Prati nas

Aktivno starenje

Prilika za pravu sreću dolazi nakon pedesete, uhvatite je

Život počinje u pedesetoj. To nije samo maksima našeg portala već i znanstveno utvrđena činjenica. Naime, postoji nešto što se zove “krivulja sreće” a ona je na uzlaznoj putanji nakon pedesetog rođendana.

Silvija Novak

Objavljeno

|

želim biti sretan, želim biti sretna

Kad je novinar i pisac Jonathan Rauch zapao u nekakvu  “mrtvu sezonu” u svojim četrdesetima, nije mu bilo jasno zašto se to događa. Život je bio dobar: imao je uspješnu karijeru, solidnu vezu, dobro zdravlje i zadovoljavajuće financije. Tad je doznao za nešto što se zove „krivulja sreće“ i sve mu je postalo jasno, piše Guardian.

Znanstvenici su pronašli mnoštvo dokaza da krivulja sreće u razdoblju odraslog života ima oblik slova “U”. Naime, zadovoljstvo životom opada u dvadesetima i tridesetima, na najnižoj je točki u četrdesetima te se počinje ponovno penjati sve do osamdesetih godina. Zaboravite onu izreku da život počinje u četrdesetima. Prava dob kojoj bi se trebali radovati su pedesete.


Rauch, član američkog udruženja za obrazovanje i društvo Brookings Institution, osjetio je veliko olakšanje kad je pronašao objašnjenje za depresivno stanje u koje je zapao i poželio je svima reći kako stvari stoje. Stoga je napisao knjigu “Krivulja sreće: Zašto život postaje bolji nakon pedesete” koja uključuje osobna svjedočanstva, posljednja znanstvena saznanja te intervjue s renomiranim ekonomistima, psiholozima i neuroznanstvenicima.

Kriza srednjih godina je povezana s glupostima

“Najveće iznenađenje mi je bilo saznanje da starija dob ide u prilog sreći, dok ostali parametri ne utječu toliko jako. Također, najčudnije je bilo otkriće da je kriza srednjih godina najčešće povezana s nekim potpuno nebitnim problemima. S obzirom da se radi o normalnoj životnoj fazi, neće puno koristiti nabavka novog sportskog automobila ili započinjanje veze s puno mlađom osobom, što su sve stereotipi koji se vežu uz krizu srednjih godina. To je samo prirodna tranzicija uzrokovana protokom vremena. Ne radi se o tome da nešto ne valja s vašim životom, brakom, poslom ili mentalnim zdravljem.”

Kako biti sretan?

Jonathan Rauch (screenshot: TheFireorg @ Youtube)

Rauch priznaje i da neće svi iskusiti čistu sreću kad napune pedeset, jer faktori poput razvoda, nezaposlenosti ili bolesti mogu učiniti da se osjećamo loše. No ako su svi aspekti života uglavnom posloženi kako treba,  krivulja sreće će odraditi svoje.

Promijenjenu razinu sreće najprije će osjetiti oni koji nemaju nekih objektivnih poteškoća u životu. Ako stvari idu svojim tokom, ostvaruju se ciljevi i ništa se puno ne mijenja, osoba će pomisliti: “Zašto se osjećam manje zadovoljno? Zašto mi se čini da se stvari pogoršavaju umjesto da se poboljšavaju? Sigurno nešto ne valja smojim životom.” No istina je, kaže Rauch, nešto posve drugo. S vašim je životom sve u redu. Ono što osjećate je efekt normalnog protoka vremena koji možda me osjećaju oni zaokupljeni stvarnim brigama.

Najmanje smo sretni s 46

Rauch svoje tvrdnje potkrepljuje brojnim istraživanjima. 2008. ekonomisti David Blanchflower i Andrew Oswald ustanovili su da “U krivulja” svoju najnižu točku dostiže otprilike u 46. godini i to kod stanovnika 55 od ukupno 80 zemalja koje su uzete u obzir. Također, dvadesetak drugih studija potvrdilo je tu tezu. Ovakva krivulja sreće najčešća je u bogatijim zemljama gdje ljudi žive dulje i zdraviji su.

Sam Rauch sebe smatra školskim primjerom takve krivulje. Njegova je majka patila od depresije, a roditelji su mu se rastali kad je imao 12 godina. Rauch se sjeća da je s 20 godina bio pun entuzijazma i svakako je namjeravao puno toga postići do srednjih godina. Također je vjerovao da će taj uspjeh kad se jednom dogodi, znati cijeniti. Kad je napunio četrdesetu, premašio je svoje snove i očekivanja. Objavio je nekoliko knjiga i osvojio nekoliko nagrada za novinarstvo, bio je u sretnoj vezi i živio u lijepoj četvrti. Pa ipak, stalno se opterećivao onime što nije uspio postići.

Ovako je to objasnio: “Po svim parametrima, bio sam sretan i ostvario sve ciljeve koje sam si zacrtao. No kad sam zašao u četrdesete spopao me osjećaj nemira i nezadovoljstva. To se nastavilo sve do 45. godine, a kad sam osvojio jednu od najprestižnijih nagrada za novinarstvo, to me veselje držalo otprilike deset dana. Stalno mi se vraćalo nezadovoljstvo i osjećaj da sam potratio život. Ništa od toga nije se činilo razumnim i smislenim. Pomislio sam da nešto nije u redu sa mnom. Kad sam napunio pedeset godine, stvari su se počele mijenjati, unatoč smrti oba roditelja i gubitku posla.” Sada, s 58 godina, Rauch kaže: “Demoni u mojoj glavi utišali su se nakon pedesete. Sada ih skoro uopće ne čujem.”

“Dogodi se unutarnja promjena”

Dok je istraživao za svoju knjigu, razgovarao je s mnogim ljudima koji su imali slično iskustvo. Karla (54) je na uzlaznoj putanji krivulje. Kaže da sada više cijeni prijateljstva, organiziranija je, a čak je počela i volontirati. “Osjećam se zahvalno. Vjerojatno živim kao i dosad, ali osjećam se nekako drugačije”, kaže Karla.

“Razgovori poput ovog otvorili su mi oči jer sam shvatio da se ljudi počnu osjećati drugačije ne zbog novih okolnosti, nego radi neke unutarnje promjene”, kaže Rauch i za novo otkriće nudi nekoliko objašnjenja. Naime, istraživanja pokazuju da se stariji ljudi osjećaju sretnije jer su pod manjim stresom i ne žale ni za čim, manje se opterećuju negativnim informacijama koje do njih dolaze i sposobniji su kontrolirati svoje osjećaje. Također, više im nije važno natjecanje u statusu.

“Normalno je da u mlađim danima žudimo za statusom, imamo ambiciju osvojiti svijet, imati dobar i važan posao, nevjerojatan brak i puno novca. Ja sam kao mlad želio napisati neku veliku i vrlo važnu knjigu i nadmašiti Shakespearea. Kao mladi smo vrlo optimistični i čini nam se da sve možemo. Kad dođemo u tridesete i četrdesete, mnoge smo zamisli ostvarili no ne prepuštamo se uživanju već želimo još više. Ako zadovoljstvo nekako izostane pa počnemo misliti da nešto nije u redu s nama. No s godinama se mijenjaju naše vrijednosti. Ljudi često kažu da nakon pedesete više ne mare što drugi ljudi misle. To je jedan od razloga zašto su stariji opušteni i posvećuju se unucima i hobijima.”

Rauch kaže da bi volio vidjeti više ljudi koji se otisnu u nove radne ili osobne pustolovine nakon ove tranzicije. Također misli da bi kompanije trebale pružati više mogućnosti starijim zaposlenicima kroz povremeni rad ili rad na pola radnog vremena. “U ljudima starijima od pedeset godina ima mnogo energije, mudrosti i potencijala. Oni žele raditi, prenositi svoje znanje, biti mentori i iskoristiti svoja znanja i vještine.”

Rauch ima i nekoliko savjeta za sve koji prolaze kroz tranziciju. “Razgovarajte s prijateljima jer je to kroz što prolazite posve normalno. Ne uspoređujte se s drugima i dajte si vremena. Ono što čekate, svakako je vrijedno strpljenja.”

.

Aktivno starenje

Tjelovježba na kraju grada: Dubečke cure znaju da je u zdravom tijelu zdrav duh

Blagodati vježbanja do izražaja posebno dolaze u starijoj životnoj dobi kada nas tijelo sve manje sluša, a zdravstveni problemi uglavnom postaju dio svakodnevice. Spoj korisnog i zabavnog načina rješavanja tegoba niz godina mnoge polaznice prakticiraju u privatnoj fizikalnoj terapiji i rehabilitaciji Nataše Kos u zagrebačkom Dupcu.

Vlatka Koren

Objavljeno

|

Autor

U ležernoj opremi mala, no motivirana grupa žena, kako vole reći u najboljim godinama, kraj tjedna završava jutarnjim vježbanjem.

Gospođi Mariji je tek 80, na vježbe dolazi sad već 21 godinu. Spremna za novu dozu elana prije zagrijavanja otkriva nam dio svog zdravstvenog kartona. Iza nje je nekoliko operacija, jedna koljena i tri operacije kukova. Danas uspjeva kroz život i obaveze ići sa dva umjetna kuka. Bez pomno osmišljenih vježbi, koje joj kaže puno pomažu, jednostavno ne bi mogla svakodnevno funkcionirati. Dva puta tjedno obavezno dolazi u dvoranu, a kod kuće još dodatno radi neke vježbe koje grupa izvodi pod vodstvom i nadzorom fizioteraputkinja, vlasnice prakse Nataše Kos i Maje Prahin Hotko.


Veselo društvo za kavu i vježbanje

“Uz rekreaciju važno mi je i ovo druženje. Sve bi mi to falilo puno da ne dolazim svih ovih godina”, priča gospođa Marija koja je prema riječima glavne trenerice na njihovim susretima zadužena za naručivanje kave. Kako su kroz smijeh otkrile našem snimatelju, bude tu i višnjevca, ali tek nakon uspješno odvježbanog termina. Naravno, sve za bolju cirkulaciju, a usput i vedrije raspoloženje. Na ponudi smo zbog zadatka ipak zahvalili i ostavili je otvorenom za neki sljedeći put.

Naša novinarka Vlatka Koren i gospođa Marija (foto: Sandro Bura)

Daleko od žalopojki koje se mogu čuti među upola mlađom generacijom, zbog sve očitijih posljedica sjedilačkog načina rada i života, fizikalni trening ne propušta ni gospođa Franciska. Njoj je 81 godina, a redovno vježba posljednje tri godine.

“Problema naravno da ima u tim godinama i sve to dobro dođe. Ali bude super, ako je malo hodanja, pa tu malo vježbanja i razgibavanja. Naravno, i druženja. Kod kuće to ne bi bilo tako interesantno. Doma je to malo sim-tam, za pet minuta si gotov. A tu je ipak jedan sat vježbanja pa moraš. Koliko možeš”, priča Franciska prije nego je veselo društvo prionulo zagrijavanju i vježbama na prostirci.

Energijom pršti i njihova trenerica Nataša. Inače, ova neumorna volonterka Crvenoga križa, uvijek spremna angažirati zajednicu oko pomoći pojedincima u potrebi, pasionirana je rekreativka, od planinarenja do trčanja. Lani je s liste osobnih izazova odradila i rijetkima omiljeno novogodišnje kupanje u moru na zimskim temperaturama. Po struci fizioterapeutkinja Nataša se rado prisjetila kako je krenula s projektom vježbanja koje je osobito zanimljivo umirovljenicama.

Mama umirovljenica kao okidač ideje…

“Znači, krenuli smo prije nekih 20 godina. Mislim da mi je mama bila okidač za ideju. Jer gdje god je išla na fizikalne terapije svi su joj rekli neka ona samo vježba. Pa je mama tako doma nešto vježbala, mlatarala rukama, usput je kuhala ručak, ali shvatila sam da to nije to. Kad sam krenula u ovaj projekt, u koji se uključila i Udruga umirovljenika Dubec, okupile smo se u mjesnoj zajednici. Žene su vježbale na njihovim prostirkama s plaže, nosili smo štapove tamo i tako je krenulo”, govori vlasnica privatne fizikalne prakse.

Nataša Kos: Starenje donosi specifične tegobe (foto: Sandro Bura)

Neizbježan proces starenja u ženskoj populaciji kao i muškoj donosi niz tipičnih promjena stanja organizma, ali i neke specifične tegobe.

“Žene u pravilu imaju veliku problematiku i sa križima, sa kukovima, koljenima. Neke su čak nekoliko puta ‘promijenile’ koljeno. Obično sve te tegobe kreću u doba menopauze. Znači, s promjenama razine hormona i promjene na zglobovima, tako da im vježbe definitivno puno znače i pomažu u održavanju općeg zdravstvenog stanja”, objašnjava Nataša.  

Fokus na gipkosti područja zdjelice i leđa

Kao i svako drugo vježbanje, i ovo terapijsko ima svoje glavu i rep kroz pažljivo osmišljen plan i redoslijed izvođenja pokreta, dodaje. Prvo se radi zagrijavanje, radi aktiviranja kardiovaskularnog sustava i podizanja pulsa. Zatim slijede vježbe jačanja mišića. U ovoj grupi, čije su polaznice većinom u dobi 50 plus, naglasak je na mišićima zdjeličnog dna, stabilizatorima leđa, nakon čega se odrade ruke i noge, opseg pokreta. Na kraju aktivnosti slijedi relaksacija, a Nataša dodaje, vole malo poslušati i ptičice pa uz umirujuću instrumentalnu muziku odrade i vježbe disanja. Tako da im sat vremena vrlo brzo prođe u vježbanju i druženju.

U vođenju grupa u jutarnjem terminu dva puta tjedno izmjenjuje se s kolegicom Majom. I ona je također fizioterapeut. Evo što je izdvojila kao specifičnosti terapijskog treninga.

“Svako vježbanje u principu je drugačije. Naravno, vježbe su ciljane, ali nemamo neki poseban zadatak. Već sve ovisi o danu, kako se cure osjećaju. Obično prođemo vježbe koje uključuju cijelo tijelo. Znači, i vježbe jačanja, dosta vježbi istezanja. Ipak, ono što nikako ne preskačemo je taj trening mišića dna zdjelice, jer su polaznice u toj dobi kada ih većina ima neki problem inkontinencije. Tako da je taj dio već standard u rasporedu. A ostalo prilagođavamo po danu. Na kraju, kako smo čuli, radimo jedno vrijeme relaksacije, da se vježbačice malo opuste, predahnu i da spremno mogu u novi dan”, ističe Maja.

Gospođa Franciska: Lakše je u društvu (foto: Sandro Bura)

Većinom su na njihovim treninzima gospođe koje su friško otišle u mirovinu ili su već dugi niz godina umirovljenice.

Neke cure vježbaju dva deseljeća

“Neke cure su s nama kontinuirano već dvadeset godina u komadu. Jako su redovne i imaju puno, puno entuzijazma. Svaka od njih ima neki specifični problem, jer to je ta dob kada teško da ne postoji neki zdravstveni problem. Dosta njih je već prošlo neke veće operacije lokomotornog sustava. To su gospođe koje znaju imati recimo po dva umjetna kuka. Tako da ih mi tu pratimou terapiji”, navodi Maja.

“Svaka žena u grupi ima, recimo tako, i još svoj individualni tretman tijekom tih sat vremena vježbi. Puno je tu problema koji su i akutni. Tako primjerice, one često dožive slučajne nezgode, pa i padnu i polome nešto ili uganu. Pa su tu nekakve kronične tegobe, neki bolovi u zglobovima. U principu na to uvijek obraćamo pažnju i tome prilagođavamo vježbe, napominje trenerica.

Vježbačice, odnosno cure kako ih od milja s godinama druženja i aktivnosti nazivaju u dubečkoj dvorani, i same odrade dodatne vježbe.

“Već su toliko educirane kroz ove naše vježbe da u principu znaju način kako da si same pomognu ako ih nešto ‘ulovi’, kako one to znaju reći. Znači, ako ih ulovi rame ili križa, već znaju tu nekakvu prvu pomoć, vježbe istezanja, položajnu terapiju tako da si mogu same uskočiti i riješiti bol”, dodaje Maja.

Nema isprika – vježbanje može i doma online

Za one koje ipak preferiraju kućnu atmosferu, ili zbog baka-servisa, drugih obaveza ili jednostavno introvertiranosti nisu za grupno vježbanje, u ovoj kvartovskoj fizikalnoj praksi također imaju rješenje. Savjetuju im dolazak na sat, dva ili tri individualnih vježbi u kojima će svladati osnove rehabilitacijskih vježbi, neka općenita pravila koje mogu primjenjivati u svom domu. A novitet je od nedavno i njihov Youtube kanal.  

Žestoki dubečki ritam (foto: Sandro Bura)

Zanimljivo je pri tom da je do prije ove pandemije najmlađa vježbačica imala svega dva mjeseca, dok je najstarija polaznica bila gospođa od 82 godine.

“Tako da stvarno vježbamo kroz život, jer bavimo se i trudnicama, dolaze mame i bebe, naše drage umirovljenice… Inače, žene kao žene prednjače u ovom vježbanju. Nekako je muškarcima lakše otići u teretanu, dok još mogu ondje odlaziti. A kad trebaju ići na fizikalnu terapiju, onda je to za muški dio populacije već malo škakljivo”, prepričava Nataša iz dosadašnjeg iskustva.

Zbog aktualne epidemiološke situacije zlatna grupa vježbačica je nužno malobrojnija nego inače, u normalnim, zdravijim vremenima. I ovaj se privatni posao, slično mnogim drugima, poput primjerice ugostitelja i malih uslužnih obrta, zbog niza mjera prevencije zaraze COVID 19 morao prilagoditi. Tako su poznato okruženje i vježbanje u dvorani neko vrijeme zamijenili drugim lokacijama.

“S obzirom na situaciju u rujnu smo se snašli vježbajući u javnoj garaži obližnjeg supermarketa, što je ispalo posve OK. Držali smo se strogo epidemioloških mjera, kao i tijekom ljeta kad smo vježbali tu blizu na školskom igralištu. To je bilo odlično. No kako je krenulo opet pogoršanje epidemiološke situacije, u dvorani nas vježba svega nekoliko. Zato smo uveli i online vježbe na Youtube kanalu, tako da naše polaznice, a i sve druge koje su zainteresirane, mogu vježbati u svom domu. To su uglavnom vježbe koje su prilagođene osobama s problemima u lokomotornom sustavu”, pojašnjava Nataša Kos.

Starenje i kretanje

Aktivno starenje prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) je stalan proces tijekom starenja koji osigurava obavljanje svakodnevnih aktivnosti, u svrhu unaprjeđenja zdravlja, očuvanja funkcionalne sposobnosti, sigurnosti i sudjelovanja starijih osoba u zajednici u kojoj žive doprinoseći kvaliteti njihovog življenja. Aktivno zdravo starenje ne znači samo tjelesnu, psihičku i radnu aktivnost nego i sudjelovanje u društvenim, kulturnim, gospodarskim i drugim aktivnostima i poslovima zajednice u kojoj živi starija osoba te uključuje intergeneracijsku solidarnost. 

Kretanje čovjeka, pak, kroz čitavu je evoluciju bilo i ostalo neophodan uvjet njegovog biološkog opstanka. Brojna su istraživanja potvrdila važnost redovne fizičke aktivnosti u suvremeno “sjedilačko” doba. Dokazano je da fizičke vježbe imaju ulogu u jačanju mišićne mase, utječu na očuvanje koštane mase, kao i zadržavanje spretnosti i posljedično izbjegavanje padova i prijeloma. Aerobne aktivnosti kao biciklizam, plivanje, trčanje, jogging i hodanje, bez obzira na životnu dob, imaju niz pozitivnih efekata na psihosomatsko stanje čitavog organizma.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost nakladnika.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP