Prati nas

Vijesti

Političare nije sram gledati kako starci kopaju po smeću

Umirovljenike se doživljava kao balast koji opterećuje budžet te kao smetnju u bolničkim hodnicima i javnom prijevozu. Od njih se ne očekuje da uživaju u mirovini i onome što su stekli tijekom godina rada. Od njih se očekuje tek da preživljavaju.

Objavljeno

|

foto: S. Bura/S.Bogdanic/Mojevrijeme.hr

Hrvatska je u samo nekoliko godina prešla veliki put: od šoka i srama nad prizorima staraca koji kopaju po kontejnerima do ravnodušnosti nad njihovim sudbinama. Vratite oteto, poručili su umirovljenici vladi, piše Deutsche Welle u reportaži sa zagrebačkog prosvjeda pod naslovom “Mladi iz zemlje, stari pod zemlju“.

Političkoj eliti, koja nikada neće biti dijelom siromašne Hrvatske, starci su samo birački bazen kojeg održavaju strahom od potpunog presušivanja mirovinskog fonda i obećanjima. Između dva izborna ciklusa postaju tek smetnja. No nakon dugo vremena umirovljenici su u organizaciji Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH) izašli na ulice i trgove pet hrvatskih gradova. Pod parolom „Zaustavimo siromaštvo i poniženje u starosti“ ukazali su na to da su odradili svoj radni vijek tijekom kojeg su ulagali u mirovinski fond zbog čega se danas osjećaju prevarenima.


Mirovine im sada ne pokrivaju ni osnovnu egzistenciju. Prosječna mirovina u Hrvatskoj iznosi 2.269 kuna od čega veći dio odlazi na troškove režija pa se najčešće štedi na hrani, dok je odjeća gotovo izbrisana s popisa nužnosti hrvatskog umirovljenika. Ta prosječna mirovina pokriva tek 38 posto prosječne plaće po čemu je Hrvatska najgora među zemljama bivše Jugoslavije, priopćio je SUH.

Stariji su višak

Naime, od hrvatskih umirovljenika se ne očekuje da uživaju u mirovini i onome što su stekli tijekom godina rada. Od njih se očekuje tek da preživljavaju. Obrazovani i stručni među njima ne predstavljaju nikakav resurs društvu koje ne može proizvesti radna mjesta ni za mlade pa je sasvim jasno zašto ih mnogi doživljavaju kao balast koji opterećuje budžet i puku smetnju u bolničkim hodnicima i javnom prijevozu.

„Što bi oni htjeli? Zar im nije jasno da država nema novca za njihove zahtjeve? I ja bih htio puno toga“, kaže muškarac koji sa skupinom policajaca promatra prosvjednike, iako će i on sam za nekoliko godina biti umirovljen. Porazno, mlađe generacije već su otpisale mirovinu kao izvor egzistencije u starijim godina. „Kada dođe vrijeme za nas, toga više neće biti“, čest je komentar koji već u startu fatalistički eliminira dio borbe za socijalno osjetljivo društvo i sugrađane na njegovom dnu.

„Radila sam 30 godina i imam mirovinu od 1.650 kuna. Ljeti prodajem sladoled da se pokrpam. Prije sam čuvala djecu, brala sam voće na plantažama, sada razmišljam otići u Italiju njegovati starce, iako sam i sama stara“, kaže nam jedna prosvjednica. Doznajemo da ima nezaposlenog sina koji u najboljim godinama još uvijek iz roditeljskog doma šalje molbe za posao. „Moja mirovina je moja ušteđevina. 43 godine sam štedjela. Gdje je taj novac? Gdje je naše dostojanstvo?“ – pita druga umirovljenica. „Nismo se za ovo borili. Volim Hrvatsku, ali prije nje nije bilo gladnih“, kaže treća. A upravo se umirovljenicima otkidalo od mirovina, bez da su imali mogućnost to odbiti, kako bi se financirao Domovinski rat pa ih je i sam Andrija Hebrang, nekadašnji HDZ-ov ministar socijale i ministar obrane, usporedio s braniteljima, podsjeća Deutsche Welle.

foto: S. Bura/S.Bogdanic/Mojevrijeme.hr

„Kupuju se ratni zrakoplovi, za mirovine nema novca“

„Gdje je sad Kolinda? Zar nije obećala da ćemo biti najbogatija država regije?“ nastavlja naša sugovornica. Istini za volju, predsjednica Grabar-Kitarović je objavljujući svoju izbornu pobjedu te 2015. godine najavila da će Hrvatska biti jedna od najbogatijih i najrazvijenijih država Europe i svijeta.

„Hrvatska ima novca za kupnju borbenih zrakoplova i limuzina sa zatamnjenim staklima, ali ne i za povećanje mirovina. Vlast tvrdi da su naši zahtjevi pretjerani i nerealni i da smo dobili 2,1 posto povećanja mirovina, što je najviše u posljednjih osam godina. Imamo socijalno autističnu vladu, vidjet ćemo koliko će potrajati“, upozorila je predsjednica SUH-a Jasna Petrović sa glavnog zagrebačkog trga. Jer dva posto od 2.000 kuna čini tek 40 kuna, nedovoljnih čak i za kilogram mljevenog miješanog mesa u najvećem hrvatskom trgovačkom lancu.

S druge strane, onima s mirovinama iznad 6.300 kuna, poput umirovljenih saborskih zastupnika, akademika i najviših dužnosnika, vlada je poreznom reformom povisila primanja i do 3.500 kuna. Za državu su mirovine tek matematička formula, kruta i socijalno neosjetljiva.

Premijer Andrej Plenković tako upozorava da se za mirovine godišnje potroši čak 38 milijardi kuna. Umirovljeničke zahtjeve smatra neutemeljenima, s čime se slaže i velik dio onih koji nisu u mirovini. Jer Hrvatska ima 1,2 milijuna umirovljenika od kojih velik dio čine prijevremeno umirovljene osobe i branitelji. Prvi su bili prisiljeni bježati u mirovinu pred krahom poduzeća i zatvaranjem radnih mjesta. S drugima država nije znala što bi pa im je umjesto resocijalizacije ponudila mirovine. „Političari, nije vam zadaća smišljati novac za naše mirovine. Vaš je zadatak stvarati radna mjesta iz kojih će se financirati mirovine, a ne da nam mladi odlaze iz zemlje. Na jednog umirovljenika imamo tek jednog zaposlenog“, čulo se s prosvjedničke pozornice.

Jasna Petrović (foto: S. Bura/S.Bogdanic/Mojevrijeme.hr)

Ni među umirovljenicima nema sloge

„Zadovoljna sam odazivom. Usprkos lošem vremenu, a stariji ljudi ne izlaze na kišu, na prosvjede je u Zagrebu, Puli, Splitu, Osijeku i Slavonskom Brodu izašlo ukupno oko 7.000 ljudi. Nažalost, u Rijeci i Varaždinu nije bilo prosvjeda. Do zadnjeg trenutka smo imali dogovore s Maticom umirovljenika Hrvatske i mislili smo da će oni organizirati prosvjede tamo gdje su jaki. Saznala sam tek kad sam gostovala u emisiji javne televizije da su iskočili iz tih planova. Objasnili su mi da imamo abnormalno velike zahtjeve“, za Deutsche Welle je rekla Petrović dodajući da se ispostavilo da vodstvo Matice, koja jest krovna umirovljenička udruga, politički podupire vladajući HDZ na lokalnoj razini.

A ti „abnormalno veliki zahtjevi“ su povećanje aktualne mirovine za 14 posto, uvođenje minimalne mirovine od 1.600 kuna, uvođenje nacionalne mirovine, nasljeđivanje dijela mirovine umrlog partnera, pravo umirovljenicima na rad bez obustave mirovine te ukidanje poreza na nekretnine sve dok se ne urede zemljišne i posjedovne knjige.

Poziv saborskim zastupnicima, odvojenima od stvarnog života, da mjesec dana pokušaju živjeti s 2.500 kuna je među okupljenima na Trgu bana Jelačića izazvao najveći aplauz. „Možda bi tada drugačije razmišljali o nama“, povikao je govornik s pozornice. „Hoće frišku figu. Ta nisu ludi“, odgovorio je gospodin iza naših leđa. „ A što ćemo, barem smo pokušali. Nismo ostali sjediti doma. Možda našoj djeci bude bolje. Doći ćemo opet“, zaključila je postarija gospođa sa zviždaljkom u ustima. Za razliku od mnogih, ona se još nije predala.

/autor: Siniša Bogdanić, Deutsche Welle/

 

.

Vijesti

Kujundžić primio europsko priznanje: Hrvatsko zdravstvo je među najboljima na svijetu

Dokaz je to, smatra ministar, odgovorne politike vlade Andreja Plenkovića. Do kraja godine, očekuje da će Hrvatska preuzeti vodstvo po dostupnosti zdravstvenih usluga.

Objavljeno

|

Autor

Veseli nas da si tu, dragi čitatelju. Ponekad nam se čini da ljudi više uopće ne čitaju ono što komentiraju. Ako zaista čitaš ovo, stisni lajk pod tekstom i nemoj ništa komentirati na našoj Facebook stranici. Možeš ga i podijeliti bez komentiranja, ako ti nije teško. Neka ovo bude naš mali eksperiment po uzoru na onaj koji je svojevremeno proveo NPR. Pratimo zajedno raspravu.

Čitatelj je naš saveznik, čak i kad kritizira

Okrit ću ti tajnu: mi novinari volimo kad se ispod naših članaka na društvenim mrežama razvije rasprava. Volimo i kad netko od čitatelja argumentirano (to znači na temelju poznavanja materije i provjerljivih izvora, a ne osobnog osjećaja i vjerovanja) ospori našu tezu ili podatke. Možda se čini da to ne uvažavamo, ali istina je sasvim suprotna. Provjerit ćemo mi sve tvoje navode koji na prvu nisu dim.


Jer naš posao sastoji se od prikupljanja relevantnih podataka i ponekad donošenja stava na temelju tih podataka. Ovisno kojom se novinarskom formom bavimo. Trenirani smo prepoznati logičke greške, uočiti uzorke, odvojiti vrijedne fakte od podvala i slutnji.

Kao ljudi rastemo sve dok smo spremni svoje stavove oblikovati i revidirati prema dostupnim činjenicama. I zato više koristi imamo od uvažavanja i analiziranja onoga što izaziva našu stvarnost. Izgubljeni smo slučajevi kad stvarnost počinjemo savijati prema vlastitim očekivanjima pa uvažavamo samo ono što već postoji u našoj glavi. Novinarski posao je rasti. I zato ga tako teško ostavljamo.

Nečitatelj je vlastiti neprijatelj

Ono što stvarno ne volimo jest kad netko komentira naš rad (prilog, članak), bez da ga je pročitao, pogledao ili poslušao. Toliko to mrzimo da smo o našem zanimanju počeli razmišljati kao uzaludnom. A to ide na štetu i tebi, dragi čitatelju. Jer postoje ljudi koji žele da novinari ne postoje. Oni žele da ti budeš lako upravljiv i da reagiraš na temelju primitivnih impulsa i emocija te reducirane slike svijeta. Oni žele da i ti postaneš nečitatelj. Što se pravopisa u komentarima tiče, od toga smo već davno odustali. Piši kako god želiš.

Dopusti da ti dam primjer: Prenijeli smo priču Novog lista prema kojoj HZZO kreće u kontrolu pružanja zdravstvenih usluga iseljenicima koji se (kao nezaposlene osobe) nisu odjavili s domaćeg zdravstva i koriste ga, a poreze uplaćuju (ili ne) u drugim zemljama. U prilog ove priče ide činjenica da se osiguravatelji umrežuju na razini EU kako bi spriječili zloupotrebe. Priču podržava i Hrvatska udruga ugovornih ordinacija te HZZO. Napose, objavili smo i tekst iz kojeg je nedvojbeno vidljivo da agencije koje posreduju pri zapošljavanju u Irskoj savjetuju svojim klijentima da koriste zdravstvo matične zemlje. Postoje i iskazi iseljenika drugim medijima koji potvrđuju ovu priču.

Dakle, valjalo je odvojiti nekoliko minuta za čitanje, eventualno provjeriti druge izvore i posložiti dobivene informacije koje mogu voditi samo do jednog zaključka: problem postoji. Možda ne znamo koji je njegov opseg, ali postoji. Alarm se trebao uključiti i najvećim naivcima koji vjeruju u poštenje “malog hrvatskog čovjeka”.

Uzalud. Jer naš čitatelj, nazovimo ga Kužator, bez da je pročitao, zna da je to jedna velika LAŽ. Kužator kuži sve; od toga kako se stječe zdravstveno osiguranje preko utjecaja podzemnih voda na tečaj japanskog jena pa do toga da bi ukidanje glasa dijaspore dovelo do poboljšanja zdravstvenog sustava. Njemu je od informiranja i učenja važnije poručiti drugima da “kuži”.

Postoji svijet izvan tvoje glave, prouči ga

Još prije pet godina takvi su kužatori stršali u raspravama kao “drek u punču”. Mogao si ih prepoznati po tome što su, baš kao u navedenom primjeru, postavljali pitanja na koje je već odgovoreno u tekstu ili su se hvatali isključivo naslova u koji ne može stati cijela vijest.

Većina pokušaja upućivanja na čitanje i sagledavanje objavljenih podataka završavala bi neprijateljskim optužbama ili, recimo to otvoreno, glupim provociranjem autora ili administratora na društvenim mrežama. Jer kužatori “znaju sve”. Svako izazivanje njihovih predrasuda (unaprijed postavljenih sudova zasnovanih na nedokazivim tvrdnjama i lažnim autoritetima) u njima izaziva agresiju. Njima informacije nisu potrebne i za njih ne postoji svijet izvan njihove dnevne sobe i njihovog osobnog iskustva. Uzgred, zahvalni smo onima koji ne žele čitati, ali pri tome zadržavaju dobroćudnost i zabavnost u komentarima. Mora se čovjek ponekad i opustiti.

Ima i caka

U međuvremenu se razina javne komunikacije toliko spustila da broj komentatora ponekad debelo premašuje broj čitanja nekog članka, a mi novinari otvaramo šampanjac (pretjerujem) kad se u dugoj “dretvi” pronađe nekoliko stvarno informiranih i kvalitetnih komentara. To nije naročito problematično u zabavnim temama, ali jest u svim ostalim koje bi trebale potaknuti društveno odgovornu akciju.

Postoji još jedna “caka”: novinari i mediji žive doslovno od čitanja. Naš posao nije održavati chat na društvenim mrežama, iako nekad uživamo u tome. Mi te putem društvenih mreža želimo potaknuti na čitanje kako bi bolje razumio svijet oko sebe i donosio kvalitetnije odluke. I zato se nemoj ljutiti kad te uputimo na neko korisno štivo.

A zapravo, čovjek se osjeća neugodno kad odraslim ljudima mora objašnjavati da je poželjan (i za sve sudionike u procesu intelektualno koristan) slijed: čitanje, lajkanje , dijeljenje, komentiranje. Sve poslije čitanja je tek opcija, ali opcija koja je bezvrijedna upravo bez čitanja. Ako si došao do ovoga mjesta s čitanjem, onda to već i sam znaš. Kao što si i shvatio da je gornji naslov samo prevara u funkciji teksta. Živio!

Rezultate našeg eksperimenta možete pogledati na ovoj adresi na Facebooku.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP