Prati nas

Mozaik

Što kada je vaš unuk ili unuka gej

Vaše unuče upravo vam je otkrilo veliku tajnu: ono je gej. Možda ste to naslućivali, a možda vas je ta vijest potpuno šokirala. No važno je znati da je vaše unuče i dalje vaše unuče, da se nije promijenilo baš kao što se ne treba promijeniti niti vaš odnos i da će mu upravo sada vaša ljubav i podrška biti najpotrebniji.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Što kada je unuk peder ili lezbijka? Moj unuk je homoseksualac. Moj unuk je gay. Moja unuka je lezbijka.
Zagreb pride zastava na prosvjedu za kurikularnu reformu (foto: MojeVrijeme.hr)

Prije kojih stotinu godina izraz „izaći iz ormara“ imao je sasvim drugo značenje. Danas se taj izraz koristi kad osoba javno objavi da je homoseksualne ili biseksualne orijentacije. Bake i djedovi obično nisu prvi koji će doznati da im je unuk ili unuka gej, ali svakako će ta informacija prije ili kasnije doprijeti i do njih. Adekvatna reakcija ključ je očuvanja dobrog odnosa unutar obitelji, piše umirovljena profesorica i sedmerostruka baka Suzan Adcox za magazin The Spruce.

Pitali ste, odgovaramo: Zašto smo podržali Povorku ponosa

Budući da smatramo da je svrha medija informirati, zabaviti, ali i educirati, odlučili smo odgovoriti na najčešća pitanja i tvrdnje koja ste nam uputili nakon objave ovog priloga. Više pročitajte ovdje.

Reći ili ne reći

Postoje različiti scenariji u kojima bake i djedovi doznaju da im je unuče gej. Obično oni nisu prvi koji su saznali, iako možda naslućuju istinu. Mladi se ljudi najčešće prvo povjeravaju prijateljima i braći i sestrama pa tek onda roditeljima. Odluku da eventualno kažu baki i djedu uglavnom donose roditelji. U slučaju kad baka i djed žive daleko i mlada osoba s njima nije u redovitom kontaktu, priznanje će možda izostati. U drugim slučajevima unuče samo odluči obavijestiti baku i djeda, a ponekad su oni su i prvi koji doznaju. U takvim slučajevima baka i djed moraju biti vrlo oprezni kako će reagirati. Trebaju pokazati da cijene hrabrost koja je bila potrebna za takvo što te biti počašćeni što je njihovo unuče upravo njih odabralo kao prve osobe kojima će se povjeriti.


Kako će se baka i djed osjećati

Posve je prirodno da su osjećaji bake i djeda pomiješani nakon što doznaju da im je unuče gej. Ako ta objava dođe iznenada, možda će biti u šoku ili nevjerici. Čak i oni bake i djedovi koji se po tom pitanju smatraju vrlo liberalnima, možda neće znati što bi rekli. Naime, jedno je načelno odobravati, a drugo je susresti se s takvom situacijom u vlastitoj obitelji. Saznanje da vam je unuče gej prisiljava vas da ponovno zamislite budućnost. Iako se danas i istospolni parovi vjenčavaju i imaju djecu, obiteljske fotografije više neće izgledati onako kako ste ih možda zamišljali. To je u redu,  no to je također još jedna od stvari na koju će se baka i djed morati priviknuti.

Bake i djedovi koji pripadaju religijama koje osuđuju istospolne veze, vjerojatno će se teže pomiriti s takvom viješću. Možda će poželjeti razgovarati sa svećenikom ili kojim drugim duhovnim vođom kako bi bolje shvatili o čemu je riječ. Međutim, nikako ne bi trebali slušati one koji im savjetuju da se odreknu svojeg unučeta i prekinu svaku komunikaciju s njim. Kad LGBT osobe naiđu na nerazumijevanje u vlastitoj obitelji, povećava se opasnost od razvoja depresije, zloupotrebe droga, pa čak i samoubojstava. Bez obzira na to kako se baka i djed osjećaju u pogledu seksualnosti svojeg unučeta, njihova reakcija trebala bi biti razumijevanje i ohrabrivanje.

Gay parada u Zagrebu

foto: Zagreb pride

Što reći?

Ono što LGBT osobe žele čuti je otprilike: „U redu je i volim te“. Oni bake i djedovi koji imaju problema s prvim dijelom te poruke, trebaju se usredotočiti na drugi dio. Njihovo unuče se nije promijenilo, niti se promijenila njihova ljubav. Oni također ne traže odobrenje veća samo iskrenu komunikaciju. Bake i djedovi možda će usput reći nešto poput: „Možda ću raditi greške ili reći nešto krivo, postaviti pogrešna pitanja ili koristiti krive izraze. No potrudit ću se razumjeti. Znaj da te volim i da se trudim biti ti podrška.“

Naravno, puno je krivih stvari koje se mogu izgovoriti. Dakako, bake i djedovi ne bi trebali reći ništa ispunjeno mržnjom ili ljutnjom kao i sugerirati da je njihovo unuče samo zbunjeno ili prolazi kroz neku fazu. Ne bi trebali bombardirati unuče pitanjima, iako je vjerojatno sasvim u redu pitati viđa li se trenutno s nekim. Nije dobro to pitanje formulirati kao: „S kim se trenutno spavaš?“

Oni bake i djedovi koji su pretpostavili da im je unuče gej, ne bi trebali ništa o tome govoriti dok im se samo unuče ne odluči povjeriti. Za osobu koja je tek „izašla iz ormara“ može biti vrlo neugodno da svi odmah doznaju njegovu ili njezinu tajnu. Osim toga, fokus bi trebao biti na vašem unučetu, a ne na tome koliko je dobra vaša moć zapažanja.

Važno je pitati i smijete li i s kime podijeliti tu informaciju. Mnogim će bakama i djedovima biti lakše ako o tome smiju porazgovarati s prijateljima ili drugim članovima obitelji. No ponekad LGBT osoba ne želi da saznaju i drugi ljudi osim onih kojima je sama odlučila reći.

Što je sljedeće?

Bake i djedovi često brinu o svojoj unučadi, no posebno su zabrinuti ako je unuče LGBT. Posve je prirodno brinuti o nečijoj sigurnosti i dobrobiti, a nažalost mnoge LGBT osobe budu suočene s nerazumijevanjem, dikriminacijom ili nasiljem. U redu je da baka i djed izraze svoju zabrinutost i da porazgovaraju s unučetom o tome kako se zaštititi. U najboljem slučaju bake i djedovi će zajedno s roditeljima poraditi na zaštiti i podršci za svoje dijete. U slučajevima kad roditeljska podrška izostane, podrška bake i djeda može biti od presudne važnosti. U ekstremnim slučajevima, baka i djed morat će pružiti utočište i financijsku pomoć ako to roditelji odbiju.

Jednom kad šira obitelj postane svjesna unučetove seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, upravo će baka i djed zadati način kako to prihvatiti. Mogu uvjeriti unuče da će obiteljska okupljanja za njih biti sigurna i ugodna te da ih nitko neće zadirkivati ili maltretirati. Također, baka i djed mogu članovima šire obitelji dati do znanja kakvo ponašanje se neće tolerirati.

Kontinuitet i promjena

Bake i djedovi i dalje mogu sa svojom unučadi uživati u svim aktivnostima u kojima su uživali i prije velikog otkrića. Obiteljske tradicije i stabilni odnosi vrlo su važni. Također, LGBT osobe neće se osjećati doista prihvaćeno ako se njihova orijentacija baš nikad ne spomene. Zato je dobro da bake i djedovi krenu polako i nauče koja je razina otvorenosti prihvatljiva njihovom unučetu.

Kako vrijeme prolazi, baka i djed će možda dobiti privilegiju uoznati partnera ili partnericu svojeg unučeta. Baš kao ni roditelji, ni bake i djedovi se ponekad neće složiti s baš svim izborima svojeg unučeta. S druge strane, odabir partnera mnogim se bakama i djedovima čini posve prirodan i razumljiv.

Kontinuitet i promjena dvije su stvari koje bake i djedovi moraju pomiriti. S jedne strane valja očuvati obiteljsku tradiciju, a s druge se priviknuti na promjene koje se događaju u životima naših najdražih. S malo truda i otvorenosti bake i djedovi lako će se nositi s ovim izazovima.

Tko je bio u gay paradi?

Zagreb pride 2016. (foto: Kristina Josić/Zagreb pride)

U Zagrebu se danas (10. lipnja 2017.) održava društveni i politički skup XVI. (šesnaesta) Povorka ponosa LGBTIQ osoba i obitelji Zagreb Pride 2017. pod sloganom „Slobodan život počinje ponosom“. Povorka ponosa započet će okupljanjem u 15:00  ispred Mimare te će proći središnjim zagrebačkim ulicama i trgovima – Rooseveltovim trgom, Trgom maršala Tita, Frankopanskom ulicom, Ilicom, Trgom bana Josipa Jelačića, Ulicom Nikole Jurišića, Draškovićevom ulicom, Šoštarićevom ulicom do Ribnjaka – gdje će Povorka završiti javnim skupom i koncertom.

LGBTIQ osobe ovom povorkom poručuju da je život kakav žele – slobodan život. Kako bi mogle zaista živjeti slobodno, moraju moći biti otvorene oko svojeg rodnog identiteta i spolne orijentacije, a da bi mogle biti otvorene, moraju imati materijalnu sigurnost i neovisnost. To koliko se osobe osjećaju sigurno biti out u različitim kontekstima, pokazatelj je toga koliko hrvatsko društvo zaista jamči ustavne vrijednosti jednakosti, prava i sloboda za sve. Budući da se većina LGBTIQ osoba u Hrvatskoj ne osjeća sigurno biti out u obitelji, u školi, na poslu, znači da se još uvijek ne čini dovoljno da se zaista zajamči jednakost i sigurnost svima.

.

Mozaik

Čak i ako ništa ne radite, novac stiže. Je li finski eksperiment s ‘osnovnom plaćom’ uspio?

‘Finski eksperiment’ s osnovnom plaćom nije osvojio mnogo pristalica te ideje niti u Finskoj, niti drugdje u svijetu. Prva istraživanja su došla do zaključka kako je taj eksperiment propao. No nedavna istraživanja dugoročnog razvoja objavljenog prošlog mjeseca pokazuju kako tu ima više razina o kojima se treba raspravljati i kako se ne može sve tek svesti na konstataciju da je to imalo minimalni učinak na ponovno zapošljavanje tih osoba.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Tuomas Muraja sam sebe zove “pokusnim kunićem osnovne plaće”. Tako je nazvao i knjigu koju je napisao, a u kojoj opisuje svoj život u ove dvije godine dok je primao prihod od države u iznosu od 560 eura mjesečno, piše Deutsche Welle.

Muraja je novinar, ali već četiri godine “tezgari” i pokušava naći neki stalniji prihod. Kao nezaposlen je pohađao tečajeve i primao državnu potporu jer ono što je zarađivao honorarnim radom nije bilo dovoljno za život. I onda je Finska 2017. odabrala 2.000 osoba prijavljenih kao nezaposlene i ponudila im sudjelovanju u eksperimentu: kako bi bilo da dobivaju određenu osnovnu plaću? Bez ikakvih pitanja i bez ikakvih uvjeta?


“To je bilo golemo olakšanje jer sam se riješio čitave birokracije”, sjeća se Muraja početka tog eksperimenta. “Nisam morao više ispunjavati nikakve formulare i sudjelovati na tečajevima gdje vas uče kako da napišete svoj životopis i takve stvari. Mogao sam se usredotočiti na svoj posao, a to je pisanje knjiga i priča.”

I bio je marljiv kao nikad prije: u ove dvije godine je objavio dvije knjige, napisao bezbrojne članke i kandidirao se za osamdesetak radnih mjesta. Dok je pisao knjigu o “pokusnim kunićima” razgovarao je i s drugim osobama koje sudjeluju u tom eksperimentu. Golema većina je prezadovoljna: jedna žena je otvorila svoj kafić jer je znala kako će imati nekakav prihod čak i ako ne uspije u poslu. Jedan diplomac je mogao prihvatiti posao u međunarodnom znanstvenom projektu usprkos maloj plaći, ali je tako stekao dragocjeno iskustvo, a da nije morao brinuti za prihod.

Eksperiment “nije uspio”?

Usprkos tome, taj “finski eksperiment” s osnovnom plaćom nije osvojio mnogo pristalica te ideje niti u Finskoj, niti drugdje u svijetu. Prva istraživanja su došla do zaključka kako je taj eksperiment propao. No nedavna istraživanja dugoročnog razvoja objavljenog prošlog mjeseca pokazuju kako tu ima više razina o kojima se treba raspravljati i kako se ne može sve tek svesti na konstataciju da je to imalo minimalni učinak na ponovno zapošljavanje tih osoba.

Tako i Minne Ylikanno, viša službenica finskog socijalnog osiguranja Kela, koje i provodi ovaj eksperiment, nipošto ne želi reći da je eksperiment “propao”: “Ja bih rekla da je on uspio. Ni jedna druga država nigdje na svijetu nije primijenila takav zakonom propisan osnovni prihod”, konstatira ona. “Bilo bi pošteno reći kako prema ishodima doista ne vidimo nekakav veliki uspjeh u ponovnom zapošljavanju, to je istina. Ali prema tome reći da je to propao eksperiment, to nije pošteno.”

Dvije godine života s bezuvjetnim temeljnim dohotkom

Zaključak o neuspjehu eksperimenta je došao iz usporedbe tih 2.000 osoba koje su primale takvu osnovnu plaću sa 173.000 “običnih” nezaposlenih u Finskoj koji nisu primali takvu plaću nego uobičajene oblike potpore. Na koncu zapravo postoji tek minimalna razlika između tih “pokusnih kunića” i “običnih” nezaposlenih u tome, jesu li nakon dvije godine oni uspjeli naći posao.

A što je sa zadovoljstvom?

To je nalaz koji govore brojke. Ali ako se analizira kvaliteta života, postoji golema razlika između te dvije skupine. Kratko rečeno, “pokusni kunići” s osnovnom plaćom su daleko sretniji, osjećaju mnogo manju nesigurnost i stres.

“Osjećaj zadovoljstva je puno veći nego u kontrolnoj skupini (“običnih” nezaposlenih) i to je doista signifikantno povećanje u većini kategorija osjećaja zadovoljstva”, kaže Ylikanno.

Za Tuomasa je to i smisao prema kojem bi se trebalo razmatrati ishod ovog eksperimenta. “Najvažnija stvar jest kako su se oni koji su primali osnovnu plaću onda i mentalno osjećali bolje. Ako se osjećaš siguran i slobodan, onda se i osjećaš bolje.”

Ylikanno vjeruje kako čak i oni koji tu gledaju samo ekonomsku dobit moraju uvidjeti da je osjećaj zadovoljstva vrlo dobra osnova ljudima koji su dugo vremena bez radnog mjesta da ga onda i nađu. “Ako se netko osjeća bolje, ti ljudi imaju i bolje šanse naći posao. Poslodavac automatski smatra da će biti sposobniji raditi svoj posao”, kaže službenica finskog Zavoda.

Korist veća od novca

Ali kategorije kao što je “zadovoljstvo” se ne nalaze u statistikama vlade i političara. Zapravo se nalaze, ali u rubrici zdravstvene skrbi i psihosomatskih poremećaja, no većina političara i ekonomista nisu u stanju povezati te dvije brojke. Prvo i jedino što vide jest tek trošak takve osnovne plaće koja bi se isplaćivala svim građanima.

Profesor ekonomije Sveučilišta Freiburg Bernahard Neumärker je uvjeren kako je došlo vrijeme da se potpuno drugačije razmišlja o ekonomiji kao društvenoj kategoriji: “Kad je riječ o osnovnoj plaći, (ekonomska) znanost je daleko iza razvoja društva. Političari nisu sigurni što da misle, tako lako nalaze površne argumente, na primjer da će tako svi postati lijenčine ili kako nema načina da se tako nešto financira. I time je stvar završena, prijeđimo na slijedeću točku dnevnog reda.”

Ali profesor misli kako pritisak javnosti može i političare natjerati da drugačije razmišljaju o tom problemu, pogotovo sad u doba krize s koronavirusom. “Njemačka i druge države EU-a su uvjerene kako će sve biti dobro i ako se ne uvede osnovna plaća. Pa zašto da je onda uvedemo?” pita Neumärker.

“No ova kriza je pokazala kako ima i faktora koji su ozbiljni u tom tradicionalnom i, po mom mišljenju zastarjelom viđenju države blagostanja. Rekao bih da bi primjereno organizirana osnovna plaća u današnjim okvirima digitalizacije, novih razvoja i kriza, bila jedna od malobrojnih obećavajućih i održivih modela modernog tržišnoga gospodarstva.”

Eksperimentira se i dalje

Još je dug put ovog finskog eksperimenta. Potrebna su istraživanja većih skupina ljudi, bilo bi dobro uključiti u ispitivanje i osobe koje imaju radno mjesto i promatrati kako se sve razvija u dužem razdoblju.

Ali i druge države će moći pružiti nova saznanja: Španjolska je također ponudila neku vrstu osnovne plaće siromašnima koji su izgubili posao zbog pandemije. U Keniji se održava eksperiment za koji je predviđeno da traje 12 godina. “I Finska će nastaviti eksperimentirati u pitanju socijalne skrbi. I dobro je da je tako”, kaže Muraja.

“Pokusnih kunića” će biti sve više. A možda će doći i trenutak kad će se shvatiti kako je “kunićima” bolje nego ljudima, piše Deutsche Welle.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP