Prati nas

Mozaik

NYT: Jugoslavija – zemlja uhljeba, nerada i galopirajuće inflacije

700.000 radnika dnevno je bilo na bolovanju, a 600.000 na odmoru. Oni koji bi došli raditi, na poslu bi proveli prosječnih 3 sata i 30 minuta. U javnom sektoru zaposleno je 6 milijuna ljudi, no više od četvrtine ih je bilo na nepotrebnim radnim mjestima.

Objavljeno

|

Milka Planinc biografija
Jospi Broz Tito i Milka Planinc (foto: RTVSLO)

„U svibnju 1985. godine pod sivim nebom duge kolone vojnika paradno su marširale središtem Beograda, glavnog grada Jugoslavije“. S ovom rečenicom Fergus Bordewich, novinar New York Timesa, započeo je dugi tekst u kojem je opisao Jugoslaviju nakon Tita. U prilogu iz 1986. godine opisao je i naoružanje koje, nakon dugo vremena, izvučeno na ulice, ali i članove vlade države s jednom jedinom strankom te partizane čija se pobjeda iz 1945. tada slavila.

Valovi vojnika i oružja kretali su se prema slici Josipa Broza Tita, oca jugoslavenskog komunizma, piše Ferguson. „Ljudima morate dati nešto za slaviti“, objasnio mu je tadašnji glavni urednik Borbe. Tito, je, objasnio je novinar, zbog otpora Staljinu dobio potporu zapada, a zbog nesvrstavanja, divile su mu se zemlje u razvoju. Bio je, kaže, figura gotovo mitskih proporcija. „Ljudi čeznu za očinskom figurom. Žele da se Tito vrati, da udari šakom o stol i da sve ponovno izvede na pravi put“, kazao mu je neslužbeno drugi jugoslavenski kolega.


No Tito je, objašnjava Ferguson, podbacio u stvaranju nacionalnog jedinstva i davanja smisla Jugoslaviji. Aktualnu premijerku Milku Planinc poštuju strani kreditori, ali doma može samo preklinjati republičke vođe za konsenzus. Oni su više zainteresirani za svoje republike, nego za jugoslavensku naciju.

Tito se ne smije kritizirati, usprkos promašajima

Ferguson napominje da je Tito i dalje osoba koju se ne smije kritizirati, no optužuje ga za veliku čistku u ranim sedamdesetima kada je iz Komunističke partije protjerao sve liberalne i napredne snage. „Da je Tito umro u šezdesetima, pamtio bi se kao veći čovjek. Ovako je nakon šezdesetih bio kočničar reformi“, kazao mu je neimenovani beogradski intelektualac. Zbog toga se je zemlja našla na svojevrsnom raskršću: ili će se transformirati u modernu ekonomiju i federalnu demokraciju, ili će potonuti u diktaturu i nasilje, zapisao je američki novinar pet godina prije raspada države.

U podužem tekstu analizira i lošu gospodarski situaciju; inozemni dug koji je prešao 20 milijardi dolara i svrstao državu među rekordne svjetske dužnike. U to, Jugoslavija je imala najveću stopu nezaposlenosti u Europi, a inflacija je u tom trenutku već bila 85 posto godišnje. Životno standard je u pet godina pao za 30 posto.

Bolovanja, odmori i „samoupravljanje“

Iako će danas svi reći kako je u Jugoslaviji „svatko imao posao“, Ferguson je zabilježio da je u javnom sektoru zaposleno 6 milijuna ljudi, no više od četvrtine ih je bilo na nepotrebnim radnim mjestima. 700.000 radnika dnevno je bilo na bolovanju, a 600.000 na odmoru. Oni koji bi došli raditi, na poslu bi proveli prosječnih 3 sata i 30 minuta.

OUR-i i SOUR-i, radničko samoupravljanje i privid socijalističke demokracije u kojoj radnici koji navodno donose odluke ne znaju što su odlučili, menadžeri koji se biraju po ideološkom, a ne po ključu sposobnosti, slika su tužne jugoslavenske privrede koju je ovaj novinar ponio u Sjedinjene Države.

Decentralizacija i ekonomska stagnacija, kaže, pobudile su stara trvenja među nacionalnostima u kojima prednjače pravoslavni Srbi, katolički Hrvati i Muslimani u BiH. Nadalje navodi kako je u Hrvatskoj vidljiv jak savez nacionalizma i religije, dok Hrvati strahuju od političke privilegiranosti Srbije koja je i u prošlosti nametala svoju volju Hrvatskoj.

Kumulativni trgovinski deficit i vanjski dug Jugoslavije. (foto: Ludwig von Mises Institute Canada Inc.)

Država se bojala religije

„Građani čije je korijene odrezala revolucija i sekularizacija, traže duhovnost i ne žele pripadati umjetno stvorenoj naciji“, izjavio je za prilog Josip Turčinović, profesor teologije u Zagrebu. Zbog straha od Crkve, piše Ferguson, državna propaganda neprestance optužuje njene lidere za suradnju s nacistima u 2. svjetskom ratu.

No nije samo katoličanstvo smatrano opasnošću, već je 1984. godine zatvoreno i 11 muslimanskih intelektualaca pod optužbom propagiranja militantnog islama i ugrožavanja ustavnog poretka Jugoslavije. Ferguson navodi da je u tom trenutku u Jugoslaviji bilo 4 milijuna muslimana s kršćanskim korijenima za koje tvrdi da su promijenili vjeru za Otomanskog carstva. Biti musliman, kaže, nije samo religija, već je Musliman i nacionalnost koja služi kao tampon zona između Hrvata i Srba.

>> Preporuka urednika: Je li Jugoslavija bila dobra ili pamtimo samo sretne dane?

Milku Planinc će, odlukom kolektivnog Predsjedništva, naslijediti Banko Mikulić, tvrdolinijaš kojeg podupire vojska, poznat po kritici disidenata unutar Komunističke partije. Bez novih alata s kojima će se nositi s gospodarskom propašću, nacionalističkim strastima, mladima koji traže ispunjenje izvan komunističkih dogmi, establišment kojeg će predstavljati je klimav. „Ili, kako kaže, prominentni beogradski sociolog Svetozar Stojanović, ako reformistički pokušaji propadnu u iduće tri do četiri godine, vrijeme će biti na strani diktatora”, zaključuje novinar New York Timesa.

.

Mozaik

Što god da pisalo, garancija vam vrijedi dvije godine!

‘Često imamo situacije da se potrošače zavarava vezano za trajanje jamstva. Kad se kaže da imaju jamstvo od samo godinu dana, to nije točno jer zakonski vrijedi rok od dvije godine za reklamaciju bilo kojeg uređaja.’

Objavljeno

|

“Taman je istekla garancija i mašina se pokvarila. Evo, pet godina i par mjeseci je prošlo otkako smo je kupili. Majstor je rekao da je crkla elektronika i da se to ne popravlja. Sad kupujemo novu. Ma dobro smo i prošli. Evo susjedu krepala nakon tri godine. U redu, njegova je još bila pod garancijom, ali ipak. Problem je to i nepotrebna komplikacija. A prije – prije si kupio mašinu i imao si je čitav život. Danas mi se čini da su stvari baš tako dizajnirane da se pokvare kad istekne garancija”, govori Branko Šimić (68) umirovljeni grafičar iz Zagreba.

Vjerujemo da su se mnogi susreli s ovakvim problemom, iako nije do kraja jasno radi li se samo o dojmu ili su današnji uređaju doista tako “programirani” da se pokvare taman kad istekne jamstvo. Bilo kako bilo, Europski parlament usvojio je Izvješće o produljenju trajanja uređaja kojim se zabranilo programirano kvarenje, ugradnja vitalnih dijelova koji se nakon kvara više ne mogu zamijeniti, a usvojen je i prijedlog o većoj dostupnost rezervnih dijelova i uvođenja minimalnog trajanja električnih aparata.


No bez obzira na akcije Europskog parlamenta, i u okviru već postojećih propisa, prava potrošača su u nekim slučajevima veća – samo što to mnogi kupci ne znaju. Da – opet se radi o malim slovima na ugovorima i jamstvenim listovima koji, barem u ovom slučaju, nezadovoljnom potrošaču idu na ruku.

Porazgovarali smo s Dunjom Maletić, pravnom savjetnicom iz područja zaštite potrošača koja nam je otkrila neke od dobro čuvanih tajni koje bi kupci morali znati.

Dunja Maletić (foto: privatni album)

“Često imamo situacije da se potrošače zavarava vezano za trajanje jamstva. Kad se kaže da imaju jamstvo od samo godinu dana, to nije točno jer zakonski vrijedi rok od dvije godine za reklamaciju bilo kojeg uređaja da se ostvari pravo na besplatni popravak ili zamjenu uređaja. Znači, to je prvo: zavarava se kupce vezano uz duljinu trajanja roka za reklamaciju”, otkriva nam Maletić.

Važno je znati i da, barem u prvo vrijeme, imate pravo birate želite li pokvareni uređaj popravljati ili uzeti novi. “Drugo je – i to potrošači trebaju znati – ako kupe uređaj i u prvih šest mjeseci dođe do kvara, oni imaju pravo predati u tih prvih šest mjeseci uređaj na servis da bi se ustanovilo postojanje kvara, ali u prvih šest mjeseci mogu birati žele li popravak ili novi uređaj. Nakon protoka tih šest mjeseci, ide se na popravak, ali unutar tih šest mjeseci kupac bira hoće li popravak ili zamjenu. Ako je popravak nemoguć, onda ide zamjena. To vrijedi općenito za sve električne uređaje koje je kupila fizička osoba. Dakle, ne ako je kupljen preko firme ili obrta već ako ga je kupila fizička osoba.”

Otpremanje uređaja na servis također je zadaća trgovca, nastavlja Maletić: “Treba naglasiti još jedan detalj kojeg potrošači često nisu svjesni. Oni ne moraju uređaj slati na servis o svom trošku, nego je trgovac kod kojeg je uređaj kupljen dužan poslati uređaj na servis i vratiti ga nazad potrošaču. Hoće li za to vrijeme potrošač dobiti zamjenski uređaj nije regulirano zakonima i propisima već to ovisi o dobroj volji trgovca. Treba naglasiti i da mnogi trgovci kažu da uređaj može biti na servisu 45 dana, no to ne propisuje ni jedan zakon već smatramo da bi razumni rok za popravak trebao biti mnogo kraći. Tako da kad netko kaže potrošaču da je rok 45 dana, ovaj mora znati da to nije tako propisano već da se radi o subjektivnom tumačenju.”

Oko nekih rokova ipak valja biti oprezan, kaže Maletić: “Kad se neki uređaj, recimo mobitel ili tablet, kupi u poslovnici, trgovac nije dužan odobriti zamjenu u roku od 14 dana ako taj uređaj nema nedostatka. To je također korisno znati. Znači, za uređaje kupljene u poslovnici ne vrijedi onaj rok od 14 dana kao kod ugovora sklopljenih na daljinu, preko telefona ili interneta.”

Za kraj, Maletić savjetuje koji je najbolji način za upućivanje prigovora: “Jedini ispravni način je pisani način. Dakle, prigovor trgovcu se uvijek mora uputiti pisanim putem – e-mailom ili regularnom poštom – kako bi postojao pisani trag o reklamaciji, ali i zbog još jedne važne stvari. Naime, na pisani prigovor je trgovac dužan odgovoriti u roku od 15 dana, dok se u razgovoru osobno u poslovnici ili preko telefonom stvari mogu unedogled odugovlačiti. Znači, prigovor uvijek treba upućivati pisanim putem.”

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP