Prati nas

Nema predaje

Dujmić-Delcourt: Sekte i kultovi u Hrvatskoj ne miruju

Prema neslužbenim procjenama u Hrvatskoj djeluje oko 800 sekti i kultova s čijim je radom povezano gotovo pola milijuna građana. Neke od tih organizacija potpuno se nevidljive u javnom životu i propagiraju rituale koji su u izravnom sukobu s fizičkom dobrobiti pojedinca, ali i društva koje na takav način uništavaju. Druge su usmjerene na imovinu i stjecanje materijalne koristi. Sve one napadaju razočarane, slabe i usamljene. 

Siniša Bogdanić

Objavljeno

|

Tko su članovi sekta u Hrvatskoj
foto: Pixabay

Prema neslužbenim procjenama u Hrvatskoj djeluje oko 800 sekti i kultova s čijim je radom povezano gotovo pola milijuna građana. Neke od tih organizacija potpuno se nevidljive u javnom životu i propagiraju rituale koji su u izravnom sukobu s fizičkom dobrobiti pojedinca, ali i društva koje na takav način uništavaju. Druge su usmjerene na imovinu i stjecanje materijalne koristi. Sve one često napadaju razočarane, slabe i usamljene. 

Branka Dujmić-Delcourt najpoznatija je hrvatska aktivistica protiv sekti i kultova. Potpredsjednica je Europske federacije za istraživanje i informiranje o štetnim sektama (FECRIS) te predsjednica hrvatskog Centra za informiranje o sektama i kultovima (CISK). Razgovarali smo o stanju na hrvatskoj sektaškoj “sceni” te koliko su sekte i kultovi opasni za starije građane. 


 

Dugo u domaćim medijima nismo čitali i slušali o sektama i kultovima na području Hrvatske. Znači li to da je taj problem nestao ili se je odustalo od njegovog rješavanja?

To što hrvatski mediji ne pišu o sektama kao ozbiljnoj negativnoj pojavi u društvu ne znači da su one iščezle sa ovih prostora. Dapače, one su se umnožile, promijenile ruho ili način djelovanja. Cilj je sektaških grupacija uvijek isti: manipulacijama od žrtve iskamčiti što više novca. Novinarstvo je značajan stup u demokraciji, ali je o ovoj temi ušutjelo. Razlog tome je složena tematika koja iziskuje mnogo znanja, a novinari za učenje – nemaju vremena. Pisanje o sektama danas se svodi na opise senzacionalnih događanja. To doduše donosi povećanu tiražu. No, takvo novinarsko ponašanje nama ne olakšava rad, a i potpuno je beskorisno za žrtve sekti i njihove obitelji.

Branka Dujmić Delcourt (foto: MojeVrijeme.hr)

Kako biste onda našim čitateljima objasnili što je to sekta?

Prije svega treba razlučiti povijesne sekte od današnjih, modernih. U povijesti su sekte bile religiozne grupe koje su se odvajale od tada vladajuće crkve zbog razmimoilaženja u tumačenju vjerskih dogmi. Međutim, moderne sekte u jednoj sekularnoj državi su one skupine koje koriste vjeru kao masku za svoj organizirani kriminal. Teško ih je prepoznati jer su one same sebi nadjenule religiozno ime ili filozofski status. Stoga postoje konkretni kriteriji po kojima se one detektiraju i raspoznaju.

Od proučavanja fenomena sekti treba razlučiti individualne slučajeve od organiziranog kriminala. Sekte postaju destruktivne kad se odvajaju od ustavnih načela, nacionalnih i međunarodnih zakona i od poštivanja temeljnih ljudskih prava. One su uvijek ustrojene totalitarno i piramidalno. U praksi djeluju organizirano i ilegalno. Njihova je opasnost u tome što nanose štetu dostojanstvu osobe ili obitelji budući da su prvenstveno zainteresirane za materijalna dobra svoje žrtve.

Je li i Crkva sekta?

Obično ljudi, kada im predstavite neki sadržaj o sektama i kultovima, odgovaraju s ovim protupitanjem: Po čemu se neka sekta razlikuje od, recimo u našem slučaju, Katoličke crkve?

Ako bi vjera bila glavno mjerilo, onda se Katolička crkva ili bilo koja druga ne bi razlikovale od sekti, osim po svom obujmu. Od toga proizlaze dvije oprečne optužnice protiv protusektaških organizacija poput naše. Prvo, da smo nastrojeni protiv vjere i drugo, da branimo institucionalnu Crkvu protiv konkurencije drugih uvjerenja. Međutim vjera i djela nisu jedno te isto. Ustvari, pravo mjerilo je kada se utvrdi koliko je sljedbenika koji se protiv svoje volje izlažu sustavnom zlostavljanju u bilo kojem smislu. Mi govorimo o djelima, a ne o vjeri. Katolička crkva modernog doba, ako i ima zloporabe, nisu sustavne niti po nalogu Crkve. To je bitna razlika i mjerilo. U okviru svake crkve mogući su incidenti i zastranjivanja koji postaju centar pažnje u javnosti. No ne postoje argumenti da je to po nalogu crkve.

Je li Crkva sekta?

foto: Pixabay

Prije nekoliko godina smo razgovarali na ovu temu i rekli ste mi da su djeca i starci posebno privlačna meta sektama. Zašto starci? Što bi neka sekta imala od njih?

Sekte zloupotrebljavaju osobe koje su u neznanju ili u situacijama slabosti. Ta ranjivost može biti vezana uz starosnu dob, bolest, nemoć, fizički ili psihički nedostatak ili stanje trudnoće. Napadnuta osoba također može biti u situaciji psihološke ili fizičke podčinjenosti. Ta podčinjenost može biti rezultat pritisaka ili tehnika kojima se želi promijeniti ispravno prosuđivanje napadnute osobe. Zloporaba je osobito teška kada je slabost napadnute osobe jasno vidljiva ili poznata počinitelju.

Činjenica je da su djeca i starije osobe osjetljivije prirode. To je dovoljan razlog da ih se lako prevari ili izrabljuje. Takve su osobe nezrele ili povodljive pa stoga lakše nasjedaju na prijevare i postaju lakši plijen.

Možda najpoznatija sekta koja se vezuje uz naše područje jest Crna ruža, za koju neki tvrde da je stvarna, a drugi da je izmaštana. Ona je, navodno, bila okrenuta prema mladima i doživljava se kao dio pop-kulture osamdesetih. Koje su sekte okrenute prema starijima? Kako to izgleda?

Crna ruža ne postoji samo u Hrvatskoj, već i u cijelom svijetu. Stoga nema nikakvog razloga za sumnju ili za relativiziranje te pojave. Ona je okrenuta mladima koje čak može navesti na prostituciju.

Sve ostale sektaške skupine imaju takozvane pakete za starije osobe. To znači da se starijima prezentiraju u obliku neke nove religioznosti, da im se nude diskutabilni farmaceutski preparati, može im se nuditi kroz model neke fizikalne discipline poput joge. Ili se starije osobe poziva na meditacije ili druženja u skupinama koje imaju tobožnju filozofsku konotaciju. Cilj sektaških grupacija je uvijek isti: iskamčiti novac, energiju ili vrijeme od ljudi putem suptilnog druženja! Tu nije riječ samo o sektama već o sektaškom ponašanju. Takvo ponašanje može biti karakteristika pojedinačne osobe, grupa ili cijele sektaške organizacije.

Što još starijima te sekte nude? Na koji način operiraju?

Sekte dobro poznaju potrebe osoba starije životne dobi. U životu starijih ljudi najvažnije je zdravlje i sigurna starost. Zato je ponuda neprovjerenih preparata za očuvanje zdravlja na tržištu itekako prisutna, a to donosi veliku novčanu dobit. Sekte nastoje napadnutu osobu izolirati od njezine primarne obitelji ili prijateljskog kruga. Zato se članovi sekte nameću i predstavljaju napadnutoj osobi kao novi, jedini i odani prijatelji. Postoji pravilo da sekta nikad nije zainteresirana za cijelu obitelj, već isključivo za pojedinog člana obitelji kroz kojega nastoji isisati materijalna dobra iz takve obitelji. Starijim osobama kao mamac nude se obećanja o čudesnim ozdravljenjima od njihovih kroničnih bolesti, obećava im se visoki stupanj sigurnosti i savršena njega. Članovi sekte pri tome starije ljude intenzivno uvjeravaju kako su članovi obitelji napadnutog starca ili starice negativni ljudi, koje treba svakako izbjegavati. Oni nastoje starce odvratiti od civilizacijskih tekovina, govore protiv znanosti i znanstvenih metoda u medicini. Oni nastoje umanjivati bilo kakva ljudska prava napadnute osobe. Sekte se uvijek služe parolom: Oni su loši i slabi, mi smo bolji i jači!

U svemu, zapravo, strada obitelj?

Stradanje obitelji u takvim situacijama je neizbježno. Kada je krhka osoba vrbovana, ona postaje ovisna o svome vođi ili sektaškoj grupi. To je nešto slično ovisnosti od alkohola ili droge. Tada nastupaju ozbiljni problemi. Obitelj žrtve postaje kolateralna žrtva u svakom smislu; fizički, psihički i financijski. Sekte nemaju milosti kada je njihov interes u pitanju. U Hrvatskoj je Zakonom o obaveznim odnosima reguliran ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tim ugovorom sekte vješto dolaze do svog plijena na štetu staraca i njihove obitelji. Starije osobe nerijetko potpisuju razne ugovore o uzdržavanju, a da ni same nisu poučene o tome, niti su svjesne što su potpisale. U našim zakonima postoje rupe koje se koriste protiv obitelji. Ukoliko starac nema službenog dokumenta o oduzimanju poslovne sposobnosti dokument koji on potpiše je pravomoćan. To je vrlo skliski teren i plodno tlo za razne prijevare koje čine sekte.

Tvrdite da su sekte i takozvana alternativna medicina u vezi?

U području zdravstva, a na štetu neupućenih bolesnika i ranjivih skupina, u Hrvatskoj se prešutno dopušta nadriliječništvo. To se odvija pod krinkom takozvanih alternativnih iscjeliteljskih terapija i tobožnjeg pomaganja bolesnicima. Marketing proizvoda i usluga u domeni alternativnog „liječenja“ temelji se na sustavnim prijevarama i manipulaciji javnosti putem medija. Tome u prilog govori na primjer histerija protiv cijepljenja djece. Ta histerija je došla je do svoga zenita i izrodila je neželjene posljedice: s padom broja procijepljene djece počele su se u Hrvatskoj i u svijetu ponovo javljati bolesti koje su upravo cijepljenjem bile gotovo iskorijenjene.

Sistem koji se bavi promidžbom pseudo medicine izuzetno je agresivan i ide na štetu cjelokupne nacije. HTV (Hrvatska televizija) otvoreno promovira pseudoznanost i nadriliječništvo kroz svoje emisije, pa čak i kroz znanstveno-obrazovni program. Bahatost je na tom području uzela maha. Pravo bolesnika postalo je prioritet, a njegove dužnosti, u smislu brige o vlastitom zdravlju i suradnja s liječnicima, su gotovo izblijedjele. Roditeljima se dopušta da izigravaju vlasnika djeteta, da odlučuju umjesto djeteta, iako su te odluke neracionalne, neznanstvene i uvijek idu na štetu djeteta. Puna su nam usta parola o ljudskim pravima, a pri tome se ovdje i sada krše ljudska prava djeteta po kome ono ima prvo na očuvanje svojega zdravlja.

Je li joga štetna?

foto: Pixabay

“Joga je uvod u kult gurua”

U ranijim nastupima ste jako osuđivali jogu. Borili ste se protiv njenog ulaska u škole. Zašto? Jeste li u međuvremenu promijenili stav?

Nisam promijenila stav. Problem neznanja o jogi je još uvijek prisutan. Joga je hinduistička tehnika samospasenja i centralna os te velike istočnjačke religije. Joga ne može služiti kao odgojna ili zdravstvena metoda jer o tome odlučuju stručnjaci koji su pedagozi ili fizijatri. Danas kod nas u Hrvatskoj prodire joga u dječje vrtiće i škole pod krinkom odgojno-obrazovnih programa. Joga nije tjelovježba ili relaksacija, već je to uvod u nama stranu religiju, u kult određenog gurua.

Takva nastojanja koja se provode u vrtićima ili školama nema uopće suglasnost roditelja navedene djece. Vrtići i škole su državne institucije i trebali bi biti neutralni. Radi se isključivo o širenje kulta određenog gurua, a posljedica je njegov financijski profit.

Ne gledate lijepo ni na brojna gostovanja indijskih misionara u Hrvatskoj?

To se događa zahvaljujući pojedinim našim visoko rangiranim hrvatskim političarima. Takvi misionari se predstavljaju kao “njihova svetost”, “humanitarni vođe”, “duhovni učitelji” ili “ambasadori mira”. Podsjetimo se samo nekih takvih koji su pohitali u Hrvatsku: Paramahans Sri Swami Maheshwarananda (Swamidji), Sri Sri Ravi Shankar, Maharishi i ostali. Neki se od njih terete u svijetu za utaju poreza i prijevare. Oni svoje podanike navode na prisilni besplatan rad, na napuštanje obiteljske jezgre, sugeriraju im prekid školovanja, zabranjuju im liječenje konvencionalnim lijekovima, te ih nerijetko seksualno izrabljuju.

Paradoksalno, državna tajnica za sport Janica Kostelić promovira jogu kao sportsko-medicinsku disciplinu. Je li gospođa Kostelić kvalificirana govoriti o medicinskim efektima joge i je li obrazovana iz područja istočnjačkih religija? Takav stav državne tajnice predstavlja štetu i sramotu za Hrvatsku, bez obzira što je ona postigla briljantnu sportsku skijašku karijeru.

Jehovini svjedoci, za njih će mnogi reći da su sekta, no, čini se da ne čine štetu društvu. Uzmimo za primjer Niš u Srbiji, tamo je šezdesetak Roma u zajednici Jehovinih svjedoka. Živeći po pravilima te zajednice, uspjeli su dobiti povjerenje šire zajednice i izdignuti se iznad teškog naslijeđa i diskriminacije. Kako gledate na to?

Osobno sam skeptična s dobročinstvom Jehovinih svjedoka prema Romima. Tim više sto sam kao predstavnik FECRIS-a u Vijeću Europe suočena s Romima koji na legalan način traže u Strasbourgu zaštitu svojih prava, a s ciljem očuvanja vlastite kulture i identiteta. Šezdesetak Roma u jednoj zajednici Jehovinih svjedoka u Nišu, kao i lijepo obučeni momci i djevojke koje spominjete, ne moraju biti nikakvo mjerilo. Pitanje je jesu li oni upoznati s razlozima, pozadinom i modusom operandi te velike međunarodne organizacije.

Smiju li Jehove primiti krv?

Jehovini svjedoci su, među ostalim, poznati i po svojim publikacijama

Sekte i politika

U Rusiji spomenuti Jehovini svjedoci doživljavaju progon. Stavlja ih se u razinu takozvane Islamske države. Mislite li da je to u redu?

Iznenađena sam odlukom ruskog Vrhovnog suda o potpunom gašenju organizacije Jehovinih svjedoka i svih njegovih 395 lokalnih podružnica; bez obzira što postoje čvrsti argumenti da se po nalogu njihovih čelnika sustavno krše ljudska prava unutar te organizacije. Postoje i druge mjere, primjerice u Finskoj kada je Ministarstvo Pravosuđa pokrenulo detaljnu istragu operativnog sustava Jehovinih svjedoka.

Prema ruskom zakonu, općinski državni odvjetnik izvijestio je o nedopuštenosti obavljanja ekstremnih aktivnosti Jehovinih svjedoka. Ministarstvo pravosuđa je potvrdilo je da je ta skupina raspačavala letke u kojima se poticala mržnja prema drugim vjerskim skupinama.

Za kraj, kako je Hrvatska postavljena prema sektama? Na političku scenu se pokušavaju probiti novi političari i stranke, a neki od njih su poznati po pripadnosti kontroverznim organizacijama koje su zbog sektaštva “indijskog tipa” bile predmetom optužbi za ropstvo, zabranu kontaktiranja sljedbenicima s obiteljima…

Poznato je da političari uvijek trebaju novac za svoje predizborne kampanje. U svijetu su poznati slučajevi kada su i visoko rangirani političari bili u sprezi sa scijentologijom. Hrvatske državne institucije su također veoma zakazale. CISK i FECRIS su detaljno informirali sve relevantne političke strukture u Hrvatskoj. No one su se na sve to – oglušile. Političke strukture su primile i precizne informacije i upute od strane Vijeća Europe. CISK i FECRIS su slali pisma s upitima nadležnima u Hrvatskoj, ali su na njih rijetko dobivali odgovore. Na taj način stvoreni su idealni uvjeti u kojima je Hrvatska bila i ostala eldorado za sekte. Država je po tom pitanju definitivno podbacila, kako etički, tako i moralno.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Mozaik

Ovo ljeto je manje turista pa svoju zemlju ponovno otkrivaju – domaći

Svima koji se bave turizmom, ova sezona nije vrijedna spomena. Međutim, sad kad nema ogromnog broja turista, u nekima od najpoznatijih destinacija ponovno uživaju domaći.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Turistička sezona je na izdisaju – što zbog skorašnjeg kraja ljeta, početka škole i svega što donose i normalne godine, a što zbog egzodusa turista čim su njihove matične zemlje stavile Hrvatsku na crvenu listu zbog porasta broja zaraženih koronavirusom.

Strani turisti koji su ove godine ipak došli na Jadran (statistike kažu njih oko 40 posto od uobičajenog broja), brže-bolje su spakirali stvari i zaputili se prema granici ostavljajući inače krcate turističke destinacije polupraznima. I dok ugostitelji i iznajmljivači očajavaju, ostalo stanovništvo ponovno otkriva neka mjesta koja su prijašnjih godina zbog nepreglednih rijeka ljudi, izbjegavali.


Na Plitvičkim jezerima tako se, nakon dugog vremena, uglavnom čuje samo hrvatski jezik, a osim manjih gužvi, mnoge je na posjet ovom našem najpoznatijem nacionalnom parku ponukala i niža cijena ulaznica kojom je uprava parka željela od sezone spasiti što se spasiti da. Tijekom svibnja i lipnja kad se još činilo da od turističke sezone neće biti ništa, cijena je bila snižena i do 50 posto, no kad su posjetitelji ipak počeli pristizati, cijena je malo povećana, no i dalje je 30 posto niža od uobičajene.

To je bio jedan od razloga i što su park baš sada odlučili posjetiti Branka i Vlado, umirovljenici iz Zagreba koji su u prvu šetnju Plitvičkim jezerima poveli i svog trogodišnjeg unuka Jana.

“Karta je jako skupa. I sada, a o prijašnjoj cijeni da i ne govorimo. Gledajte, nama je kao penzionerima to jako skupo. I onda kad platiš skupu kartu, još se guraš s tisućama turista. No sad kad je cijena malo niža, a gužvi nema, odlučili smo doći. Naš unuk još nikada nije bio na Plitvicama, pa dok mu roditelji rade, mi smo napravili mali izlet”, govori nam Branka i dodaje da su nešto džeparca za ovo putovanje dobili i od svoje djece, Janovih roditelja.

“Karte smo kupili jednu mi, drugu su nam platila naša djeca, a mali ima besplatan ulaz. Ponijeli smo sa sobom sendviče i sokove tako da osim sladoleda nećemo puno više trošiti. Učinilo nam se da je sada idealan trenutak za dolazak. Ima ljudi, ali gužva nije kao ranijih godina. Pa znalo se događati da ljudi bude toliko da auti budu sparkirani uz rub ceste s obje strane uzduž čitavih Plitvica. Ove godine je prava milina. Da bar tako i ostane”, kaže Vlado pripremajući karte za pregled na ulazu u park.

Upravo ovo zadnje je česta opaska koja se može čuti od domaćih ljudi – barem od onih koji ne žive od turizma: ovolik, dakle upola manji broj turista, zapravo je idealan. Samo kad bi oni svi donijeli toliko novca kao da ih je duplo više. Nažalost, to tako ne ide.

foto: Silvija Novak

Svjesni su toga i u Zadru gdje na poznatoj gradskoj plaži Kolovare lokalci ponovno uživaju kao nekad, ali s određenim grčem. “Ovo je taman. Više ljudi je naprosto previše, ali nažalost neće ovo svi uspjet preživjeti. Mislim prije svega na kafiće i restorane. Lako za mene, ja sam u mirovini”, kaže Senka koja je na plažu povela i svoje dvije unučice.

“Da vam pravo kažem i ne sjećam se kad sam zadnji put bila na Kolovarama na kupanju. Kad mi dođu djeca iz Zagreba, odemo na plažu negdje izvan grada. Tu na Kolovarama bude čovjek na čovjeku. Ali ove godine je kako bi trebalo biti”, kaže Senka kupujući djevojčicama sladoled u kafiću na plaži u kojem ove godine nema gužve. “Bilo je ljudi. Imali smo par dana, čak i tjedana početkom kolovoza koji su izgledati kao da nema korone. Ali brzo se to razišlo. Tako da sada, napokon, uživamo mi.”

Ni u trajektnoj luci Gaženica nije gužva. U špici sezone i tu su se, povremeno, znale stvoriti velike kolone za ukrcaj, no to je trajalo svega par udarnih vikenda i nakon toga je stalo. Sada na otok putuju uglavnom samo domaći, oni koji ondje žive ili imaju vikendice, a jedini kruzer u luci ne čeka putnike, već je ondje “zapeo” i čeka da prođe pandemija.

foto: Silvija Novak

No zanimljivo, mnogi otoci, pa tako i Dugi otok, nisu taj pad broja turista baš toliko osjetili. “Srpanj je bio tako-tako, ali kolovoz pun. Nije bilo slobodne sobe”, kaže godpođa Rada koja iznajmljuje apartman u mjestu Verunić.

Naime, na najudaljeniji otok zadarskog arhipelaga i inače dolaze oni željni mira i tišine, a kako taj skriveni biser Jadrana još uvijek nije zahvatila posvemašnja apartmanizacija, čak i kad su svi kapaciteti uglavnom popunjeni, nije prevelika gužva. Također, nisu iznevjerili niti nautičari kojima je Dugi otok jedna od omiljenih destinacija.

No da nije sve baš kao inače, lokalno stanovništvo zna po ipak manje sparkiranih automobila u blizini poznate plaže Saharun i po tome što mnogi restorani, čak ni u srcu sezone, nisu radili čitav dan nego samo poslijepodne i navečer.

Domaći su zato uživali i kupali se i na plažama koje inače, kad je sezona u punom jeku, zaobilaze u širokom luku. Tko ga uspije preživjeti, mogao bi pamtiti ovo ljeto kao jedno od najljepših u životu.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP