Prati nas

Nema predaje

Dujmić-Delcourt: Sekte i kultovi u Hrvatskoj ne miruju

Prema neslužbenim procjenama u Hrvatskoj djeluje oko 800 sekti i kultova s čijim je radom povezano gotovo pola milijuna građana. Neke od tih organizacija potpuno se nevidljive u javnom životu i propagiraju rituale koji su u izravnom sukobu s fizičkom dobrobiti pojedinca, ali i društva koje na takav način uništavaju. Druge su usmjerene na imovinu i stjecanje materijalne koristi. Sve one napadaju razočarane, slabe i usamljene. 

Objavljeno

|

Tko su članovi sekta u Hrvatskoj
foto: Pixabay

Prema neslužbenim procjenama u Hrvatskoj djeluje oko 800 sekti i kultova s čijim je radom povezano gotovo pola milijuna građana. Neke od tih organizacija potpuno se nevidljive u javnom životu i propagiraju rituale koji su u izravnom sukobu s fizičkom dobrobiti pojedinca, ali i društva koje na takav način uništavaju. Druge su usmjerene na imovinu i stjecanje materijalne koristi. Sve one često napadaju razočarane, slabe i usamljene. 

Branka Dujmić-Delcourt najpoznatija je hrvatska aktivistica protiv sekti i kultova. Potpredsjednica je Europske federacije za istraživanje i informiranje o štetnim sektama (FECRIS) te predsjednica hrvatskog Centra za informiranje o sektama i kultovima (CISK). Razgovarali smo o stanju na hrvatskoj sektaškoj “sceni” te koliko su sekte i kultovi opasni za starije građane. 


 

Dugo u domaćim medijima nismo čitali i slušali o sektama i kultovima na području Hrvatske. Znači li to da je taj problem nestao ili se je odustalo od njegovog rješavanja?

To što hrvatski mediji ne pišu o sektama kao ozbiljnoj negativnoj pojavi u društvu ne znači da su one iščezle sa ovih prostora. Dapače, one su se umnožile, promijenile ruho ili način djelovanja. Cilj je sektaških grupacija uvijek isti: manipulacijama od žrtve iskamčiti što više novca. Novinarstvo je značajan stup u demokraciji, ali je o ovoj temi ušutjelo. Razlog tome je složena tematika koja iziskuje mnogo znanja, a novinari za učenje – nemaju vremena. Pisanje o sektama danas se svodi na opise senzacionalnih događanja. To doduše donosi povećanu tiražu. No, takvo novinarsko ponašanje nama ne olakšava rad, a i potpuno je beskorisno za žrtve sekti i njihove obitelji.

Branka Dujmić Delcourt (foto: MojeVrijeme.hr)

Kako biste onda našim čitateljima objasnili što je to sekta?

Prije svega treba razlučiti povijesne sekte od današnjih, modernih. U povijesti su sekte bile religiozne grupe koje su se odvajale od tada vladajuće crkve zbog razmimoilaženja u tumačenju vjerskih dogmi. Međutim, moderne sekte u jednoj sekularnoj državi su one skupine koje koriste vjeru kao masku za svoj organizirani kriminal. Teško ih je prepoznati jer su one same sebi nadjenule religiozno ime ili filozofski status. Stoga postoje konkretni kriteriji po kojima se one detektiraju i raspoznaju.

Od proučavanja fenomena sekti treba razlučiti individualne slučajeve od organiziranog kriminala. Sekte postaju destruktivne kad se odvajaju od ustavnih načela, nacionalnih i međunarodnih zakona i od poštivanja temeljnih ljudskih prava. One su uvijek ustrojene totalitarno i piramidalno. U praksi djeluju organizirano i ilegalno. Njihova je opasnost u tome što nanose štetu dostojanstvu osobe ili obitelji budući da su prvenstveno zainteresirane za materijalna dobra svoje žrtve.

Je li i Crkva sekta?

Obično ljudi, kada im predstavite neki sadržaj o sektama i kultovima, odgovaraju s ovim protupitanjem: Po čemu se neka sekta razlikuje od, recimo u našem slučaju, Katoličke crkve?

Ako bi vjera bila glavno mjerilo, onda se Katolička crkva ili bilo koja druga ne bi razlikovale od sekti, osim po svom obujmu. Od toga proizlaze dvije oprečne optužnice protiv protusektaških organizacija poput naše. Prvo, da smo nastrojeni protiv vjere i drugo, da branimo institucionalnu Crkvu protiv konkurencije drugih uvjerenja. Međutim vjera i djela nisu jedno te isto. Ustvari, pravo mjerilo je kada se utvrdi koliko je sljedbenika koji se protiv svoje volje izlažu sustavnom zlostavljanju u bilo kojem smislu. Mi govorimo o djelima, a ne o vjeri. Katolička crkva modernog doba, ako i ima zloporabe, nisu sustavne niti po nalogu Crkve. To je bitna razlika i mjerilo. U okviru svake crkve mogući su incidenti i zastranjivanja koji postaju centar pažnje u javnosti. No ne postoje argumenti da je to po nalogu crkve.

Je li Crkva sekta?

foto: Pixabay

Prije nekoliko godina smo razgovarali na ovu temu i rekli ste mi da su djeca i starci posebno privlačna meta sektama. Zašto starci? Što bi neka sekta imala od njih?

Sekte zloupotrebljavaju osobe koje su u neznanju ili u situacijama slabosti. Ta ranjivost može biti vezana uz starosnu dob, bolest, nemoć, fizički ili psihički nedostatak ili stanje trudnoće. Napadnuta osoba također može biti u situaciji psihološke ili fizičke podčinjenosti. Ta podčinjenost može biti rezultat pritisaka ili tehnika kojima se želi promijeniti ispravno prosuđivanje napadnute osobe. Zloporaba je osobito teška kada je slabost napadnute osobe jasno vidljiva ili poznata počinitelju.

Činjenica je da su djeca i starije osobe osjetljivije prirode. To je dovoljan razlog da ih se lako prevari ili izrabljuje. Takve su osobe nezrele ili povodljive pa stoga lakše nasjedaju na prijevare i postaju lakši plijen.

Možda najpoznatija sekta koja se vezuje uz naše područje jest Crna ruža, za koju neki tvrde da je stvarna, a drugi da je izmaštana. Ona je, navodno, bila okrenuta prema mladima i doživljava se kao dio pop-kulture osamdesetih. Koje su sekte okrenute prema starijima? Kako to izgleda?

Crna ruža ne postoji samo u Hrvatskoj, već i u cijelom svijetu. Stoga nema nikakvog razloga za sumnju ili za relativiziranje te pojave. Ona je okrenuta mladima koje čak može navesti na prostituciju.

Sve ostale sektaške skupine imaju takozvane pakete za starije osobe. To znači da se starijima prezentiraju u obliku neke nove religioznosti, da im se nude diskutabilni farmaceutski preparati, može im se nuditi kroz model neke fizikalne discipline poput joge. Ili se starije osobe poziva na meditacije ili druženja u skupinama koje imaju tobožnju filozofsku konotaciju. Cilj sektaških grupacija je uvijek isti: iskamčiti novac, energiju ili vrijeme od ljudi putem suptilnog druženja! Tu nije riječ samo o sektama već o sektaškom ponašanju. Takvo ponašanje može biti karakteristika pojedinačne osobe, grupa ili cijele sektaške organizacije.

Što još starijima te sekte nude? Na koji način operiraju?

Sekte dobro poznaju potrebe osoba starije životne dobi. U životu starijih ljudi najvažnije je zdravlje i sigurna starost. Zato je ponuda neprovjerenih preparata za očuvanje zdravlja na tržištu itekako prisutna, a to donosi veliku novčanu dobit. Sekte nastoje napadnutu osobu izolirati od njezine primarne obitelji ili prijateljskog kruga. Zato se članovi sekte nameću i predstavljaju napadnutoj osobi kao novi, jedini i odani prijatelji. Postoji pravilo da sekta nikad nije zainteresirana za cijelu obitelj, već isključivo za pojedinog člana obitelji kroz kojega nastoji isisati materijalna dobra iz takve obitelji. Starijim osobama kao mamac nude se obećanja o čudesnim ozdravljenjima od njihovih kroničnih bolesti, obećava im se visoki stupanj sigurnosti i savršena njega. Članovi sekte pri tome starije ljude intenzivno uvjeravaju kako su članovi obitelji napadnutog starca ili starice negativni ljudi, koje treba svakako izbjegavati. Oni nastoje starce odvratiti od civilizacijskih tekovina, govore protiv znanosti i znanstvenih metoda u medicini. Oni nastoje umanjivati bilo kakva ljudska prava napadnute osobe. Sekte se uvijek služe parolom: Oni su loši i slabi, mi smo bolji i jači!

U svemu, zapravo, strada obitelj?

Stradanje obitelji u takvim situacijama je neizbježno. Kada je krhka osoba vrbovana, ona postaje ovisna o svome vođi ili sektaškoj grupi. To je nešto slično ovisnosti od alkohola ili droge. Tada nastupaju ozbiljni problemi. Obitelj žrtve postaje kolateralna žrtva u svakom smislu; fizički, psihički i financijski. Sekte nemaju milosti kada je njihov interes u pitanju. U Hrvatskoj je Zakonom o obaveznim odnosima reguliran ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tim ugovorom sekte vješto dolaze do svog plijena na štetu staraca i njihove obitelji. Starije osobe nerijetko potpisuju razne ugovore o uzdržavanju, a da ni same nisu poučene o tome, niti su svjesne što su potpisale. U našim zakonima postoje rupe koje se koriste protiv obitelji. Ukoliko starac nema službenog dokumenta o oduzimanju poslovne sposobnosti dokument koji on potpiše je pravomoćan. To je vrlo skliski teren i plodno tlo za razne prijevare koje čine sekte.

Tvrdite da su sekte i takozvana alternativna medicina u vezi?

U području zdravstva, a na štetu neupućenih bolesnika i ranjivih skupina, u Hrvatskoj se prešutno dopušta nadriliječništvo. To se odvija pod krinkom takozvanih alternativnih iscjeliteljskih terapija i tobožnjeg pomaganja bolesnicima. Marketing proizvoda i usluga u domeni alternativnog „liječenja“ temelji se na sustavnim prijevarama i manipulaciji javnosti putem medija. Tome u prilog govori na primjer histerija protiv cijepljenja djece. Ta histerija je došla je do svoga zenita i izrodila je neželjene posljedice: s padom broja procijepljene djece počele su se u Hrvatskoj i u svijetu ponovo javljati bolesti koje su upravo cijepljenjem bile gotovo iskorijenjene.

Sistem koji se bavi promidžbom pseudo medicine izuzetno je agresivan i ide na štetu cjelokupne nacije. HTV (Hrvatska televizija) otvoreno promovira pseudoznanost i nadriliječništvo kroz svoje emisije, pa čak i kroz znanstveno-obrazovni program. Bahatost je na tom području uzela maha. Pravo bolesnika postalo je prioritet, a njegove dužnosti, u smislu brige o vlastitom zdravlju i suradnja s liječnicima, su gotovo izblijedjele. Roditeljima se dopušta da izigravaju vlasnika djeteta, da odlučuju umjesto djeteta, iako su te odluke neracionalne, neznanstvene i uvijek idu na štetu djeteta. Puna su nam usta parola o ljudskim pravima, a pri tome se ovdje i sada krše ljudska prava djeteta po kome ono ima prvo na očuvanje svojega zdravlja.

Je li joga štetna?

foto: Pixabay

“Joga je uvod u kult gurua”

U ranijim nastupima ste jako osuđivali jogu. Borili ste se protiv njenog ulaska u škole. Zašto? Jeste li u međuvremenu promijenili stav?

Nisam promijenila stav. Problem neznanja o jogi je još uvijek prisutan. Joga je hinduistička tehnika samospasenja i centralna os te velike istočnjačke religije. Joga ne može služiti kao odgojna ili zdravstvena metoda jer o tome odlučuju stručnjaci koji su pedagozi ili fizijatri. Danas kod nas u Hrvatskoj prodire joga u dječje vrtiće i škole pod krinkom odgojno-obrazovnih programa. Joga nije tjelovježba ili relaksacija, već je to uvod u nama stranu religiju, u kult određenog gurua.

Takva nastojanja koja se provode u vrtićima ili školama nema uopće suglasnost roditelja navedene djece. Vrtići i škole su državne institucije i trebali bi biti neutralni. Radi se isključivo o širenje kulta određenog gurua, a posljedica je njegov financijski profit.

Ne gledate lijepo ni na brojna gostovanja indijskih misionara u Hrvatskoj?

To se događa zahvaljujući pojedinim našim visoko rangiranim hrvatskim političarima. Takvi misionari se predstavljaju kao “njihova svetost”, “humanitarni vođe”, “duhovni učitelji” ili “ambasadori mira”. Podsjetimo se samo nekih takvih koji su pohitali u Hrvatsku: Paramahans Sri Swami Maheshwarananda (Swamidji), Sri Sri Ravi Shankar, Maharishi i ostali. Neki se od njih terete u svijetu za utaju poreza i prijevare. Oni svoje podanike navode na prisilni besplatan rad, na napuštanje obiteljske jezgre, sugeriraju im prekid školovanja, zabranjuju im liječenje konvencionalnim lijekovima, te ih nerijetko seksualno izrabljuju.

Paradoksalno, državna tajnica za sport Janica Kostelić promovira jogu kao sportsko-medicinsku disciplinu. Je li gospođa Kostelić kvalificirana govoriti o medicinskim efektima joge i je li obrazovana iz područja istočnjačkih religija? Takav stav državne tajnice predstavlja štetu i sramotu za Hrvatsku, bez obzira što je ona postigla briljantnu sportsku skijašku karijeru.

Jehovini svjedoci, za njih će mnogi reći da su sekta, no, čini se da ne čine štetu društvu. Uzmimo za primjer Niš u Srbiji, tamo je šezdesetak Roma u zajednici Jehovinih svjedoka. Živeći po pravilima te zajednice, uspjeli su dobiti povjerenje šire zajednice i izdignuti se iznad teškog naslijeđa i diskriminacije. Kako gledate na to?

Osobno sam skeptična s dobročinstvom Jehovinih svjedoka prema Romima. Tim više sto sam kao predstavnik FECRIS-a u Vijeću Europe suočena s Romima koji na legalan način traže u Strasbourgu zaštitu svojih prava, a s ciljem očuvanja vlastite kulture i identiteta. Šezdesetak Roma u jednoj zajednici Jehovinih svjedoka u Nišu, kao i lijepo obučeni momci i djevojke koje spominjete, ne moraju biti nikakvo mjerilo. Pitanje je jesu li oni upoznati s razlozima, pozadinom i modusom operandi te velike međunarodne organizacije.

Smiju li Jehove primiti krv?

Jehovini svjedoci su, među ostalim, poznati i po svojim publikacijama

Sekte i politika

U Rusiji spomenuti Jehovini svjedoci doživljavaju progon. Stavlja ih se u razinu takozvane Islamske države. Mislite li da je to u redu?

Iznenađena sam odlukom ruskog Vrhovnog suda o potpunom gašenju organizacije Jehovinih svjedoka i svih njegovih 395 lokalnih podružnica; bez obzira što postoje čvrsti argumenti da se po nalogu njihovih čelnika sustavno krše ljudska prava unutar te organizacije. Postoje i druge mjere, primjerice u Finskoj kada je Ministarstvo Pravosuđa pokrenulo detaljnu istragu operativnog sustava Jehovinih svjedoka.

Prema ruskom zakonu, općinski državni odvjetnik izvijestio je o nedopuštenosti obavljanja ekstremnih aktivnosti Jehovinih svjedoka. Ministarstvo pravosuđa je potvrdilo je da je ta skupina raspačavala letke u kojima se poticala mržnja prema drugim vjerskim skupinama.

Za kraj, kako je Hrvatska postavljena prema sektama? Na političku scenu se pokušavaju probiti novi političari i stranke, a neki od njih su poznati po pripadnosti kontroverznim organizacijama koje su zbog sektaštva “indijskog tipa” bile predmetom optužbi za ropstvo, zabranu kontaktiranja sljedbenicima s obiteljima…

Poznato je da političari uvijek trebaju novac za svoje predizborne kampanje. U svijetu su poznati slučajevi kada su i visoko rangirani političari bili u sprezi sa scijentologijom. Hrvatske državne institucije su također veoma zakazale. CISK i FECRIS su detaljno informirali sve relevantne političke strukture u Hrvatskoj. No one su se na sve to – oglušile. Političke strukture su primile i precizne informacije i upute od strane Vijeća Europe. CISK i FECRIS su slali pisma s upitima nadležnima u Hrvatskoj, ali su na njih rijetko dobivali odgovore. Na taj način stvoreni su idealni uvjeti u kojima je Hrvatska bila i ostala eldorado za sekte. Država je po tom pitanju definitivno podbacila, kako etički, tako i moralno.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Nema predaje

Jasna A. Petrović: Za reviziju sam svih povlaštenih mirovina, nacionalna naknada za starije će se uvesti

Što predsjednica SUH-a misli o novom ministru mirovinskog sustava i zašto zastupa uvođenje takozvane nacionalne mirovine? Što je važnije; obiteljska mirovina ili nasljeđivanje dijela mirovine pokojnog partnera?

Objavljeno

|

Nezaustavljiva snaga umirovljeničke scene Jasna A. Petrović već godinama glasno i jasno zastupa interese umirovljenika i starijih građana u pregovorima i sukobima sa svim vladajućim garniturama. I to bez stranačko-političkog angažmana, jer ona je predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH), nevladine udruge koja djeluje kroz sindikalne načine borbe.

Prije manje od tjedan dana o gorućim umirovljeničkim problemima izvijestila je i novog ministra mirovinskog sustava Josipa Aladrovića. No to je tek formalni povod ovom razgovoru o svemu onome što se posljednjih mjeseci spominjalo u kontekstu mirovina i starenja u Hrvatskoj.


Krenimo od najaktualnijeg. U svakodnevnim razgovorima svi traže više socijalne države, no kad se progovori o nacionalnoj mirovini, većina umirovljenika zalaže se za model prema kojem svatko dobiva samo ono što je zaradio. Kako to?

Kad nešto ima pogrešan naziv, stvara zabunu među ljudima. Zamolili smo ministra mirovinskog sustava Josipa Aladrovića da u javnim nastupima kaže da je riječ o nacionalnoj naknadi za starije osobe. Dakle, riječ je o mjeri protiv siromaštva starijih osoba koja će se isplaćivati iz državnog proračuna, a ne iz mirovinskog sustava.

Drugi glavni problem je iznos te nacionalne naknade. Procijenjena je na 1.000 kuna. Kad znate da je 1.019 kuna najniža mirovina za 15 godina rada, to sve ispada nerealno. Već i sad minimalna zajamčena socijalna naknada za starije od 65 godina iznosi 920 kuna.

Znači, treba tražiti veće mirovine, a ne sprječavati uvođenje te socijalne naknade?

Sve je to previše sabijeno jedno uz drugo, ali da, problem je u preniskim mirovina, a ne u jednoj dobroj mjeri. To govori koliko su stari zanemareni i podcijenjeni. Kad imate prosječnu mirovinu od 2.445 kuna, a linija siromaštva je 2.496 kuna, postavlja se pitanje kako je moguće da postoje tako niske mirovine utemeljene na radu.

Može li takva nacionalna mirovina ili naknada stimulirati nerad? Neki ekonomski stručnjaci kažu da se boje toga.

Nikako! To je neoliberalni pristup poznate ergele znanstvenika koji su uvijek na strani banaka i bogatih. Kao što se prije govorilo da će se proširenjem prava rada umirovljenika spriječiti mlade da rade ili ih otjerati iz zemlje, tako se i sada pogrešno govori o nacionalnoj naknadi. Riječ je o mjeri protiv siromaštva koju imaju gotovo sve države EU, samo u različitim formatima.

Međunarodna organizacija rada propisuje uvođenje te mjere, a Europska komisija, pa čak i Svjetska banka, ponavljaju nam da trebamo uvesti takvu naknadu. Razlog je taj da je samo 64 % građana starijih od 65 godina pokriveno starosnim mirovinama. U Sloveniji je to 96 %, a u Austriji 99 %. Ili smo civilizirana socijalna država ili nismo.

Ako do takozvane nacionalne mirovine dođe, valja još jednom naglasiti da neće biti isplaćivane iz mirovinskog sustava.

Do tih nacionalnih naknada će svakako doći. Progurali smo to u Strategiju za socijalnu skrb starijih osoba 2016. godine. Isplaćivat će se od 2021. godine neovisno od toga tko će biti na vlasti. Ljudi ne smiju biti gladni u ovoj zemlji. Istina je i da bi trebali imati i duplo veće mirovine.

I o braniteljskim mirovinama se puno raspravlja pa ih mnogi navode kao primjer socijalne nepravde. Mirando Mrsić, predsjednik Demokrata, u zadnje vrijeme glasno traži razdvajanje na ono zarađeno radom i ostatak koji bi se braniteljima isplaćivao iz proračuna.

Naš stav o takozvanim povlaštenim mirovinama je godinama jasan. Od početka tražimo razdvajanje i transparentnost. Mrsić je kao ministar rada i mirovinskog sustava prihvatio dugogodišnje prijedloge umirovljeničkih udruga o odvajanju posebnih i radom stečenih mirovina. Ali je htio biti… i kriv i nevin.

Nije se usudio to provesti na razinu pojedinca što bi rezultiralo revizijom svih povlaštenih mirovina. Rezultat toga jest taj da danas samo znamo da se na mirovine po posebnim propisima troši šest milijardi kuna godišnje. No njegov sadašnji prijedlog je posve opravdan. Zbrka u mirovinskom sustavu mora se riješiti do individualne razine. Vjerujemo da bi novi ministar to mogao započeti. Nije u tom prijedlogu vidio nikakve poteškoće.

Ali HZMO tvrdi, s obzirom na to da isplata mirovina nije moguća bez ubacivanja novca iz proračuna, da je to obmanjivanje javnosti te da braniteljske mirovine ne ugrožavaju radničke mirovine.

Zanimljivo je kako je mirovinska institucija bez političkih ingerencija dobila zadatak biti zaštitnica branitelja pa i pripadnika HVO-a. S obzirom na to da sam članica Upravnog vijeća HZMO-a, problematizirat ću i to. HZMO bi trebao shvatiti da su oni izvor krivih podataka da se radničke mirovine ne pokrivaju uplatama u mirovinski sustav. Pokrivaju se.

Kada od potrebne 41 milijarde kuna odbijete šest milijardi kuna za mirovine po posebnim propisima i devet milijardi kuna tranzicijskog troška, ostane vam 26 milijardi kuna. A iz doprinosa se prikupi 27 milijardi. Dakle, dovoljno je. Zagovaratelji katastrofičnih prikaza mirovinskog sustava su ljudi iz HZMO-a, bankari i znanstvenici bliski bankama.

U komentarima pod ovim razgovorom sigurno će se naći i oni koji ne žele “kopanje” po braniteljskim mirovinama. Obično tada tvrde da u partizanske mirovine nitko ne želi dirati. Zagovarate li i reviziju partizanskih mirovina koje se uvijek stavljaju nasuprot braniteljskih, kao da se radi o dvije neprijateljske vojske?

Zagovaramo reviziju svih mirovina po posebnim propisima. I partizanskih i ustaških i braniteljskih… Ona je nužna. Nama se putem naše Facebook stranice “Pokret protiv siromaštva starijih osoba” javljaju brojni branitelji i njihove supruge koji otvoreno kažu da imaju najnižu moguću braniteljsku mirovinu, dok brojni ljudi koji nisu nikada ni bili na frontu hodaju zdravi s visokim braniteljskim mirovinama.

Je li u pravu Tuđman koji je rekao da je Hrvatsku obranilo 250.000 branitelja ili je u pravu ministar branitelja Tomo Medved koji tvrdi da ih je bilo 550.000, a moguće će ih biti i 600.000? To treba razjasniti kako bi prestalo biti izvor kontinuiranog nezadovoljstva velikog dijela građana, među njima i brojnih branitelja.

Godinama slušamo da su partizanske mirovine podložne nasljeđivanju s koljena na koljeno, no nitko tko iznosi te teze ne barata konkretnim primjerima i imenima. A zapravo je riječ o sve manjem broju mirovina koje primaju udovice. I sami kvartalno objavljujemo analize na tu temu, ali uzalud. Taj mit, usprkos svim dokazima, nikako da umre.

Navodno je svojevremeno postojalo jedno invalidno dijete koje je primalo partizansku mirovinu pokojnog oca. Ali invalidno dijete bi i po općem zakonu imalo pravo dobiti mirovinu oca. Taj primjer je izuzetak.

Osim toga, borci NOR-a su se imali pravo oženiti mlađim ženama. Zar netko branitelju od 70 godina može zabraniti da oženi ženu od 40 godina i da dobije dijete? Treba jednostavno prestati fantazirati i prestati proizvoditi te priče.

Jasna Petrović (foto: Siniša Bogdanić)

Za saborske zastupnike više nema povlaštenih mirovina?

Evo, Silvano Hrelja vrlo pompozno kaže da nema. Ali ima. Oni mogu ranije ići u mirovinu. Želimo revidirati i na taj način beneficirane mirovine.

Nasljeđivanje dijela mirovine umrlog partnera čini se dalekim snom. Hoće li sadašnje generacije mlađih umirovljenika to doživjeti?

Duboko vjerujem da hoće. To je trend u velikom dijelu članica EU. Kod nas se trenutno može naslijediti 70 % partnerove mirovine, ali uz gubitak vlastite. Mislimo da vlastitu mirovinu treba ostaviti, a ovisno o imovinskom statusu treba omogućiti nasljeđivanje 20-50 % mirovine preminulog partnera ili partnerice.

Sada ima tvrdnji da su važnije obiteljske mirovine. To je kao da raspravljamo je li važnije mlijeko ili kruh, voda ili meso. Svi trebaju i jedno i drugo.

Neki dan ste, zajedno s predsjednicom Matice umirovljenika Hrvatske Višnjom Fortunom, bili na dugom sastanku s novim ministrom mirovinskog sustava Josipom Aladrovićem. Usporedite li komunikaciju s bivšim ministrom Pavićem, jeste li optimistični?

Vrlo sam optimistična. Čim je postao ministar, nazvao je kolegicu i mene, dogovorili smo sastanak. 12. rujna smo mu donijele listu prioriteta i razgovarali smo što se može i kada napraviti. Pavić je ignorirao sve socijalne partnere i umirovljenike. Ako ne čujete, ne možete ni razumjeti. S ovim ministrom sam imala iskustva u HZMO-u. Zato što je mlad, ambiciozan je i pokušava napraviti više od nekoga kome je to politički zadatak. Mislim da ima dobru volju i entuzijazam. Iznenadio me tvrdnjom da ako ne bude nacionalne naknade za starije osobe, on neće biti ministar. To mi je razlog za optimizam.

Što ste dogovorili?

Inzistirali smo da on izravno razgovara s ministrom zdravstva i ministrom financija u vezi dvije stvari. Prva je problem besplatnog dopunskog zdravstvenog osiguranja. Zbog cenzusa koji nije mijenjan 15 godina, par tisuća umirovljenika izgubi to pravo kod svakog usklađivanja mirovina. Predlažemo da taj cenzus bude na liniji siromaštva koja se utvrđuje godišnje. Sada iznosi 2.496 kuna za samce. Tako bi se brojni siromašni umirovljenici vratili u državno subvencionirani sustav dopunskog zdravstvenog osiguranja. To je naš uvjet za daljnje razgovore.

Također smo tražili promjene za umirovljenike koji još uvijek plaćaju krizni dodatni zdravstveni doprinos na mirovine uveden prije deset godina. Ili da im se taj doprinos uvede kao doprinos na razliku iznad prosječne plaće, ili da se ukine svima. Zašto se to ukinulo samo braniteljima, a ne i drugim građanima?

Ministru je pao vrući krumpiru krilo jer, čini se, da izlazimo na referendum. O radu do 67. godine puno smo čuli. Neki kažu da bi se isplatilo raditi i te dvije godine duže kada bi mirovine bile dostatne za dostojanstven život. SUH i dalje podupire raspisivanje referenduma?

Naravno! Pomagali smo organizacijski i na sve druge načine. Postigli smo da više od 60 % potpisa čine potpisi starijih osoba. To je referendum solidarnosti. Imamo kontraprijedlog i ne znamo zašto se nije primijenio. Ako se željelo povećati prosječan staž, trebalo je samo uvesti da je za mirovinu uvjet 20 godina staža, umjesto sadašnjih 15. Pogotovo kada se uvede nacionalna naknada za starost kada će ta kategorija biti donekle zaštićena.

Mislimo da se referendum mora održati i da će proći. Vjerujemo da je toga svjestan i novi ministar. Kao što vidite, svugdje naglašava da će nacionalna naknada za starost biti za one starije od 65 godina.

Ipak, čini se da stare i siromašne društvo želi pospremiti daleko od oka. Dosta ste glasni oko pokušaja gušenja jednodnevnog turizma na Jadranu. Što biste poručili gradonačelnicima i načelnicima koji razmišljaju o zabrani ulaska autobusa s jednodnevnim turistima u priobalna mjesta?

Ne samo njima, već i premijeru i ministru turizma. Te prizemne diskriminacije su na granici ludila. Na Općinskom vijeću Malinske-Dubašnice rekli su da im je “dosta tih starih prdonja i baba koje dolaze samo prljati more i jesti sendviče.” Pokušali su na sve načine uvesti da ti stari ljudi poginu hodajući do plaže po najvećoj vrućini, ostavljeni kilometrima izvan mjesta. Oni sada žele samo elitni turizam. Pokondirene tikve! Zbog toga im se i smanjio priljev turista ove godine.

I za kraj, najistaknutiji politički predstavnik umirovljenika Silvano Hrelja (HSU) istaknuo je ambiciju ulaska u izvršnu vlast. Vidite li ga kao ministra mirovinskog sustava? Zapravo, vidite li ga kao dobrog ministra?

Uopće ga ne vidimo kao ministra. On je vješt trgovac. I sam naglašava da je na nagovor istarske podružnice SUH-a bio predložen na listu i da je SUH odradio cijelu kampanju. Ali prvo što je napravio jest da je otpustio sve te ljude, jer je počeo trgovati s raznim političkim opcijama. Neću ga optužiti da je korumpiran, jer nemam za to konkretnih dokaza. Ne bih htjela da se to tako shvati. Ali on je promijenio već sette bandiere.

Ne može biti dobar ministar jer nema senzibilitet za siromašne, odbija sve prijedloge umirovljeničkih udruga, čak je bio protiv podizanja najniže mirovine za samo 3,13 %. Poručivao je da to nije zarađeno. Osim toga, vrlo je blizak bankama i sklon obveznim mirovinskim fondovima. I to u trenutku kada je i maloj bebi jasno da je riječ o velikoj financijskoj prijevari, kada od nje odustaju Poljska, Bugarska, Rumunjska, Slovačka, a Slovenija i Češka nisu ni uvele drugi mirovinski stup.

Jasno je da u ovom trenutku inozemne banke i obvezni mirovinski fondovi rade pritisak da se krene u privatizaciju javnog sektora, privatizaciju vode i struje, a on ih i dalje podržava. Ne shvaća da je to razlog niskim mirovinama, sadašnjim i budućim. Nadam se da mu se ta ambicija neće ostvariti.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP