Prati nas

Zdravlje

Tuljci za čišćenje ušiju: korisno ili opasno?

Terapija podrazumijeva stavljanje šuplje svijeće (napravljene od tuljca od tkanine umočene u vosak) u vanjski slušni kanal. Zatim se svijeća zapali i ostavi se da gori tijekom 15 minuta.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Je li paljenje uha opasno?
foto: BigStock

Nakupljanje voska (cerumena) u ušima jedno je od najčešćih stanja koji se tiču uha, a koje viđaju obiteljski liječnici koji ga i vrlo često uklanjaju u svojim ordinacijama. Istovremeno, već desetljećima, na tržištu se nalaze takozvani tuljci za čišćenje ušiju koji navodno u kućnim uvjetima sigurno i bezbolno čiste uši pa ih nije rijetkost vidjeti ni u ljekarnama. Ovu alternativnu metodu su istražili liječnici i znanstvenici portala Dokazi u medicini čije mišljenje prenosimo u cijelosti.

Tuljci za čišćenje ušiju su terapija koja podrazumijeva stavljanje šuplje svijeće (napravljene od tuljca od tkanine umočene u vosak) u vanjski slušni kanal. Zatim se svijeća zapali i ostavi se da gori tijekom 15 minuta. Nakon što postupak završi u svijeći se nađe smeđa voskasta stvar za koju osobe koje propagiraju tu terapiju tvrde da se radi o mješavini cerumena i bakterijama (Seely, 1995).


Takvu terapiju provode alternativni terapeuti, nekad se nudi u salonima ljepote, a ljudi je mogu koristiti i kod kuće. Obično se koristi za uklanjanje cerumena iz ušiju, iako je opisano da se koristi i kako bi se pokušala liječiti bol kod upale sinusa, infekcije sinusa, prehlade, gripe, zvonjava u ušima, vrtoglavica pa čak i za osnaživanje mozga!

Zagovaratelji tuljaka za čišćenje ušiju nude dvije glavne teorije kako radi ta terapija. Po prvoj teoriji, tuljci proizvode „efekt dimnjaka“ – svijeća koja gori, po toj teoriji, stvara vakuum koji izvlači vosak van iz ušiju, zajedno s mrtvim stanicama tkiva i bakterijama (Dohar, 2003). Prema drugoj teoriji u vrijeme terapije se ne izvlači vosak, ali terapija pomaže da se vosak otopi i da izađe vani tijekom nekoliko sljedećih dana.

Studija koja je testirala prvu teoriju (Seely, 1996) stvaranjem umjetnog slušnog kanala i mjerenjem tlaka koji nastaje u slušnom kanalu korištenjem uređaja timpanometra pokazala je da se tijekom te terapije ne stvara nikakav negativan tlak. Također je utvrđeno da se tijekom postupka na umjetnom bubnjiću stvorila naslaga praha. Kad je prah analiziran korištenjem plinske kromatografije i masene spektrometrije, utvrđeno je da sadrži brojne alkane koji se nalaze u voštanoj svijeći, ali ne i u cerumenu uha.

Eksperiment proveden u Kanadi u kojem je ispitana druga teorija, mjerio je temperaturu zraka 10 mm od baze goruće svijeće. Najviša postignuta temperatura bila je 22 stupnja Celzijeva, što je znatno niže od temperature tijela.

Maleni klinički pokus potvrdio je rezultate tih istraživanja. Tuljci za uši stavljeni su u oba uha, polovica s cerumenom, polovica bez. Prije i poslije stavljanja tuljaka u uši napravljene su posebnim uređajem fotografije unutrašnjosti uha. Te fotografije su pokazale da se tuljcima ne uklanja nikakav vosak iz ušiju u kojima se nalazi stvrdnut vosak, i da je kao posljedica svijeća nastala naslaga voska u ušima koje su bile bez cerumena.

Opisani su brojni slučajevi štetnih posljedica korištenja tuljaka za uši, uključujući opekline, začepljenje slušnog kanala, privremeni gubitak sluha, upalu vanjskog uha i bušenje bubnjića (Seely, 1996). Opisan je i slučaj 4-godišnje djevojčice kojoj su stavljali tuljke za uši i koja je posljedično razvila upalu srednjeg uha.

Zaključno, doima se da su tuljci za čišćenje ušiju popularna terapija koja se naveliko oglašava na način koji laicima može zvučati vrlo znanstveno. Međutim, navodni mehanizam djelovanja tuljaka nije potvrđen, niti su dokazani pozitivni učinci te terapije, a opisane su značajne posljedice za zdravlje. Nema dokaza da su tuljci za čišćenje ušiju učinkoviti za bilo koji zdravstveni poremećaj.

.

Zdravlje

Koronastatistike: Kolike su šanse za preživljavanje na respiratoru?

Sva ranija istraživanja, piše NPR, sugeriraju da će pacijenti koji boluju od COVID-19, jednom kad ih spoje na respirator, na strojnom disanju ostati tjednima. A čim duže primaju mehaničku potporu disanju, tim je manja šansa za preživljavanje.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

“Imamo 5 ljudi između 35 – 45 godina na respiratoru, teško su bolesni. Ne smijemo se igrati. U ratu smo svi sjedili zatvoreni mjesecima. Zar ne možemo sada u komforu svog doma, sa svim onim što imamo, izdržati jedno vrijeme?” izjavila je ravnateljica zagrebačke Klinike za infektivne bolesti “Frab Mihaljević” Alemka Markotić.

“Bolesnici na respiratorima su ovisni o aparatima, njihov život, nažalost, ovisi o koncu, ovisi o njihovom imunološkom sustavu, o kondiciji, o različitim bolestima, puno je veći rizik da ti bolesnici završe loše, naročito oni koji imaju neke kronične bolesti ili su pretili imaju šećer, visoki tlak”, objasnila je Markotić sinoć na HRT-u.


Većina pacijenata koji završe na respiratorima, javlja istovremeno NPR, neće preživjeti. A mnogi koji će živjeti, ne mogu se skinuti s aparata za disanje. Pokazuje to nekoliko manjih istraživanja provednih u Sjedinjenim Državama, Kini i Europi.

“Jako brine podatak da puno pacijenata koji zahtijevaju mehaničku ventilaciju ne izađe iz bolnice”, kazala je za NPR Tiffany Osborn, specijalistica za intenzivnu njegu sa Sveučilišta Washington. To potvrđuje i Negin Hajizadeh, specijalist pulmološke intenzivne njege: “Imali smo nekoliko pacijenta u Northwell bolnicama koje smo skinuli s respiratora, ali većinu ne možemo skinuti.”

Najveće istraživanje o mortalititu pacijenata zaraženih koronavirusom spojenih na respiratore dolazi iz ustanove “Intensive Care National Audit & Research Centre” u Londonu. Ono pokazuje da je od 98 pacijenta na respiratoru samo 33 otpušteno živo. Brojke koje dolaze iz kineskog Wuhana još su gore; samo su tri od 22 osobe na respiratoru preživjele. Analiza iz Washingtona pokazuje da je od 18 pacijenata koji su stavljeni na respirator, njih devet preživjelo, no samo ih šestero može samostalno disati.

Sva ranija istraživanja, piše NPR, sugeriraju da će pacijenti koji boluju od COVID-19, jednom kad ih spoje na respirator, na strojnom disanju ostati tjednima. A čim duže primaju mehaničku potporu disanju, tim je manja šansa za preživljavanje. “Ne znamo od kakve će pomoći biti respiratori”, kaže Osborn. “Oni mogu pomoći da kratkotrajno pacijenta održimo na životu, nismo sigurno da je to moguće na dugo vrijeme.”

Podsjetimo, i Alemka Markotić je ispravila svoja očekivanja o trajanju mehaničke ventilacije pacijenata koji boluju od COVID-19. Ranije je tvrdila da će ona trajati od 7 do 10 dana, no stečeno iskustvo pokazuje drugačije. “Dosadašnja iskustva pokazuju da se može očekivati da će teži slučajevi provesti dva do tri tjedna na respiratoru”, kaže ravnateljica Klinike za infektivne bolesti “Fran Mihaljević”. Hrvatska je s jučerašnjim danom imala 35 pacijenata spojenih na respiratore.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP