Prati nas

Aktivno starenje

Ne vjerujte bajkama

8 velikih mitova o starenju

O starijim osobama kolaju mnoge predrasude: oni su nužno čangrizavi, nespremni okušati se u novim stvarima i nezainteresirani za seks. No to sve skupa uopće nije točno. Autori knjige ‘Veliki mitovi o starenju’ razotkrivaju najčešće mitove koji se vežu uz starije osobe.

Objavljeno

|

Zašto su starci čangrizavi?
Plakat filma 'Grumpy old men'

Kad se govori o tome kakvi su zapravo starije osobe, svatko ima svoje mišljenje – pogotovo oni mlađi. Možda je to zato jer se sami boje starenja, pa starije osobe svrstavaju u stereotipe poput čangrizav, spor, zaboravan. Da, svi se mijenjamo kako starimo, no ne na način koji bismo očekivali.

Upravo o toj temi pisali su gerontolozi Joan T. Erber i Lenore T. Szuchman u knjizi ‘Veliki mitovi o starenju’ i razotkrili koji od tih mitova uopće nisu točni.


1. Stariji ljudi su lakovjerni i zato lake mete za prevarante

Prije nego pomislite da su stariji lakovjerni, razmislite o tome koliko je mladih ljudi zagrizlo za obećanja brze zarade putem raznih sumnjivih financijskih shema. Iako može biti točno da stariji lakše otvaraju vrata potpunim strancima jer su odrastali u ponešto sigurnijim vremenima, starije osobe nisu ništa češće žrtve prevaranata nego mlađe. Međutim, starije osobe će, kako je ustanovio FBI, rjeđe prijaviti prijevaru zbog čega su možda nešto češće meta napada. Tome je tako jer se stariji možda boje osude ili pretpostavke da gube razum. Također, prevaranti pretpostavljaju da stariji ljudi češće nego mlađi vrijednosti drže negdje u kući pa češće ciljaju upravo njih.

2. Živite li dovoljno dugo, završit ćete u staračkom domu

U stvarnosti samo mali postotak starijih osoba doista živi u staračkom domu. Prema istraživanju provedenom 2011. u SAD-u, samo je 3,6 posto starijih od 65 godina živjelo u domu (1 posto onih između 65 i 74, 3 posto onih od 74 do 84 i 11 posto starijih od 85). Vjerojatnost da ćete umrijeti u staračkom domu doista se nešto povećava s dobi, no u zadnje vrijeme ljudi češće odlučuju ostati u vlastitom domu do kraja života.

3. Stariji su čangrizavi

Ovaj je stereotip toliko raširen da je o njemu čak snimljen i film ‘Grumpy old man’, a reći tako nešto čak se više i ne smatra nekorektnim. Analiza Disneyevih filmova ustanovila je da je čak 25 posto svih starijih likova koji se pojavljuju u njihovim filmovima čangrizavo. No u stvarnosti istina je posve drugačija. Prema jednom istraživanju, ako ste u mladim danima bili ljubazni, bit ćete takvi i kad ostarite, unatoč svim fizičkim i zdravstvenim promjenama (iako nas kronična bol može učiniti ponešto mrzovoljnijima). Nadalje, stariji ljudi se češće usredotočuju na ono lijepo u životu nego mlađi te češće primjećuju pozitivne aspekte života.

4. Stariji ljudi radije bi živjeli s djecom ili unucima nego sami

Često se pretpostavlja da su stariji usamljeni i da bi radije živjeli s djecom ili unucima da imaju izbora. Biti odvojen od obitelji znači biti nepotpun. No to nije istina! U prijašnjim generacijama to je još donekle i bilo točno, no nova istraživanja pokazuju da starije osobe danas cijene to što žive u odvojenim kućanstvima, čak i u različitim gradovima, sve dok su sposobni brinuti se sami za sebe. Usamljenost je i zahvaljujući napredovanju tehnologije sve manji problem, te stariji putem interneta mogu biti u kontaktu sa svojom obitelji kad god požele. Naravno, iznimka ovom pravilu su određene etničke grupe kod kojih je običaj da različite generacije dijele kućanstvo.

5. Ljudi postaju depresivniji kad dođu u mirovinu

Niti ovaj mit nije točan. Ako si to mogu priuštiti, mnogi će odabrati rano umirovljenje nego raditi do duboke starosti. Mnogi se ljudi vesele penziji, pogotovo oni koji su u sretnom braku. Također, iako u mirovini, mnogi umirovljenici ne prestaju raditi već se nakon umirovljenja posvećuju poslovima i hobijima za koje prije nisu imali vremena. S druge strane, oni koji nisu sretni zbog odlaska u penziju su oni koju su na taj korak bili prisiljeni iz zdravstvenih ili nekih drugih razloga.

6. Stariji ljudi teško mijenjaju navike

Istraživanja su pokazala da se karakteristike osobnosti s godinama ne mijenjaju previše, pa ako ste u mladosti bili otvoreni za nova iskustva, to ćete biti i u starosti. Oni koji ne vole isprobavati nove stvari, takvi su bez obzira na godine. Mnogo je slučajeva u kojima stariji ljudi kad dođu u mirovinu napokon isprobavaju sve ono za što prije nisu imali vremena, poput putovanja, hobija, učenja stranih jezika i slično.

7. Starije ljude seks više ne zanima

Mlađi ljudi uglavnom ne žele prihvatiti da i starije osobe vode ljubav i to uglavnom zato jer ne žele svoje roditelje ili baku i djeda zamišljati u takvim aktivnostima. Rezultat toga je kultura koja deseksualizira starije osobe. Kad mlada osoba vidi par od kojih 80 godina kako se drži za ruke, prije će to prokomentirati riječima ‘kako slatko’ ili ‘kako romantično’. Prava je istina da seksualna želja i potreba za intimnošću s godinama ne blijedi. Dakako da određeni zdravstveni problemi ili menopauza mogu naštetiti seksualnom životu, kao i činjenica da mnoge starije žene više nemaju partnera, no i starije osobe imaju potrebu za seksom baš kao i mlađe.

8. Umne sposobnosti s godinama opadaju

Istina je da se određene kognitivne funkcije s godinama pogoršavaju. Na primjer, stariji ljudi postižu lošije rezultate na testovima koji zahtijevaju brzinu. No verbalne vještine ili znanje ne gube se s vremenom. Štoviše, sposobnost rješavanja problema – dakle ono što zovemo inteligencijom – s godinama se može i poboljšati. Nedavna studija pokazala je da stariji ljudi češće imaju sposobnost sagledati problem s više strana i tako pronaći učinkovitije rješenje.

.

Aktivno starenje

Božićna šoping groznica: Možemo li novcem kupiti sreću?

Okićeno božićno drvce, kuhano vino, pjesma i – pokloni. Blagdani su bez poklona nezamislivi, no svaki poklon košta. O tome kakav je odnos kupovine i sreće te može li se novcem kupiti sreća, razgovarali smo s psihologinjom Ljiljanom Kaliternom-Lipovčan.

Objavljeno

|

S prvom upaljenom adventskom svijećom krenulo je najradosnije doba godine. Gradovi su okićeni, kuhano vino spremno, a s mnogobrojnih štandova šareni svjetlucavi artikli mame kupce i kao da im govore: “Uzmi me, kupi me jer bez mene nema pravog veselja”.

Osim što je vrijeme radosti, blagdani su i vrijeme pojačanje potrošnje i kupovine, pa čak i ako nismo od osobitog trošenja, našim dragima ćemo morati staviti neku sitnicu u čizmicu na prozoru ili ispod bora. No nakon što obiđemo sve trgovine i potrošimo novac – hoćemo li biti sretniji?


O tome smo porazgovarali s prof. dr.sc. Ljiljanom Kaliterna Lipovčan, psihologinjom s Instuta društvenih istraživanja Ivo Pilar.

Može li se novcem kupiti sreća?

Na to je pitanje sad već davne 2001. godine američki psiholog Ed Diener sa Sveučilišta u Illinoisu odgovorio citirajući anonimnog autora: “Ljudi koji kažu da novac ne kupuje sreću, jednostavno ne znaju gdje treba kupovati.”  No šalu na stranu. Pitanjem sreće i novca bave se mnogi ekonomisti, psiholozi i sociolozi, no jedinstven odgovor još nisu našli. Kao što to često bude kad su u pitanju ljudi a ne neke fizikalne pojave, odgovor na pitanje “može li se novcem kupiti sreća?” je i DA i NE.

Ljiljana Kaliterna-Lipovčan (foto: Silvija Novak)

Naime, poznato je da će novac podići razinu sreće kod onih ljudi koji ga nemaju, no oni koji ga imaju neće zbog još više novca biti još sretniji. To vrijedi i za pojedince, ali je i pravilo koje se može primijeniti na društvo u cjelini. Dakako da su sretniji oni ljudi koji žive u bogatijim društvima nego oni koji žive u siromaštvu, no kad društvo dosegne određenu razinu materijalne sigurnosti – to je trenutno procijenjeno na 15.000 američkih dolara BDP-a – sreća nakon toga više neće rasti s dodatnim rastom prihoda, već ovisi o brojnim drugim čimbenicima.

Da sreća i novac ne moraju biti povezani, govori i činjenica da većina ljudi novac mora zaraditi i neće ga dobiti na poklon. Pa iako viša razina prihoda znači i bolju zdravstvenu skrb, manju izloženost kriminalu i općenito sigurniji i lagodniji život, više vremena provedenog na poslu, kako bismo taj novac zaradili, neće nas osobito usrećiti. Jedno je američko istraživanje pokazalo da žene s plaćom od 75.000 dolara s obitelji provode tek 19 posto svog vremena, dok one koje zarađuju 25.000 dolara s obitelji provode 33 posto vremena više. Iako bi bilo za očekivati da će žena s većim prihodima biti sretnija, to ipak nije tako jer više sreće donosi druženje s djecom, obitelji i prijateljima nego boravak na poslu koliko god da pritom zaradili.

Kad je u pitanju trošenje novca i kupovina, često se povodimo za drugima pa ponekad kupimo nešto samo zato što to i naš susjed to ima. Odakle poriv za takvim uspoređivanjem?

Vrijednost stvari koje imamo i prihode koje ostvarujemo ne procjenjujemo same po sebi već uvijek u odnosu na nekog drugoga, nekog prijatelja, rođaka, znanca. Nažalost, vrlo rijetko se uspoređujemo s onima koji imaju manje od nas, a puno češće s onima koji imaju više pa to može biti izvor velike frustracije. Ljudima često nije važno što i koliko imaju dok god je to nešto više od osobe s kojom se uspoređuju.

Predblagdansko vrijeme je i vrijeme velike potrošnje. Čak i oni najštedljiviji u ovo će doba kupiti neku sitnicu za sebe ili nekoga drugoga. Kako da iz te kupovine izvučemo najviše sreće?

Točno. U predblagdansko vrijeme kupuju i oni koji i inače puno troše, ali i oni koje ne uzbuđuju previše materijalne stvari. Znanstvenica Miriam Tatzel s Državnog sveučilišta u New Yorku je 2003. godine objavila raspravu “Umjetnost kupovanja” te u njoj navela četiri osnovna tipa potrošača:

1. Tragač za vrijednostima (Value Seeker) – on je materijalist, ali ne voli trošiti. Možda bi se moglo pomisliti da je ovakva osoba nesretna, ali Tatzel kaže da je to zapravo kupac koji točno zna što želi i dobro se snalazi u kupovini, naročito na rasprodajama, a ako kupi dobar proizvod za nevelik novac, bit će jako sretan.

2. Veliki potrošač (Big Spender) – također je materijalist, ali voli trošiti. On je zapravo san svakog trgovca jer kupuje puno i skupo. No nevolja je što bi takav tip potrošača trebao imali jako velike prihode da bi bio sretan, što često nije slučaj.

3. Ne-potrošač (Non-Spender) – nije materijalist i ne voli trošiti pa kupuje jeftino i rijetko. Ljudi s ovakvim odnosom prema trošenju često su siromašni no čak i kad nisu, jako brinu o novcu i njegovo trošenje ih ne usrećuje.

4. Iskustveni tip (The Experiencer) – nije materijalist, ali voli trošiti što znači na najčešće novac troši na iskustva, a ne na nešto materijalno. Ovaj tip potrošača je i najsretniji. Naravno uz uvjet da ipak ima nešto novca kojeg može potrošiti.

Inače, da je upravo taj četvrti, iskustveni tip potrošača najsretniji, pokazuju i neka druga istraživanja, na primjer ono L. Van Bovena sa Svečilišta u Coloradu. Boven je u članku “Činiti ili imati, to je pitanje” (2003.) dokazao da trošenjem novca možemo sebe učiniti sretnijima ako trošimo na putovanja, izlaske s prijateljima, ljetovanja s obitelji i/ili različite aktivnosti koje će nam ostaviti lijepe uspomene. Dakle, iskustvo je ono što nas čini sretnima, a ne posjedovanje.

No valja spomenuti još jedan oblik trošenja koji nas usrećuje, a to je kupovanje za druge. Čak je i Gallupovo istraživanje provedeno u 136 zemalja između 2006.-2008. na kojem je radila skupina autora sa različitih sveučilišta (Harvard, Gronigen, Mbarara, Vankuver) nedvojbeno utvrdilo da je tzv. prosocijalno trošenje novaca (trošenje na druge ili u humanitarne svrhe) u pozitivnoj korelaciji sa srećom i životnim zadovoljstvom.

Neki kažu da ih kupovina oraspoložuje te da kad se loše osjećaju, idu u šoping. Ima li kupovina doista terapeutski učinak?

Suprotno uvriježenom mišljenju, u kupovinu ipak ne treba ići kad smo loše raspoloženi. Naime, jedna je eksperimentalna studija pokazala da su sudionici, nakon što su im umjetno izazvali loše raspoloženje prikazivanjem tužnih slika, bili skloni potrošiti i do četiri puta više nego sudionici koji su bili dobro raspoloženi. A ako potrošimo previše, opet nećemo biti sretni pa se tu gubi eventualni terapeutski učinak kupovine.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP