Prati nas

Aktivno starenje

Zašto sam stalno umorna?

‘Svi smo mi pomalo iznošeni. Ne samo moje prijateljice i ja, nego žene svugdje na svijetu. Možda nam svima trebaju keksi, mlijeko i netko da nas ušuška u topli krevetac.’

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Stalno sam umorna
foto: BigStock

Osjećate li se često umorno? Niste jedini! Pogotovo ako ste žena. Kolumnistica portala ‘Emptyhousefullmind.com‘, Sharon Greenthal, vrlo je duhovito opisala taj osjećaj: Neki dan za ručkom s dvije moje stare prijateljice (ne na onaj način ‘stare’), jedna od njih je pitala: ‘Imaš li i ti dana kad jednostavno ne možeš izaći iz kreveta?’ Pa – da. Imam takvih dana. Zapravo bude i takvih dana kad NE ŽELIM izaći iz kreveta – i u tome je problem. I to ne samo za mene, nego za nas sve tri koje smo tad sjedile za tim stolom. A sigurno i za mnoge od vas.

Osjećamo krivnju

Nas tri smo 50-i-nešto-godišnjakinje, sve zaposlene, živimo užurbanim životom s mnogo obaveza. Nas sve tri, na neki način, radimo više nego ikad prije, više čak i od vremena kad smo podizale svoju djecu. Pa ipak, osjećamo se pomalo krive ako se ne obučemo do podneva. S ovim sam se počela mučiti kad je moje najmlađe dijete otišlo na fakultet, prije otprilike 5 godina.


Zašto sam tako umorna?

Zaboravite na to da radim do kasno, 5 ili čak 6 dana u tjednu. Zaboravite i to da još uvijek radim dobrih 75 posto kućanskih poslova koje sam radila i prije nego li su djeca odselila. Zaboravite činjenicu da me moja odrasla djeca i sad počesto trebaju i da me redovito uspiju ubaciti u vrtlog brige i tjeskobe. Zaboravite i to da je ‘sjedenje novo pušenje’ i da serija Mad Men završava ove sezone. Zaboravite da ISIL pokušava osvojiti cijeli svijet i da smo u gospodarskoj krizi. Menopauzu da i ne spominjem, iako i dalje ne znam u kojem sam dijelu tog procesa.

Činjenica je – ja jesam pomalo stara

A također su i moje prijateljice, one koje su i umorne. ‘Pih,’ možda ćete reći – pogotovo ako ste mlađi od mene, a ja imam 53. Pa još uvijek si MLADA!. Pa, ne, ne zapravo.

Prije kad su naše bake bile u pedesetima, mnoge od njih su već dobrano usporile ritam. Dobro, neke nisu, ali mnoge jesu. One su obavile svoj posao, podigle su djecu, podržavale muževe, brinule se za starije članove obitelji. Neke od njih su radile i izvan kuće. Ali kad su napunile pedeset-i-neku, opustile bi se malo. I imale su svako pravo na to.

Stariti je teško. Ponekad i prilično teško. Bez obzira što radili, i želimo li to ili ne, mi nužno usporavamo. Ako ne usporimo, onda se puno više mučimo da održimo isti tempo kao u ona vremena. Pridodajte tome i krivnju od koje pati toliko žena (zanimljivo, čini mi se da žene od toga pate više nego muškarci) vezano uz to da ne možemo ili ne želimo više – i rezultat je posvemašnja iscrpljenost.

Neku večer, dok smo bili u restoranu, moj je muž predložio da bismo trebali češće izlaziti s prijateljima, možda čak i preko tjedna. Ništa posebno, ali teko toliko da malo izađemo. Jer ponekad mu se događa… hm.., Pa događa mu se da mubude dosadno svaku večer kod kuće. I to mi kaže čovjek koji ustaje svaki dan u 6, pliva sat vremena, zatim rado do 6 navečer. Vjerujte mi, i on je umoran. (I ja ustajem u 6, ali ne plivam sat vremena. Ja sjedim uz kavu, čitam e-mailove i provjeravam što ima na Fejsu.)

Dosadno mu je?? Sa MNOM?? Kako je to moguće? Reći ću vam kako je moguće. Do 7 navečer ja sam, više-manje, gotova. Imam snage za još dvije-tri pošalice dok gledamo omiljenu večernju emisiju, i to je to. Da spomenem, uvijek gledamo snimku od jučer, jer smo tad kad se emisija kasno navečer emitira, obično već preumorni da bi je gledali.

Kad smo to priznala prijateljicama, one su se smijale. Jer i one se tako osjećaju. I točno je da nekad ipak napravim nešto uzbudljivije od gledanja televizije uz sendvič, ali u većini slučajeva ipak ne. Svi smo mi pomalo iznošeni. Ne samo moje prijateljice i ja, nego žene svugdje na svijetu. Možda nam svima trebaju keksi, mlijeko i netko da nas ušuška u topli krevetac.

.

Aktivno starenje

Ljudi koji su postali uspješni tek u poznim godinama

Popisi osoba koje su puno postigle rano u životu, prilično su česti. No jedan je novinski urednik poželio upoznati ljude koji su se ostvarili tek u poznim godinama.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Poznati novinski urednik Doug Murano objavio je na Twitteru zanimljivu ideju koja je u trenu postala viralna, odnosno proširila se bespućima interneta.

Kako je napisao, dozlogrdile su mu silne liste “wunderkinda” koji su jako puno postigli prije tridesete ili četrdesete godine, pa je došao na zamisao pitati svoje pratitelje na Twitteru znaju li nekoga tko je postigao nešto veliko ili zanimljivo nakon četrdesete, pedesete ili još kasnije u životu.


“Pokažite mi nekoga tko je obranio doktorat u šezdesetoj i to nakon što je prethodno sve izgubio. Ili nekog sedamdesetgodišnjaka koji je tek nedavno počeo pisati romane ispunjene pričama iz svog dugog i sadržajnog života. Dajte mi žuljevite ruke i nježna srca”, napisao je Murano.

Kako se i moglo očekivati, Twitter mu je dao ono što je tražio pa su se uskoro na njegovom profilu stale nizati dirljive priče o uspjehu u kasnijim godinama. Izdvojit ćemo neke od njih:

Anita

Približavala sam se pedesetoj i sve sam izgubila čak dva puta. Sada imam malen dom koji je sve što mi je potrebno, a svake godine zahvaljujući svojem hobiju fotografiji prikupim tisuće dolara kako bih pomogla ljudima koji, baš kao i ja nekad, kreću od nule. Uskoro mi izlazi i prva knjiga. Najvažnije što sam naučila je imati manje, a davati više.

John

2008. sam, nakon 28 godina na tom radnom mjestu, dobio otkaz. 2009. sam upisao fakultet, 2013. diplomirao sa svim pohvalama. 2014., kad mi je bila 51 godina, upisao sam doktorat koji očekujem obraniti sljedeće godine kad mi bude 57. Prije sam bio nervozna olupina koja se nigdje nije uklapala. Sada predajem studentima. Jako sam puno naučio i narastao kao osoba.

Nicky

Ja ti mogu reći ovo: moj nevjerojatni prijatelj i kolega Bob je sa 71 godinom napisao dramu i to kad je već obolio od demencije. Predstava se igra na EveryThirdMinute festivalu.

Brianna

Na fakultetu sam upoznala američku Indijanku u ranim devedesetim godinama koja je u kasnim osamdesetim upisala doktorat iz lingvistike kako bi očuvala jezik svoga plemena. Rekla mi je kako su brojni članovi njene obitelji doživjeli i više od stotinu godina, pa je ovo za nju bilo dobro vrijeme da se posveti ovako važnom poslu.

Mina

Upisala sam pravo kad mi je bilo 50 godina. Ušla sam u učionicu punu mlađarije koja je ustala misleći da sam im profesorica. Bilo mi je divno opet biti studenticom i kasnije postati odvjetnicom.

Mark

Nakon desetljeća crtanja planova po ubrusima dok je pratila moga oca u njegovim diplomatskim misijama, moja mama je diplomirala arhitekturu u 60. godini. Moj sada umirovljeni otac bio je jako ponosan zbog njenog postignuća i pripremio joj je veliku zabavu za diplomu.

Spooky

Već s 14 godina sam svirala i podučavala klavir, a nakon toga postala grafička dizajnerica. U Ameriku sam stigla s 48 godina i upisala francuski i arapski jezik i kulturu te radila kao prevoditeljica. Napokon sam se uspjela riješiti nasilnog muža i sada sam slikarica i spisateljica i život mi je san.

Jezebel

Moja mama je upisala fakultet kad joj je bilo 65 godina, a antropologiju je diplomirala kad joj je bilo 70. I to sve s čak desetoro djece u kući. Spomenite mi naporan rad i upoznat ću vas s mojom majkom.

Helen

Ponovno sam izgradila život nakon što sam izgubila oba sina. Sada su mi 74 godine i uskoro izdajemo svoju prvu knjigu naslova ‘Jesam li još uvijek majka’

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP