Prati nas

Mozaik

Životne priče: Hrvatske ‘svekrve iz pakla’ izluđuju snahe

Dok će većina svekrva reći kako je taj odnos loš upravo zbog snaha, snahe odgovaraju da jednostavno ne mogu živjeti sa aždajama, posesivnim mamicama i ludim babama. Mi vam prenosimo nekoliko priča snaha koje suprugove majke nazivaju svekrvama iz pakla.

Avatar

Objavljeno

|

Navike koje izluđuju
foto: BigStock

Iako smo našim istraživanjem utvrdili da hrvatske svekrve ne mrze snahe, već da žele samo malo više poštovanja, loših primjera odnosa svekrvi i snaha je i dalje puno. Dok će većina svekrva reći kako je taj odnos loš upravo zbog snaha, snahe odgovaraju da jednostavno ne mogu živjeti sa “aždajama”, “posesivnim mamicama” i “ludim babama”. Koliko je ovaj problem prisutan govori i činjenica da se je tema na portalu Forum.hr u kojoj snahe prepričavaju neugodna iskustva sa svekrvama protegnula na više od 600 stranica. Mi vam prenosimo nekoliko priča snaha koje odviše ne ljube svoje svrkrve. Pročitajte zašto.

Ulazi u našu sobu bez kucanja

Moja je svekrva u početku našeg braka, kad bismo došli k njoj i prespavali, oprala sinu donji veš i onda ga mrtva-hladna unijela bez kucanja u našu sobu. Kad je to napravila drugi put, moj je dragi poludio, otišao u dućan, kupio novu bravu s ključem i striktno joj rekao da ne trebamo i ne želimo njenu pomoć u tom smislu. Nije odmah shvatila, ali kad je naletjela na zaključana vrata, onda joj je pomalo kapnulo.


Uvrijedila je moju vanbračnu kćer

Mene moja svekrva nije izravno uvrijedila, ali neizravno je. Dirnula je u moju vanbračnu kćer. Na početku kad je vidjela da će me njezin sin oženiti bila je slađa od meda. Pošto smo živjeli kod njih, moja kćer je više vremena provodila sa svekrvom nego sa rođenom bakom i strašno ju je zavoljela. Međutim, kad smo se odselili, više nije ni pitala za moju kćer. Suprug joj je dovodio našeg sina. To je bilo grozno zato što smo morali skrivati gdje idu, jer bi kćer plakala. Neko vrijeme je tako išlo sve dok mužu nije došlo „iz guzice u glavu“ da to nije fer te da ako im ne treba ona,  ne treba im ni unuk. Sad oni dolaze kod nas, uvijek pitaju za oboje. Znam da je to farsa, jer su željni unuka,ali moja kćer barem nije isključena. Toliko koliko ih vidim, mogu pretrpjeti da budem fina i kulturna, Ne kažem im sve u facu. Nadam se samo da me nikada neće izazvati da im kažem, jer to neće biti lijep prizor.

Povjerljivo!

Imate slično iskustvo? Kakva je bila vaša svekrva? Kako ste riješili probleme sa snahom? Potpuno anonimno podijeliti svoju priču s nama i drugim čitateljima putem naše povjerljive pošte (klikni ovdje).

Stalno nam prijeti da će nas izbaciti

Živim sa svojom svekrvom u istom dvorištu. Riječ je o njenom dvorištu, gdje je sve njeno, osim naše kuće koju smo sami napravili, ali na njenoj zemlji. Šogor i šogorica pak žive u njenoj kući, doduše imaju odvojen ulaz ali su u njenoj kući. Što ona nama radi? Pa, ako joj se svaki dan ne dođemo nakloniti misli da ju mrzimo i želimo vidjeti mrtvu. Za nju smo nas dvije snahe gore od kuge i kolere, jer ne mlatimo s metlom po njenom dvorištu po cijele dane i ne okopavamo njene ružice.

Djecu šopa hranom kao purice pa otprilike od 10 puta 8 puta bacim pola ručka, jer ih ona uspije našopati prije nego što ja stignem ugrijat jelo. Spremim malu za vrtić, a ona joj promjeni frizuru ili makar kapu ili cipele. Mužu i šogoru stalno drobi protiv mene i šogorice, a onda kad joj ova dvojica odbruse “odriče ih se u novinama” i prijeti da će nas sve izbaciti iz njenog dvorišta van. Svaki dan naglašava da je to njeno.

Unaprijed znam da je to izgubljena bitka. Pokušavala sam s njom razgovarati, kažem joj da ju ne mrzim i da ne branim da djeca idu k njoj, ali da mi smeta kada ih ona hrani, a ja bacam ručak. Zato, pogotovo sad kad čekamo još jednu bebu, nastojim je što više ignorirati, okrenuti leđa i živjeti svoj život.

Dok nas nije bilo doma, oprala je moj veš i počistila kuću

Neki dan smo dragi i ja otišli na put 2 dana, a svekrvi i svekru su došli neki gosti pa im je bila gužva za spavanje u stanu. Dali smo im ključ od našeg stana. Uglavnom, sinoć mi dolazimo doma, a rublje na sušilu! Ja sam, blago rečeno, pobjesnjela, jer mi je gadljiva sama pomisao da je ona kopala po mom prljavom vešu. Zalijevala je moje biljke, koje se zalijevaju jednom u 10 dana, Svekar kaže da dolijevao tekućinu u odvode da nam ih malo odčepi, a nisu bili začepljeni uopće. Dnevni boravak je bio usisan, suđe spremljeno po njenom rasporedu, smeće iznešeno, iako nije bilo puno i nije nas bilo samo jednu noć. Jednostavno joj moram nešto reći i prigovoriti, a ne znam kako da to bude na lijep način.

Nije zadovoljna mojim porijeklom, ni time što sam rodila curicu

Kada sam doselila, trudna, zbunjena, puna hormona, ismijavala je moj način prehrane. Ja jedem nemasno, zdravo, ona masno, teško, ali to nije važno. Nalaktila bi se prema meni preko stola i cerekala se kao kuja kako ja to mogu jesti. Zvuči banalno, ali mene onakvu je ubijalo u pojam. Nije propuštala priliku da me podjebe kako sam ja “sa istoka”, kako je kod njih sve drugačije, kulturnije, civiliziranije…

Pokušala je s mojim roditeljima spletkariti protiv mene i dragog. Pokušavala ih je nagovoriti da nas natjeraju na vjenčanje i slično. Naravno, moji su je odjebali po kratkom postupku uz objašnjenje da smo mi odrasli ljudi, a oni se ne bave takvim stvarima.

Uporno me, ako uspije pred što više ljudi, pokušava podjebavati zbog mog odgoja djeteta. Njoj smeta što ja imam svoj stav, a nju niti pitam niti slušam njena mišljenja. Po njoj bih ja trebala dijete od 4 godine ostaviti samo da se igra na ulici i trača s babama. Otkako je bila saznala da nosim curicu, svaki put kad me je vidjela, a to je bilo svakodnevno, nije propuštala reći kako joj to nije pravo, kako ona hoće da bude muško i da se iskreno nada da je ginekolog pogriješio. Nakon što sam rodila i definitivno je utvrđeno da ginekolog nije pogriješio, izjavila je: „Ah, dobro, što sad, drugi put će valjda biti muško.“ Rekla sam joj da drugog puta neće biti.

I da nema ničeg drugog, ovo zadnje je za mene dovoljno da je doživotno smatram ljudskim smećem, nečim što nije vrijedno ni riječi ni pogleda, nema toga što to može popraviti ili promijeniti. I sigurna sam da ću maloj jednog dana, kada bude dovoljno velika, reći što je njena baka mislila. Ne iz zlobe i pakosti, nego zato što smatram da svatko treba stajati iza svojih riječi. A ove su bile stvarno posebne.

.

Aktivno starenje

Unatoč koronavirusu, programi u centrima za kulturu idu dalje

S obzirom na epidemiju COVID-19, mnogi centri za kulturu i otvorena učilišta prilagodili su svoje programe novonastaloj situaciji. Osobe treće životne dobi ove godine imaju sužen izbor, ali nešto zanimljivih programa ipak se može naći.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Ova jesen po mnogome je drugačija od ostalih jer je epidemija koronavirusa poremetila većinu planova. Novonastaloj situaciji i tom famoznom “novom normalnom” prilagođavaju se i u zagrebačkim centrima za kulturu i otvorenim učilištima pa se uobičajeni programi održavaju u manjem obimu nego inače i pod posebnim epidemiološkim mjerama.

Dobra je vrijest da programa za treću životnu dob u većini centara ipak ima, a mi smo istražili koji su i kako u njima sudjelovati na siguran način.


Centar za kulturu i informacije Maksimir

Jadranka Kerin, voditeljica programa za osobe treće životne dobi u Centru za kulturu i informacije Maksimir, kazala nam je da ove jeseni idu dalje programi dramske skupine Treći čin i kiparsko slikarske radionice za treću dob.

“Ti su programi išli i ova tri mjeseca, sve do lipnja. Naše voditeljice koje rade u Domu za starije Maksimir su uz silan trud uspjele provesti neke programe jer, kao što znate, u domove za starije ne može se ući. Likovna radionica je recimo išla tako da je voditeljica, inače apsolventica na Akademiji likovnih umjetnosti Karla Radanović, polaznicima zadavala zadatke online vezane uz to što će crtati i u kojoj tehnici, i to razgovarajući s njima pojedinačno te uz pomoć socijalnih radnika u domu. Onda su polaznici, koliko su uspjeli, preko nekog kompjutora iz doma ili preko mobitela ako su nešto malo mlađi, slali te uratke natrag. Tako se to održavalo, a tako ćemo, nažalost morati nastaviti i dalje kad je riječ o aktivnostima u domu jer voditeljica ne može do polaznika pa je dosta teško. Pokušat ćemo, kad ova čitava situacija malo popusti, napraviti izložbu tih radova”, kaže gospođa Kerin.

“Tako funkcionira i dramska radionica gdje je još interesantnije, a voditeljica, diplomirana dramatrurginja Maja Sviben, radi pojedinačno s polaznicima okosnicu za dramske likove. Polaznici onda sami trebaju taj lik osmisliti, tekstualno i na sve druge načine pa onda ona to zapisuje. Nakon toga planiramo sve te likove okupiti i jednom, možda, tu predstavu doista i izvesti”, kaže Kerin.

No, nešto programa odvija se i u samom Centru. “Ono što ćemo mi raditi ovdje u Centru od ponedjeljka, 5. listopada, su likovne radionice za starije koje će se održavati vani na otvorenom u parku Maksimir. To će tako funkcionirati dok god dozvole vremenske prilike. Radionice će ići ponedjeljkom od 10 do 12 sati. Ako su na otvorenom, polaznici mogu biti na primjerenoj razdaljini, crtati, slikati i raditi, i to sve uz voditeljicu Loru Elezović, također apsolventicu na Akademiji likovnih umjetnosti”, opisuje nam Kerin.

Ostali programi za treću dob koje su prethodnih godina organizirali, sada, nažalost, više ne idu. Ide tek ples na svili za mlađe i suvremeni ples za djecu, no što se tiče programa za starije ove godine dostupne su samo navedene radionice.

Gospođa Kerin naglašava i sljedeće: “Sve radionice organizirane su pod posebnim epidemiološkim mjerama, polaznici su na razdaljini, nose se maske, pazimo, no i mučimo se u svemu tome.”

Najteže je, kaže, polaznicima u domu jer bi oni vrlo rado imali nekakve kontakte s vanjskim svijetom, ali nažalost takva je situacija i mjere za domove su dosta stroge.

“Naši polaznici koji dolaze u Centar su molili da svako nastavimo s programima i jako im se svidjela ideja da to bude na otvorenom u parku Maksimir. Naime, u toj likovnoj grupi ih ima dosta, 10-12, a naša prostorija u kojoj se program inače održava nije dovoljno velika da bi svi mogli u njoj biti na primjerenoj udaljenosti. Naravno da mi tu napravimo i propuh, imamo dezinficijense, svi nose maske i sve, ali razmak može među polaznicima biti najviše metar – što nije dovoljno. Probat ćemo zato vani pa ćemo vidjeti kako će ići”, kaže Jadranka Kerin.

Centar za kulturu Trešnjevka

Iz Centru za kulturu Trešnjevka doznali smo dobre vijesti. Naime, ondje su u tijeku upisi u jesenske programe za umirovljenike koji se održavaju pod posebnim epidemiološkim mjerama.

“Dostupne su radionice oblikovanja keramike, zatim likovnost, ples… Svi se programi održavaju, ali pod strogim mjerama, što znači da u dvorani nikad nije previše ljudi tako da svi mogu biti na propisanom razmaku, a na ulazima imamo i dezinficijense”, kaže Lovorka Mihanović iz marketinga Cekate-a.

“Također, može se doći na koncerte, predstave i stand-up nastupe, ali držimo se mjera – posjetiteljima mjerimo temperaturu, obavezne su maske i slično. U subotu imamo akciju i festival na otvorenom ‘Tratinska se budi’ u sklopu kojega će se moći slušati koncerti”, kaže Lovorka Mihanović.

“Što se tiče programa namijenjenih trećoj dobi, tu su Start Art likovna grupa u kojoj je maksimalan broj ljudi osam, zatim radionica keramike, art terapija i dramska grupa za odrasle, a u Društvenom klubu Prečko imamo pjevanje, tečaj izrade biljnih preparata, permakulture i slično. Što se mjera tiče, svi se kod nas osjećaju sigurno. Imamo i neke programe na otvorenom, vidi se da pazimo tako da naši polaznici dolaze i dalje”, dodaje Lovorka Mihanović.

foto: Oleg Mityukhin/Pixabay

Centar za kulturu Sesvete

U Centru za kulturu Sesvete, također je sve prilagođeno epidemiološkim mjerama, rekla nam je voditeljica centra i  viša stručna suradnica za glazbenu djelatnost, Aida Vidović Krilanović.

Tečajevi za umirovljenike, a to su tečajevi jezika (engleski, njemački i talijanski), zatim tečaj informatike za početnike na kojem se uči korištenje Worda, pretraživanje interneta i korištenje elektroničke pošte te tečajevi za napredne, ali i tečajevi izrade etno nakita ili dizajnerskog nakita, održavaju se u centru pod posebnim epidemiološkim mjerama.

2Pazimo da naših polaznika ima taman toliko da u našem prostoru mogu biti na propisanoj udaljenost, a tijekom izvođenja samih programa obavezno je nošenje maski”, kaže Vidović Krilanović.

Svima su, kaže, radionice i tečajevi nedostajali i sretni su što neki programi ove jeseni ipak idu. “Naši voditelji ulažu silan trud da bi programi išli, a polaznici nam kažu da se kod nas osjećaju sigurno i rado dolaze”, govori nam Vidović Krilanović te dodaje kako se nada da će se ova po svemu izvanredna situacija ipak ubrzo smiriti.

Narodno sveučilište Dubrava

Voditeljica programa za treću životnu dob u Narodnom sveučilištu Dubrava, Vesna Špalj-Senta, kazala nam je da za ovu godinu nisu predviđeni posebni programi za osobe treće životne dobi, jer su tako preporučili epidemiolozi. No i starije osobe se mogu, ako to žele, priključiti nekim programima za odrasle.

“Preporuka epidemiologa je takva da ove godine ne radimo posebno s osobama treće životne dobi jer se radi o ugroženoj skupini. No, ipak postoji mogućnost da osobe 50 plus dođu u neku grupu za odrasle. Pritom mislim na naše mješovite grupe jutarnjeg razgibavanja, joge i korektivnog pilatesa”, kaže nam Špalj-Senta.

“Nešto starijih polaznika imamo i u grupama ručnih radova, na tečaju izrade paške čipke, crtanja, slikanja i keramike, no napominjem da se radi o našim uobičajenim grupama u kojima nema popusta za umirovljenike”, objašnjava Špalj-Senta.

foto: Rui Dias/Pexels

Pučko otvoreno učilište

U Pučkom otvorenom učilištu je u tijeku nadoknada programa od proljetnog semestra koji se nisu mogli održati zbog epidemije, govori nam tajnica POU-a, Nina Radojević.

Kako su nakon toga došli godišnji odmori i ljeti, programi se nisu stigli izvesti do kraja pa se to odrađuje sada. “Imamo sad to nešto što smo dužni našim polaznicima pa zasad nema novih upisa i tako će biti negdje do kraja mjeseca studenog dok se sve ovo ne odradi. Što se epidemioloških mjera tiče, mi se ravnamo nekako po mjerama za škole. Koristimo veće učionice, odnosno polaznike smo preselili u veće učionice tako da mogu držati preporučeni razmak, svi nose maske, na ulazima su dezinficijensi za ruke i držimo se svih epidemioloških mjera”, kaže gospođa Radojević.

“Jedan dio nastave je odražen i online, a u njemu je sudjelovao tko može i ima mogućnosti. Koristili smo Zoom, Loom, Skype i razne druge aplikacije, ovisno o tome kako je koji profesor mogao i kako se snalazi jer i među našim profesorima ima i mlađih i starijih. Programi koje sada nadoknađujemo su strani jezici, informatika i programi iz opće kulture. Po nešto od svakog područja ne snije uspjelo odraditi prije ljeta, pa to odrađujemo sada.”

Što se novih programa u studenom tiče, još se sa sigurnošću ne zna koji će to programi biti. “Vjerojatno će biti tečajeva stranih jezika, informatike i likovnih radionica, a što se tiče programa opće kulture, njih iznova kreiramo za svaki semestar i uvijek bude nečeg novog, i tema i predavača, tako da će o tome biti odlučeno naknadno”, zaključuje Nina Radojević iz Pučkog otvorenog učilišta.  

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP