Kriza srednjih godina nije nikakav bauk

Prije nekoliko godina, vjerovala sam da imam sve, kaže u svojoj kolumni na Huffington Postu Carloline Daus. Bila sam zdrava, jaka i u formi života. Također, tek sam se udala za prekrasnog čovjeka. Radila sam u poznatoj farmaceutskoj kompaniji i muž i ja smo kupili prelijepu kuću. Mislila sam da sanjam. Život se činio divnim. Pa opet, osjećala sam da nešto nedostaje. Kao da bi još nešto trebalo postojati u ovom životu.

Shvatila sam da sam na početku krize srednjih godina. Nisam paničarila, niti odmah kupila novi skupi auto, niti otišla na plastičnu operaciju, niti bilo koji od onih klišeja koji se vežu uz krizu srednjih godina. Umjesto toga dobro sam promislila i došla do nekih spoznaja o čemu se zapravo radi. Evo što sam spoznala.

1.

Prva polovina mojeg života bila je laž. Došla sam do tužnog ali iskrenog zaključka da više ne znam tko sam. Toliko sam brinula o tuđoj sreći da više nisam imala pojma što mene usrećuje. Rezultat toga je bio da sam morala ponovno otkriti što me ispunjava i zaboraviti na očekivanja drugih.

2.

U procesu ponovnog otkrivanja sebe, otkrila sam i neke vrlo vrijedne učitelje. Arianna Huffington, Oprah, Brene Brown, Susan Cain, and James Altucher, da nabrojim samo neke. Ako ne znate što biste sami sa sobom i ako trebate ohrabrenje, od sveg srca preporučujem ove sjajne ljude.

3.

Smislenost i meditacija imali su nevjerojatan učinak na mene. Kroz tišinu i mirnoću uspjela sam doći do stvari koje me ispunjavaju srećom. Također sam naučila da stvari za koje sam mislila donose sreću, poput novca, posla, statusa i slično, nisu ni upola toliko važne kako sam mislila.

4.

Koliko god mi bilo teško priznati, ja sam sama bila djelomično odgovorna za nastalu situaciju. I dok ne možemo kontrolirati što nam se događa, možemo kontrolirati kako ćemo na to reagirati. Zapela sam na poslu koji me nije zadovoljavao, niti mi bio zanimljiv. Također, na tom se poslu nisu lijepo odnosili prema meni. Strah je zamaglio moje razmišljanje i samu sam sebe uvjerila da je to najbolje što mogu postići. Vjerovala sam da je stabilan posao dar na kojem bih trebala biti zahvalna i da bih trebala ostati tu gdje je sigurno. No jednog dana mi je sinulo. Ja zapravo ne moram zauvijek ostati na poslu koji me ne čini sretnom. Niti bih trebala ikome dozvoliti da se prema meni ružno ponaša. Hrabro sam rekla svojim šefovima što mi se događa i hrabro krenula naprijed.

5.

I posljednja ali ne i najmanje važna lekcija koju sam naučila je da sam ja sama sebi dovoljna i da sam sasvim u redu. Prvi dio života nastojala sam ugoditi drugima i biti onakva kakvom su me oni zamišljali. No čitavo to vrijeme ja sam zapravo bila savršena. Ja ne pripadam nikome drugome. Sada se prihvaćam onakvom kakva jesam i zahvalna sam na mudrosti koju sada imam.

Ljudi se možda užasavaju krize srednjih godina, no meni je ona donijela puno toga dobroga. To je sve dio evolucije i odrastanja. Da nisam naučila sve ove lekcije, i dalje bi stagnirala. To ne znači da mi se više nikada neće dogoditi da posrnem, no sigurna sam da se neću zadovoljiti osrednjim. Krećem u novu fazu svojeg života. Sama pišem svoju priču i veselim se idućem poglavlju. Tako i vi kad osjetite da nastupa kriza srednjih godina, ne očajavajte. Slušajte sami sebe. Neka to bude najljepši dar kojeg možete pokloniti sami sebi.