, a njihove će mirovine financirati buduće generacije. Drugi se temelji na kapitaliziranoj štednji koja se nastoji oploditi ulaganjima. Pritom je zaštićena zakonskim jamstvima, odvojenošću imovine fondova i nadzorom HANFA-e, iako tržišni gubici nisu isključeni.

Zašto je uveden drugi stup i što je tranzicijski trošak?

Smisao reforme bila je diverzifikacija mirovinskog sustava jačanje njegove otpornosti i smanjenje rizika od siromaštva zbog demografskog loma koji opasno ljulja mirovinske sustave na Bismarckovim počelima.

Jaca, prema svemu sudeći, pripada takozvanim tranzicijskim generacijama koje u drugi stup nisu mogle uplaćivati tijekom cijelog radnog vijeka. Njihova kapitalizirana štednja još ne može ostvariti puni učinak koji se očekuje od zrelog dvostupnog sustava. Takav prijelaz bio je predviđen reformom, kao i njegov trošak jer od nekud se mora početi.

Izdvajanjem pet postotnih bodova doprinosa u drugi stup smanjeni su prihodi prvog stupa, iz kojeg se i dalje moraju isplaćivati postojeće mirovine. Taj se manjak nadoknađuje iz državnog proračuna. Dugoročna je računica da će kapitalizirana štednja preuzeti dio financiranja budućih mirovina i smanjiti pritisak na generacijsku solidarnost.

Zašto Jaci ne daju njezinih 5.000 eura? Ili 25.000?

Čitateljica ne navodi visinu mirovine, ali iznos kapitalizirane štednje i nemogućnost jednokratne isplate upućuju na mogućnost da je imala razmjerno niske plaće te da ostvaruje pravo na najnižu mirovinu.

Ono što uvijek ponavljamo: najniža mirovina nije najmanja mirovina koja se isplaćuje u Hrvatskoj. Riječ je o zakonom zajamčenoj, socijalno nadograđenoj mirovini jer bi redovni izračun prema plaćama i stažu dao manji iznos. Takva se zaštita osigurava u okviru prvog mirovinskog stupa, koji se financira doprinosima sadašnjih radnika i sredstvima državnog proračuna.

Najnižu mirovinu iz prvog stupa mogu primati i osiguranici koji su zadržali drugi stup. U tom slučaju najniža mirovina iz prvog stupa računa se uz poseban zakonski faktor za razdoblje osiguranja u oba stupa. Uz nju umirovljenik prima i mirovinu iz kapitalizirane štednje.

Međutim, jednokratna isplata do 20 posto štednje dopuštena je samo ako je osnovna starosna ili prijevremena starosna mirovina iz prvog stupa veća od pripadajuće najniže mirovine. Ako nije, nema isplate. Ili, ako netko prima socijalno nadograđenu mirovinu na teret poreznih obveznika i radnika, nema isplate.

Ni onima koji ispune uvjet tih 20 posto nije poklonjeno. Jednokratnom isplatom smanjuju kapital iz kojeg će primati doživotnu mirovinu, pa će im ona trajno biti manja. Time se štiti kapital namijenjen doživotnoj mirovini osiguranika čija osnovna mirovina ne prelazi zakonski minimum.

Ne može se dobiti oboje

Pri umirovljenju osiguranik može odabrati mirovinu samo iz prvog ili iz oba stupa. Ako odabere prvi, njegova se štednja iz drugog stupa prenosi u državni proračun u koji se i inače uplaćuju mirovinski doprinosi prvog stupa. HZMO mu tada računa mirovinu kao da je cijeli radni vijek svih 20 posto doprinosa uplaćivao u prvi stup.

Mirovinski sustav je sustav osiguranja, a ne oročenja. Njegova je svrha osigurati prihod u starosti pa korisnik koji dugo živi uglavnom primi i više nego što je uplatio. Kada bi se umirovljeniku priznala mirovina kao da je svih 20 posto doprinosa odlazilo u prvi stup, a istodobno mu se isplatilo svih 25.000 eura iz drugog, isti bi doprinosi bili iskorišteni dvaput. Takav bi račun platili ostali osiguranici i porezni obveznici.