Prati nas

Vijesti

Kmetovi ‘zahvaljuju’ premijeru na povišici mirovine

A koliko će dobiti vaši prijatelji iz privilegiranih kategorija, primjerice saborski zastupnici? Tih 175 tisuća od kojih ih čak 18,5 posto ima penzije više od prosječne plaće, a rast će im i dalje – oni će dobiti najmanje 100 kuna. A oni koji imaju mirovine od 30.000 kuna, dobit će usklađenje od oko 300 kuna.

Objavljeno

|

„Gospodo iz Vlade, hvala vam što ste nam preko svoje glasno-govornice objasnili da volite drhtavi rukopis kad vam o problemima pišu obični građani, jer vam tako ispada uvjerljivije i spremniji ste pomoći“, u uvodniku najnovijeg Glasa umirovljenika piše predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna A. Petrović.

Ne zamjerite što ću uzeti drhturavi font na mom starom kompjutoru, jer imam artritis na rukama, pa ne mogu pisati drukčije nego drhtavo, ali to bi onda vama bilo predrhtavo, pa bi mogli pomisliti da je riječ o glumi, a moj problem je stvaran.


Mislim, mogla sam ja uzeti u ruke TOZ olovku i stari papir na crte i pisati ručno drhtavo, ali onda to možda ne biste uspjeli pročitati, a meni je jako važno da ovo pročitate, potvrdite da ste primili i poduzmete nešto konkretno.

Čudi me da premijer koji u Briselu govori na pet jezika, da bi svi znali kako je pametan, ovdje preferira drhtavi rukopis, mada moja prijateljica Mara veli da je to zato da bi sam sebi pokazao kako je moćan i može upravljati sudbinama kmetova.

Nemojte zamjeriti što spominjem kmetove, jer upravo ovih dana ide u isplatu novo mirovinsko usklađivanje, pa ćemo opet slušati samohvale kako su za vašega mandata umirovljenicima potekli med i mlijeko, kao nikad u zadnjih osam godina napaćene Lijepe Naše.

A ja sam uzela pročitati članak 88., stavak 4. Zakona o mirovinskom osiguranju da sama vidim koliko ćemo dobiti. „Stopa usklađivanja aktualne vrijednosti mirovine koja se primjenjuje od 1. siječnja svake kalendarske godine određuje se u visini razlike između stopa godišnjeg rasta mirovina određene prema stavku 5. ovoga članka i stope usklađivanja AVM utvrđene šest mjeseci prije toga dana prema stavku 3. ovoga članka”.

Zvuči užasno komplicirano. Došao je i susjed Pero i lijepo smo izračunali da je ukupno usklađenje u 2017. iznosilo 2,75% (0,65 + 2,10), a godišnje stope rasta su 3,9% za plaće i 1,1% za cijene.

Čitala sam da umirovljeničke udruge traže da se mirovine usklađuju u stopostotnom iznosu povoljnijeg indeksa, a to bi onda iznosilo 3,9%, jer su toliko porasle plaće. No vaši matematičari su nam izračunali porast od samo 2,75 posto, što znači zaostatak od 1,15 posto na rast plaća. Opet šepamo za plaćama. No, vi ne date nikakvo povećanje mirovina, pa vam zato drhturavo pišem ovu molbu da to dozvolite.

Ako sam dobro razumjela, nama će sada mirovine biti usklađene za 0,94 posto, a to znači da će onaj umirovljenik koji ima prosječnu mirovinu od 2.318 kuna dobiti 21,8 kuna, a 55 posto svih umirovijenika manje od toga, od „medeka” na više.

Je li mi dobra matematika, Premijeru, na svih vaših pet jezika?

To se odnosi na kmetove, na onih milijun i 140 tisuća običnih umirovljenika. Među njima je samo 1,4 posto bogataša koji imaju penzije više od 6.000 kuna. A koliko će dobiti vaši prijatelji iz privilegiranih kategorija, primjerice saborski zastupnici? Tih 175 tisuća od kojih ih čak 18,5 posto ima penzije više od prosječne plaće, a rast će im i dalje – oni će dobiti najmanje 100 kuna. A oni koji imaju mirovine od 30.000 kuna, dobit će usklađenje od oko 300 kuna.

I tako će ovi bogati rasti, a mi kmetovi ćemo padati. Do dna. Do siromaštva široke ruke. Do vaše širokogrudne bijede namijenjene nama.

.

Vijesti

‘Makarski umirovljenici gladuju. Svi osim povlaštenih su ugroženi. Nešto se mora hitno učiniti!’

Sve više ljudi kopa po smeću i nema tu razlike jer su svi ugroženi osim onih koji dobivaju povlaštene mirovine. Nešto se mora učiniti, i to hitno.

Objavljeno

|

Autor

Zašto su ljudi siromašni?

Kopanje po kontejnerima u potrazi za plastičnim bocama, od kojih se dnevno može zaraditi barem 20 kuna za kruh i mlijeko, postalo je, nažalost, hrvatska realnost, i to nezaposlenih, socijalnih slučajeva, zaposlenih s malim primanjima i – najžalosnije – umirovljenika, koji su svoj cijeli radni vijek radili misleći da će se na koncu, kad odu u mirovinu, moći pošteno odmoriti, piše Slobodna Dalmacija.

Ovakva je slika, kao i u većini hrvatskih gradova, vidljiva i u turistički razvijenoj Makarskoj, u kojoj nema svatko sreće zarađivati na iznajmljivanju apartmana ili uživati u pristojnoj mirovini.


Granica siromaštva

 “Umirovljenici u Makarskoj žive u dosta nepovoljnoj situaciji jer od njih 1500, 1000 ih ima mirovine manje od 2500 kuna, pa ih čak 800 prima mirovine od oko 1600 kuna, a dosta ih je s najmanjim mirovinama od 700 kuna”, kaže predsjednik makarskog ogranka Hrvatske stranke umirovljenika Milan Grbavac.

“Granica siromaštva lani je iznosila 2320 kuna, tako da u Makarskoj 1200 umirovljenika živi ispod praga ljudskog dostojanstva, a s druge strane, ima ih 70 s povlaštenim mirovinama i do 12 tisuća kuna. Prema hrvatskom Zakonu, košarica za četveročlanu obitelj iznosi 4500 kuna, a za dvočlanu 2300 kuna, pa je prema brojkama jasno kako živi bračni par umirovljenika. Jadno i bijedno, kako nitko ne zaslužuje nakon četiri desetljeća radnog vijeka”, govori Grbavac, dodavši da se umirovljenici koji imaju svoje apartmane malo ‘pokriju’, a neki i rade na pola radnog vremena, posebno bivši policajci ili vojnici koji su relativno mladi otišli u mirovinu.

Rade na crno da bi preživjeli

Kako kaže, mnogo makarskih umirovljenika radi na crno, i to sve poslove, od čišćenja apartmana, stanova i kafića, do čuvanja djece i na bauštelama, bave se svim i svačim samo kako bi mogli preživjeti.

“Do sada su prilikom rada nakon umirovljenja morali zamrzavati mirovinu, a sada zakonski više ne moraju, ali im se skida dio mirovine ako rade četiri sata dnevno ili 20 tjedno, primjerice s 2000 na 1940 kuna. S obzirom na to da na tržištu manjka radne snage, dosta umirovljenika rade i kao vozači autobusa”, kaže Grbavac, te napominje da su najkritičniji umirovljenici koji su bolesni jer mjesečna mirovina od 2200 kuna nije dostatna ni za život, a kamoli za lijekove.

Makarska (foto: Maria Butyrina/Unsplash)

Bježe od prijatelja, jer nemaju za kavu

„”Primjerice, moja mjesečna mirovina iznosi 2400 kuna, od čega dopunsko zdravstveno osiguranje plaćam 80 kuna, a 454 kune svakog mjeseca potrošim za lijekove, što je gotovo petina mirovine i to nije dostatno za život. Događa se da na ulici sretnete prijatelja ili kolegu umirovljenika i doslovno bježite od njega jer nemate ni za kavu”, govori Grbavac za Slobodnu.

Napominje i da Makarska kao grad ne vodi računa o svojim umirovljenicima, koji su božićnicu nakon šest godina pauze počeli dobivati za vrijeme bivšega gradonačelnika Tončija Bilića. Ove se godine tako božićnica od 200 kuna dijelila umirovljenicima čija mjesečna primanja ne prelaze 3500 kuna, pa su oni s 1200 i 3500 kuna mirovine dobili poklon-bon u istom iznosu, što nije dobra raspodjela.

Preživljavanje magijom

“Kako živimo? Ne znam ni ja kojom magijom. Makarski umirovljenici uglavnom hranu kupuju na akcijama i pomno prate u kojim se trgovačkim lancima one odvijaju, a usput, primjerice, na tržnici besplatno uzimaju oštećeno voće i povrće pred kraj radnog vremena. Većina umirovljenika srami se svojeg financijskog stanja, pa nerijetko plastične boce iz kontejnera kupe i umirovljeni profesori, ali to je danas neminovno”, govori Grbavac, kojega općenito ljuti omjer povlaštenih i radničkih mirovina, odnosno 30 posto radničkih i 70 povlaštenih, čijim je umirovljenicima prosjek rada bio sedam godina, što se, kako tvrdi, u većini slučajeva odnosi na saborske zastupnike i suce.

“U zadnje dvije godine povlaštene su mirovine u prosjeku porasle za više od 1000 kuna, a radničke nisu, dok s druge strane u našem gradu jedva životare umirovljenici koji primaju mjesečne mirovine od 700 kuna, a uglavnom je riječ o ljudima koji su se razboljeli nakon 13 ili 14 godina rada i onda su otišli u invalidsku mirovinu. U Makarskoj je prosjek mirovine bio 2300 kuna i pokazalo se da nam je ekonomija najgora u cijeloj regiji. Znači, nakon 40 godina rintanja i u 61. godini života čovjek ode u mirovinu, i ne da krpa kraj s krajem ili živi od 1. do 1., nego životari prvih 10 dana, a ostalih 20 dana gladuje.”

“Sve više ljudi kopa po smeću i nema tu razlike jer su svi ugroženi osim onih koji dobivaju povlaštene mirovine. Nešto se mora učiniti, i to hitno”, zaključuje Grbavac za Slobodnu.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP