Prati nas

Zdravlje

5 stvari koje trebate reći tjeskobnoj osobi

Od poremećaja anksioznosti pati jako puno osoba, a njihovi najmiliji često ne znaju kako bi im pomogli. Ponekad je najbolje što možete učiniti – samo ih saslušati.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Kako liječiti tjeskobu anksioznost?
foto: BigStock

Ljudima koji ne pate od anksioznog poremećaja (tjeskobe), može biti teško shvatiti što se zapravo događa u umovima osoba koji žive s ovim stanjem, prenosi portal Huffington Post. Što zapravo trebate reći vašim najdražima koji se pate od tog iznimnog stresa? Kako da im pomognete da se osjećaju bolje ako sami nemate isti problem? To je popriličan izazov, ali s anksioznim poremećajem možete se poistovjetiti i više nego mislite. Također, postoje načini na koje možete ponuditi svoju pomoć, kaže doktor Todd Farchione, klinički psiholog u Centru za anksioznost i slične poremećaje na Sveučilištu u Bostonu.

Radi se o normalnim ljudskim emocijama koje i samo osjećamo, pojašnjava Farchione. Za neke ljude mogu se manifestirati kao duboki strah ili neka vrsta anksioznosti, a za vas kao nešto drugo. Strah je nešto što svi ponekad osjećamo, pa kad razgovarate s anksioznom osobom važno je povezati se s njome. Ključno je uspostaviti tu vezu na način da osobi koja pati ponudite pomoć i podršku bez osuđivanja. Ljudi ponekad misle da pomažu anksioznoj osobi kad joj kažu da se smiri ili da se prestane uzrujavati oko sitnica, no zapravo, takve riječi samo pogoršavaju već načeto mentalno stanje. Što bismo onda trebali reći i napraviti? Navodimo 5 načina kako možete pomoći anksioznoj osobi.


„Ispričaj mi više o tome kako se osjećaš.“

Kad pristupate nekome s anksioznim poremećajem, morate biti jako pažljivi, kaže doktor Farchione. Jedan od načina da to učinite je da postavite pitanje koje će im olakšati da vam se povjeri. Ako doista nekome želite pomoći, zapitajte se možete li pružiti podršku način da toj osobi dozvolite da vam ispriča što osjeća i zašto joj se to događa. Zatim zajednički pokušajte doći do razloga zašto se osjećaju loše i mogu li možda o svojoj anksioznosti drugačije razmišljati. Pokušajte reći nešto primjereno a što bi bilo suprotno od onoga o čemu osoba trenutno razmišlja.

„Žao mi je što prolaziš kroz ovo!“

Dio problema vezanih uz anksiozni poremećaj su i napadaji panike, strahom ispunjene epizode koje mogu izazvati osjećaj užasa. Ako nikad niste sami iskusili takav napadaj, koji također može ograničavati i fizički, pristupanje osobi s ljubavlju umjesto zabrinutošću može biti najučinkovitija metoda. Najgore što možete učiniti je dodatno doprinijeti visokoj razini emocija koje je ionako prisutna, kaže Farchione. Dodavati ulje na vatru nikako nije dobro i može se činiti kao nedostatak suosjećanja. Naglašava da je jako važno da anksiozna osoba zna da se na nas može osloniti dok prolazi kroz lošu fazu. Napadaji panike s vremenom će proći, no paničariti oko te panike, dodatno će pogoršati situaciju.

„To nije tvoja krivnja.“

Izrazito je važno ne podcjenjivati to što osoba osjeća. Pružiti podršku znači biti spreman saslušati što osoba ima za reći i pokušati to razumjeti. No da bisto dosegli tu razinu razumijevanja, moramo doista prihvatiti da se osoba tako osjeća. Međutim, važno je priznati tu patnju, ali ne i dodatno pogoršavati stanje anksioznosti. Budite zato oprezni da ne postanete suučesnik u njihovom strahu, kaže Farchione. Razumjeti strahove, ne znači i podržavati ih, što obitelji anksioznih osoba dosta često rade. Tako samo podržavate ideju da doista postoji nešto čega bi se trebalo bojati.

„Sigurno ti je jako teško.“

Izjave poput „sigurno ti je teško“ ili „reci mi što mogu učiniti za tebe“ mogu biti vrlo učinkovite i važan faktor u pružanju općenite podrške anksioznoj osobi. Uglavnom mislimo da moramo nešto učiniti da bismo pomogli, ali često je dovoljno pružiti malo svoje vremena, rame za plakanje i spoznaju da naši najdraži prolaze kroz teško razdoblje. Empatije (suosjećanje) može puno toga promijeniti. Pomalo je paradoksalno da anksioznim osobama takav pristup pomaže jer se više ne moraju boriti da bi im se stanje priznalo, kaže Keith Humpreys, psihijatar sa Sveučilišta Stanford.

Ne reći ništa

Na koncu konca, ispada da i nije toliko važno što ćete reći, već koliko ćete podrške pružiti. Ponekad je saslušati neku osobu sve što je potrebno. Budite spremni ponuditi svoje vrijeme, kaže doktor Farchione i naglašava kako se tu komponentu često zaboravlja. Za anksiozne osobe često je najbolje da imaju nekoga pored sebe kome se mogu povjeriti i tko će ih strpljivo saslušati.

.

Nema predaje

Maske vas neće ostaviti bez kisika i pretvoriti u zombije, a neće vas ni otrovati ugljikovim dioksidom

‘Probudite se! Kada imate masku, ne dobivate zrak i kisik. Time se samo još više razbolijevate i gubite imunitet’, tvrdi hrvatska influencerica.

Siniša Bogdanić

Objavljeno

|

Među bizarnijim objavama koje ovih dana kruže društvenim mrežama, a u čijem se korijenu nalazi politička motivacija, jest ona da nas nošenje maske, zapravo, čini bolesnima, poslušnima i moždano umrtvljenima. Prvenstveno zbog nedostatka kisika, ali i trovanja ugljičnim dioksidom.

Poslušate li zdravstvene vlasti i stavite li si masku, mogli biste, ne daj bože, postati zombi kojim će upravljati svjetske elite i strukture “duboke države” umrežene u “novi svjetski poredak”, tvrdnje su maštovitijih hrvatskih protivnika aktualne politike zaštite javnog zdravlja. Oni praktičniji u svemu vide potencijalnu opasnost da tako omamljeni i neuračunljivi izađete na izbore i zaokružite – krivu opciju.


Tako je i jedna hrvatska književna influencerica obožavateljima laički objavila: “Kada imate masku, ne dobivate zrak i kisik. Time se samo još više razbolijevate i gubite imunitet.” No stvarnost je, tvrde stručnjaci, sasma drugačija.

Kako je sve počelo?

Američki portal Healthline navodi da je panika oko maski počela 23. travnja kada je vozač koji je izazvao prometnu nesreću za sve okrivio respirator koji je nosio. Za vrijeme vožnje je, kazao je, ostao bez svijesti baš zbog dugog nošenja respiratora. Slučaj je na Facebooku objavila policija New Jerseya uz navod: “Vjerovali smo da je pretjerano nošenje maske doprinijelo nesreći. Ne možemo biti sigurni 100 %, ali znamo da je vozač nekoliko sati nosio masku u vozilu.” No stručnjaci su tu mogućnost odbacili.

Radilo se o N95 respiratoru visoke filtracije koji tijesno priliježe na lice, a koriste ga najčešće zdravstveni djelatnici u okolnostima epidemija.

Dobivamo li kisik kroz masku?

Materijali od kojih se izrađuju maske ne sprječavaju disanje i ne izazivaju hipoksiju (pοmanjkanje kisika u stanicama οrganizma), čak ni u uvjetima prolongiranog korištenja, kaže Svjetska zdravstvena organizacija. To je još manje vjerojatno kada se radi o laganim tekstilnim maskama koje, za razliku od respiratora, ne priliježu tijesno uz lice.

U cilju zaštite zdravlja zdravstvenih radnika, provedeno je nekoliko istraživanja fiziološkog opterećenja koje bi moglo izazvati nošenje respiratora. Tako su Roberge, Coca, Williams i Powel 2010. godine zaključili da “kod zdravih zdravstvenih radnika nošenje respiratora nije izazvalo nikakvo važno fiziološko opterećenje tijekom jednosatne uporabe”. Ispitanici su nosili maske dok su hodali na traci tijekom čega su im mjerene razine kisika i ugljikovog dioksida u krvi.

A što je s tim ugljikovim dioksidom?

Ništa. Zaboravite ga. Kao što smo rekli, koronaskeptici i dio ljudi koji se loše nose s pandemijskim stresom, navode i da nošenjem maski udišemo ugljikov dioksid i tako se trujemo. “Udisanje ugljikovog dioksida dovodi do opasne hiperkapnije”, navodi se u nizu prezentacija koje ovih dana preplavljuju Facebook. Hiperkapnija je povećana razina ugljikovog dioksida u tkivima ili krvi.

“To se može dogoditi jedino ako se zabrtvite i udišete samo zrak koji ste izdahnuli”, kazao je za BBC infektolog Keith Neal. Naime, maske i respiratori ne zatvaraju hermetički naš dišni trakt, a molekule ugljikovog dioksida su toliko sitne da ne mogu ostati zarobljene ispod prozračnog materijala.

“Mala količina ugljikovog dioksida kojeg udahnemo natrag zbog nošenja maske, ne bi trebala brinuti veliku, veliku većinu ljudi”, kaže Darell Spurlock sa sveučilišta Widener za Healthline. Ta se “doza”, navodi Spurlock, vrlo brzo iz tijela eliminira disanjem i metaboličkim procesima.

Jelda da je ugljikov monoksid isto što i dioksid?

E pa nije! Čovjek udiše kisik, a izdiše ugljikov dioksid. Što se ne bi reklo po iznimno popularnom videu u kojem talijanski farmaceut Stefano Montanari, inače poznati protivnik cijepljenja, govori o “opasnostima” udisanja ugljikovog dioksida ispod maske. Naime, hrvatski “prevoditelji”, to su titlovali kao – ugljikov monoksid.

Ugljikov dioksid zapravo nije otrovan, a u koncentraciji znatno većoj od normalnih nadražuje sluznicu zbog stvaranja ugljične kiseline. Osim što ga ima u vašem dahu, ugljikov dioksid čini mjehuriće u gaziranim pićima koje rado pijete. S druge strane, u ovoj tvrdnji pogrešno naveden ugljikov monoksid zaista jest opasni krvni otrov, a ljudi ga  u najvećoj mjeri dobrovoljno unose u organizam – pušenjem.

I dalje ne vjerujete?

Ne znamo za vas, ali mi nismo čuli za slučajeve da su se vlastitim ugljikovim dioksidom otrovale žene koje, recimo, cijeli život iz vjerskih razloga nose pokrivala za lice. Ili kirurzi koji svakodnevno satima nose puno gušće respiratore. Ili radnici u lakirnicama, na trakama farmaceutske industrije, na poslovima brušenja ili u bilo kojim pogonima koji zahtijevaju obavezno nošenje maski i respiratora. Upravo suprotno. Maske su tu da bi zaštitili njihovo i tuđe zdravlje.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP