želim biti sretan, želim biti sretna

Prilika za pravu sreću dolazi nakon pedesete, uhvatite je

Autor: • 10. 06. 2018. • Aktivno starenje, Kolaž449 • Verzija za ispis Verzija za ispis

Kad je novinar i pisac Jonathan Rauch zapao u nekakvu  “mrtvu sezonu” u svojim četrdesetima, nije mu bilo jasno zašto se to događa. Život je bio dobar: imao je uspješnu karijeru, solidnu vezu, dobro zdravlje i zadovoljavajuće financije. Tad je doznao za nešto što se zove „krivulja sreće“ i sve mu je postalo jasno, piše Guardian.

Znanstvenici su pronašli mnoštvo dokaza da krivulja sreće u razdoblju odraslog života ima oblik slova “U”. Naime, zadovoljstvo životom opada u dvadesetima i tridesetima, na najnižoj je točki u četrdesetima te se počinje ponovno penjati sve do osamdesetih godina. Zaboravite onu izreku da život počinje u četrdesetima. Prava dob kojoj bi se trebali radovati su pedesete.



Rauch, član američkog udruženja za obrazovanje i društvo Brookings Institution, osjetio je veliko olakšanje kad je pronašao objašnjenje za depresivno stanje u koje je zapao i poželio je svima reći kako stvari stoje. Stoga je napisao knjigu “Krivulja sreće: Zašto život postaje bolji nakon pedesete” koja uključuje osobna svjedočanstva, posljednja znanstvena saznanja te intervjue s renomiranim ekonomistima, psiholozima i neuroznanstvenicima.

Kriza srednjih godina je povezana s glupostima

“Najveće iznenađenje mi je bilo saznanje da starija dob ide u prilog sreći, dok ostali parametri ne utječu toliko jako. Također, najčudnije je bilo otkriće da je kriza srednjih godina najčešće povezana s nekim potpuno nebitnim problemima. S obzirom da se radi o normalnoj životnoj fazi, neće puno koristiti nabavka novog sportskog automobila ili započinjanje veze s puno mlađom osobom, što su sve stereotipi koji se vežu uz krizu srednjih godina. To je samo prirodna tranzicija uzrokovana protokom vremena. Ne radi se o tome da nešto ne valja s vašim životom, brakom, poslom ili mentalnim zdravljem.”

Kako biti sretan?

Jonathan Rauch (screenshot: TheFireorg @ Youtube)

Rauch priznaje i da neće svi iskusiti čistu sreću kad napune pedeset, jer faktori poput razvoda, nezaposlenosti ili bolesti mogu učiniti da se osjećamo loše. No ako su svi aspekti života uglavnom posloženi kako treba,  krivulja sreće će odraditi svoje.

Promijenjenu razinu sreće najprije će osjetiti oni koji nemaju nekih objektivnih poteškoća u životu. Ako stvari idu svojim tokom, ostvaruju se ciljevi i ništa se puno ne mijenja, osoba će pomisliti: “Zašto se osjećam manje zadovoljno? Zašto mi se čini da se stvari pogoršavaju umjesto da se poboljšavaju? Sigurno nešto ne valja smojim životom.” No istina je, kaže Rauch, nešto posve drugo. S vašim je životom sve u redu. Ono što osjećate je efekt normalnog protoka vremena koji možda me osjećaju oni zaokupljeni stvarnim brigama.

Najmanje smo sretni s 46

Rauch svoje tvrdnje potkrepljuje brojnim istraživanjima. 2008. ekonomisti David Blanchflower i Andrew Oswald ustanovili su da “U krivulja” svoju najnižu točku dostiže otprilike u 46. godini i to kod stanovnika 55 od ukupno 80 zemalja koje su uzete u obzir. Također, dvadesetak drugih studija potvrdilo je tu tezu. Ovakva krivulja sreće najčešća je u bogatijim zemljama gdje ljudi žive dulje i zdraviji su.

Sam Rauch sebe smatra školskim primjerom takve krivulje. Njegova je majka patila od depresije, a roditelji su mu se rastali kad je imao 12 godina. Rauch se sjeća da je s 20 godina bio pun entuzijazma i svakako je namjeravao puno toga postići do srednjih godina. Također je vjerovao da će taj uspjeh kad se jednom dogodi, znati cijeniti. Kad je napunio četrdesetu, premašio je svoje snove i očekivanja. Objavio je nekoliko knjiga i osvojio nekoliko nagrada za novinarstvo, bio je u sretnoj vezi i živio u lijepoj četvrti. Pa ipak, stalno se opterećivao onime što nije uspio postići.

Ovako je to objasnio: “Po svim parametrima, bio sam sretan i ostvario sve ciljeve koje sam si zacrtao. No kad sam zašao u četrdesete spopao me osjećaj nemira i nezadovoljstva. To se nastavilo sve do 45. godine, a kad sam osvojio jednu od najprestižnijih nagrada za novinarstvo, to me veselje držalo otprilike deset dana. Stalno mi se vraćalo nezadovoljstvo i osjećaj da sam potratio život. Ništa od toga nije se činilo razumnim i smislenim. Pomislio sam da nešto nije u redu sa mnom. Kad sam napunio pedeset godine, stvari su se počele mijenjati, unatoč smrti oba roditelja i gubitku posla.” Sada, s 58 godina, Rauch kaže: “Demoni u mojoj glavi utišali su se nakon pedesete. Sada ih skoro uopće ne čujem.”

“Dogodi se unutarnja promjena”

Dok je istraživao za svoju knjigu, razgovarao je s mnogim ljudima koji su imali slično iskustvo. Karla (54) je na uzlaznoj putanji krivulje. Kaže da sada više cijeni prijateljstva, organiziranija je, a čak je počela i volontirati. “Osjećam se zahvalno. Vjerojatno živim kao i dosad, ali osjećam se nekako drugačije”, kaže Karla.

“Razgovori poput ovog otvorili su mi oči jer sam shvatio da se ljudi počnu osjećati drugačije ne zbog novih okolnosti, nego radi neke unutarnje promjene”, kaže Rauch i za novo otkriće nudi nekoliko objašnjenja. Naime, istraživanja pokazuju da se stariji ljudi osjećaju sretnije jer su pod manjim stresom i ne žale ni za čim, manje se opterećuju negativnim informacijama koje do njih dolaze i sposobniji su kontrolirati svoje osjećaje. Također, više im nije važno natjecanje u statusu.

“Normalno je da u mlađim danima žudimo za statusom, imamo ambiciju osvojiti svijet, imati dobar i važan posao, nevjerojatan brak i puno novca. Ja sam kao mlad želio napisati neku veliku i vrlo važnu knjigu i nadmašiti Shakespearea. Kao mladi smo vrlo optimistični i čini nam se da sve možemo. Kad dođemo u tridesete i četrdesete, mnoge smo zamisli ostvarili no ne prepuštamo se uživanju već želimo još više. Ako zadovoljstvo nekako izostane pa počnemo misliti da nešto nije u redu s nama. No s godinama se mijenjaju naše vrijednosti. Ljudi često kažu da nakon pedesete više ne mare što drugi ljudi misle. To je jedan od razloga zašto su stariji opušteni i posvećuju se unucima i hobijima.”

Rauch kaže da bi volio vidjeti više ljudi koji se otisnu u nove radne ili osobne pustolovine nakon ove tranzicije. Također misli da bi kompanije trebale pružati više mogućnosti starijim zaposlenicima kroz povremeni rad ili rad na pola radnog vremena. “U ljudima starijima od pedeset godina ima mnogo energije, mudrosti i potencijala. Oni žele raditi, prenositi svoje znanje, biti mentori i iskoristiti svoja znanja i vještine.”

Rauch ima i nekoliko savjeta za sve koji prolaze kroz tranziciju. “Razgovarajte s prijateljima jer je to kroz što prolazite posve normalno. Ne uspoređujte se s drugima i dajte si vremena. Ono što čekate, svakako je vrijedno strpljenja.”

Ključne riječi Sve o temi: , ,


Imate komentar?

Povezane teme

Comments are closed.