Prati nas

Aktivno starenje

Prestara sam za te gluposti!

Svatko dođe u godine kad uvidi da je većinu života brinuo o stvari koje su zapravo potpuno beznačajne. Starenje donosi tu nevjerojatnu ugodu da možemo reći: ‘Ma ja sam za to prestar!’

Silvija Novak

Objavljeno

|

Jesam li prestara za
foto: BigStock

Na internetu i općenito u medijima dostupno je na tisuće članaka o starenju: kako ostariti dostojanstveno, kako ostariti manje od drugih, kako uopće ne ostariti, piše Michelle Combs u svojem blogu Rubbershoesinhell.com.

No ja zapravo volim stariti. Većinu života provela sam u samoprijeziru i na kraju od toga odustala. Odustala sam od toga da se osjećam glupom jer nisam glupa. Odustala sam od toga da prezirem samu sebe zato što sam pomalo čudna. Jednostavno se ne osjećam dobro u većem društvu. Takva sam. Ima nas svakakvih. Mi smo pleme. U redu, pleme čiji se članovi ponekad vole držati po strani. Odustala sam od toga da brinem o tome kako izgledam i koliko imam sijedih. Od svega toga sam jednostavno – odustala.


Osjetila sam da je došao trenutak kad sam za neke stvari naprosto – prestara. Iako su mi 52 godine, moj um se osjeća kao da mu je 32. No moje tijelo je nešto drugo i potpuno je svjesno koliko mu je godina. Vrijeme doista mijenja osobu i shvatila sam da je jednostavnije te promjene prigrliti nego im se suprotstavljati. Ovo su neke od stvari za koje sam jednostavno prestara:

1. Prestara sam da bih ušutjela

Više ne želim šutjeti kad vidim nepravdu. Ili kad ju osjetim. Nije da prije nisam progovarala kad bi nešto bilo važno, no uglavnom je to bilo u nečije tuđe ime, ne u moje. No s time je sada gotovo. Ne znam koliko će mi to dobra donijeti, no ako se netko loše odnosi prema meni – neću šutjeti.

2. Prestara sam da bih brinula o tome kako drugima izgledam

Moj muž i ja jutros smo doručkovali a onda otišli u kupovinu. Moja kosa bi izgledala sasvim u redu da nisam ostala bez šampona. I moje traperice bi se već mogle oprati. Zapravo, svi mi peremo traperice prečesto, zar ne? Kad smo došli u trgovinu, promatrala sam sve one žene koje su pažljivo odabrale šalove koje pašu uz cipele. U usporedbi s njima ja sam izgledala prilično blijedo. Pogledala sam svoga muža – i on je tako izgledao. Uhvatila me panika – pa što će si ti svi ljudi misliti o meni? No ubrzo mi je sinulo da sam ovamo došla po namirnice i da način na koji me ljudi vide, neće promijeniti okus hrane koju kupujem. A to je ono zbog čega sam došla.

3. Prestara sam za grešna zadovoljstva

Više nemam grešna zadovoljstva. Imam obična zadovoljstva jer sad mi je sve dozvoljeno. Mogu što god želim. Pa i uživati u pjesmama Lady Gage. Ne osjećam se krivom ako čitam sentimentalne ljubiće niti ako gledam serije koje sam već pogledala.

4. Prestara sam za neudobne cipele

Zaboravite na neudobne cipele. Bitno je da me ne žuljaju i da u njima lako hodam, a kako izgledaju…? Pa važno je da otprilike pašu uz ostatak odjeće.

5. Prestara sam da se ispričavam ako mi je kuća neuredna

Znate zašto mi je kuća u neredu? Zato što mi se nije dalo čistiti. Također, nisam baš organizirana i to je to.

6. Prestara sam da skupljam stvari koje ne trebam

S ovime je potpuno završeno! Gotovo sve što imamo, zapravo i nije nužno. Sada u kući imamo puno manje stvari nego prije dvije godine dok naše dijete još nije otišlo na fakultet. Cilj mi je dodatno smanjiti broj stvari koje posjedujem. Ako nešto nisam taknula 6 mjeseci, znači da tu stvar niti ne trebam.

7. Prestara sam da bih provodila vrijeme s ljudima koje ne volim

S ovime sam započela prije par godine. Svaki sam dan običavala otići na ručak s nekim kolegama. No ja njih zapravo ne volim. Oni su zlobni, na druge gledaju s visoka i s njima ne dijelim iste interese. Jedan dan sam tako gubila vrijeme s njima i pomislila: ‘Pa što mi ovo treba?’ I tada sam prestala odlaziti na ručkove s njima.

8. Prestara sam da bih tražila dobro baš u svim ljudima

Ponekad su ljudi gadovi. Sigurna sam da i u najvećem gadu, ako kopaš dovoljno duboko, možeš naći trunku dobrote. No zašto bih to radila? Zapravo, zašto sam to radila? Neću više trošiti svoje vrijeme na neugodne i neljubazne ljude. Ljudi sami odlučuju o svojim životima. Ako odluče biti neugodni, neka im bude. Ja više ne osjećam potrebu tražiti mrvicu dobrote u njima. Jednostavno se maknem i družim s onima čija dobrota nije tako duboko zakopana.

.

Aktivno starenje

Diplomirao s 96 godina, a planira i postdiplomski: ‘Napokon sam ostvario svoj san!’

Giuseppe Paternò oduvijek je volio učiti i želio studirati. No njegova siromašna obitelj nije mu mogla priuštiti obrazovanje. Giuseppe je svoj san ipak ostvario i postao najstarija osoba u Italiji koja je završila fakultet.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Sicilijanac Giuseppe Paternò oduvijek je silno želio završiti fakultet, no rat i siromaštvo u tom su ga naumu omeli. Ipak, od svoje želje nikada nije odustao te je sada, s 96 godina, napokon ostvario svoj san i postao najstariji diplomant na nekom talijanskom sveučilištu, piše Guardian.

“Napokon sam ostvario svoj san”, kazao je ovaj bivši željeznički radnik i veteran Drugog svjetskog rata nakon što je uspješno diplomirao filozofiju na Sveučilištu Palermo.


“Studiranje mi je oduvijek bilo velika želja, no moja obitelj nije mogla platiti za moje obrazovanje. Bili smo velika i jako siromašna obitelj”, kazao je Paternò.

Giuseppe je najstariji od sedmero braće i sestara, a raditi je počeo još kao dijete kad je pomagao ocu u njihovoj pivovari u Palermu. U srpnju 1943. kad su se saveznici iskrcali na Siciliji, Paternò je radio kao telegrafist za talijansku vojsku u Trapani.

“Srećom, iz rata sam izašao neozlijeđen i tada počeo raditi na željeznici. Nisam baš bio presretan svojim poslom, no znao sam da moram nešto raditi jer sam u međuvremenu dobio djecu i morao sam uzdržavati obitelj. U isto vrijeme, imao sam silnu želju čitati i učiti”, kaže Paternò.

U dobi od 31 godine, Giuseppe je uspio završiti večernju školu i dobiti srednjoškolsku diplomu. “Po danu bih radio, a navečer išao u školu i učio po noći”, kaže Paternò. Ali njegov san o pohađanju fakulteta još je neko vrijeme ostao samo san.

No, 2017. godine ustrajni Paternò upisao je studij filozofije na Sveučilištu Palermo. “Budio bih se u 7 ujutro i odmah počeo učiti. Za obavljanje raznih studentskih zadataka, koristio sam stari pisaći stroj. Popodne bih se odmarao i onda opet učio navečer sve do ponoći. Moji susjedi su me znali pitati čemu sva ta gnjavaža pod stare dane, no oni ne shvaćaju važnost ispunjenja sna, bez obzira na dob”, kaže Giuseppe.

Kad je svijet zahvatila pandemija Covida-19, Giuseppeu je bilo ostalo još nekoliko ispita. Tada se, kao i ostali studenti, prebacio na on-line nastavu i to je bilo prvi put da je ozbiljno počeo koristiti modernu tehnologiju.

“Kad je Italiju zahvatila epidemija, počeo sam se doista brinuti za njegovo zdravlje”, kaže Giuseppeov sin Ninni Paternò. “Kazao sam ocu da odgodi ispite i da se vrati na fakultet najesen. No on je rekao da neće. Rekao je da s obzirom na svoju dob, možda ne preživi ljeto.2

Giuseppeov san postao je stvarnost prošlog petka kad je s izvrsnim ocjenama napokon diplomirao. “Ovo je jedan od najsretnijih dana u mojem čitavom životu”, kazao je presretni Giuseppe i dodao da jedino žali što ga sad ne može vidjeti njegova supruga koja je umrla prije 14 godina.

Je li, nakon svega, Giuseppe prestao sanjati? Ne – upravo suprotno! 2Razmišljam da upišem poslijediplomski studij. Moja majka je živjela do sto godina. Ako je genetika na mojoj strani, imam još četiri godine vremena”, kaže Giuseppe.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP