Prati nas

Aktivno starenje

Kako prepoznati krizu srednjih godina?

Kad pomislimo na krizu srednjih godina, prvo će nam na pamet pasti prizor postarijeg muškarca kako s mlađom partnericom odlazi u suton u novom, skupom, crvenom autu. No to je je klišej. Kriza srednjih godina kod različitih se ljudi različito manifestira.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Kako prepoznati krizu srednjih godina?
foto: Pexels.com

Kriza srednjih godina. Period života kojeg se svi pribojavamo i kojeg često povezujemo sa slikom sijedog gospodina (ili gospođe) u crvenom sportskom automobilu kako se odvozi u suton s mlađom partnericom (ili partnerom). No kako doista izgleda taj period života i kako možemo prepoznati da je i nas zahvatio?

Naravno, ne dogodi se baš svima da u određenoj dobi pobjegnu od kuće s nekim mlađim i u skupom automobilu. Postoji čitav niz različitih znakova – neke od njih vjerojatno niste ni uzeli u obzir – koji označavaju dolazak krize srednjih godina.


Kako je kod vas izgledala kriza srednjih godina i kako ste se s njom nosili? Potpuno anonimno podijelite svoju priču s nama i drugim čitateljima putem naše povjerljive pošte.  

Istraživanja pokazuju da najmanje trećina muškaraca između 40 i 50 godina razmišlja o kupovini skupog automobila kao rezultat krize srednjih godina. U Hrvatskoj su to češće motocikli. Neke žene se pak odlučuju na kozmetičke zahvate ili kakvu drugu drastičnu promjenu na svojem izgledu. Treba znati i da žene kriza srednjih godina pogađa nešto ranije nego muškarce, najčešće između 35 i 44 godine. No koji su to još znakovi? Kako prepoznati je li i vas pogodilo? Portal Huffington Post zamolio je svoje čitatelje da im nabroje nekoliko najčešćih znakova. Evo što su rekli:

1.

Znate da je nastupila kriza srednjih godina kad počnete paničariti zbog zdravlja

2.

Kad vam se dogodi da imate više pitanja nego odgovora, pogotovo onih ‘teških’ pitanja: ‘Je li to sve što postoji?’, ‘Zašto sve ovo radim?’, ‘Što zaista trebam?’, ‘Tko sam uopće ja?’, ‘Koja je moja stvarna svrha?’, ‘Zašto stalno odgađam svoj život?’

3.

Kad se počnete uspoređivati s uspješnijim prijateljima i kolegama i kad počnete žaliti za određenim stvarima.

4.

Kriza dolazi od iscrpljenosti i nagle spoznaje o prolaznosti života. Naglo počnemo preispitivati sve pretpostavke.

5.

Neki ljudi osjete naglu potrebu da izgube višak kilograma, da ponovno počnu izlaziti i povežu se sa srednjoškolskim prijateljima. Također, česte su i bračne krize. Moj muž i ja bili smo u braku 17 godina no nismo imali djecu. No kad mi je bilo 38, a njemu 42, osjetila sam naglu želju za promjenom. Otišli smo u Rusiju i usvojili dvoje prekrasne djece. To je bila najbolja ‘kriza’ koji sam ikad imala. Sada su mi 53, a mome mužu 57 godina. Naš sin ima 14, a kći 12 godina i sretni smo kao nikad u životu.

6.

Promatram muškarce kojima sam interesantna. Ponašaju se i govore kao da im je 30, a ne 40 i koja. To uključuje i mnogo nerazumijevanja i neosjetljivosti. Kao da su iznenada dobili osjećaj o vlastitoj vrijednosti nauštrb partnerskog odnosa. S druge strane, mnoge žene i dalje koriste isprobanu metodu ‘dame u nevolji’ te tako skrivaju svoju sposobnost i inteligenciju i sve začinjavaju s puno seksipila.

7.

Kao savjetnik i nutricionist primijetila sam da se mnogi ljudi žele osjećati bolje, izgubiti višak kilograma, izgledati mlađe i imati više energije. Zato pokušavaju promijeniti navike.

.

Aktivno starenje

Diplomirao s 96 godina, a planira i postdiplomski: ‘Napokon sam ostvario svoj san!’

Giuseppe Paternò oduvijek je volio učiti i želio studirati. No njegova siromašna obitelj nije mu mogla priuštiti obrazovanje. Giuseppe je svoj san ipak ostvario i postao najstarija osoba u Italiji koja je završila fakultet.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Sicilijanac Giuseppe Paternò oduvijek je silno želio završiti fakultet, no rat i siromaštvo u tom su ga naumu omeli. Ipak, od svoje želje nikada nije odustao te je sada, s 96 godina, napokon ostvario svoj san i postao najstariji diplomant na nekom talijanskom sveučilištu, piše Guardian.

“Napokon sam ostvario svoj san”, kazao je ovaj bivši željeznički radnik i veteran Drugog svjetskog rata nakon što je uspješno diplomirao filozofiju na Sveučilištu Palermo.


“Studiranje mi je oduvijek bilo velika želja, no moja obitelj nije mogla platiti za moje obrazovanje. Bili smo velika i jako siromašna obitelj”, kazao je Paternò.

Giuseppe je najstariji od sedmero braće i sestara, a raditi je počeo još kao dijete kad je pomagao ocu u njihovoj pivovari u Palermu. U srpnju 1943. kad su se saveznici iskrcali na Siciliji, Paternò je radio kao telegrafist za talijansku vojsku u Trapani.

“Srećom, iz rata sam izašao neozlijeđen i tada počeo raditi na željeznici. Nisam baš bio presretan svojim poslom, no znao sam da moram nešto raditi jer sam u međuvremenu dobio djecu i morao sam uzdržavati obitelj. U isto vrijeme, imao sam silnu želju čitati i učiti”, kaže Paternò.

U dobi od 31 godine, Giuseppe je uspio završiti večernju školu i dobiti srednjoškolsku diplomu. “Po danu bih radio, a navečer išao u školu i učio po noći”, kaže Paternò. Ali njegov san o pohađanju fakulteta još je neko vrijeme ostao samo san.

No, 2017. godine ustrajni Paternò upisao je studij filozofije na Sveučilištu Palermo. “Budio bih se u 7 ujutro i odmah počeo učiti. Za obavljanje raznih studentskih zadataka, koristio sam stari pisaći stroj. Popodne bih se odmarao i onda opet učio navečer sve do ponoći. Moji susjedi su me znali pitati čemu sva ta gnjavaža pod stare dane, no oni ne shvaćaju važnost ispunjenja sna, bez obzira na dob”, kaže Giuseppe.

Kad je svijet zahvatila pandemija Covida-19, Giuseppeu je bilo ostalo još nekoliko ispita. Tada se, kao i ostali studenti, prebacio na on-line nastavu i to je bilo prvi put da je ozbiljno počeo koristiti modernu tehnologiju.

“Kad je Italiju zahvatila epidemija, počeo sam se doista brinuti za njegovo zdravlje”, kaže Giuseppeov sin Ninni Paternò. “Kazao sam ocu da odgodi ispite i da se vrati na fakultet najesen. No on je rekao da neće. Rekao je da s obzirom na svoju dob, možda ne preživi ljeto.2

Giuseppeov san postao je stvarnost prošlog petka kad je s izvrsnim ocjenama napokon diplomirao. “Ovo je jedan od najsretnijih dana u mojem čitavom životu”, kazao je presretni Giuseppe i dodao da jedino žali što ga sad ne može vidjeti njegova supruga koja je umrla prije 14 godina.

Je li, nakon svega, Giuseppe prestao sanjati? Ne – upravo suprotno! 2Razmišljam da upišem poslijediplomski studij. Moja majka je živjela do sto godina. Ako je genetika na mojoj strani, imam još četiri godine vremena”, kaže Giuseppe.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP