Prati nas

Nema predaje

Dujmić-Delcourt: Sekte i kultovi u Hrvatskoj ne miruju

Prema neslužbenim procjenama u Hrvatskoj djeluje oko 800 sekti i kultova s čijim je radom povezano gotovo pola milijuna građana. Neke od tih organizacija potpuno se nevidljive u javnom životu i propagiraju rituale koji su u izravnom sukobu s fizičkom dobrobiti pojedinca, ali i društva koje na takav način uništavaju. Druge su usmjerene na imovinu i stjecanje materijalne koristi. Sve one napadaju razočarane, slabe i usamljene. 

Siniša Bogdanić

Objavljeno

|

Tko su članovi sekta u Hrvatskoj
foto: Pixabay

Prema neslužbenim procjenama u Hrvatskoj djeluje oko 800 sekti i kultova s čijim je radom povezano gotovo pola milijuna građana. Neke od tih organizacija potpuno se nevidljive u javnom životu i propagiraju rituale koji su u izravnom sukobu s fizičkom dobrobiti pojedinca, ali i društva koje na takav način uništavaju. Druge su usmjerene na imovinu i stjecanje materijalne koristi. Sve one često napadaju razočarane, slabe i usamljene. 

Branka Dujmić-Delcourt najpoznatija je hrvatska aktivistica protiv sekti i kultova. Potpredsjednica je Europske federacije za istraživanje i informiranje o štetnim sektama (FECRIS) te predsjednica hrvatskog Centra za informiranje o sektama i kultovima (CISK). Razgovarali smo o stanju na hrvatskoj sektaškoj “sceni” te koliko su sekte i kultovi opasni za starije građane. 


 

Dugo u domaćim medijima nismo čitali i slušali o sektama i kultovima na području Hrvatske. Znači li to da je taj problem nestao ili se je odustalo od njegovog rješavanja?

To što hrvatski mediji ne pišu o sektama kao ozbiljnoj negativnoj pojavi u društvu ne znači da su one iščezle sa ovih prostora. Dapače, one su se umnožile, promijenile ruho ili način djelovanja. Cilj je sektaških grupacija uvijek isti: manipulacijama od žrtve iskamčiti što više novca. Novinarstvo je značajan stup u demokraciji, ali je o ovoj temi ušutjelo. Razlog tome je složena tematika koja iziskuje mnogo znanja, a novinari za učenje – nemaju vremena. Pisanje o sektama danas se svodi na opise senzacionalnih događanja. To doduše donosi povećanu tiražu. No, takvo novinarsko ponašanje nama ne olakšava rad, a i potpuno je beskorisno za žrtve sekti i njihove obitelji.

Branka Dujmić Delcourt (foto: MojeVrijeme.hr)

Kako biste onda našim čitateljima objasnili što je to sekta?

Prije svega treba razlučiti povijesne sekte od današnjih, modernih. U povijesti su sekte bile religiozne grupe koje su se odvajale od tada vladajuće crkve zbog razmimoilaženja u tumačenju vjerskih dogmi. Međutim, moderne sekte u jednoj sekularnoj državi su one skupine koje koriste vjeru kao masku za svoj organizirani kriminal. Teško ih je prepoznati jer su one same sebi nadjenule religiozno ime ili filozofski status. Stoga postoje konkretni kriteriji po kojima se one detektiraju i raspoznaju.

Od proučavanja fenomena sekti treba razlučiti individualne slučajeve od organiziranog kriminala. Sekte postaju destruktivne kad se odvajaju od ustavnih načela, nacionalnih i međunarodnih zakona i od poštivanja temeljnih ljudskih prava. One su uvijek ustrojene totalitarno i piramidalno. U praksi djeluju organizirano i ilegalno. Njihova je opasnost u tome što nanose štetu dostojanstvu osobe ili obitelji budući da su prvenstveno zainteresirane za materijalna dobra svoje žrtve.

Je li i Crkva sekta?

Obično ljudi, kada im predstavite neki sadržaj o sektama i kultovima, odgovaraju s ovim protupitanjem: Po čemu se neka sekta razlikuje od, recimo u našem slučaju, Katoličke crkve?

Ako bi vjera bila glavno mjerilo, onda se Katolička crkva ili bilo koja druga ne bi razlikovale od sekti, osim po svom obujmu. Od toga proizlaze dvije oprečne optužnice protiv protusektaških organizacija poput naše. Prvo, da smo nastrojeni protiv vjere i drugo, da branimo institucionalnu Crkvu protiv konkurencije drugih uvjerenja. Međutim vjera i djela nisu jedno te isto. Ustvari, pravo mjerilo je kada se utvrdi koliko je sljedbenika koji se protiv svoje volje izlažu sustavnom zlostavljanju u bilo kojem smislu. Mi govorimo o djelima, a ne o vjeri. Katolička crkva modernog doba, ako i ima zloporabe, nisu sustavne niti po nalogu Crkve. To je bitna razlika i mjerilo. U okviru svake crkve mogući su incidenti i zastranjivanja koji postaju centar pažnje u javnosti. No ne postoje argumenti da je to po nalogu crkve.

Je li Crkva sekta?

foto: Pixabay

Prije nekoliko godina smo razgovarali na ovu temu i rekli ste mi da su djeca i starci posebno privlačna meta sektama. Zašto starci? Što bi neka sekta imala od njih?

Sekte zloupotrebljavaju osobe koje su u neznanju ili u situacijama slabosti. Ta ranjivost može biti vezana uz starosnu dob, bolest, nemoć, fizički ili psihički nedostatak ili stanje trudnoće. Napadnuta osoba također može biti u situaciji psihološke ili fizičke podčinjenosti. Ta podčinjenost može biti rezultat pritisaka ili tehnika kojima se želi promijeniti ispravno prosuđivanje napadnute osobe. Zloporaba je osobito teška kada je slabost napadnute osobe jasno vidljiva ili poznata počinitelju.

Činjenica je da su djeca i starije osobe osjetljivije prirode. To je dovoljan razlog da ih se lako prevari ili izrabljuje. Takve su osobe nezrele ili povodljive pa stoga lakše nasjedaju na prijevare i postaju lakši plijen.

Možda najpoznatija sekta koja se vezuje uz naše područje jest Crna ruža, za koju neki tvrde da je stvarna, a drugi da je izmaštana. Ona je, navodno, bila okrenuta prema mladima i doživljava se kao dio pop-kulture osamdesetih. Koje su sekte okrenute prema starijima? Kako to izgleda?

Crna ruža ne postoji samo u Hrvatskoj, već i u cijelom svijetu. Stoga nema nikakvog razloga za sumnju ili za relativiziranje te pojave. Ona je okrenuta mladima koje čak može navesti na prostituciju.

Sve ostale sektaške skupine imaju takozvane pakete za starije osobe. To znači da se starijima prezentiraju u obliku neke nove religioznosti, da im se nude diskutabilni farmaceutski preparati, može im se nuditi kroz model neke fizikalne discipline poput joge. Ili se starije osobe poziva na meditacije ili druženja u skupinama koje imaju tobožnju filozofsku konotaciju. Cilj sektaških grupacija je uvijek isti: iskamčiti novac, energiju ili vrijeme od ljudi putem suptilnog druženja! Tu nije riječ samo o sektama već o sektaškom ponašanju. Takvo ponašanje može biti karakteristika pojedinačne osobe, grupa ili cijele sektaške organizacije.

Što još starijima te sekte nude? Na koji način operiraju?

Sekte dobro poznaju potrebe osoba starije životne dobi. U životu starijih ljudi najvažnije je zdravlje i sigurna starost. Zato je ponuda neprovjerenih preparata za očuvanje zdravlja na tržištu itekako prisutna, a to donosi veliku novčanu dobit. Sekte nastoje napadnutu osobu izolirati od njezine primarne obitelji ili prijateljskog kruga. Zato se članovi sekte nameću i predstavljaju napadnutoj osobi kao novi, jedini i odani prijatelji. Postoji pravilo da sekta nikad nije zainteresirana za cijelu obitelj, već isključivo za pojedinog člana obitelji kroz kojega nastoji isisati materijalna dobra iz takve obitelji. Starijim osobama kao mamac nude se obećanja o čudesnim ozdravljenjima od njihovih kroničnih bolesti, obećava im se visoki stupanj sigurnosti i savršena njega. Članovi sekte pri tome starije ljude intenzivno uvjeravaju kako su članovi obitelji napadnutog starca ili starice negativni ljudi, koje treba svakako izbjegavati. Oni nastoje starce odvratiti od civilizacijskih tekovina, govore protiv znanosti i znanstvenih metoda u medicini. Oni nastoje umanjivati bilo kakva ljudska prava napadnute osobe. Sekte se uvijek služe parolom: Oni su loši i slabi, mi smo bolji i jači!

U svemu, zapravo, strada obitelj?

Stradanje obitelji u takvim situacijama je neizbježno. Kada je krhka osoba vrbovana, ona postaje ovisna o svome vođi ili sektaškoj grupi. To je nešto slično ovisnosti od alkohola ili droge. Tada nastupaju ozbiljni problemi. Obitelj žrtve postaje kolateralna žrtva u svakom smislu; fizički, psihički i financijski. Sekte nemaju milosti kada je njihov interes u pitanju. U Hrvatskoj je Zakonom o obaveznim odnosima reguliran ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tim ugovorom sekte vješto dolaze do svog plijena na štetu staraca i njihove obitelji. Starije osobe nerijetko potpisuju razne ugovore o uzdržavanju, a da ni same nisu poučene o tome, niti su svjesne što su potpisale. U našim zakonima postoje rupe koje se koriste protiv obitelji. Ukoliko starac nema službenog dokumenta o oduzimanju poslovne sposobnosti dokument koji on potpiše je pravomoćan. To je vrlo skliski teren i plodno tlo za razne prijevare koje čine sekte.

Tvrdite da su sekte i takozvana alternativna medicina u vezi?

U području zdravstva, a na štetu neupućenih bolesnika i ranjivih skupina, u Hrvatskoj se prešutno dopušta nadriliječništvo. To se odvija pod krinkom takozvanih alternativnih iscjeliteljskih terapija i tobožnjeg pomaganja bolesnicima. Marketing proizvoda i usluga u domeni alternativnog „liječenja“ temelji se na sustavnim prijevarama i manipulaciji javnosti putem medija. Tome u prilog govori na primjer histerija protiv cijepljenja djece. Ta histerija je došla je do svoga zenita i izrodila je neželjene posljedice: s padom broja procijepljene djece počele su se u Hrvatskoj i u svijetu ponovo javljati bolesti koje su upravo cijepljenjem bile gotovo iskorijenjene.

Sistem koji se bavi promidžbom pseudo medicine izuzetno je agresivan i ide na štetu cjelokupne nacije. HTV (Hrvatska televizija) otvoreno promovira pseudoznanost i nadriliječništvo kroz svoje emisije, pa čak i kroz znanstveno-obrazovni program. Bahatost je na tom području uzela maha. Pravo bolesnika postalo je prioritet, a njegove dužnosti, u smislu brige o vlastitom zdravlju i suradnja s liječnicima, su gotovo izblijedjele. Roditeljima se dopušta da izigravaju vlasnika djeteta, da odlučuju umjesto djeteta, iako su te odluke neracionalne, neznanstvene i uvijek idu na štetu djeteta. Puna su nam usta parola o ljudskim pravima, a pri tome se ovdje i sada krše ljudska prava djeteta po kome ono ima prvo na očuvanje svojega zdravlja.

Je li joga štetna?

foto: Pixabay

“Joga je uvod u kult gurua”

U ranijim nastupima ste jako osuđivali jogu. Borili ste se protiv njenog ulaska u škole. Zašto? Jeste li u međuvremenu promijenili stav?

Nisam promijenila stav. Problem neznanja o jogi je još uvijek prisutan. Joga je hinduistička tehnika samospasenja i centralna os te velike istočnjačke religije. Joga ne može služiti kao odgojna ili zdravstvena metoda jer o tome odlučuju stručnjaci koji su pedagozi ili fizijatri. Danas kod nas u Hrvatskoj prodire joga u dječje vrtiće i škole pod krinkom odgojno-obrazovnih programa. Joga nije tjelovježba ili relaksacija, već je to uvod u nama stranu religiju, u kult određenog gurua.

Takva nastojanja koja se provode u vrtićima ili školama nema uopće suglasnost roditelja navedene djece. Vrtići i škole su državne institucije i trebali bi biti neutralni. Radi se isključivo o širenje kulta određenog gurua, a posljedica je njegov financijski profit.

Ne gledate lijepo ni na brojna gostovanja indijskih misionara u Hrvatskoj?

To se događa zahvaljujući pojedinim našim visoko rangiranim hrvatskim političarima. Takvi misionari se predstavljaju kao “njihova svetost”, “humanitarni vođe”, “duhovni učitelji” ili “ambasadori mira”. Podsjetimo se samo nekih takvih koji su pohitali u Hrvatsku: Paramahans Sri Swami Maheshwarananda (Swamidji), Sri Sri Ravi Shankar, Maharishi i ostali. Neki se od njih terete u svijetu za utaju poreza i prijevare. Oni svoje podanike navode na prisilni besplatan rad, na napuštanje obiteljske jezgre, sugeriraju im prekid školovanja, zabranjuju im liječenje konvencionalnim lijekovima, te ih nerijetko seksualno izrabljuju.

Paradoksalno, državna tajnica za sport Janica Kostelić promovira jogu kao sportsko-medicinsku disciplinu. Je li gospođa Kostelić kvalificirana govoriti o medicinskim efektima joge i je li obrazovana iz područja istočnjačkih religija? Takav stav državne tajnice predstavlja štetu i sramotu za Hrvatsku, bez obzira što je ona postigla briljantnu sportsku skijašku karijeru.

Jehovini svjedoci, za njih će mnogi reći da su sekta, no, čini se da ne čine štetu društvu. Uzmimo za primjer Niš u Srbiji, tamo je šezdesetak Roma u zajednici Jehovinih svjedoka. Živeći po pravilima te zajednice, uspjeli su dobiti povjerenje šire zajednice i izdignuti se iznad teškog naslijeđa i diskriminacije. Kako gledate na to?

Osobno sam skeptična s dobročinstvom Jehovinih svjedoka prema Romima. Tim više sto sam kao predstavnik FECRIS-a u Vijeću Europe suočena s Romima koji na legalan način traže u Strasbourgu zaštitu svojih prava, a s ciljem očuvanja vlastite kulture i identiteta. Šezdesetak Roma u jednoj zajednici Jehovinih svjedoka u Nišu, kao i lijepo obučeni momci i djevojke koje spominjete, ne moraju biti nikakvo mjerilo. Pitanje je jesu li oni upoznati s razlozima, pozadinom i modusom operandi te velike međunarodne organizacije.

Smiju li Jehove primiti krv?

Jehovini svjedoci su, među ostalim, poznati i po svojim publikacijama

Sekte i politika

U Rusiji spomenuti Jehovini svjedoci doživljavaju progon. Stavlja ih se u razinu takozvane Islamske države. Mislite li da je to u redu?

Iznenađena sam odlukom ruskog Vrhovnog suda o potpunom gašenju organizacije Jehovinih svjedoka i svih njegovih 395 lokalnih podružnica; bez obzira što postoje čvrsti argumenti da se po nalogu njihovih čelnika sustavno krše ljudska prava unutar te organizacije. Postoje i druge mjere, primjerice u Finskoj kada je Ministarstvo Pravosuđa pokrenulo detaljnu istragu operativnog sustava Jehovinih svjedoka.

Prema ruskom zakonu, općinski državni odvjetnik izvijestio je o nedopuštenosti obavljanja ekstremnih aktivnosti Jehovinih svjedoka. Ministarstvo pravosuđa je potvrdilo je da je ta skupina raspačavala letke u kojima se poticala mržnja prema drugim vjerskim skupinama.

Za kraj, kako je Hrvatska postavljena prema sektama? Na političku scenu se pokušavaju probiti novi političari i stranke, a neki od njih su poznati po pripadnosti kontroverznim organizacijama koje su zbog sektaštva “indijskog tipa” bile predmetom optužbi za ropstvo, zabranu kontaktiranja sljedbenicima s obiteljima…

Poznato je da političari uvijek trebaju novac za svoje predizborne kampanje. U svijetu su poznati slučajevi kada su i visoko rangirani političari bili u sprezi sa scijentologijom. Hrvatske državne institucije su također veoma zakazale. CISK i FECRIS su detaljno informirali sve relevantne političke strukture u Hrvatskoj. No one su se na sve to – oglušile. Političke strukture su primile i precizne informacije i upute od strane Vijeća Europe. CISK i FECRIS su slali pisma s upitima nadležnima u Hrvatskoj, ali su na njih rijetko dobivali odgovore. Na taj način stvoreni su idealni uvjeti u kojima je Hrvatska bila i ostala eldorado za sekte. Država je po tom pitanju definitivno podbacila, kako etički, tako i moralno.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Nema predaje

Uz epidemiju koronavirusa, svijet je zahvatila i epidemija lažnih tvrdnji. Evo nekih od njih…

Pobrojali smo neke od najnevjerojatnijih tvrdnji koje se mogu naći na internetu i pogotovo društenim mrežama i pokušali na njih dati smislen odgovor u nadi da će nekome ipak pomoći da raspoznaju istinu od očite laži.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Kao da epidemija koronavirusa nije sama po sebi dovoljna, paralelno s njom svijet je zahvatila i neviđena epidemija lažnih vijesti, krivih zaključaka i nelogičnih tvrdnji. Sumnja se u sve i svašta: i u stvari u koje bi se trebalo sumnjati, ali i u one koje su notorna činjenica oko koje se slaže kompletna svjetska znanstvena zajednica.

Osim toga, ljudi koji pripadaju taboru sumnjičavaca, svoju sumnju često izražavaju na krajnje agresivan način, ne prezaju od uvreda, pa i posve izravnih prijetnji. Činjenica da je svima dostupan internet i da je relativno lako pronaći prave informacije, nije od prevelike koristi jer paralelno s pravim informacijama nudi se i pregršt posve netočnih, a ljudi se, čini se, vrlo teško snalaze u toj šumi različitih podataka i teško razaznaju vjerodostojne izvore od nevjerodostojnih.


Pobrojali smo neke od najnevjerojatnijih tvrdnji koje se mogu naći na internetu i pogotovo društenim mrežama i pokušali na njih dati smislen odgovor u nadi da će nekome ipak pomoći da raspoznaju istinu od očite laži.

“Koronavirus je proizveden u laboratoriju iz kojega je namjerno pušten jer je ova pandemija zapravo planirana”

U kineskom gradu Wuhanu, odakle je epidemija krenula, doista postoji Institut za virologiju koji se bavi proučavanjem virusa. To je zato jer je to područje poznat bazen virusa pa je logično da je laboratorij upravo tamo. Slično tome, u Italiji se nalazi poznati Talijanski geofizički i vulkanološki institut jer se u Italiji nalazi i nekoliko aktivnih vulkana (Etna, Stromboli…). No nitko ne pomišlja optužiti Talijane da namjerno puštaju vulkane po svijetu. Ipak, Kineze se optužuje da su virus SARS CoV-2 namjerno pustili da izazove probleme u ostatku svijeta. Ta tvrdnja je nevjerojatna jer pandemiju nitko ne može kontrolirati pa ne bi bilo moguće niti namjerno pustiti virus i nadati se da će zaraziti sve druge, ali ne i zemlju koja ga je pustila. Naime, i Kinezi su, baš kao i njihovo gospodarstvo, zbog ove pandemije mnogo propatili.

“Ali Kinezi su se riješili virusa, što je znak da su ga namjerno i pustili”

Točno je da su se Kinezi, barem zasada, riješili virusa, ali su to postigli na način koji bi kod nas, ili bilo gdje drugdje u zapadnom svijetu, bio posve neizvediv: strogim zatvaranjem, praćenjem i nadzorom zaraženih osoba i testiranjem čitavih gradova zbog svega nekoliko slučajeva. U Europi su tijekom ove epidemije izbijali nasilni prosvjedi i za puno manje, pa je pomisao da bi neka europske država uspjela suzbiti virus onako kako su to učinili Kinezi, posve nevjerojatna.

“Kakav je to strašno opasan virus koji se može uništiti običnim sapunom i vodom?”

To je virus kao i većina drugih virusa. Naime, čak i oni najopasniji neće biti imuni na sapun i vodu, jednako kao što većina virusa vrlo kratko preživljava izvan domaćina. Da bi preživjeli, virusi trebaju ući u neki organizam i tamo se širiti. Ako ga uspijemo spriječiti da nekoga zarazi, virus smo učinili prilično bezopasnim. To posebno vrijedi za koronaviruse koji imaju lipidnu ovojnicu koja se naročito lako topi u običnom sapunu.

“Kakav je to sad neki novi koronavoirus? Pa koronavirusi su poznati otprije i uzrokuju običnu prehladu!”

Koronavirusi su velika skupina virusa i mnogi od njih su vrlo dobro poznati. Neki koronavirusi uzrokuju običnu prehladu, no neki drugi, poput SARS-CoV 2 mogu uzrokovati i teže bolesti. 2014. znanstvenici su, proučavajući šišmiše u špiljama Kine, ustanovili da su mnogi od njih nositelji različitih vrsta koronavirusa, nekih poznatih, ali i nekih nepoznatih, i već su tada upozorili da je ovakva pandemija moguća te da nije pitanje hoće li se dogoditi, već kada će se dogoditi. No znanstvenike nije nitko slušao i tu smo gdje jesmo.

“Maske uopće ne pomažu. Na njima čak i piše da ne štite od koronavirusa”

Da, na maskama doista piše da ne štite sto posto od koronavirusa, isto kao što na kondomima piše da ne štite sto posto od spolno prenosivih bolesti. No poanta je u smanjenju mogućnosti zaraze. Ako svi nose maske, i oni zaraženi i nezaraženi, virusi koji su prisutni u kapljicama iz naših usta i nosa ili u aerosolu, teže će prijeći s jednog čovjeka na drugog. A ako se virusima prijenos oteža, to bi moglo biti dovoljno da se epidemija značajno smanji.

“Maske uzrokuju više bolesti i problema nego ih sprječavaju”

To nije točno jer da jest, mnoge profesije u kojima se maske nose redovito (liječnici, medicinsko osoblje, laboranti, ali i zavarivači, vatrogasci, oni koji rade s opasnim kemikalijama i brojni drugi) imali bi kroničnih problema za koje bi se znalo. No nikad nitko nije čuo da je nekom liječniku pozlilo zato što je tijekom višesatne operacije nosio masku.

“Više ljudi svake godine umre od gripe”

Od gripe svake godine doista umre mnogo ljudi pa nam zaiste ne treba još jedna bolest od koje će umrijeti isto toliko ljudi. No smrtnost od COVID-19 mnogo je veća nego od gripe, a koliko će ljudi na kraju umrijeti zapravo još i ne znamo jer epidemije nije gotova. Vrijednost na koju kasnije treba obratiti pozornost je tzv. višak smrti koji će, već je sada vidljivo, 2020. godine biti ogroman.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP