Prati nas

Mozaik

Prava istina o kampiranju

Nekad je možda i odmor pod šatorom bio izbor samo za one kojima je hotel bio previše skup, ali to već odavno nije tako. Oprema za kampiranje i put u pustoš lako može progutati iznos dovoljan za višednevni boravak i u luksuznom hotelu.

Objavljeno

|

Što treba ponijeti na kampiranje?
foto: BigStock

Mnogi se još uvijek zaklinju kako se “pravi” odmor može provesti samo u neposrednom dodiru s prirodom, dakle pod šatorom. Ipak, kako je pokazala jedna američka anketa, i oni priznaju da taj život nije ugodan. Pročitajte što o svemu piše Deutsche Welle.

Nekad je možda i odmor pod šatorom bio izbor samo za one kojima je hotel bio previše skup, ali to već odavno nije tako. Konačno, “dobra” oprema za kampiranje i put u pustoš lako može progutati iznos dovoljan za višednevni boravak i u luksuznom hotelu. Ali život pod šatorom je doista drugačije iskustvo nego ono u četiri zida s krovom nad glavom i još uvijek mnogi misle kako je jedino to “pravi” odmor.


Je li doista tako? Američka marketinška agencija Mercury CSC iz američke savezne države Montane – čestog odredišta američkih ljubitelja prirode svih vrsta zbog svojih golemih prostranstava divljine – provela je ispitivanje među kamperima. Netom objavljena njihova “Istina o kampiranju” otkriva javnu tajnu: čak i među onima koji odmor provode pod šatorom, golema većina njih u svemu tome vidi malo toga zabavnog.

Na prvom mjestu nevolja – što je istaknulo 59% upitanih su insekti: komarci, muhe, bube i gmazovi svih veličina, boja, načina kretanja i neprijateljskog odnosa prema dvonožnim došljacima. Na drugom mjestu nevolja je vrijeme: kampiranje može biti ugodno za blagog, mirnog vremena, ali užitak brzo nestaje kad je hladno ili pljušti kiša i nakon nekog vremena nema baš više ničega suhog za obući.

 

Ljubav i mržnja prema neugodnostima

Trećina upitanih povrh svega ističe problem kad se trebaju obaviti one stvari i odabrati mjesto “kamo i car ide pješice”, a odmah nakon toga kamperi skrušeno priznaju kako je ipak ljepše i bolje spavati u mekoj postelji nego na goloj zemlji na tanašnoj prostirki. I na kraju, tu je i problem kampera kako je zapravo golem posao uopće donijeti i prenijeti sve ono što je potrebno da se netaknuta priroda pretvori u koliko-toliko podnošljivo stanište.

Maclaren Atta, potpredsjednica odjela za želje potrošača agencije Mercury CSC upozorava kako se ne smije počiniti greška i čak i ovakve porazne rezultate ispitivanja tumačiti na krivi način. Jer oni nipošto ne znače da nitko ne želi provoditi odmor pod šatorskim krilom: “To je mnogo složenije iskustvo nego tek provesti ‘zabavan’ odmor.” Jer usprkos komarcima, kiši i jarku umjesto WC-školjke, kamperi “teže da otkriju nešto o sebi samima, baš kao i o području u koje putuju i koje istražuju”. Upozorava nas i kako ima nečega u tom izazovu i teškoćama kampiranja, u tom paradoksu problema i nevolja i užitku u svemu tome. Atta nas upozorava kako ti turisti ne teže samo lagodi i komforu, nego autentičnom iskustvu.

Ven Gist je stari kamper koji je svoju strast pretvorio i u posao kojim se bavi. Kad smo mu rekli rezultate ispitivanja, uvijek dobre volje je i nama uz smijeh odmah rekao: “Oh, ne! To je strašno. Sad će moja životna zadaća biti kampiranje opet pretvoriti u nešto zabavno!”

Oprema za boravak u prirodi

foto: BigStock

 

Problemi s kampiranjem

1. Insekti
2. Nevrijeme, kiša, vjetar
3. Nepostojanje zahoda i kupaonica na kakve smo navikli
4. Nepostojanje ugodnih kreveta
5. Transport opreme do mjesta za kampiranje

Priroda je “temeljna ljudska potreba”

Kampiranje se u međuvremenu doista pretvorilo i u business. Umjesto da se muče sa šatorom ili dovlače svoju opremu, na svim stranama se mogu iznajmiti i već pripremljene kamp-prikolice i vozila smještena u “netaknutu” prirodu. Smještaj u mnogo takvih kampova nudi i američka šumarska služba i njihova ponuda seže od golemih kamp-naselja u kojima ne nedostaje niti praonica rublja, trgovački centar i uređeni prostori za toaletu pa do jednostavnog parkirališnog mjesta negdje u prirodi, opremljenog u najboljem slučaju tek otvorenim ognjištem.

Ven Gist je zaokupljen novom poslovnom idejom: osnovao je internetski portal LandApart.com na kojem se obraća i kamperima i zemljovlasnicima – prije svega poljoprivrednicima koji žele ponuditi dio svog zemljišta nekome za odmor. On je uvjeren da, upravo zato jer smo svi mi sve više urbanizirani i okruženi betonom i asfaltom, utoliko više trebamo i žudimo povratku prirodi što smatra “temeljnom ljudskom potrebom”. Na portalu se može ponuditi sve, od kolibe u šumi pa tek do mjesta na oranici gdje turist može podići šator.

I Carol Hemphill se nada da će tako zaraditi koji dolar jer se s poljoprivredom ionako sve teže može preživljavati. Vodi nas kroz svoje imanje u Philomathu, savezna država Oregon, a trenutno se tamo ne vidi mnogo više od prazne oranice kroz kroju prolazi rijeka Marys. Carol nam kaže kako niti ne namjerava na to polje postaviti mnogo toga što bi olakšalo život turistima, ali i njezin sin Dallas radi za Gistovu agenciju i uvjeren je u poslovni uspjeh tog koncepta.

Naravno, njegova majka nema ništa protiv da joj netko plati tridesetak dolara samo da prenoći na njezinoj oranici i da “uživa” u osami i izdvojenosti. Ipak i sama priznaje: “To nije za svakoga”, kaže gledajući u rijeku koja teče. “Ali mislim da sve više i više ljudi misli ozbiljno kad želi promijeniti svoj odnos prema prirodi.”

 

“Zašto bismo platili nešto za ništa?”

Nedaleko od Caroline oranice u Oregonu smo pronašli skupinu mladića na kampiranju . Tako slave završetak škole i kad im objašnjavamo poslovni koncept LandApart-a, ništa im nije jasno. Zašto da ikome uopće plaćaju nešto da borave na polju na kojem se ne nudi ništa ili gotovo ništa? Umjesto toga su došli u državni park Viento: mjesto je doduše samo par stotina metara udaljeno od bučne autoceste, ali u samo nekoliko minuta mogu stići do čitavog niza aktivnosti.

“Jutros smo se kupali tu u rijeci, jučer smo bili na raftingu, a sutra idemo igrati golf” nabraja nam Tim Lynch. Došao je i njegov otac John i čitava ideja da poljoprivrednici nude svoje oranice za prenoćište mu se “ne čini kao dobra poslovna ideja”.

Ali osnivač tog portala Ven Gist je uvjeren kako je baš to ono što ljudi žele. Već sad ima kud i kamo više zainteresiranih turista nego mjesta koja se nude za odmor i odnos prvih i drugih jest devet naprema jedan. “Dobivamo mnogo strastvenih poziva od ljudi diljem Amerike, sve do Kanade, Njemačke i Islanda”, kaže nam Gist. “Većina ljudi žele kampirati samo sa svojim društvom i bez nekoga u blizini kako bi bolje doživjeli prirodu.”

Iz Njemačke se kod Gista raspitao Hans Willy Thomsen. On živi u Meynu, sasvim na sjeveru Njemačke nedaleko od Flensburga i granice s Danskom. 75 mu je godina i od toga je četrdesetak godina proveo odmor kampirajući, uglavnom u kamp-prikolici. Odmore pretežito provodi u kampovima na njemačkom Sjevernom moru i kaže nam kako on nipošto nije tako “ozbiljan” kamper kao njegov zet. On pak provodi odmor u Norveškoj i tamo ga iznajmljeni helikopter “baci” negdje duboko u divljini gdje se jedva uopće može doći na neki drugi način.

Thomsen nam priznaje da takva pustoš može biti pomalo usamljena i dosadna. Ali provesti odmor na oranici nekog američkog farmera? Sigurno, zašto ne. Rado će probati ako će tako “vidjeti i doživjeti nešto novo”, kaže nam njemački umirovljenik.

/Autor Teri Schultz, Deutsche Welle/

.

Show

Gabi Novak o životu s Arsenom: ‘Uvijek se znalo da će se vratiti meni’

‘Pitali su me kako ga mogu trpjeti, ali ne smiješ biti egoist, ako nekoga iskreno voliš, poštuješ i poznaješ’, kazala je Gabi o 45 godina s Arsenom.

Objavljeno

|

Autor

“Arsen je bio težak čovjek”, izjavila je u programu N1 televizije pjevačica Gabi Novak (83). Prisjećajući se suživota s proslavljenim autorom Arsenom Dedićem (1938.-2015.), a koji je trajao 45 godina, kazala je kako je njihovo upoznavanje bilo dugo te da su u vezu su ušli nakon desetljeća poznanstva i propasti brakova u kojima su bili.

Gabi je, podsjetimo, bila udana za dirigenta i skladatelja Stipicu Kalogjeru, a Arsen je bio oženjen s Vesnom Suligoj s kojom ima kći Sandru. “Jednog dana smo kliknuli i odlučili krenuti. Obavijestili smo obitelji da ćemo biti zajedno. Već se i šuškalo o nama. Ozbiljno smo krenuli 1970. godine”, prisjetila se Gabi. Vjenčali su se 1973. godine kada im se i rodio sin Matija.


“Bila sam mu mirna luka kroz ta sva njegova lutanja i faze. Organizirala sam mu uredniji život. Bila sam mu velika podrška, a on je imao veliko povjerenje i vjerovao je u moj glazbeni ukus i intuiciju. Imali smo predivne godine”, ispričala je o ljubavi koju znamo gotovo cijeli život. Jer tko nije čuo za Gabi i Arsena, njenu blagost i njegovu “bodljikavu” narav?

“On je bio vrlo teška osoba i trebalo je izdržati njegove momente. Znao je biti itekako oštar, sarkastičan, mnoge je uvrijedio. Ali je bio i nježna osoba i dobar čovjek, ali baš poeta. Po njegovim pjesmama sam znala u kojoj je fazi. Bio je vidovit u svojim tekstovima. Bila je to borba u njemu. Trebala mu je takva podrška koja će biti prisutna i koja će mu praštati”, navela je pjevačica koja je bila i prvi filter za ozbiljnije kompozicije koje je radio za, primjerice, film: “Koliko god je bio drzak i samoživ, trebao mu je netko da ga razumije, upravo i u toj zločestoći, sarkazmu i svemu što je izgovorio ljudima… Većina ljudi to nije prihvatila. Neki jesu.”

Najlakše je spakirati kofere…

“Ja sam to sve tolerirala. Kažu ljudi da ne mogu uvijek biti tolerantna. Ali u braku koji ima čvrstu osnovu, ako se poznajemo u dušu, u nadogradnjama moraš naći neku vrstu tolerancije i obzira. Pitali su me kako ga mogu trpjeti, ali ne smiješ biti egoist, ako nekoga iskreno voliš, poštuješ i poznaješ. Lako je uzeti kofer i reći da ti je dosta. Nisam to napravila, jer uvijek se znalo da će se on vratiti Gabi. To je bila sve njegova maska pod kojom je skrivao svoje emotivno stanje. Trebalo je znati živjeti s tom osobom, da ju možeš tolerirati i prihvatiti”, kazala je o “burama i bonacama”, kako naziva život s velikim pjesnikom.

Objasnila je i da je  kada bi joj dao svoje pjesme na čitanje, uvijek u njima prepoznavala njegova politička, svakodnevna razmišljanja i flertove. “Kažu mi ‘čestitamo ti što si to izdržala’, ali ja sam ga stvarno voljela i poštovala”, zaključila je Gabi.

“Ti u mom životu”, pjesma koju Gabi i Arsen nisu nikada objavili na nosaču zvuka

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP