Prati nas

Mozaik

Životne priče: Hrvatske ‘svekrve iz pakla’ izluđuju snahe

Dok će većina svekrva reći kako je taj odnos loš upravo zbog snaha, snahe odgovaraju da jednostavno ne mogu živjeti sa aždajama, posesivnim mamicama i ludim babama. Mi vam prenosimo nekoliko priča snaha koje suprugove majke nazivaju svekrvama iz pakla.

Objavljeno

|

Navike koje izluđuju
foto: BigStock

Iako smo našim istraživanjem utvrdili da hrvatske svekrve ne mrze snahe, već da žele samo malo više poštovanja, loših primjera odnosa svekrvi i snaha je i dalje puno. Dok će većina svekrva reći kako je taj odnos loš upravo zbog snaha, snahe odgovaraju da jednostavno ne mogu živjeti sa “aždajama”, “posesivnim mamicama” i “ludim babama”. Koliko je ovaj problem prisutan govori i činjenica da se je tema na portalu Forum.hr u kojoj snahe prepričavaju neugodna iskustva sa svekrvama protegnula na više od 600 stranica. Mi vam prenosimo nekoliko priča snaha koje odviše ne ljube svoje svrkrve. Pročitajte zašto.

Ulazi u našu sobu bez kucanja

Moja je svekrva u početku našeg braka, kad bismo došli k njoj i prespavali, oprala sinu donji veš i onda ga mrtva-hladna unijela bez kucanja u našu sobu. Kad je to napravila drugi put, moj je dragi poludio, otišao u dućan, kupio novu bravu s ključem i striktno joj rekao da ne trebamo i ne želimo njenu pomoć u tom smislu. Nije odmah shvatila, ali kad je naletjela na zaključana vrata, onda joj je pomalo kapnulo.


Uvrijedila je moju vanbračnu kćer

Mene moja svekrva nije izravno uvrijedila, ali neizravno je. Dirnula je u moju vanbračnu kćer. Na početku kad je vidjela da će me njezin sin oženiti bila je slađa od meda. Pošto smo živjeli kod njih, moja kćer je više vremena provodila sa svekrvom nego sa rođenom bakom i strašno ju je zavoljela. Međutim, kad smo se odselili, više nije ni pitala za moju kćer. Suprug joj je dovodio našeg sina. To je bilo grozno zato što smo morali skrivati gdje idu, jer bi kćer plakala. Neko vrijeme je tako išlo sve dok mužu nije došlo „iz guzice u glavu“ da to nije fer te da ako im ne treba ona,  ne treba im ni unuk. Sad oni dolaze kod nas, uvijek pitaju za oboje. Znam da je to farsa, jer su željni unuka,ali moja kćer barem nije isključena. Toliko koliko ih vidim, mogu pretrpjeti da budem fina i kulturna, Ne kažem im sve u facu. Nadam se samo da me nikada neće izazvati da im kažem, jer to neće biti lijep prizor.

Povjerljivo!

Imate slično iskustvo? Kakva je bila vaša svekrva? Kako ste riješili probleme sa snahom? Potpuno anonimno podijeliti svoju priču s nama i drugim čitateljima putem naše povjerljive pošte (klikni ovdje).

Stalno nam prijeti da će nas izbaciti

Živim sa svojom svekrvom u istom dvorištu. Riječ je o njenom dvorištu, gdje je sve njeno, osim naše kuće koju smo sami napravili, ali na njenoj zemlji. Šogor i šogorica pak žive u njenoj kući, doduše imaju odvojen ulaz ali su u njenoj kući. Što ona nama radi? Pa, ako joj se svaki dan ne dođemo nakloniti misli da ju mrzimo i želimo vidjeti mrtvu. Za nju smo nas dvije snahe gore od kuge i kolere, jer ne mlatimo s metlom po njenom dvorištu po cijele dane i ne okopavamo njene ružice.

Djecu šopa hranom kao purice pa otprilike od 10 puta 8 puta bacim pola ručka, jer ih ona uspije našopati prije nego što ja stignem ugrijat jelo. Spremim malu za vrtić, a ona joj promjeni frizuru ili makar kapu ili cipele. Mužu i šogoru stalno drobi protiv mene i šogorice, a onda kad joj ova dvojica odbruse “odriče ih se u novinama” i prijeti da će nas sve izbaciti iz njenog dvorišta van. Svaki dan naglašava da je to njeno.

Unaprijed znam da je to izgubljena bitka. Pokušavala sam s njom razgovarati, kažem joj da ju ne mrzim i da ne branim da djeca idu k njoj, ali da mi smeta kada ih ona hrani, a ja bacam ručak. Zato, pogotovo sad kad čekamo još jednu bebu, nastojim je što više ignorirati, okrenuti leđa i živjeti svoj život.

Dok nas nije bilo doma, oprala je moj veš i počistila kuću

Neki dan smo dragi i ja otišli na put 2 dana, a svekrvi i svekru su došli neki gosti pa im je bila gužva za spavanje u stanu. Dali smo im ključ od našeg stana. Uglavnom, sinoć mi dolazimo doma, a rublje na sušilu! Ja sam, blago rečeno, pobjesnjela, jer mi je gadljiva sama pomisao da je ona kopala po mom prljavom vešu. Zalijevala je moje biljke, koje se zalijevaju jednom u 10 dana, Svekar kaže da dolijevao tekućinu u odvode da nam ih malo odčepi, a nisu bili začepljeni uopće. Dnevni boravak je bio usisan, suđe spremljeno po njenom rasporedu, smeće iznešeno, iako nije bilo puno i nije nas bilo samo jednu noć. Jednostavno joj moram nešto reći i prigovoriti, a ne znam kako da to bude na lijep način.

Nije zadovoljna mojim porijeklom, ni time što sam rodila curicu

Kada sam doselila, trudna, zbunjena, puna hormona, ismijavala je moj način prehrane. Ja jedem nemasno, zdravo, ona masno, teško, ali to nije važno. Nalaktila bi se prema meni preko stola i cerekala se kao kuja kako ja to mogu jesti. Zvuči banalno, ali mene onakvu je ubijalo u pojam. Nije propuštala priliku da me podjebe kako sam ja “sa istoka”, kako je kod njih sve drugačije, kulturnije, civiliziranije…

Pokušala je s mojim roditeljima spletkariti protiv mene i dragog. Pokušavala ih je nagovoriti da nas natjeraju na vjenčanje i slično. Naravno, moji su je odjebali po kratkom postupku uz objašnjenje da smo mi odrasli ljudi, a oni se ne bave takvim stvarima.

Uporno me, ako uspije pred što više ljudi, pokušava podjebavati zbog mog odgoja djeteta. Njoj smeta što ja imam svoj stav, a nju niti pitam niti slušam njena mišljenja. Po njoj bih ja trebala dijete od 4 godine ostaviti samo da se igra na ulici i trača s babama. Otkako je bila saznala da nosim curicu, svaki put kad me je vidjela, a to je bilo svakodnevno, nije propuštala reći kako joj to nije pravo, kako ona hoće da bude muško i da se iskreno nada da je ginekolog pogriješio. Nakon što sam rodila i definitivno je utvrđeno da ginekolog nije pogriješio, izjavila je: „Ah, dobro, što sad, drugi put će valjda biti muško.“ Rekla sam joj da drugog puta neće biti.

I da nema ničeg drugog, ovo zadnje je za mene dovoljno da je doživotno smatram ljudskim smećem, nečim što nije vrijedno ni riječi ni pogleda, nema toga što to može popraviti ili promijeniti. I sigurna sam da ću maloj jednog dana, kada bude dovoljno velika, reći što je njena baka mislila. Ne iz zlobe i pakosti, nego zato što smatram da svatko treba stajati iza svojih riječi. A ove su bile stvarno posebne.

.

Mozaik

Tito: “Najproblematičniji su katolici, Stepinac je politički zlotvor, a s muslimanima imamo najbolje odnose”

‘Nismo glupi da bismo mislili kako se religija može eliminirati silom. Vjera je privatna stvar pojedinca i tu ne možemo ništa učiniti. Ni ne pokušavamo’, kazao je Tito.

Objavljeno

|

Autor

Je li Tito branio vjeru?

Je li se u Jugoslaviji smjelo ići u Crkvu, banalno je pitanje koje se često postavlja u sklopu internetskih rasprava na temu sloboda u Jugoslaviji. Odgovor na njega iznimno je jednostavan: smjelo se, iako nije bilo poticano i nije se smatralo poželjnim ponašanjem. Uostalom, o tome svjedoče i brojni novinski tekstovi koji upozoravaju, primjerice, na navodno štetan i nazadnjački utjecaj Crkve na jugoslavensku mladež.

Vjerske slobode u Jugoslaviji intrigirale su i strane medije, a s njima su se sasvim ozbiljno bavile i državne politike zapadnjačkih zemalja. Tako je američka Središnja obavještajna agencija (CIA) u veljači 1999. godine skinula oznaku tajnosti s prijepisa razgovora američkog izaslanstva i doživotnog jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita, a koji otkriva maršalove stavove o vjerskim zajednicama. Izaslanstvo predvođeno dr. J. Huntleyem Dupreom, Tito je ugostio na Brijunima 29. srpnja 1953. godine.


Uz brojna pitanja koja su se ticala uređenja države, mogućnosti stranog investiranja, obrazovanja i socijalističke ideologije, velik dio razgovora posvećen je vjerskim slobodama. Tako je jedan od gostiju, čije je ime u dokumentu cenzurirano, konstatirao da je Katolička crkva “u Jugoslaviji napravila probleme i počinila zla”. No zanimalo ga je postoji li i nekakav pozitivan doprinos Crkve u Titovoj Jugoslaviji.

“Vatikan stvara probleme”

“Imamo nekoliko religija; katoličku, najbrojniju pravoslavnu, muslimansku, protestansku i druge. Moram reći da imamo najviše problema s katoličkom vjerom, drugim riječima, s višim svećenicima. Niže svećenstvo, koje čini najveći dio katoličke vjere, sklono je surađivati s državom i prilagođava se okolnostima i trenutnim uvjetima. S druge strane, više svećenstvo, potaknuto Vatikanom, stvara nam probleme. To se vidi i u inozemstvu”, odgovorio je doživotni jugoslavenski predsjednik Josip Broz.

“Politički zlotvor i ratni zločinac”

U nastavku izlaganja spomenuo je i Alojzija Stepinca za kojeg je rekao da je bio dobrovoljac na Solunskom frontu. “Preskočio je sve stepenice da bi postao biskup. Kao skorojevića sada su ga učinili kardinalom. Za nas je on politički zlotvor i ratni zločinac, kako mu je suđeno i presuđeno. Svatko u ovoj zemlji to zna. Bio je predstavnik Vatikana u Jugoslaviji. Vatikan ga je koristio kako bi nam stvarao probleme u unutarnjim i vanjskim odnosima”, izgovorio je Tito u dugom odgovoru u kojem optužuje Svetu Stolicu za daljnje pokušaje destabilizacije Jugoslavije: “Na vanjskom planu Vatikan svoju borbu protiv Jugoslavije predstavlja kao sukob između aktualne vlasti i religije. Nismo glupi da bismo mislili kako se religija može eliminirati silom zakona. Vjera je privatna stvar pojedinca i tu ne možemo ništa učiniti. Ni ne pokušavamo. Ali želimo da predstavnici Crkve priznaju sadašnje stanje i da obavljaju samo crkvene dužnosti.”

foto: CIA

Dekret o zabrani pokrivanja muslimanki

Nadalje, član američkog izaslanstva kojem je cenzurirano ime postavio je pitanje o odnosima s muslimanskom zajednicom koja se opirala nekim Titovim mjerama.

“To je iza nas. Morali smo donijeti dekret o zabrani pokrivanja lica i bilo je nešto otpora oko toga. Nisu se bunili poglavari muslimanske zajednice, već neki pojedinci i niže svećenstvo. Ali to smo lako riješili i sada više nema problema. Moram priznati da s muslimanskom religijom i predstavnicima muslimanske vjerske zajednice imamo najbolje odnose”, pohvalio se Broz.

Na sastanku koji se održao u prijepodnevnim satima bili su predstavnici pravoslavne, muslimanske, starokatoličke i židovske vjerske zajednice, no bez predstavnika Katoličke crkve iz Hrvatske. Od važnijih sudionika na sastanka bili su zamjenik direktora Federalnog planiranja Kiro Gligorov, predstavnici vojnih i zdravstvenih vlasti te tajnik Centralnog komiteta Saveza sindikata Jugoslavije Ivan Boričević.

Tito i Jovanka Broz na audijenciji kod pape Pavla VI. u Vatikanu 23. ožujka 1971. godine

Tito nije uspio odvojiti narod od vjere, ni Crkvu od Vatikana

Svjestan da ne može odvojiti narod od vjere, Josip Broz svom silom pokušavao je odvojiti Katoličku crkvu u Hrvatskoj od Vatikana. No, zahvaljujući Stepincu, to mu nije pošlo za rukom. Kardinal je, naime, još za života među vjernicima zadobio status mučenika, a njegovo suđenje i presuda smatrani su farsom i zastrašivanjem Hrvata.

Nakon dugotrajnih pregovora u lipnju 1966. godine, Sveta stolica i Jugoslavija potpisale su u Beogradu protokol kojim Jugoslavija potvrđuje slobodu vjeroispovijesti. Najvažnije, tim je dokumentom potvrđena nadležnost Svete Stolice nad Katoličkom crkvom u Jugoslaviji u duhovnim stvarima.

Vatikan je pak izjavio da svećenici ne mogu svoje crkvene i vjerske funkcije zloupotrebljavati u političke svrhe te je osudio političko nasilje i politički terorizam. Te je godine dopuštena i prodaja ploča s božićnim pjesmama, a izdana je i dozvola za gradnju prve nove katoličke crkve u Zagrebu.

1970. godine uspostavljeni su i diplomatski odnosi s Vatikanom. Konačno, 1971. Tito je u pratnji supruge Jovanke posjetio Vatikan gdje ga je primio papa Pavao VI.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP