Prati nas

Zdravlje

Samo opušteno

Prestanite se stalno brinuti!

Puno je razloga da stalno budemo zabrinuti, to nitko ne spori. No ako ste baš cijelo vrijeme zabrinuti, donosimo nekoliko strategija koje će vas uspješno smiriti.

Objavljeno

|

Kako se prestati brinuti?
foto: BigStock

Čini se da smo zakoračili u doba brige. Sve nas proganja: od sitnica poput ‘Izgledam li u ovome debelo?’, pa do velikih stvari poput ‘Hoću li preživjeti povratak karcinoma?’ Tu su onda brige osobne prirode, poput ‘Vara li me muž?’, ali i one globalne, poput ‘Gdje će se dogoditi novi teroristički napad?’ Imamo i realistične brige, poput ‘Kakva će biti cijena goriva?’, i potpuno nerealistične, npr. ‘Mislim da su naši susjedi špijuni!’.

Mnogi od nas često se osjećaju tjeskobno. Štoviše, prema Udruženju za borbu protiv tjeskobe i depresije, anksiozni poremećaj je jedna od najčešćih mentalnih bolesti u SAD-u od koje pati čak 40 milijuna odraslih osoba ili 18 posto ukupne populacije. I to su samo ljudi kojima je poremećaj dijagnosticiran. Pridodajte tome i sve ostale ‘povremene brinuoce’ i ustanovit ćete da doista vlada posvemašnja zabrinutost, donosi portal Grandparents.com.


Zahvaljujući tehnologiji, do nas 24 sata dnevno stižu vijesti o svim hororima koji pogađaju svijet i stalno smo u stanju ‘crvene uzbune’, kaže doktor Friedemann Schaub, autor knjige ‘The Fear and Anxiety Solution‘, ‘Stalno osjećamo da stvari izmiču kontroli, čak i kad one nemaju nikakvog direktog utjecaja na naš život’, kaže Schaub.Često nemamo ni dovoljno informacija, a ni znanja da u toj šumi vijesti iznađemo neki smisao.

Također, ponekad ne možemo ni jasno razaznati koja je informacija pogrešno interpretirana ili iskrivljena, niti koja je samo marketing i reklama. Sve što znamo je da se osjećamo kao da će nam se nebo sručiti na glavu.

Još jedan veliki problem je da živimo u društvu u kojem se stalno natječemo, a zbog čega smo pod stalnim pritiskom. ‘Očekivanja su se promijenila. Morate zadovoljiti određeni standard, a ako se ne uklapate, znači da ste neuspješni. Individualna osobnost nije toliko prihvaćena kao, recimo, prije 50 godina – sada čak i djecu u vrtićima pripremamo na njihove buduće fakultetske obaveze – a također, nemamo ni dovoljno vremena za odmor i smireno sagledavanje problema’, kaže doktor Schaub. 

I napokon, živimo u kulturi koja nas uči da postoji brzo rješenje za svaki problem: kupi taj i taj auto, izbijeli zube, izgubi na težini, ponavljaj ove riječi, gledaj ovu emisiju, čitaj onu knjigu, uzmi onu tabletu – i svi ćemo biti sretni. Ili nećemo – takav osjećaj sreće kratko traje i onda se osjećamo još gore nego na početku.

Briga se ne povećava nužno s godinama. Zapravo, oko polovine svih kroničnih briga, započele su svoj put još dok smo bili vrlo mladi, u djetinjstvu ili adolescenciji. Međutim, glavnina stresa u životu, poput bolesti, razvoda ili gubitka posla, mogu povećati zabrinutost čak i kod onih ljudi koji prije nisu bili tjeskobni. 

‘Najveći razlozi za tjeskobu postala su pitanja veze, zdravlja, gubitka voljenih, gubitak smisla života i strah od samoće, kao i to hoćemo li biti uteg ostalim članovima obitelji’, kaže doktorica Laura Oliff iz  American Institute for Cognitive Therapy. A što sami možete učiniti da smanjite brigu? Pokušajte nešto od ovih ideja kako biste odagnali tjeskobu i bili prisutniji u svojim životima.

1. Procijenite pravu razinu prijetnje

Mark Twain je jednom duhovito primijetio: ‘U životu sam imao mnogo briga, od kojih se mnoge nikad nisu obistinile.’ Ključni koncept kognitivne terapije je naučiti kako se nositi sa svojim najkatastrofičnijim mislima. Ispitajte dokaze za i protiv vaše brige. Je li realistična ili iracionalna? Što biste savjetovali prijatelju da je u istoj situaciji? Što je prava realnost? ‘Prisjetite se koliko su puta vaša predviđanja bila pogrešna. Zamislite koji je doista najvjerojatniji ishod’, kaže doktorica Oliff.

2. Zapitajte se možete li nešto konkretno poduzeti

Je li moj problem rješiv ili nije? Možete li po tom pitanju nešto učiniti? Ako možete, poduzmite korake. Ako ne možete, odvojite desetak minuta i zapišite što vas sve mori. Postanite najzabrinutiji što možete, ali samo u ovom periodu predviđenom za brigu. Ponavljajući periode brige svaki dan, s vremenom ćete oguglati na brige ili će vam dosaditi.

3. Vježbajte, vježbajte, vježbajte!

Sagorite višak brige kroz tjelesnu aktivnost poput plesa, trčanja, brzog hodanja, ili zumbe. Ove aktivnosti će vas izmoriti i smiriti. A razina endorfina koja će vam se vježbom povisiti, odagnat će negativne misli. Funkcioniraju i umirujuće aktivnosti poput joge.

4. Meditirajte

Nedavna analiza 47 studija Sveučilišta John Hopkins ustanovila je da meditacija može do neke mjere ukloniti tjeskobu. Na internetu možete pronaći mnogo dobrih videa za meditaciju. ‘Relaksiranje uma i tijela i prakticiranje vježbi disanja, pomoći će vam da ostanete prisutni u trenutku i da napustote negativne misli i napetosti’, kaže doktorica Oliff.

5. Idite u krevet na vrijeme

Istraživanja provedena na Sveučilištu Binghamton i Sveučilištu Pennsylvania otkrila su da su ljudi koji manje spavaju češće preplavljeni negativnim mislima, nego oni koji uredno i dovoljno spavaju. Neka druga istraživanja pokazala su povezanost između nedovoljno sna i naglih promjena raspoloženja. Proanalizirajte svoje navike spavanja i, ako je potrebno, napravite neke promjene. Prije spavanja maknite od kreveta sve elektroničke naprave i kreirajte rutinu za smirivanje uma i tijela.

6. Porazgovarajte s nekim

Tjeskoba se može izliječiti, no samo jedna trećina onih koji od nje pate potraže stručnu pomoć. Obratite se prvo liječniku opće prakse koji će vas uputiti dalje.

.

Zdravlje

Zimska depresija posebno pogađa starije, a liječi se svjetlošću

U ovim hladnim, sivim danima se čuje kako terapija svjetlom pomaže protiv tipične zimske depresije. Pomaže li doista? Ili se sami uvjeravamo u to? Da, to doista pomaže – uglavnom, ali ne svima.

Objavljeno

|

Autor

Još je starogrčki liječnik Aretaios savjetovao: “Letargičare valja izložiti svjetlosti i pustiti ih njegovom zračenju”. Jer vječiti umor – makar se spava više nego inače, bezvoljnost i loše raspoloženje u hladnim zimskim danima kad su ionako dani kratki su poznati simptomi i davno prije nego što je to dobilo pomodni naziv Seasonal Affective Disorder (SAD). Običnim rječnikom rečeno, to je zimska depresija i nema malo ljudi koji bi se možda najradije, kao medvjed, zavukli nekamo i spavali sve do ljepših dana, piše Deutsche Welle.

Nipošto ne griješe niti oni koji u ovim danima i spontano posežu za (toplom?) čokoladom: u njoj se nalazi prilična količina aminokiseline triptofana koji se u našem mozgu pak pretvara u serotonin, takozvani “hormon sreće”. Ali taj hormon doista nastaje i sunčanog dana zbog obilja svjetla.


Henrik Oster iz Instituta za neurobiologiju Sveučilišta Lübeck upozorava i kako je problem što već silom prilika po zimi palimo svjetlo i po danu i po noći – i tako narušavamo unutrašnji ritam našeg tijela. “Više ne funkcionira sinkronizacija našeg tijela s dobom dana. To pokušavamo korigirati tim umjetnim svjetlosnim signalom u terapiji svjetlom”.

Tko želi izići van po ovakvom vremenu?

Uobičajena rasvjeta koju imamo kod kuće ili u uredu neće postići taj učinak. Doduše, najbolje bi bilo i po zimi dan provoditi na otvorenom jer je i po tmurnom, zimskom danu zapravo dovoljno svjetlosti da nas to živne. Ali zima je, i ako se nekad još to moralo, tko će danas provoditi vrijeme na hladnoći. Zato se pokazalo kako takva svjetlosna terapija pomaže jer je to svjetlost i od 10.000 luksa. Ne treba niti pretjerivati: dovoljno je provesti pola sata pod takvom svjetlošću i nipošto ne gledati u izvor svjetla. Najbolje je takvu terapiju provesti ujutro, odmah nakon buđenja. Možda tek “uz put”, na primjer uz doručak.

Dolac, Zagreb (photo: Sandro Bura)

Medicinska istraživanja potvrđuju kako je naš unutrašnji sat uvelike upravljan s dva hormona: prvi je kortizol i on je u stanju naše tijelo “dići na noge” – bilo u uzbuđenju, ali i ujutro kad se budimo. Drugi je melatonin, “hormon spavanja” i on je već i kemijski osjetljiv na svjetlost. “Kad ustanemo po noći i upalimo svjetlo, onda se i naša razina melatonina veoma smanjuje već za nekoliko sekundi”, objašnjava Oster. Zato je važno da nas po noći ne smeta svjetlo, a svjetlosnom terapijom na gotovo prirodan način upravlja i tim hormonima.

Makar “zimska depresija” bez ikakve sumnje pogađa i mlade, istina je da ovi dani posebno teško padaju starijim osobama. Nerijetko je njihov čitav “unutrašnji sat” polako postao problematičan, a njihov noćni san je često isprekidan – “fragmentiran” kako za Deutsche Welle kaže Oster. Rezultat jest dojam kako im nikad nije dovoljno sna, bez obzira koliko vremena proveli u krevetu.

Ne za sve, ali za većinu nas…

I tu svjetlosna terapija može nešto pomoći: medicinari su postavili takve uređaje u više staračkih domova i mnogima se uspio popraviti taj njihov ritam gdje će tijelo znati kada je dan, a kada je noć. Svakako najgore što se tom “unutrašnjem satu” može učiniti jest vječito buljenje u ekran – bilo televizije ili računala. Terapeuti su se naslušali iskustava osoba koje tvrde kako “uz televizor odmah zaspu”. To može biti točno obzirom na televizijski program, ali to neće biti san koji će donijeti odmor.

Naravno terapija svjetlom nije lijek protiv svega, a za neke može biti i štetna: na prvom mjestu su tu oni koji ionako imaju neke probleme s očima, a već po prirodi šećerne bolesti koja može voditi i do oštećenja vida, dobro je i da takvi bolesnici radije tek malo prošeću po prirodnom, pa makar i sivom zimskom svjetlu. I kod uzimanja antibiotika se mogu stvoriti neželjene posljedice, a nije preporučljiva niti kod nekih ozbiljnih psihičkih oboljenja.

No u svakom slučaju bi tople zrake sunca – ili barem takvog umjetnog svjetla kod depresije trebale biti prvi izbor, daleko prije nego što se posegne za nekim psihofarmakološkim antidepresivom. Naravno, s izuzetkom čokolade. Ali, sunce ne deblja.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP