Prati nas

Aktivno starenje

Zdrav je i koristan: Mi stariji obožavamo Facebook

Starija populacija obožava internet i koristi ga sve češće. Upotreba interneta i posebno društvenih mreža u toj je dobnoj skupini narasla za 150 posto u samo dvije godine. I dok se kod mladih pretjerano korištenje društvenih mreža smatra otuđivanjem, za starije je to način kako ostati društveno povezan.

Objavljeno

|

foto: BigStock

Mnogi misle da su društvene mreže rezervirane samo za mlade. Međutim, i mnogi stariji su ih s oduševljenjem prihvatili kako bi bili u toku s novom tehnologijom ali i stupili u kontakt sa starim poznanicima i članovima obitelji. Djedovi i bake sve su vještiji u Skypeu i Facebooku i jako im se sviđa. Također, društvene mreže su dobre za emocionalnu stabilnost, a glas o njihovim dobrim stranama vrlo se brzo proširio među starijom populacijom.

Prema istraživanju Pew Researc Centra, upotreba interneta među populacijom starijom od 65 godina, povećala se za 150 posto između 2009. i 2011. To je najveći rast u nekoj demografskoj skupini. Nadalje, studija iz 2012. pokazala je da među onima koji se spajaju na Internet, 71 posto njih to čini svaki dan, a 34 posto koristi društvene mreže.


Stariji koriste društvene mreže i kako bi savladali geografsku udaljenost do svojih voljenih koji stanuju daleko i kako bi se ponovno povezali s prijateljima iz mladosti. Istraživanja pokazuju da je internet postao važan alat za smanjivanje usamljenosti, izolacije i ostalih depresivnih stanja. Stariji korisnici interneta naglašavaju i informativnu i obrazovnu funkciju interneta i koriste ga poput enciklopedije ili kako bi posjetili službene stranice država ili pronašli odgovore na financijska pitanja.

Mnogi su otkrili su čari weblogova (ili blogova; periodični članci nekog autora ne internetu) pa u njima čitaju o putovanjima ili novim knjigama. Ta povezanost s vanjskim svijetom postaje ključna kad starija osoba počne rijetko izlaziti iz kuće.

Primjetno je da se mladi pomalo odmiču od Facebooka, ali on starijima odlično paše. Otkrili su, također, i da je Skype jako dobar način da rođake koji žive na drugom kraju svijeta, začas dovedete u svoj dnevni boravak. Twitter je pak postao popularan jer nudi lak pristup točno određenoj temi.

I dok mladi društvene mreže koriste po ‘selfie’ principu i usmjereni su samo na sebe, stariji koji su osjetljiviji na pitanja privatnosti, koriste ih kako bi se povezali s ljudima sličnih interesa i stavova. Koriste ih i kako bi pronašli informacije o zdravstvenim problemima i povezuju se s onima koji su imali slična iskustva. Također, prepoznali su da i drugi u njihovoj situaciji koriste internet i sastaju se u grupama za raspravu o zdravstvenim pitanjima. Od demencije pa do depresije i dijabetesa. Svi mogu pružiti i dobiti podršku koju trebaju i to iz udobnosti vlastitog doma.

Liječnici i zdravstveni profesionalci također su se internetom povezali s ovom demografskom grupom i pokrenuli stranice na društvenim mrežama kako bi do nje doprijeli. Tu su grupe za osobe s određenim tegobama ili one usredotočene na pružanje njege putem kojih mogu stupiti u kontakt oni kojima je njega potrebna i oni koji je pružaju.

Sve su popularniji i kompjuterski tečajevi za starije. Radionice u kojima se uči o osnovama interneta, kako se koristi e-mail ili Facebook, danas su jako česti, a i sveučilišta počinju nuditi različite programe za starije. Obrazovne ustanove sve češće surađuju i s tvrtkama, kako bi klubove i društva starijih opskrbile tehnikom.

Istraživanja pokazuju da starija populacija uporabom interneta itekako vježba mozak. Studije iz Engleske i Italije su ustanovile da osobe koje češće upotrebljavaju internet postižu bolje rezultate u kognitivnim testovima i općenito su boljeg zdravlja. Tijekom dvije godine, 120 osoba iznad 65 godina koristilo je poseban kompjutorski program, te su njihove kognitivne sposobnosti uspoređene s kontrolnom grupom koja nije koristila program. Kod osoba koje su koristile program, došlo je do općeg povećanja mentalnih i fizičkih kapaciteta, dok je kod kontrolne grupe došlo do laganog pada. Jedna od sudionica istraživanja poslije je rekla kako se uz tehnologiju osjeća ‘osnaženom’ umjesto da samo ‘prebaci u manju brzinu’: počela je više paziti na izgled i odlučila skinuti koju kilu. Čini se da zadovoljenje osnovnih društvenih potreba djeluje blagotvorno na cjelokupno zdravlje.

Rješavanje problema samoće puno je lakše preko interneta i društvenih mreža. Kako populacija stari i ostaje sve bliže domu, internet postaje vrlo važan i kao obrazovno pomagalo. Tehnologija je izrazito ublažila osjećaj izolacije i usamljenosti.

.

Aktivno starenje

Božićna šoping groznica: Možemo li novcem kupiti sreću?

Okićeno božićno drvce, kuhano vino, pjesma i – pokloni. Blagdani su bez poklona nezamislivi, no svaki poklon košta. O tome kakav je odnos kupovine i sreće te može li se novcem kupiti sreća, razgovarali smo s psihologinjom Ljiljanom Kaliternom-Lipovčan.

Objavljeno

|

S prvom upaljenom adventskom svijećom krenulo je najradosnije doba godine. Gradovi su okićeni, kuhano vino spremno, a s mnogobrojnih štandova šareni svjetlucavi artikli mame kupce i kao da im govore: “Uzmi me, kupi me jer bez mene nema pravog veselja”.

Osim što je vrijeme radosti, blagdani su i vrijeme pojačanje potrošnje i kupovine, pa čak i ako nismo od osobitog trošenja, našim dragima ćemo morati staviti neku sitnicu u čizmicu na prozoru ili ispod bora. No nakon što obiđemo sve trgovine i potrošimo novac – hoćemo li biti sretniji?


O tome smo porazgovarali s prof. dr.sc. Ljiljanom Kaliterna Lipovčan, psihologinjom s Instuta društvenih istraživanja Ivo Pilar.

Može li se novcem kupiti sreća?

Na to je pitanje sad već davne 2001. godine američki psiholog Ed Diener sa Sveučilišta u Illinoisu odgovorio citirajući anonimnog autora: “Ljudi koji kažu da novac ne kupuje sreću, jednostavno ne znaju gdje treba kupovati.”  No šalu na stranu. Pitanjem sreće i novca bave se mnogi ekonomisti, psiholozi i sociolozi, no jedinstven odgovor još nisu našli. Kao što to često bude kad su u pitanju ljudi a ne neke fizikalne pojave, odgovor na pitanje “može li se novcem kupiti sreća?” je i DA i NE.

Ljiljana Kaliterna-Lipovčan (foto: Silvija Novak)

Naime, poznato je da će novac podići razinu sreće kod onih ljudi koji ga nemaju, no oni koji ga imaju neće zbog još više novca biti još sretniji. To vrijedi i za pojedince, ali je i pravilo koje se može primijeniti na društvo u cjelini. Dakako da su sretniji oni ljudi koji žive u bogatijim društvima nego oni koji žive u siromaštvu, no kad društvo dosegne određenu razinu materijalne sigurnosti – to je trenutno procijenjeno na 15.000 američkih dolara BDP-a – sreća nakon toga više neće rasti s dodatnim rastom prihoda, već ovisi o brojnim drugim čimbenicima.

Da sreća i novac ne moraju biti povezani, govori i činjenica da većina ljudi novac mora zaraditi i neće ga dobiti na poklon. Pa iako viša razina prihoda znači i bolju zdravstvenu skrb, manju izloženost kriminalu i općenito sigurniji i lagodniji život, više vremena provedenog na poslu, kako bismo taj novac zaradili, neće nas osobito usrećiti. Jedno je američko istraživanje pokazalo da žene s plaćom od 75.000 dolara s obitelji provode tek 19 posto svog vremena, dok one koje zarađuju 25.000 dolara s obitelji provode 33 posto vremena više. Iako bi bilo za očekivati da će žena s većim prihodima biti sretnija, to ipak nije tako jer više sreće donosi druženje s djecom, obitelji i prijateljima nego boravak na poslu koliko god da pritom zaradili.

Kad je u pitanju trošenje novca i kupovina, često se povodimo za drugima pa ponekad kupimo nešto samo zato što to i naš susjed to ima. Odakle poriv za takvim uspoređivanjem?

Vrijednost stvari koje imamo i prihode koje ostvarujemo ne procjenjujemo same po sebi već uvijek u odnosu na nekog drugoga, nekog prijatelja, rođaka, znanca. Nažalost, vrlo rijetko se uspoređujemo s onima koji imaju manje od nas, a puno češće s onima koji imaju više pa to može biti izvor velike frustracije. Ljudima često nije važno što i koliko imaju dok god je to nešto više od osobe s kojom se uspoređuju.

Predblagdansko vrijeme je i vrijeme velike potrošnje. Čak i oni najštedljiviji u ovo će doba kupiti neku sitnicu za sebe ili nekoga drugoga. Kako da iz te kupovine izvučemo najviše sreće?

Točno. U predblagdansko vrijeme kupuju i oni koji i inače puno troše, ali i oni koje ne uzbuđuju previše materijalne stvari. Znanstvenica Miriam Tatzel s Državnog sveučilišta u New Yorku je 2003. godine objavila raspravu “Umjetnost kupovanja” te u njoj navela četiri osnovna tipa potrošača:

1. Tragač za vrijednostima (Value Seeker) – on je materijalist, ali ne voli trošiti. Možda bi se moglo pomisliti da je ovakva osoba nesretna, ali Tatzel kaže da je to zapravo kupac koji točno zna što želi i dobro se snalazi u kupovini, naročito na rasprodajama, a ako kupi dobar proizvod za nevelik novac, bit će jako sretan.

2. Veliki potrošač (Big Spender) – također je materijalist, ali voli trošiti. On je zapravo san svakog trgovca jer kupuje puno i skupo. No nevolja je što bi takav tip potrošača trebao imali jako velike prihode da bi bio sretan, što često nije slučaj.

3. Ne-potrošač (Non-Spender) – nije materijalist i ne voli trošiti pa kupuje jeftino i rijetko. Ljudi s ovakvim odnosom prema trošenju često su siromašni no čak i kad nisu, jako brinu o novcu i njegovo trošenje ih ne usrećuje.

4. Iskustveni tip (The Experiencer) – nije materijalist, ali voli trošiti što znači na najčešće novac troši na iskustva, a ne na nešto materijalno. Ovaj tip potrošača je i najsretniji. Naravno uz uvjet da ipak ima nešto novca kojeg može potrošiti.

Inače, da je upravo taj četvrti, iskustveni tip potrošača najsretniji, pokazuju i neka druga istraživanja, na primjer ono L. Van Bovena sa Svečilišta u Coloradu. Boven je u članku “Činiti ili imati, to je pitanje” (2003.) dokazao da trošenjem novca možemo sebe učiniti sretnijima ako trošimo na putovanja, izlaske s prijateljima, ljetovanja s obitelji i/ili različite aktivnosti koje će nam ostaviti lijepe uspomene. Dakle, iskustvo je ono što nas čini sretnima, a ne posjedovanje.

No valja spomenuti još jedan oblik trošenja koji nas usrećuje, a to je kupovanje za druge. Čak je i Gallupovo istraživanje provedeno u 136 zemalja između 2006.-2008. na kojem je radila skupina autora sa različitih sveučilišta (Harvard, Gronigen, Mbarara, Vankuver) nedvojbeno utvrdilo da je tzv. prosocijalno trošenje novaca (trošenje na druge ili u humanitarne svrhe) u pozitivnoj korelaciji sa srećom i životnim zadovoljstvom.

Neki kažu da ih kupovina oraspoložuje te da kad se loše osjećaju, idu u šoping. Ima li kupovina doista terapeutski učinak?

Suprotno uvriježenom mišljenju, u kupovinu ipak ne treba ići kad smo loše raspoloženi. Naime, jedna je eksperimentalna studija pokazala da su sudionici, nakon što su im umjetno izazvali loše raspoloženje prikazivanjem tužnih slika, bili skloni potrošiti i do četiri puta više nego sudionici koji su bili dobro raspoloženi. A ako potrošimo previše, opet nećemo biti sretni pa se tu gubi eventualni terapeutski učinak kupovine.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP