Je li paljenje uha opasno?
foto: BigStock

Tuljci za čišćenje ušiju: korisno ili opasno?

Autor: • 24. 02. 2015. • Zdravlje20167 • Verzija za ispis Verzija za ispis

Nakupljanje voska (cerumena) u ušima jedno je od najčešćih stanja koji se tiču uha, a koje viđaju obiteljski liječnici koji ga i vrlo često uklanjaju u svojim ordinacijama. Istovremeno, već desetljećima, na tržištu se nalaze takozvani tuljci za čišćenje ušiju koji navodno u kućnim uvjetima sigurno i bezbolno čiste uši pa ih nije rijetkost vidjeti ni u ljekarnama. Ovu alternativnu metodu su istražili liječnici i znanstvenici portala Dokazi u medicini čije mišljenje prenosimo u cijelosti.

Tuljci za čišćenje ušiju su terapija koja podrazumijeva stavljanje šuplje svijeće (napravljene od tuljca od tkanine umočene u vosak) u vanjski slušni kanal. Zatim se svijeća zapali i ostavi se da gori tijekom 15 minuta. Nakon što postupak završi u svijeći se nađe smeđa voskasta stvar za koju osobe koje propagiraju tu terapiju tvrde da se radi o mješavini cerumena i bakterijama (Seely, 1995).


Takvu terapiju provode alternativni terapeuti, nekad se nudi u salonima ljepote, a ljudi je mogu koristiti i kod kuće. Obično se koristi za uklanjanje cerumena iz ušiju, iako je opisano da se koristi i kako bi se pokušala liječiti bol kod upale sinusa, infekcije sinusa, prehlade, gripe, zvonjava u ušima, vrtoglavica pa čak i za osnaživanje mozga!

Zagovaratelji tuljaka za čišćenje ušiju nude dvije glavne teorije kako radi ta terapija. Po prvoj teoriji, tuljci proizvode „efekt dimnjaka“ – svijeća koja gori, po toj teoriji, stvara vakuum koji izvlači vosak van iz ušiju, zajedno s mrtvim stanicama tkiva i bakterijama (Dohar, 2003). Prema drugoj teoriji u vrijeme terapije se ne izvlači vosak, ali terapija pomaže da se vosak otopi i da izađe vani tijekom nekoliko sljedećih dana.

Studija koja je testirala prvu teoriju (Seely, 1996) stvaranjem umjetnog slušnog kanala i mjerenjem tlaka koji nastaje u slušnom kanalu korištenjem uređaja timpanometra pokazala je da se tijekom te terapije ne stvara nikakav negativan tlak. Također je utvrđeno da se tijekom postupka na umjetnom bubnjiću stvorila naslaga praha. Kad je prah analiziran korištenjem plinske kromatografije i masene spektrometrije, utvrđeno je da sadrži brojne alkane koji se nalaze u voštanoj svijeći, ali ne i u cerumenu uha.

Eksperiment proveden u Kanadi u kojem je ispitana druga teorija, mjerio je temperaturu zraka 10 mm od baze goruće svijeće. Najviša postignuta temperatura bila je 22 stupnja Celzijeva, što je znatno niže od temperature tijela.

Maleni klinički pokus potvrdio je rezultate tih istraživanja. Tuljci za uši stavljeni su u oba uha, polovica s cerumenom, polovica bez. Prije i poslije stavljanja tuljaka u uši napravljene su posebnim uređajem fotografije unutrašnjosti uha. Te fotografije su pokazale da se tuljcima ne uklanja nikakav vosak iz ušiju u kojima se nalazi stvrdnut vosak, i da je kao posljedica svijeća nastala naslaga voska u ušima koje su bile bez cerumena.

Opisani su brojni slučajevi štetnih posljedica korištenja tuljaka za uši, uključujući opekline, začepljenje slušnog kanala, privremeni gubitak sluha, upalu vanjskog uha i bušenje bubnjića (Seely, 1996). Opisan je i slučaj 4-godišnje djevojčice kojoj su stavljali tuljke za uši i koja je posljedično razvila upalu srednjeg uha.

Zaključno, doima se da su tuljci za čišćenje ušiju popularna terapija koja se naveliko oglašava na način koji laicima može zvučati vrlo znanstveno. Međutim, navodni mehanizam djelovanja tuljaka nije potvrđen, niti su dokazani pozitivni učinci te terapije, a opisane su značajne posljedice za zdravlje. Nema dokaza da su tuljci za čišćenje ušiju učinkoviti za bilo koji zdravstveni poremećaj.

Ključne riječi Sve o temi: , ,


Imate komentar?

Povezane teme

Comments are closed.