Prati nas

Nema predaje

Broj partizanskih i ustaških mirovina u slobodnom padu, branitelji rastu

Iz naše naše redovne kvartalne analize pogledajte koje skupine ‘povlaštenih’ umirovljenika brojčano rastu, a koje se smanjuju te kolike su prosječne mirovine unutar njih.

Objavljeno

|

Yul Brynner (Bitka na Neretvi, 1969.)

Najnoviji broj statističkog biltena Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje pokazao je da je Hrvatska sa zadnjim danom ožujka ove godine isplaćivala 175.284 takozvanih povlaštenih mirovina, dok ih je krajem prosinca 2017. bilo 174.901. To znači da je preokrenut trend pa je pad od 1,2% u zadnjem kvartalu 2017. pretvoren u blagi rast od 0,2% u prva tri mjeseca ove godine. Iz naše naše redovne kvartalne analize pogledajte koje skupine “povlaštenih” umirovljenika brojčano rastu, a koje se smanjuju te kolike su prosječne mirovine unutar njih.

Domobrani i ustaše: 5.628 mirovine (-234)

Mirovine pripadnika takozvane Hrvatske domovinske vojske (Domobranstvo, Ustaška vojnica i Oružnica NDH) primaju 234 osobe manje što je pad za 3,9% u tromjesečnom roku. Prosječna mirovina u ovoj kategoriji porasla je za 31 kunu.
Prosječna mirovina: 2.371 kuna.


Kako do ustaške penzije?

foto: MojeVrijeme.hr

Borci NOR-a: 12.796 mirovina (-514)

Broj mirovina koje primaju partizani i njihove udovice smanjio se za 514. U postocima, broj partizanskih mirovina pao je za 3,8%. U usporedbi s prethodnim kvartalom, riječ je o ubrzavanju pada koje je tada iznosilo 3%. Prosječna mirovina u ovoj skupini porasla je za 27 kuna.
Prosječna mirovina: 2.758 kuna.

Koliko ima partizana?

foto: MojeVrijeme.hr

Bivši politički zatvorenici: 3.185 mirovina (-33)

Nestale su 33 mirovine političkih zatvorenika što čini pad od 1%. U kvartalu ranije, ovaj pad iznosio je 1.3%. Mirovina u ovoj skupini porasla je za osam kuna.
Prosječna mirovina: 3.775 kuna.

Saborski zastupnici, ministri i ustavni suci: 657 mirovina (+2)

Broj mirovina saborskih zastupnika, ustavnih sudaca i članova vlade očekivano je stabilan i ima ih dvoje više u odnosu na kraj 2017. godine. To je rast od 0,3%. Mirovina je ovoj skupini umirovljenika u promatranom razdoblju porasla za 43 kune.
Prosječna mirovina: 9.595 kuna.

Branitelji: 106.483 mirovine (+700)

Broj braniteljskih mirovina porastao je za 700, što je stabilan rast od 0,7 % nastavljen iz zadnjeg kvartala 2017. godine.
Prosječna mirovina: 5.618 kuna (71.455 mirovine) i 2.508 kuna (35.028 mirovina priznatih prema općim propisima, a određene prema ZOHBDR-u iz 2017.)

Kako dobiti braniteljsku mirovinu?

foto: MojeVrijeme.hr

HVO: 6.792 mirovina (-8)

Broj mirovina koje se isplaćuju pripadnicima HVO-a pao je za 8.
Prosječna mirovina: 2.961 kune.

Udio mirovine u prosječnoj plaći – stabilno tone

Između ostalog, statistika pokazuje da je sa zadnjim danom ožujka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplaćivao 1.141.250 mirovina prema Zakonu o mirovinskom osiguranju s prosječnim iznosom od 2.342,96 kuna. Od toga se isplaćuju 498.014 starosnih mirovina, 21.620 starosnih mirovina za dugogodišnjeg osiguranika te 84.503 starosne mirovine prevedene iz invalidske.

Prijevremenih starosnih mirovina je 188.755. Mirovinsko isplaćuje i 123.744 invalidske mirovine i 224,374 obiteljske mirovine.

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je izvijestio kako je 31. ožujka 2018.  isplaćivao 1.234.291 mirovinu, dok je u mirovinski fond uplaćivao 1.489.091 osiguranik. To znači da na jednog umirovljenika dolazi 1,21 zaposlenih čija prosječna neto plaća iznosi 6.128 kuna. Udio prosječne mirovine prema Zakonu o mirovinskom osiguranju u prosječnoj neto plaći pao je za pola postotka i sada je 38.23%, izvijestio je HZMO.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”.

.

Mozaik

Ovako to rade naši umirovljenici: Spašavanje planete počinje u vlastitoj kuhinji

Kad bi svatko krenuo od sebe i razvrstao svoj vlastiti otpad, i još kad bi se razvrstani otpad reciklirao na pravi način, a onaj otpad koji se ne može reciklirati spalio u spalionici koja usput proizvodi i električnu energiju, problemu s otpadom bili bi učas riješeni. A zašto se to onda ne radi?

Objavljeno

|

“Daleko od očiju, daleko od srca, znate kako se kaže. Ali ovaj je problem došao sasvim blizu očiju i ne možemo ga više ignorirati”, kaže gospodin Petar (68) dok u spremnik za plastični otpad ubacuje boce od mlijeka. “Za ove boce ne dobijem onu naknadu od 50 lipa pa njih bacam tu u spremnik. A ove boce od mineralne odnesem u trgovinu. Gledajte – 10 takvih boca i skupio sam dovoljno za kruh.”

Pitamo ga kad je počeo razvrstavati otpad, a on iskreno priznaje da mu je ta navika skroz nova.


“Tek nedavno, nažalost. Ali bolje ikad, nego nikad. Iskreno, potaknule su me moje unuke. Sudjelovale su i na onom školskom prosvjedu i puno mi govorile o tome. Stvarno smo zatrpali čitav svijet plastikom. O tome se sve više govori i na televiziji, na radiju… Ali i da se ne govori, to je nešto što sad možemo vidjeti i na vlastite oči. Ovo ljeto sam proveo par dana u Ždrelcu na otoku Pašmanu. Moja obitelj tamo ima kuću. U moru je puno plastike. Tko kaže da to ne vidi, slijep je!”

Za kraj gospodina Petra pitamo koliko će uopće njegovo razvrstavanje otpada imati učinka, odnosno što jedan čovjek tu može promijeniti?

“E vidite, u tome je problem. Svatko misli da sam ne može ništa. I onda 10 milijuna misli da sami ne mogu ništa. A ako vas je 10 milijuna – niste sami. Da svatko pridonese samo malo – evo samo ovoliko kao ja – stvari bi se bitno promijenile”, kaže Petar.

Doista, kad bi svatko krenuo od sebe i razvrstao svoj vlastiti otpad, i još kad bi se razvrstani otpad reciklirao na pravi način, a onaj otpad koji se ne može reciklirati spalio u spalionici koja usput proizvodi i električnu energiju, problemu s otpadom bili bi učas riješeni. A zašto se to onda ne radi? Ovo pitanje čini se posve suvišnim ako znamo da takva rješenja postoje i da su ih neki gradovi – da, čak i neki hrvatski gradovi! – uspješno primijenili. No što čekaju ostali? Ovako napisano na papiru sve to izgleda prilično jednostavno, no u praksi su stvari malo kompliciranije. Počevši od vlastite kante za smeće.

Tko za to ima mjesta?

“Karton i papir posebno. Plastika posebno. Biootpad posebno. Miješani komunalni otpad posebno. Pa to su četiri kante za smeće! Tko ima toliko prostora u stanu? Najbolje da čitav stan natrpam samo s kantama za smeće”, govori gospođa Marija (71) dok niz stubište tegli orgomnu vreću punu raznovrsnog smeća.

No gospođa Marija je u krivu. Količina smeća koju proizvede njezino kućanstvo ista je razvrstavao se taj otpad ili ne. Štoviše, razvrstan otpad će u stanu zauzimati manje mjesta. Dakle, problem nije u nedostatku mjesta, nego u nečemu mnogo teže rješivom. Problem je u nedostatku volje.

Testirali smo ovu teoriju: zauzima li razvrstavanje otpada doista više mjesta u vašoj kuhinji ili, naprotiv, štedi prostor?

foto: Silvija Novak

Zašto bismo se mi uzlud trudili?

No ako se i potrudimo i otpad razvrstamo, i dalje ostaje problem neuređenih zelenih otoka i kontejnera za otpad u kojima često ima najmanje onoga čega bi prema oznaci na kontejneru trebalo biti najviše. Zašto se onda uopće truditi razvrstavati, ako će sav otpad na kraju završiti na istom mjestu?

“Vidite, to je pogrešno razmišljanje”, kaže gospodin Petar. “Samo zato što netko drugi ne obavlja svoj dio zadatka kako bi trebalo, ne znači da smo i mi ostali amnestirani od odgovornog ponašanja. Osim toga, i gradovi će početi tretirati otpad kako treba. Ako neće sami od sebe shvatiti da to tako treba, prisilit će ih Europska unija ogromnom globama. Ljudi neke stvari ipak najbolje razumiju kad ih se opali po džepu. Dok se mi, stanovnici, naviknemo na razdvajanje, i gradovi će početi taj odvojeni otpad odvoziti točno tamo kamo bi trebalo. Iako ovo sad djeluje katastrofalno, mislim da će nakon prve dvije ili tri kazne koje plate, gradovi doći k sebi prije od građana kojima je tlaka malo se pomučiti i razvrstati otpad. Lakše je sve natrpati u jednu vreću, a za okoliš koga briga!”

Petar je u pravu. Ako ne zbog ekološke svijesti, gradovi bi mogli ozbiljnije pristupiti odvajanju otpada kad im zaprijete kazne. Neki su već krenuli i svima daju dobar primjer. Na primjer, otok Krk.

Što s glomaznim otpadom?

“Ja ne zovem ove razne ekipe koje se oglašavaju po stupovima i banderama. Zašto? Pa zato što mislim da oni iz neke stare vešmašine uzmu dio koji mogu prodati, a ostalo bace u neku šumu, na Sljeme ili tako negdje. Čisto sumnjam da stvari koje ne mogu iskoristiti nose na Jakuševac i onda tamo plaćaju njihovo skladištenje. Ja pozovem Čistoću da odvezu komad namještaja ili bijele tehnike koji više ne trebam ili sâm utovarim u auto i odvezem u reciklažno dvorište”, kaže gospođa Vesna (48).

“Ali više mi se sviđao onaj sistem kad smo unaprijed znali datum kad će se odvoziti glomazni otpad, nego ovo sad kad ti sam moraš zvati ekipu. Ljudima se ne da zvati, pa onda glomazni otpad ostavljaju kod običnih kontejnera i sve je zatrpano. Te komade namještaja radnici Čistoće ne mogu ubaciti u kamion i onda to tako stoji i stoji. Kiša natapa stari namještaj, skupljaju se štakori, užas.”

Spominjemo reciklažna dvorišta, no gospođa Vesna sasvim opravdano upozorava da za odvoz glomaznog otpada u jedno takvo dvorište treba neki prijevoz, malo veći auto ili kamion, a to također košta. “Ja nemam auto. A ako nekoga zamolim da preveze moju staru vešmašinu u reciklažno dvorište, onad to moram platiti. 50 kuna ovdje, 50 kuna ondje… Novac curi. Radije onda zovem Čistoću – koju ionako plaćam – pa oni odvezu sav otpad.”

No osim što služe za odlaganje otpada, reciklažna dvorišta sve su češće i mjesta na koja se odlazi neke stvari uzeti. U reciklažnom dvorištu u Zagorskoj ulici susrećemo Marka (55). On nije ništa donio, nego je neke stvari došao – uzeti. “Pogledajte ove keramičke pločice. Potpuno su nove. Netko je obnavljao kupaonicu i kupio previše, pa višak bacio. A ja imam jedan mali zid u kuhinji za koji mi trebaju taman takve pločice”, govori Marko sretan zbog današnjeg ulova.

“Ma ta kultura bacanja stvari koje su još dobre svima će nam doći glave. Pa više nitko ništa ne popravlja, sve se baca. Ovdje sam našao skroz upotrebljive stvari. Šteta je tako se odnositi i prema stvarima i prema novcu i prema Zemlji.”

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP