Prati nas

Mozaik

NYT: Jugoslavija – zemlja uhljeba, nerada i galopirajuće inflacije

700.000 radnika dnevno je bilo na bolovanju, a 600.000 na odmoru. Oni koji bi došli raditi, na poslu bi proveli prosječnih 3 sata i 30 minuta. U javnom sektoru zaposleno je 6 milijuna ljudi, no više od četvrtine ih je bilo na nepotrebnim radnim mjestima.

Objavljeno

|

Milka Planinc biografija
Jospi Broz Tito i Milka Planinc (foto: RTVSLO)

„U svibnju 1985. godine pod sivim nebom duge kolone vojnika paradno su marširale središtem Beograda, glavnog grada Jugoslavije“. S ovom rečenicom Fergus Bordewich, novinar New York Timesa, započeo je dugi tekst u kojem je opisao Jugoslaviju nakon Tita. U prilogu iz 1986. godine opisao je i naoružanje koje, nakon dugo vremena, izvučeno na ulice, ali i članove vlade države s jednom jedinom strankom te partizane čija se pobjeda iz 1945. tada slavila.

Valovi vojnika i oružja kretali su se prema slici Josipa Broza Tita, oca jugoslavenskog komunizma, piše Ferguson. „Ljudima morate dati nešto za slaviti“, objasnio mu je tadašnji glavni urednik Borbe. Tito, je, objasnio je novinar, zbog otpora Staljinu dobio potporu zapada, a zbog nesvrstavanja, divile su mu se zemlje u razvoju. Bio je, kaže, figura gotovo mitskih proporcija. „Ljudi čeznu za očinskom figurom. Žele da se Tito vrati, da udari šakom o stol i da sve ponovno izvede na pravi put“, kazao mu je neslužbeno drugi jugoslavenski kolega.



No Tito je, objašnjava Ferguson, podbacio u stvaranju nacionalnog jedinstva i davanja smisla Jugoslaviji. Aktualnu premijerku Milku Planinc poštuju strani kreditori, ali doma može samo preklinjati republičke vođe za konsenzus. Oni su više zainteresirani za svoje republike, nego za jugoslavensku naciju.

Tito se ne smije kritizirati, usprkos promašajima

Ferguson napominje da je Tito i dalje osoba koju se ne smije kritizirati, no optužuje ga za veliku čistku u ranim sedamdesetima kada je iz Komunističke partije protjerao sve liberalne i napredne snage. „Da je Tito umro u šezdesetima, pamtio bi se kao veći čovjek. Ovako je nakon šezdesetih bio kočničar reformi“, kazao mu je neimenovani beogradski intelektualac. Zbog toga se je zemlja našla na svojevrsnom raskršću: ili će se transformirati u modernu ekonomiju i federalnu demokraciju, ili će potonuti u diktaturu i nasilje, zapisao je američki novinar pet godina prije raspada države.

U podužem tekstu analizira i lošu gospodarski situaciju; inozemni dug koji je prešao 20 milijardi dolara i svrstao državu među rekordne svjetske dužnike. U to, Jugoslavija je imala najveću stopu nezaposlenosti u Europi, a inflacija je u tom trenutku već bila 85 posto godišnje. Životno standard je u pet godina pao za 30 posto.

Bolovanja, odmori i „samoupravljanje“

Iako će danas svi reći kako je u Jugoslaviji „svatko imao posao“, Ferguson je zabilježio da je u javnom sektoru zaposleno 6 milijuna ljudi, no više od četvrtine ih je bilo na nepotrebnim radnim mjestima. 700.000 radnika dnevno je bilo na bolovanju, a 600.000 na odmoru. Oni koji bi došli raditi, na poslu bi proveli prosječnih 3 sata i 30 minuta.

OUR-i i SOUR-i, radničko samoupravljanje i privid socijalističke demokracije u kojoj radnici koji navodno donose odluke ne znaju što su odlučili, menadžeri koji se biraju po ideološkom, a ne po ključu sposobnosti, slika su tužne jugoslavenske privrede koju je ovaj novinar ponio u Sjedinjene Države.

Decentralizacija i ekonomska stagnacija, kaže, pobudile su stara trvenja među nacionalnostima u kojima prednjače pravoslavni Srbi, katolički Hrvati i Muslimani u BiH. Nadalje navodi kako je u Hrvatskoj vidljiv jak savez nacionalizma i religije, dok Hrvati strahuju od političke privilegiranosti Srbije koja je i u prošlosti nametala svoju volju Hrvatskoj.

Kumulativni trgovinski deficit i vanjski dug Jugoslavije. (foto: Ludwig von Mises Institute Canada Inc.)

Država se bojala religije

„Građani čije je korijene odrezala revolucija i sekularizacija, traže duhovnost i ne žele pripadati umjetno stvorenoj naciji“, izjavio je za prilog Josip Turčinović, profesor teologije u Zagrebu. Zbog straha od Crkve, piše Ferguson, državna propaganda neprestance optužuje njene lidere za suradnju s nacistima u 2. svjetskom ratu.

No nije samo katoličanstvo smatrano opasnošću, već je 1984. godine zatvoreno i 11 muslimanskih intelektualaca pod optužbom propagiranja militantnog islama i ugrožavanja ustavnog poretka Jugoslavije. Ferguson navodi da je u tom trenutku u Jugoslaviji bilo 4 milijuna muslimana s kršćanskim korijenima za koje tvrdi da su promijenili vjeru za Otomanskog carstva. Biti musliman, kaže, nije samo religija, već je Musliman i nacionalnost koja služi kao tampon zona između Hrvata i Srba.

>> Preporuka urednika: Je li Jugoslavija bila dobra ili pamtimo samo sretne dane?

Milku Planinc će, odlukom kolektivnog Predsjedništva, naslijediti Banko Mikulić, tvrdolinijaš kojeg podupire vojska, poznat po kritici disidenata unutar Komunističke partije. Bez novih alata s kojima će se nositi s gospodarskom propašću, nacionalističkim strastima, mladima koji traže ispunjenje izvan komunističkih dogmi, establišment kojeg će predstavljati je klimav. „Ili, kako kaže, prominentni beogradski sociolog Svetozar Stojanović, ako reformistički pokušaji propadnu u iduće tri do četiri godine, vrijeme će biti na strani diktatora”, zaključuje novinar New York Timesa.

.

Show

Barbra slavi 77. rođendan. Publiku je osvajala talentom, a pratili su je i tračevi

Važila sam za curu iz kvarta koja dobro pjeva, ispričala je o svojim pjevačkim počecima u Brooklynu. Kada je postala slavna, pratili su je i tračevi: od toga da je biseksualna, da se podvrgla estetskim operacijama, da je varala supruga, ali i da se drogirala.

Objavljeno

|

Autor

Ako je moguće postići previše u svijetu glazbe i filma, onda je previše postigla Barbra Streisand. I baš zbog toga nećemo taksativno nizati njene glazbene i filmske uspjehe. Naime, kada ljudi iz svijeta show businessa kažu „Barbra“, jasno je da misle na ovu Amerikanku koja je najprodavanija pjevačica svih vremena, redateljicu tri filma, nositeljicu 14 nominacija za Oskara i vlasnicu 2 zlatna kipića.

Rođena je 24. travnja 1942. godine u New Yorku. “Važila sam za curu iz kvarta koja dobro pjeva”, ispričala je o svojim glazbenim počecima u Brooklynu. Isprva je pjevala na svadbama i u ljetnim kampovima, sveučilišnim događajima. Sa 16 godina već je obilazila audicije u potrazi za ulogama.



Prvi pravi posao bila joj je uvodna točka za komičarku Phyllis Diller. Na Broadwayu je debitirala 1962. godine s predstavom ”I Can Get it For You Wholesale”, a trebala joj je samo jedna godina da postane miljenica kritičara.

Barbra Streisand (foto: Al Ravenna/Wikimedia, 1962.)

Uspješnu pjevačicu pratili su i jednako uspješni tračevi; od toga da je biseksualna, da se podvrgla estetskim operacijama, da je varala supruga, ali i da se drogirala. Prošle je godine izazvala brojne kritike objavom da je dala klonirati svoju uginulu kućnu ljubimicu – ženku tulearskog psa. Postupak je, nagađali su mediji, koštao i do 100 tisuća dolara, a Barbra je dobila tri identična štenca s kojima se pohvalila na Instagramu.

View this post on Instagram

Our new basket of adorables

A post shared by Barbra Streisand (@barbrastreisand) on

Ove je godina uzbudila javnost komentiranjem dokumentarca “Leaving Neverland”, a koji pred kamere dovodi navodne žrtve pedofilskog nagona Michaela Jacksona. “Njegove seksualne potrebe su njegove seksualne potrebe i dolaze iz toga kako je njegovo djetinjstvo izgledalo ili mu je to u genima”, kazala je Streisand.

1963. godine udala se za glumca Elliota Goulda, a brak je potrajao do 1971. godine. S njim ima sina Jasona koji je također u filmskoj industriji. Kada se 1981. godine Jason izjasnio homoseksualcem, Barbra je izjavila: “Nikada ne bi poželjela da je drugačiji. On je vedra i osjećajna osoba, darovit je glumac i filmaš. Što bih mogla više očekivati od njega? Blagoslovljena sam!” Od 1998. godine udana je za glumca, producenta i redatelja Jamesa Brolina. Nazivaju ih i najmoćnijim parom Hollywooda.

View this post on Instagram

The Way We Were. #tbt

A post shared by Barbra Streisand (@barbrastreisand) on

“Volim jednostavne stvari. Vesele me hlače na lastiku da mogu jesti”, jedan je od njenih slavnih citata. Između ostalog o svojoj je pjevačkoj karijeri rekla: “Počela sam pjevati, jer nisam mogla dobiti posao kao glumica.”

Nastavi čitati