Prati nas

Aktivno starenje

Usamljenost: ‘Televizija i radio su stalno upaljeni, tek toliko da u pozadini čujem neki razgovor’

Usamljenost je jedan od najvećih problema koji prati stariju populaciju pa su neke zemlje već poduzele korake u tom smjeru. Kako doista izgleda usamljenost iz perspektive starije osobe i što se može poduzeti a da samovanje ne bude tako teško, ispričala je 76-godišnja June.

Objavljeno

|

Zašto drugu baku voli više
foto: BigStock

Nedavno smo objavili vijest da je Velika Britanija osnovala Ministarstvo usamljenosti jer su usamljenost, pogotovo među starijom populacijom, prepoznali kao jedan od najvećih društvenih i zdravstvenih problema. Na tu inicijativu stižu i prve reakcije, a portal Independent objavio je razmišljanje 76-godišnje June McSparron. Evo što ona kaže: 

Preživjela sam smrt dva muža i odgojila troje djece. Radila sam i kao vrlo mlada, čak i u vrijeme kad je većina žena ostajala kod kuće. Zbog svega toga mi je jako teško nositi se s tišinom. Kad sam se jutros probudila, čula sam vijest da je Vlada izabrala Tracey Crouch ministricom usamljenosti. Nadam se da će to biti dobro za starije osobe kao i izolirane grupe ljudi poput njegovatelja i nemoćnih.


Ljudi često brinu da će se za Božić osjećati usamljeno, no to je vrijeme užurbano, a obitelji i zajednica se trude doprijeti i do onih koji se nose s poteškoćama. Ostatak godine može biti jednako usamljen kao i blagdani, pogotovo siječanj. Grozno vrijeme u prvom mjesecu zatvara ljude u njihove kuće. Kao da hladnoća nije dovoljna, tu su još i kiša, snijeg i poledica zbog čega pločnici za starije ljude postaju prava opasnost. Iako je opasnost od pada uvijek prisutna, vijesti o ljudima koji su ostali negdje zarobljeni zbog snježnog nevremena i satima čekali pomoć, dodatno zabrinjavaju. Zbog toga mnogi stariji tjednima ne izlaze iz kuće.

Moja bliska prijateljica je u bolnici. I to na zatvorenom odjelu kako bi se spriječilo širenje bolesti. Tako smo obje osuđene da neko vrijeme budemo bez društva. Nadam se da će uskoro ipak doći kući jer mnogo starijih ljudi to ne može jer se o njima nema tko brinuti kad napuste bolnicu. Nadam se da će Ministarstvo usamljenosti obaviti svoju zadaću i pružiti pomoć onima koji je najviše trebaju. Jako me frustrira kad vlada nešto obeća, no na kraju se ništa ne dogodi ili postane još gore.

Iako ja osobno puno kontaktiram sa svojom djecom i unucima, i meni se dogode dani koji prolaze u tišini i samoći, pogotovo otkako mi je umro muž. Televizija i radio su stalno upaljeni, tek toliko da u pozadini čujem neki razgovor. Nedavno sam otkrila udrugu ‘Javite se starijima’. Oni organiziraju čajanke radi kojih imam volje urediti se i staviti ruž na usne. Odem tamo pa se nasmijem s ljudima iste dobi kao i ja. Idem tamo redovito jednom mjesečno. To ništa ne košta, a pokupi me vozač volonter i poslije vrati kući.

Preporuka za one usamljenije od mene – takve zabave mogu jako puno pomoći. Svaki mjesec viđate iste ljude što znači da možete uspostaviti i prisniji odnos te doista porazgovarati, umjesto da stalno upoznajete ljude iznova i nalazite zajedničke teme. To je puno bolje od običnog odlaska u kafić gdje su svi užurbani i nemaju vremena, pa nema neke šanse da s nekim porazgovarate. Prije se nekoga moglo upoznati i u supermarketu, no danas je i to teško kad svi stalno gledaju u svoje telefone. Ponekad je teško naći čovjeka kojeg biste samo i pozdravili.

Mislim da bi se Ministarstvo usamljenosti trebalo spojiti s raznim udrugama koje organiziraju druženja za starije. No to će ići sporo, svjesna sam. Kronična usamljenost nije nastala za nekoliko dana, pa neće za nekoliko dana moći biti ni riješena.

.

Aktivno starenje

Cvijeta Pahljina doktorirala je sa 77 godina: Nikad nismo prestari, ali ni premladi za učenje

‘Bilo je puno ispita koje je trebalo pripremiti. To je jedno područje koje meni nije tako blisko, kao medicina, i trebalo je i taj rječnik svladati. Meni je svaki ispit jedno istraživanje, a ispita je bilo 15’, kaže logoterapeutkinja Pahjina.

Objavljeno

|

Autor

Mnogo puta spominjanu izreku da za obrazovanje nikada nije kasno, najbolje potvrđuje ova priča. Cvijeta Pahljina doktorica znanosti postala je sa 77 godina, javlja HRT.

Rođena je, kaže, na najljepšem otoku na svijetu – Rabu. Ima šestero djece i uspješnu karijeru. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu i specijalizirala psihijatriju. Ali nije željela stati na tome.


Zato je ova 77-godišnjakinja odlučila doktorirati u području logopedagogije, svoje velike ljubavi. U to je uložila sedam godina predanoga rada. “Bilo je puno ispita koje je trebalo pripremiti. To je jedno područje koje meni nije tako blisko, kao medicina, i trebalo je i taj rječnik svladati. Meni je svaki ispit jedno istraživanje, a ispita je bilo 15”, rekla Pahljina.

Imala je, kaže, najbolju mentoricu na svijetu. A profesorica Dubravka Miljković uzvraća: “Koliko sam ja bila mentorica kolegici, toliko sam ja učila od nje. To je osoba s toliko puno životnog iskustva i topline da sam u svakom našem kontaktu ja možda profitirala više nego ona”, rekla je prof. dr. Miljković s Učiteljskog fakulteta.

To je do sada najposjećenija obrana doktorata na Učiteljskom fakultetu, otkrivaju i dekan i predsjednik Komisije. Cvijeta je suvereno obranila svoj doktorat, pokazala i kazala: “Nikada nismo previše stari da bi prestali s učenjem i nikada nismo previše mladi da bi s tim počeli.”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP