Prati nas

Nema predaje

Dujmić-Delcourt: Sekte i kultovi u Hrvatskoj ne miruju

Prema neslužbenim procjenama u Hrvatskoj djeluje oko 800 sekti i kultova s čijim je radom povezano gotovo pola milijuna građana. Neke od tih organizacija potpuno se nevidljive u javnom životu i propagiraju rituale koji su u izravnom sukobu s fizičkom dobrobiti pojedinca, ali i društva koje na takav način uništavaju. Druge su usmjerene na imovinu i stjecanje materijalne koristi. Sve one napadaju razočarane, slabe i usamljene. 

Objavljeno

|

Tko su članovi sekta u Hrvatskoj
foto: Pixabay

Prema neslužbenim procjenama u Hrvatskoj djeluje oko 800 sekti i kultova s čijim je radom povezano gotovo pola milijuna građana. Neke od tih organizacija potpuno se nevidljive u javnom životu i propagiraju rituale koji su u izravnom sukobu s fizičkom dobrobiti pojedinca, ali i društva koje na takav način uništavaju. Druge su usmjerene na imovinu i stjecanje materijalne koristi. Sve one često napadaju razočarane, slabe i usamljene. 

Branka Dujmić-Delcourt najpoznatija je hrvatska aktivistica protiv sekti i kultova. Potpredsjednica je Europske federacije za istraživanje i informiranje o štetnim sektama (FECRIS) te predsjednica hrvatskog Centra za informiranje o sektama i kultovima (CISK). Razgovarali smo o stanju na hrvatskoj sektaškoj “sceni” te koliko su sekte i kultovi opasni za starije građane. 


 

Dugo u domaćim medijima nismo čitali i slušali o sektama i kultovima na području Hrvatske. Znači li to da je taj problem nestao ili se je odustalo od njegovog rješavanja?

To što hrvatski mediji ne pišu o sektama kao ozbiljnoj negativnoj pojavi u društvu ne znači da su one iščezle sa ovih prostora. Dapače, one su se umnožile, promijenile ruho ili način djelovanja. Cilj je sektaških grupacija uvijek isti: manipulacijama od žrtve iskamčiti što više novca. Novinarstvo je značajan stup u demokraciji, ali je o ovoj temi ušutjelo. Razlog tome je složena tematika koja iziskuje mnogo znanja, a novinari za učenje – nemaju vremena. Pisanje o sektama danas se svodi na opise senzacionalnih događanja. To doduše donosi povećanu tiražu. No, takvo novinarsko ponašanje nama ne olakšava rad, a i potpuno je beskorisno za žrtve sekti i njihove obitelji.

Branka Dujmić Delcourt (foto: MojeVrijeme.hr)

Kako biste onda našim čitateljima objasnili što je to sekta?

Prije svega treba razlučiti povijesne sekte od današnjih, modernih. U povijesti su sekte bile religiozne grupe koje su se odvajale od tada vladajuće crkve zbog razmimoilaženja u tumačenju vjerskih dogmi. Međutim, moderne sekte u jednoj sekularnoj državi su one skupine koje koriste vjeru kao masku za svoj organizirani kriminal. Teško ih je prepoznati jer su one same sebi nadjenule religiozno ime ili filozofski status. Stoga postoje konkretni kriteriji po kojima se one detektiraju i raspoznaju.

Od proučavanja fenomena sekti treba razlučiti individualne slučajeve od organiziranog kriminala. Sekte postaju destruktivne kad se odvajaju od ustavnih načela, nacionalnih i međunarodnih zakona i od poštivanja temeljnih ljudskih prava. One su uvijek ustrojene totalitarno i piramidalno. U praksi djeluju organizirano i ilegalno. Njihova je opasnost u tome što nanose štetu dostojanstvu osobe ili obitelji budući da su prvenstveno zainteresirane za materijalna dobra svoje žrtve.

Je li i Crkva sekta?

Obično ljudi, kada im predstavite neki sadržaj o sektama i kultovima, odgovaraju s ovim protupitanjem: Po čemu se neka sekta razlikuje od, recimo u našem slučaju, Katoličke crkve?

Ako bi vjera bila glavno mjerilo, onda se Katolička crkva ili bilo koja druga ne bi razlikovale od sekti, osim po svom obujmu. Od toga proizlaze dvije oprečne optužnice protiv protusektaških organizacija poput naše. Prvo, da smo nastrojeni protiv vjere i drugo, da branimo institucionalnu Crkvu protiv konkurencije drugih uvjerenja. Međutim vjera i djela nisu jedno te isto. Ustvari, pravo mjerilo je kada se utvrdi koliko je sljedbenika koji se protiv svoje volje izlažu sustavnom zlostavljanju u bilo kojem smislu. Mi govorimo o djelima, a ne o vjeri. Katolička crkva modernog doba, ako i ima zloporabe, nisu sustavne niti po nalogu Crkve. To je bitna razlika i mjerilo. U okviru svake crkve mogući su incidenti i zastranjivanja koji postaju centar pažnje u javnosti. No ne postoje argumenti da je to po nalogu crkve.

Je li Crkva sekta?

foto: Pixabay

Prije nekoliko godina smo razgovarali na ovu temu i rekli ste mi da su djeca i starci posebno privlačna meta sektama. Zašto starci? Što bi neka sekta imala od njih?

Sekte zloupotrebljavaju osobe koje su u neznanju ili u situacijama slabosti. Ta ranjivost može biti vezana uz starosnu dob, bolest, nemoć, fizički ili psihički nedostatak ili stanje trudnoće. Napadnuta osoba također može biti u situaciji psihološke ili fizičke podčinjenosti. Ta podčinjenost može biti rezultat pritisaka ili tehnika kojima se želi promijeniti ispravno prosuđivanje napadnute osobe. Zloporaba je osobito teška kada je slabost napadnute osobe jasno vidljiva ili poznata počinitelju.

Činjenica je da su djeca i starije osobe osjetljivije prirode. To je dovoljan razlog da ih se lako prevari ili izrabljuje. Takve su osobe nezrele ili povodljive pa stoga lakše nasjedaju na prijevare i postaju lakši plijen.

Možda najpoznatija sekta koja se vezuje uz naše područje jest Crna ruža, za koju neki tvrde da je stvarna, a drugi da je izmaštana. Ona je, navodno, bila okrenuta prema mladima i doživljava se kao dio pop-kulture osamdesetih. Koje su sekte okrenute prema starijima? Kako to izgleda?

Crna ruža ne postoji samo u Hrvatskoj, već i u cijelom svijetu. Stoga nema nikakvog razloga za sumnju ili za relativiziranje te pojave. Ona je okrenuta mladima koje čak može navesti na prostituciju.

Sve ostale sektaške skupine imaju takozvane pakete za starije osobe. To znači da se starijima prezentiraju u obliku neke nove religioznosti, da im se nude diskutabilni farmaceutski preparati, može im se nuditi kroz model neke fizikalne discipline poput joge. Ili se starije osobe poziva na meditacije ili druženja u skupinama koje imaju tobožnju filozofsku konotaciju. Cilj sektaških grupacija je uvijek isti: iskamčiti novac, energiju ili vrijeme od ljudi putem suptilnog druženja! Tu nije riječ samo o sektama već o sektaškom ponašanju. Takvo ponašanje može biti karakteristika pojedinačne osobe, grupa ili cijele sektaške organizacije.

Što još starijima te sekte nude? Na koji način operiraju?

Sekte dobro poznaju potrebe osoba starije životne dobi. U životu starijih ljudi najvažnije je zdravlje i sigurna starost. Zato je ponuda neprovjerenih preparata za očuvanje zdravlja na tržištu itekako prisutna, a to donosi veliku novčanu dobit. Sekte nastoje napadnutu osobu izolirati od njezine primarne obitelji ili prijateljskog kruga. Zato se članovi sekte nameću i predstavljaju napadnutoj osobi kao novi, jedini i odani prijatelji. Postoji pravilo da sekta nikad nije zainteresirana za cijelu obitelj, već isključivo za pojedinog člana obitelji kroz kojega nastoji isisati materijalna dobra iz takve obitelji. Starijim osobama kao mamac nude se obećanja o čudesnim ozdravljenjima od njihovih kroničnih bolesti, obećava im se visoki stupanj sigurnosti i savršena njega. Članovi sekte pri tome starije ljude intenzivno uvjeravaju kako su članovi obitelji napadnutog starca ili starice negativni ljudi, koje treba svakako izbjegavati. Oni nastoje starce odvratiti od civilizacijskih tekovina, govore protiv znanosti i znanstvenih metoda u medicini. Oni nastoje umanjivati bilo kakva ljudska prava napadnute osobe. Sekte se uvijek služe parolom: Oni su loši i slabi, mi smo bolji i jači!

U svemu, zapravo, strada obitelj?

Stradanje obitelji u takvim situacijama je neizbježno. Kada je krhka osoba vrbovana, ona postaje ovisna o svome vođi ili sektaškoj grupi. To je nešto slično ovisnosti od alkohola ili droge. Tada nastupaju ozbiljni problemi. Obitelj žrtve postaje kolateralna žrtva u svakom smislu; fizički, psihički i financijski. Sekte nemaju milosti kada je njihov interes u pitanju. U Hrvatskoj je Zakonom o obaveznim odnosima reguliran ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tim ugovorom sekte vješto dolaze do svog plijena na štetu staraca i njihove obitelji. Starije osobe nerijetko potpisuju razne ugovore o uzdržavanju, a da ni same nisu poučene o tome, niti su svjesne što su potpisale. U našim zakonima postoje rupe koje se koriste protiv obitelji. Ukoliko starac nema službenog dokumenta o oduzimanju poslovne sposobnosti dokument koji on potpiše je pravomoćan. To je vrlo skliski teren i plodno tlo za razne prijevare koje čine sekte.

Tvrdite da su sekte i takozvana alternativna medicina u vezi?

U području zdravstva, a na štetu neupućenih bolesnika i ranjivih skupina, u Hrvatskoj se prešutno dopušta nadriliječništvo. To se odvija pod krinkom takozvanih alternativnih iscjeliteljskih terapija i tobožnjeg pomaganja bolesnicima. Marketing proizvoda i usluga u domeni alternativnog „liječenja“ temelji se na sustavnim prijevarama i manipulaciji javnosti putem medija. Tome u prilog govori na primjer histerija protiv cijepljenja djece. Ta histerija je došla je do svoga zenita i izrodila je neželjene posljedice: s padom broja procijepljene djece počele su se u Hrvatskoj i u svijetu ponovo javljati bolesti koje su upravo cijepljenjem bile gotovo iskorijenjene.

Sistem koji se bavi promidžbom pseudo medicine izuzetno je agresivan i ide na štetu cjelokupne nacije. HTV (Hrvatska televizija) otvoreno promovira pseudoznanost i nadriliječništvo kroz svoje emisije, pa čak i kroz znanstveno-obrazovni program. Bahatost je na tom području uzela maha. Pravo bolesnika postalo je prioritet, a njegove dužnosti, u smislu brige o vlastitom zdravlju i suradnja s liječnicima, su gotovo izblijedjele. Roditeljima se dopušta da izigravaju vlasnika djeteta, da odlučuju umjesto djeteta, iako su te odluke neracionalne, neznanstvene i uvijek idu na štetu djeteta. Puna su nam usta parola o ljudskim pravima, a pri tome se ovdje i sada krše ljudska prava djeteta po kome ono ima prvo na očuvanje svojega zdravlja.

Je li joga štetna?

foto: Pixabay

“Joga je uvod u kult gurua”

U ranijim nastupima ste jako osuđivali jogu. Borili ste se protiv njenog ulaska u škole. Zašto? Jeste li u međuvremenu promijenili stav?

Nisam promijenila stav. Problem neznanja o jogi je još uvijek prisutan. Joga je hinduistička tehnika samospasenja i centralna os te velike istočnjačke religije. Joga ne može služiti kao odgojna ili zdravstvena metoda jer o tome odlučuju stručnjaci koji su pedagozi ili fizijatri. Danas kod nas u Hrvatskoj prodire joga u dječje vrtiće i škole pod krinkom odgojno-obrazovnih programa. Joga nije tjelovježba ili relaksacija, već je to uvod u nama stranu religiju, u kult određenog gurua.

Takva nastojanja koja se provode u vrtićima ili školama nema uopće suglasnost roditelja navedene djece. Vrtići i škole su državne institucije i trebali bi biti neutralni. Radi se isključivo o širenje kulta određenog gurua, a posljedica je njegov financijski profit.

Ne gledate lijepo ni na brojna gostovanja indijskih misionara u Hrvatskoj?

To se događa zahvaljujući pojedinim našim visoko rangiranim hrvatskim političarima. Takvi misionari se predstavljaju kao “njihova svetost”, “humanitarni vođe”, “duhovni učitelji” ili “ambasadori mira”. Podsjetimo se samo nekih takvih koji su pohitali u Hrvatsku: Paramahans Sri Swami Maheshwarananda (Swamidji), Sri Sri Ravi Shankar, Maharishi i ostali. Neki se od njih terete u svijetu za utaju poreza i prijevare. Oni svoje podanike navode na prisilni besplatan rad, na napuštanje obiteljske jezgre, sugeriraju im prekid školovanja, zabranjuju im liječenje konvencionalnim lijekovima, te ih nerijetko seksualno izrabljuju.

Paradoksalno, državna tajnica za sport Janica Kostelić promovira jogu kao sportsko-medicinsku disciplinu. Je li gospođa Kostelić kvalificirana govoriti o medicinskim efektima joge i je li obrazovana iz područja istočnjačkih religija? Takav stav državne tajnice predstavlja štetu i sramotu za Hrvatsku, bez obzira što je ona postigla briljantnu sportsku skijašku karijeru.

Jehovini svjedoci, za njih će mnogi reći da su sekta, no, čini se da ne čine štetu društvu. Uzmimo za primjer Niš u Srbiji, tamo je šezdesetak Roma u zajednici Jehovinih svjedoka. Živeći po pravilima te zajednice, uspjeli su dobiti povjerenje šire zajednice i izdignuti se iznad teškog naslijeđa i diskriminacije. Kako gledate na to?

Osobno sam skeptična s dobročinstvom Jehovinih svjedoka prema Romima. Tim više sto sam kao predstavnik FECRIS-a u Vijeću Europe suočena s Romima koji na legalan način traže u Strasbourgu zaštitu svojih prava, a s ciljem očuvanja vlastite kulture i identiteta. Šezdesetak Roma u jednoj zajednici Jehovinih svjedoka u Nišu, kao i lijepo obučeni momci i djevojke koje spominjete, ne moraju biti nikakvo mjerilo. Pitanje je jesu li oni upoznati s razlozima, pozadinom i modusom operandi te velike međunarodne organizacije.

Smiju li Jehove primiti krv?

Jehovini svjedoci su, među ostalim, poznati i po svojim publikacijama

Sekte i politika

U Rusiji spomenuti Jehovini svjedoci doživljavaju progon. Stavlja ih se u razinu takozvane Islamske države. Mislite li da je to u redu?

Iznenađena sam odlukom ruskog Vrhovnog suda o potpunom gašenju organizacije Jehovinih svjedoka i svih njegovih 395 lokalnih podružnica; bez obzira što postoje čvrsti argumenti da se po nalogu njihovih čelnika sustavno krše ljudska prava unutar te organizacije. Postoje i druge mjere, primjerice u Finskoj kada je Ministarstvo Pravosuđa pokrenulo detaljnu istragu operativnog sustava Jehovinih svjedoka.

Prema ruskom zakonu, općinski državni odvjetnik izvijestio je o nedopuštenosti obavljanja ekstremnih aktivnosti Jehovinih svjedoka. Ministarstvo pravosuđa je potvrdilo je da je ta skupina raspačavala letke u kojima se poticala mržnja prema drugim vjerskim skupinama.

Za kraj, kako je Hrvatska postavljena prema sektama? Na političku scenu se pokušavaju probiti novi političari i stranke, a neki od njih su poznati po pripadnosti kontroverznim organizacijama koje su zbog sektaštva “indijskog tipa” bile predmetom optužbi za ropstvo, zabranu kontaktiranja sljedbenicima s obiteljima…

Poznato je da političari uvijek trebaju novac za svoje predizborne kampanje. U svijetu su poznati slučajevi kada su i visoko rangirani političari bili u sprezi sa scijentologijom. Hrvatske državne institucije su također veoma zakazale. CISK i FECRIS su detaljno informirali sve relevantne političke strukture u Hrvatskoj. No one su se na sve to – oglušile. Političke strukture su primile i precizne informacije i upute od strane Vijeća Europe. CISK i FECRIS su slali pisma s upitima nadležnima u Hrvatskoj, ali su na njih rijetko dobivali odgovore. Na taj način stvoreni su idealni uvjeti u kojima je Hrvatska bila i ostala eldorado za sekte. Država je po tom pitanju definitivno podbacila, kako etički, tako i moralno.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Aktivno starenje

‘Sad napokon imam vremena pa učim strani jezik!’

Mnogi umirovljenici nakon prestanka radnog odnosa napokon imaju vremena posvetiti se svojim interesima, pa mnogi odlučuju naučiti neki strani jezik. U ponudi je mnogo tečajeva za umirovljenike, a dobra je vijest što se jezik može naučiti i u zrelijoj životnoj dobi.

Objavljeno

|

“Što sam učila u školi? Joj, pa ja sam vam učila ruski. Bilo je to prije ohoho godina. Takvo je vrijeme bilo – ili ruski ili ništa. Ne moram ni reći da mi od tog ruskog na kraju nije ništa ostalo. A i ne putujem u Rusiju, ne treba mi baš ruski jezik. Ali engleski – to je posve druga stvar”, priča nam Olga Mišak, umirovljenica iz Zagreba.

“Odlučila sam se na engleski jer u današnje vrijeme svi znaju engleski. To je postao nekakva lingua franca, zajednički jezik na kojem se svi sporazumijevaju. Osim toga, ako hoćeš pročitati nekakav članak izvana, vidjeti što se događa po svijetu, moraš znati engleski. To je postalo posve normalno. A mi koji nismo engleski učili u školi i koji nismo odrasli uz kompjutore, nama engleski nije tako prirodan i normalan kao mlađima. Ja sam zato došla na tečaj”, govori dalje gospođa Olga.


“U današnje vrijeme svi znaju engleski. Moji unuci su znali engleski i prije nego su krenuli u školu. Tu su filmovi, igrice, glazba… Engleski im je ušao u uho i prije nego su ga počeli učiti u školi. Ali s nama starijima je drugačije. Mi engleski nismo ‘uhvatili’ u mladosti i danas je puno teže naučiti ga. Ja sam zato odlučila upisati tečaj. U mirovini sam, imam vremena i sad je vrijeme da nešto napravim za sebe – a to je učenje jezika”, objašnjava naša sugovornica.

Tečaj je, kaže, platila na rate. “Upisala sam početni tečaj da mi objasne sve lijepo ispočetka. Imam nastavu dva puta tjedno, utorkom i četvrtkom. Učiteljica nam je jako simpatična mlada djevojka. To koliko ona ima strpljenja s nama je nevjerojatno. Znate, mi stariji ne kopčamo baš tako brzo kao djeca i za neka nam stvari treba puno više vremena. Ali naša Ivana je jako strpljiva. Svaka joj čast”, kaže nam na kraju gospođa Olga pripremajući se za još jedan sat.

Učenje i druženje

Razna pučka otvorena učilišta, centri za kulturu i obrazovanje pa i privatne škole stranih jezika nude tečajeve jezika za umirovljenike. Oni nisu toliko popularni kao tečajevi jezika za mlade, no zainteresiranih se ipak nađe. Nekoliko pitanja postavili smo profesorici Ani Horvatović iz centra za jezike Poliglossa.

Razlikuje li se učenje jezika u starijoj dobi od učenja u mlađoj, kako je koncipiran tečaj i koje su specifičnosti učenja jezika kasnije u životu?

Imamo dosta učenika starije životne dobi koji dolaze iz privatnih razloga u smislu da sada napokon imaju vremena učiti jezike i žele savladati neki jezik za koji prije nisu imali vremena. Možda imaju neku rodbinu vani ili im djeca žive vani pa im treba jezik ili naprosto sada više putuju pa se žele moći sporazumjeti. Znači, treba im svakodnevna komunikacija, snalaženje u restoranima, u zračnoj luci i slično.

Je li nastava jezika za starije po nečemu specifična i razlikuje li se od nastave za mlađe osobe?

Prije svega, tečajevi za umirovljenike uglavnom su u prijepodnevnim satima kad umirovljenici imaju vremena jer ne rade i ne idu na posao. U to vrijeme i brže stignu do naše škole jer u prometu nije takva gužva kao kad bi na tečaj morali dolaziti poslijepodne kad su nam termini tečajeva za poslovne ljude ili učenike.

Što se same nastave tiče, i teme i način i ritam prezentiranja prilagođeni su starijim osobama i njihovim potrebama i dok poslovni ljudi više trebaju pisanu komunikaciju, umirovljenici uglavnom više trebaju usmenu komunikaciju pa je naglasak na konverzaciji, ponavljanju, igranju uloga i slično.

Posebno je i to što su na tečajevima jezika za umirovljenike naši polaznici okruženi osobama slične dobi i sličnih interesa, pa nema treme koja bi se možda pojavila da idu na tečaj s mlađima. Atmosfera na satovima je zato sjajna, opuštena, stvaraju se i prijateljstva koja često potraju i nakon što tečaj završi. Ljudi često poslije sata idu na kavu i druže se tako da je to jedna vrlo vrijedna posebnost tečaja za umirovljenike. Dakle, nije samo učenje jezika već i druženje.

Može li osoba u zrelim godinama doista savladati neki jezik i progovoriti ga kao da ga je počela učiti u mlađim godinama?

Starije osobe definitivno mogu naučiti jezik. Oni koji zaista dođu motivirani, čak i ako nemaju neko posebno predznanje, čak i ako nisu engleski ili koji drugi jezik nikada nisu učili, mogu ga savladati do razine koja im je potrebna. Godine tu nisu nikakva prepreka. Ako doista to žele, svi mogu naučiti strani jezik bez obzira na godine.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP