Prati nas

Aktivno starenje

Sedam neugodnih istina o starenju

Postoji određena mudrost koja dolazi isključivo s godinama. Neke stvari vezane uz starenje jednostavno ne možemo predvidjeti dok se i sami ne nađemo u toj situaciji. Ipak, stariti se može na mudar i manje mudar način. Donosimo sedam životnih mudrosti koje bi svi trebali znati kad dođu u određene godine.

Objavljeno

|

Kako je biti star?
foto: Pixabay

Mladost – ludost, a starost – mudrost! Slažete li se s tom starom uzrečicom? Bilo kako bilo, godine doista donose određenu mudrost. Ipak stariti se može na mudar i manje mudar način. Donosimo sedam životnih mudrosti koje bi svi trebali znati kad dođu u određene godine:

1. Blagi bolovi se ponekad mogu ignorirati

Starenje nije bezbolan proces. Koljena postaju manje pokretljiva, na stopalima se pojavljuju čukljevi, prsti više nisu tako gipki. Vjerojatno vas ništa od toga neće ubiti zato se svakako nastavite kretati. Jednom kad padnete u krevet ili postanete ovisni o posjetima liječnicima, stvari će postati sve gore i gore. No u tu je zamku lako upasti. Grč u nozi koji se ponavlja može vas prisiliti da se krećete manje, a kad se krećete manje, počet će se skupljati kile, s kilama dolazi zadihanost, s time i češće sjedenje ili ležanje na kauču. A jednom kad vam kauč postane omiljeno boravište, o zdravom i aktivnom životu više nema ni govora.


2. Svaki liječnik je samo onoliko dobar koliko je dobra njegova medicinska sestra

Da, liječnik je taj po čije ste mišljenje došli, no često nam više treba medicinska sestra. Ona će nam previti ranu, dati injekciju, nabaviti uputnicu ili recept. Pa ako je medicinska sestra neučinkovita i spora, steći ćete dojam da je takav i liječnik što ne mora biti točno. Možda se doista radi o vrhunskom stručnjaku do koga je teško doprijeti jer je u čekaonici uvijek red. Tu je, naravno, i općenito preopterećenje zdravstvenog sustava pa svaki posjet ambulanti zahtijeva mnogo strpljenja.

3. Estetski zahvati nisu put ka sreći

Starenje je neizbježno i nijedan estetski zahvat ili injekcija botoksa to neće promijeniti. Mnogi plastičnom kirurgu daju i posljednji novčić, no nakon toga otkriju da nisu pronašli niti fontanu mladosti niti pravu sreću. To je zbog jednostavne i neosporne činjenice da sreća dolazi iznutra, a nutrinu se ne da niti zategnuti, niti popraviti s dva-tri reza kirurškim skalpelom. Mislite li da vam je pošto-poto potrebna estetska operacija, možda operaciju zapravo treba vaša duša.

4. Umirovljenički dani izgledaju drugačije od onog što ste zamišljali

Živimo u nesigurnim vremenima. Ona su i uzbudljivija, ali nitko zapravo ne zna što mu donosi budućnost. Prije, u doba naših majki i očeva, radilo se u jednoj tvrtki čitav život, išlo se u penziju prema planu, mirovima je bila zajamčena. Danas je sve drugačije. Kao prvo živi se dulje, zatim poslovi više nisu tako sigurni niti su za čitav život, u mirovinu možda nećete onda kad ste planirali već puno prije ili kasnije, a sam iznos mirovine možda neće biti dovoljan za život. Zato umirovljeničke dane valja pripremiti puno pažljivije. Kao prvo, riješiti se svih dugova, vidjeti može li se organizirati još kakav izvor prihoda te, možda i najvažnije, štedjeti za stare dane.

5. Starenje popravlja vaš stav

Prije smo na putovanje pakirali najmoderniju odjeću, a danas onu najudobniju. Prije je jako važno bilo mišljenje poznanika i susjeda, danas možemo i bez njega. Starenje pored negativnih strana ima i mnoge prednosti, a čvrst i nepokolebljiv stav je jedna od njih. Sada, više nego ikad prije, slušate sami sebe i sami ste sebi najbolji prijatelj.

6. Političarima i dalje nećemo biti važni

Ovo je dosta paradoksalna situacija: starija populacija, znači ona 50 plus, iako najbrojnija, najmanje je u fokusu interesa većine političkih opcija. O umirovljeničkim problemima se govori uglavnom u predizborno vrijeme jer se na brojne glasove umirovljenika itekako računa. No kad izbori prođu, na te se birače uglavnom zaboravlja. Ovakva ‘nevidljivost’ nije nimalo ugodna, a ona seže i dalje od kratkovidnosti političara. Stariji ljudi doista jesu nevidljivi, žene pogotovo, i to je nešto protiv čega se treba boriti.

7. Živjeti dugo je velik problem

Ovo zvuči neobično, ali tako je. Naime, dok je produljenje životnog vijeka samo po sebi dobra vijest, to sa sobom donosi čitav niz novih problema. Dulji životni, znači i dulji radni vijek što će rijetki doživjeti kao nešto pozitivno. Nadalje, pod pritiskom je čitav mirovinski i zdravstveni sustav, što donosi dodatnu nesigurnost. I naposljetku, dug život neminovno znači i više i češće obolijevanje čega također treba biti svjestan i na što se valja pripremiti.

.

Aktivno starenje

‘Sad napokon imam vremena pa učim strani jezik!’

Mnogi umirovljenici nakon prestanka radnog odnosa napokon imaju vremena posvetiti se svojim interesima, pa mnogi odlučuju naučiti neki strani jezik. U ponudi je mnogo tečajeva za umirovljenike, a dobra je vijest što se jezik može naučiti i u zrelijoj životnoj dobi.

Objavljeno

|

“Što sam učila u školi? Joj, pa ja sam vam učila ruski. Bilo je to prije ohoho godina. Takvo je vrijeme bilo – ili ruski ili ništa. Ne moram ni reći da mi od tog ruskog na kraju nije ništa ostalo. A i ne putujem u Rusiju, ne treba mi baš ruski jezik. Ali engleski – to je posve druga stvar”, priča nam Olga Mišak, umirovljenica iz Zagreba.

“Odlučila sam se na engleski jer u današnje vrijeme svi znaju engleski. To je postao nekakva lingua franca, zajednički jezik na kojem se svi sporazumijevaju. Osim toga, ako hoćeš pročitati nekakav članak izvana, vidjeti što se događa po svijetu, moraš znati engleski. To je postalo posve normalno. A mi koji nismo engleski učili u školi i koji nismo odrasli uz kompjutore, nama engleski nije tako prirodan i normalan kao mlađima. Ja sam zato došla na tečaj”, govori dalje gospođa Olga.


“U današnje vrijeme svi znaju engleski. Moji unuci su znali engleski i prije nego su krenuli u školu. Tu su filmovi, igrice, glazba… Engleski im je ušao u uho i prije nego su ga počeli učiti u školi. Ali s nama starijima je drugačije. Mi engleski nismo ‘uhvatili’ u mladosti i danas je puno teže naučiti ga. Ja sam zato odlučila upisati tečaj. U mirovini sam, imam vremena i sad je vrijeme da nešto napravim za sebe – a to je učenje jezika”, objašnjava naša sugovornica.

Tečaj je, kaže, platila na rate. “Upisala sam početni tečaj da mi objasne sve lijepo ispočetka. Imam nastavu dva puta tjedno, utorkom i četvrtkom. Učiteljica nam je jako simpatična mlada djevojka. To koliko ona ima strpljenja s nama je nevjerojatno. Znate, mi stariji ne kopčamo baš tako brzo kao djeca i za neka nam stvari treba puno više vremena. Ali naša Ivana je jako strpljiva. Svaka joj čast”, kaže nam na kraju gospođa Olga pripremajući se za još jedan sat.

Učenje i druženje

Razna pučka otvorena učilišta, centri za kulturu i obrazovanje pa i privatne škole stranih jezika nude tečajeve jezika za umirovljenike. Oni nisu toliko popularni kao tečajevi jezika za mlade, no zainteresiranih se ipak nađe. Nekoliko pitanja postavili smo profesorici Ani Horvatović iz centra za jezike Poliglossa.

Razlikuje li se učenje jezika u starijoj dobi od učenja u mlađoj, kako je koncipiran tečaj i koje su specifičnosti učenja jezika kasnije u životu?

Imamo dosta učenika starije životne dobi koji dolaze iz privatnih razloga u smislu da sada napokon imaju vremena učiti jezike i žele savladati neki jezik za koji prije nisu imali vremena. Možda imaju neku rodbinu vani ili im djeca žive vani pa im treba jezik ili naprosto sada više putuju pa se žele moći sporazumjeti. Znači, treba im svakodnevna komunikacija, snalaženje u restoranima, u zračnoj luci i slično.

Je li nastava jezika za starije po nečemu specifična i razlikuje li se od nastave za mlađe osobe?

Prije svega, tečajevi za umirovljenike uglavnom su u prijepodnevnim satima kad umirovljenici imaju vremena jer ne rade i ne idu na posao. U to vrijeme i brže stignu do naše škole jer u prometu nije takva gužva kao kad bi na tečaj morali dolaziti poslijepodne kad su nam termini tečajeva za poslovne ljude ili učenike.

Što se same nastave tiče, i teme i način i ritam prezentiranja prilagođeni su starijim osobama i njihovim potrebama i dok poslovni ljudi više trebaju pisanu komunikaciju, umirovljenici uglavnom više trebaju usmenu komunikaciju pa je naglasak na konverzaciji, ponavljanju, igranju uloga i slično.

Posebno je i to što su na tečajevima jezika za umirovljenike naši polaznici okruženi osobama slične dobi i sličnih interesa, pa nema treme koja bi se možda pojavila da idu na tečaj s mlađima. Atmosfera na satovima je zato sjajna, opuštena, stvaraju se i prijateljstva koja često potraju i nakon što tečaj završi. Ljudi često poslije sata idu na kavu i druže se tako da je to jedna vrlo vrijedna posebnost tečaja za umirovljenike. Dakle, nije samo učenje jezika već i druženje.

Može li osoba u zrelim godinama doista savladati neki jezik i progovoriti ga kao da ga je počela učiti u mlađim godinama?

Starije osobe definitivno mogu naučiti jezik. Oni koji zaista dođu motivirani, čak i ako nemaju neko posebno predznanje, čak i ako nisu engleski ili koji drugi jezik nikada nisu učili, mogu ga savladati do razine koja im je potrebna. Godine tu nisu nikakva prepreka. Ako doista to žele, svi mogu naučiti strani jezik bez obzira na godine.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP