Prati nas

Vijesti

BUZ: Hrvatska nema drugog izbora nego potpisati TTIP

U skladu s svim navedenim i obzirom na prilično loše stanje naše poljoprivrede i industrije, kao i naše relativno niske plaće, mišljenje BUZ-a je da će sporazum o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu imati zanemariv efekt po našu ekonomiju.

Objavljeno

|

Umirovljenici u Europskoj uniji
foto: BigStock

Blok umirovljenici zajedno javno je odgovorio na poziv sindikata i ponudio sažetak svog stajališta o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP) “koji će ostaviti dugoročni efekt na razvoj našeg društva”. Priopćenje BUZ-a prenosimo u cijelosti:



“U ovom sažetku našeg stajališta bavimo se samo ekonomskim efektom TTIP-a tako da ćemo u potpunosti ignorirati neke druge iznimno važne činjenice, a jedna od tih koje nisu obuhvaćene ovom analizom je i ona da se hrana ne može prodavati u EU dok proizvođač ne dokaže da je ona sigurna, dočim se u SAD treba dokazati da je hrana štetna kako bi se zabranila njena prodaja što kod nas izaziva iznimnu zabrinutost po pitanju sklapanja ovog sporazuma.

Povećanje plaća

Glavne zagovornike TTIP-a na području Europske unije čini nekoliko ekonomskih instituta zaposlenih od strane same Unije ili pojedinih država da napišu prognoze efekata ovog sporazuma na ekonomije država članica. U svrhu analize mi smo obradili izvještaje Ecorysa i CEPR-a koji ispadnu najvažniji, Ecorysa jer su prvi počeli s radom na ovom projektu odnosno i prije početka samih pregovora, a drugog (CEPR-a ) najčešće spominju zagovornici TTIP-a.

Oba ova zagovornika kao i ostali iz ove skupine spominju pozitivan gospodarski efekt daljnje trgovinske liberalizacije i oba koriste kako bi to dokazali ekonomski model Svjetske banke imena  Global Trade Analysis Project (GTAP). Zanimljivo je da se kod svoje analize CEPR djelomično odriče tog modela navodeći da on ne može niti približno točno predvidjeti budućnost jer nema dovoljno podataka. Bez obzira na to obje ova instituta navode pozitivan efekt TTIP-a na ekonomiju Europske unije i SAD s tim da će osim porasta trgovine koji će kompenzirati potencijalni pad poljoprivrede doći do povećanja plaća od 70 kuna po osobi 10 godina nakon što ovaj sporazum zaživi.

Gubitak 600.000 radnih mjesta

U svrhu ove kratke analize kao glavne predstavnike protivnika ovog sporazuma smo uzeli Tufts univerzitet iz SADa i Austrian Foundation for Development Research. Za razliku od zagovornika TTIP-a koji koriste ekonomski model Svjetske banke, protivnici koriste ekonomski model Ujedinjenih naroda. Po njihovom izračunu sklapanje TTIP će dovesti do gubitka 600.000 radnih mjesta u EU kao i pada BDP-a, povećanja državnog manjka i pada plaća radnika nauštrb profita međunarodnih korporacija.

Obje ove skupine često navode kao primjer Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini, ali u finalnoj analizi to uopće ne pomaže pošto bez obzira na prvobitna obećanja taj sporazum nije doveo do povećanja broja radnih mjesta u SAD-u dok je u Meksiku otvorio 700.000 radnih mjesta u industriji, ali i zatvorio 3 milijuna radnih mjesta u poljoprivredi. Također se zagovornici i protivnici TTIP-a slažu da će taj sporazum zaustaviti daljnju gospodarsku integraciju EU nauštrb jačanja atlantske suradnje.

Zanemariv efekt po našu ekonomiju

Iako Europska komisija zagovora TTIP, a njen povjerenik za trgovinu Karel De Gucht (2010-2014) je jedan od najvatrenijih zagovornika sporazuma on sam je priznao na kraju svog mandata da ne zna kakav će efekt prouzročiti TTIP na ekonomiju EU.

U skladu s svim navedenim i obzirom na prilično loše stanje naše poljoprivrede i industrije, kao i  naše relativno niske plaće, mišljenje BUZ-a je da će sporazum o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP) imati zanemariv efekt po našu ekonomiju.

Trebamo imati na umu i političke implikacije TTIP-a, a to je da on predstavlja zajedno s Transpacifičkim sporazumom ekonomski savez demokratskih država tako da Hrvatska realno govoreći zapravo i nema druge opcije nego podržati ovaj sporazum,” piše u priopćenju kojeg potpisuje Robert Jurčić iz Odbora za gospodarstvo BUZ-a.

.

Vijesti

KPJ slavi stoti rođendan. Je li propala zbog Titove alergije na kritiku?

Tito nije trpio prigovore, pogotovo ne kritiku i okružio se intelektualno, politički i moralno inferiornim poslušnicima koji su čekali njegov odlazak da bi od sebe načinili šerife u svojim etnički omeđenim feudima.

Objavljeno

|

Autor

Prije točno 100 godina je osnovana Komunistička partija Jugoslavije. Nakon dvije države i dva rata ova je ideja propala, piše Deutsche Welle za kojeg je tim povodom komentar napisao Dušan Bogdanović.

Osvojivši vlast u nečemu što mnogi nepristrani promatrač smatra autentičnim spojem oslobodilačke borbe i socijalističke revolucije, jugoslavenski komunisti su poslije 1945., a naročito nakon raskida sa Staljinom 1948. godine, otpočeli opsežan modernizacijski i emancipatorski poduhvat koji je od zaostale, ratovima razorene i iznemogle zemlje napravio relativno razvijenu državu koja je u međunarodnim okvirima uživala svojoj veličini nesrazmjeran ugled i poštovanje.



Zašto je propala jugoslavenska ideja?

Neporeciva je, naime, činjenica da su jugoslavenski komunisti predstavljali jedinu snagu koja je porazila dva najveća zla dvadesetog stoljeća: i Hitlera i Staljina. DW nabraja i nekoliko razloga propasti jugoslavenske ideje:

Društva na prostoru nekadašnje Jugoslavije do današnjeg dana nisu osjetila blagodati europskog prosvjetiteljstva i racionalizma, što je rezultiralo bolnim odsustvom demokratskih tradicija.

Nezrele elite, ili, bolje rečeno, “elite”,  koje su manipulirale etničkim razlikama i potencijalnim sukobima umjesto da se posvete izgradnji demokratskih institucija i poštivanju pravila svojstvenih uređenim državama.

Dominacija kolektivističkog (država, nacija, Partija, radnička klasa) nad slobodom emancipiranog pojedinca.

Manje ili više svjesna zamjena teza, u kojoj su relativne slobode (putovanje, radničko samoupravljanje) smatrane demokracijom, u čemu su prednjačile intelektualne elite što, uostalom, nije bilo teško u usporedbi s drugim zemljama s komunistima na vlasti.

Neefikasne i partijskom diktatu podređene institucije koje bi dovele do funkcionalne demokracije, vladavine prava, slobodnih medija i neovisnog sudstva. Takozvana “partijska država” (partitokracija) koju su “patentirali” jugoslavenski komunisti i danas je bolest od koje boluju bezmalo sve nekadašnje republike.

Tito – alergičan na kritiku

Zbog svega toga nije bilo teško napraviti sustav u kojem je vlast centralizirana i, u ličnosti Tita, otjelotvorena u jednom pojedincu. Uvjeren u vlastitu nepogrešivost, Tito nije trpio prigovore, pogotovo ne kritiku i okružio se intelektualno, politički i moralno inferiornim poslušnicima koji su čekali njegov odlazak da bi od sebe načinili šerife u svojim etnički omeđenim feudima.

Kritika i otpora je bilo i za Titove vladavine. Podsjetimo se Milovana Đilasa i njegovog pokušaja da “Novom klasom” i disidentskim djelovanjem ukaže da u jugoslavenskom socijalizmu ne postoje samo “objektivne okolnosti” nego i “subjektivne slabosti”. Đilasov slučaj je samo jedan primjer korištenja aparata represije kako bi se onemogućio svatko tko bi ukazao na demokratsku insuficijenciju i za nju optužio vladajući režim.

Otpora je bilo i na drugoj strani: sukob sa Staljinom je doveo i do neviđenog vala represije nad neistomišljenicima. Donekle razumljiva i opravdana obrana države od prijetećeg sovjetskog napada pretvorila se u monstruozan zločinački sustav koncentracijskih logora kao što je bio notorni Goli otok.

Ovdje treba spomenuti i progon kritičkih intelektualaca okupljenih oko časopisa “Praxis”, koji su direktnim nalogom partijske vrhuške 1975. otpušteni sa Sveučilišta u Beogradu. Neki od njih, treba i to reći, kasnije su postali fanatični sljedbenici zločinačke klike Slobodana Miloševića i ideolozi histerične velikosrpske politike.

Burna povijest KPJ/SKJ je možda najbolja potvrda teze da se u slučaju Jugoslavije kao zajednice srodnih naroda i slične prošlosti radilo o epohalnom “projektu” koji je – naročito u posljednjim godinama njenog postojanja “povjeren” pohlepnim, nezrelim, nesposobnim i vlastoljubivim “elitama” – ili, točnije, uzurpiran od njih, u nedostatku demokratskih mehanizama. Sve to je vodilo direktno u krvavi pir devedesetih godina prošlog stoljeća, čiji su inspiratori, kreatori i kolovođe u mnogima od novonastalih državica i danas na vrhu piramide odlučivanja.

Nastavi čitati