Prati nas

Mozaik

Zašto je zastrašujuće imati unuke?

Imati unuke nije isto kao imati djecu. S unucima upoznajete čitav novi set briga. I zadovoljstava, naravno, ali ponajprije briga jer više niste u poziciji reagirati kako biste htjeli. Vaši unuci, naime, imaju svoje roditelje.

Objavljeno

|

kako čuvati unuke?
foto: BigStock

Od trenutka od kad sam saznala da ćemo muž i ja postati roditelji pa sve do trenutka dok naše troje djece nije napustilo roditeljsko gnijezdo, bila sam paranoična i previše zaštitnički nastrojena majka. Zabrinjavala sam se tijekom svake od svojih trudnoća, drhtala nad grafovima rasta dok je moja novorođenčad rasla, paničarila u vezi malih stvari koje mogu poći po zlu, ili bilo kakvih opasnosti za koje sam mogla zamisliti da bi mogle stati mojoj djeci na put, piše za Grandparents.com Lisa Carpenter.

Na sreću, malo toga je krenulo po zlu, a moje tri kćeri su odrasle u sretne, zdrave i produktivne odrasle osobe.


Onda je jedna od mojih kćeri postala majka, a ja sam postala baka. Odjednom, svi oni zastrašujući trenuci brige kroz koje sam prolazila kao roditelj činili su se kao dječja igra. Biti baka, otkrila sam, je najstrašniji posao od svih.

Iako je točno da kao baka nemaš ni odgovornosti ni obaveza, također je točno da kao baka nemaš kontrolu. I to je ono što poziciju bake čini zastrašujućom.

 

Imati unuke nije ista stvar kao da iznova imate djecu

Držala sam svoje tri kćeri pod staklenim zvonom. Priznajem, ovo možda nije ispravna taktika, ali moje dragocjene bebe su ostale na sigurnom. S druge strane, moja kćer ima dva sina. A dečki ne cijene kad ih se drži pod staklenim zvonom. Sada mi je postalo jasno da niti djevojčice to ne cijene, dok gledam svoju kćer koja odbija slijediti moj odgojni uzor i ne prihvaća moj „siguran“ način odgoja.

Počelo je istog trena, čim je saznala da je trudna. S oba moja unuka, moja kćerka nije uzimala vitamine koje sam smatrala najboljima. Imala je daleko više ultrazvučnih pregleda nego ja (zaboravite da ultrazvuk nije bio uobičajen kad sam ja rađala). I vježbala je do samog kraja trudnoće – čak je i istrčala polumaraton dok je bila trudna s drugim sinom.

O, koliko brige i straha se vrtilo oko njezinih trudnoća – ali za mene, ne za nju.

Kako su moji unuci rasli, moja kćerka je nastavila s načinom odgoja kojeg sam doživljavala opasnim. Pričam o rezanju hrane na dvostruko veće komade od (da, mljevenih) komada koje sam smatrala sigurnima. Također govorim o dopuštanju dječacima da se hrvaju sa svojim (da, nježnim divom) zlatnim retriverom, kao i međusobno i sa svojim (da, punim ljubavi) ocem.

Ovi dečki su od najranijeg doba išli uz i niz stepenice bez pomoći, sami se držeći za rukohvat. Sada im se dopušta da preskoče zadnjih nekoliko stepenica i doskoče na, ni manje ni više, popločani pod. Kad već pričamo o skakanju, dječaci skaču i po trampolinu koji imaju u svome dvorištu. Dječaci imaju 5 i 2 godine.

Priznajem da je trampolin bolja ideja za dvorište od bazena. Sad kad to spominjem, nenamjerno sam dolila ulje na vatru za svoje strahove kad sam unucima poklonila bazen na napuhavanje u obliku Batmobila. Kćer mi je nedavno poslala video poruku u kojoj se vide dečki kako uživaju u bazenu stojeći na poklopcu za motor vičući „prvo glava!“ prije nego što uskoče u vodu. Za sada doskaču na stražnjicu, ali bojim se da će uskoro početi slijediti vlastite naputke i početi skakati na glavu.

Nedavni razlog za strah? Moja kćer razmišlja o krevetu na kat za te živahne dječake. Sve što vidim su pokušaji mojih unuka da skoče s gornjeg ležaja uz poklik „prvo glava!“

Takve stvari me beskrajno plaše. I kao baka, brinem dvostruko: bojim se za sigurnost svojih unuka kao i za dobrobit svoje kćeri i njezinog muža.

 

Zadržite svoje brige za sebe

Brinem o svim ovim stvarima – iznutra. Nikad ih nisam izgovorila naglas svojoj kćeri. Dobro, skoro nikad. Moja kćer je savjestan roditelj kojoj je sigurnost njezinih voljenih dječaka najbitnija stvar na svijetu. Nema potrebe da iznova i iznova izražavam svoje strahove. Ona ih zna. U stvari, ona često zna napraviti uvod u razgovore i poruke korištenjem umirujućih riječi koje će me spustiti na zemlju dok mi bude pričala o najnovijim nepodopštinama dječaka.

Iskreno, kad bih imala ozbiljnih briga u vezi odgojnih metoda moje kćeri, zadržala  bi ih za sebe, osim ako bi one neupitno nanosile štetu mojim unucima. Želim da moja kćer zna da vjerujem njezinoj procjeni, da cijenim njezin nevjerojatan trud oko podizanja sinova, mojih unuka. I u dubini duše znam još jednu stvar: voditi rat oko mojih briga moglo bi dovesti do toga da mi kćerka zatvori vrata koja vode do mojih unuka, možda i zauvijek.

Ne mogu zamisliti takve drastične mjere. Ali duboko u srcu svih djedova i baka postoji ta nepodnošljiva mogućnost, bez obzira na to koliko je malo vjerojatna. Za djeda ili baku, to je najstrašnija od svih pomisli. I upravo ta misao stavlja sve druge brige koje možete imati kao baka u drugi plan, shvaćajući da nema smisla izražavati vlastite strahove.

.

Mozaik

Što god da pisalo, garancija vam vrijedi dvije godine!

‘Često imamo situacije da se potrošače zavarava vezano za trajanje jamstva. Kad se kaže da imaju jamstvo od samo godinu dana, to nije točno jer zakonski vrijedi rok od dvije godine za reklamaciju bilo kojeg uređaja.’

Objavljeno

|

“Taman je istekla garancija i mašina se pokvarila. Evo, pet godina i par mjeseci je prošlo otkako smo je kupili. Majstor je rekao da je crkla elektronika i da se to ne popravlja. Sad kupujemo novu. Ma dobro smo i prošli. Evo susjedu krepala nakon tri godine. U redu, njegova je još bila pod garancijom, ali ipak. Problem je to i nepotrebna komplikacija. A prije – prije si kupio mašinu i imao si je čitav život. Danas mi se čini da su stvari baš tako dizajnirane da se pokvare kad istekne garancija”, govori Branko Šimić (68) umirovljeni grafičar iz Zagreba.

Vjerujemo da su se mnogi susreli s ovakvim problemom, iako nije do kraja jasno radi li se samo o dojmu ili su današnji uređaju doista tako “programirani” da se pokvare taman kad istekne jamstvo. Bilo kako bilo, Europski parlament usvojio je Izvješće o produljenju trajanja uređaja kojim se zabranilo programirano kvarenje, ugradnja vitalnih dijelova koji se nakon kvara više ne mogu zamijeniti, a usvojen je i prijedlog o većoj dostupnost rezervnih dijelova i uvođenja minimalnog trajanja električnih aparata.


No bez obzira na akcije Europskog parlamenta, i u okviru već postojećih propisa, prava potrošača su u nekim slučajevima veća – samo što to mnogi kupci ne znaju. Da – opet se radi o malim slovima na ugovorima i jamstvenim listovima koji, barem u ovom slučaju, nezadovoljnom potrošaču idu na ruku.

Porazgovarali smo s Dunjom Maletić, pravnom savjetnicom iz područja zaštite potrošača koja nam je otkrila neke od dobro čuvanih tajni koje bi kupci morali znati.

Dunja Maletić (foto: privatni album)

“Često imamo situacije da se potrošače zavarava vezano za trajanje jamstva. Kad se kaže da imaju jamstvo od samo godinu dana, to nije točno jer zakonski vrijedi rok od dvije godine za reklamaciju bilo kojeg uređaja da se ostvari pravo na besplatni popravak ili zamjenu uređaja. Znači, to je prvo: zavarava se kupce vezano uz duljinu trajanja roka za reklamaciju”, otkriva nam Maletić.

Važno je znati i da, barem u prvo vrijeme, imate pravo birate želite li pokvareni uređaj popravljati ili uzeti novi. “Drugo je – i to potrošači trebaju znati – ako kupe uređaj i u prvih šest mjeseci dođe do kvara, oni imaju pravo predati u tih prvih šest mjeseci uređaj na servis da bi se ustanovilo postojanje kvara, ali u prvih šest mjeseci mogu birati žele li popravak ili novi uređaj. Nakon protoka tih šest mjeseci, ide se na popravak, ali unutar tih šest mjeseci kupac bira hoće li popravak ili zamjenu. Ako je popravak nemoguć, onda ide zamjena. To vrijedi općenito za sve električne uređaje koje je kupila fizička osoba. Dakle, ne ako je kupljen preko firme ili obrta već ako ga je kupila fizička osoba.”

Otpremanje uređaja na servis također je zadaća trgovca, nastavlja Maletić: “Treba naglasiti još jedan detalj kojeg potrošači često nisu svjesni. Oni ne moraju uređaj slati na servis o svom trošku, nego je trgovac kod kojeg je uređaj kupljen dužan poslati uređaj na servis i vratiti ga nazad potrošaču. Hoće li za to vrijeme potrošač dobiti zamjenski uređaj nije regulirano zakonima i propisima već to ovisi o dobroj volji trgovca. Treba naglasiti i da mnogi trgovci kažu da uređaj može biti na servisu 45 dana, no to ne propisuje ni jedan zakon već smatramo da bi razumni rok za popravak trebao biti mnogo kraći. Tako da kad netko kaže potrošaču da je rok 45 dana, ovaj mora znati da to nije tako propisano već da se radi o subjektivnom tumačenju.”

Oko nekih rokova ipak valja biti oprezan, kaže Maletić: “Kad se neki uređaj, recimo mobitel ili tablet, kupi u poslovnici, trgovac nije dužan odobriti zamjenu u roku od 14 dana ako taj uređaj nema nedostatka. To je također korisno znati. Znači, za uređaje kupljene u poslovnici ne vrijedi onaj rok od 14 dana kao kod ugovora sklopljenih na daljinu, preko telefona ili interneta.”

Za kraj, Maletić savjetuje koji je najbolji način za upućivanje prigovora: “Jedini ispravni način je pisani način. Dakle, prigovor trgovcu se uvijek mora uputiti pisanim putem – e-mailom ili regularnom poštom – kako bi postojao pisani trag o reklamaciji, ali i zbog još jedne važne stvari. Naime, na pisani prigovor je trgovac dužan odgovoriti u roku od 15 dana, dok se u razgovoru osobno u poslovnici ili preko telefonom stvari mogu unedogled odugovlačiti. Znači, prigovor uvijek treba upućivati pisanim putem.”

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP