Prati nas

Mozaik

‘Volim razgovarati sa starijima. Evo i zašto’

Na odlasku sam pozdravila djeda, zagrlila ga i zaputila se prema liftu. No tad sam primijetila da me prati jedna žena u invalidskim kolicima. Okrenula sam se te i nju zagrlila, a ona je počela plakati. Nije željela da odem. Možda je mislila da sam netko drugi, možda nije bila ni svjesna što radi, no njezin me čin podsjetio da nitko ne voli biti sam.

Objavljeno

|

Tko je preživio ebolu?
Ilustracija (foto: BigStock)

Imaju li mladi i stari zajedničkih tema? Pretpostavljamo da ovisi o tome koga pitate. I dok bi stariji rado dobili detaljniji uvid u živote svoje djece ili unuka, mladi i nisu baš skloni provoditi sate u razgovorima s tetama, stričevima, bakama i djedovima. Ali ima i drugačijih primjera. Evo što je za portal The Odyssey Online tome rekla mlada blogerica Kelcie Fischer, inače studentica na York koledžu u Pennsylvaniji.

Mnogi studenti groze se pomisli da će za praznike morati razgovarati sa svojom obitelji jer uvijek ih dočeka pregršt pitanja: “Koje smjerove si upisao? Imaš li dečka/curu? Kako idu predavanja? Kako ispiti?” To su samo neki od primjera. No iako takav razgovor može biti zamoran, pa čak i pomalo neugodan, postoje razlozi radi kojih je razgovor sa starijima – bilo oni članovi obitelji ili ne – koristan pa čak i zabavan. Uostalom, ne zaboravite da za mnoge starije osobe razgovor s nekim predstavlja najbolji dio dana. Posjećujući svojeg djeda i baku u domu umirovljenika, naučila sam mnogo o starijim ljudima. Ondje sam upoznala mnoge ljude, većinom spremne za razgovor.


Jedan trenutak posebno me dirnuo. Na odlasku sam pozdravila djeda, zagrlila ga i zaputila se prema liftu. No tad sam primijetila da me prati jedna žena u invalidskim kolicima. Okrenula sam se te i nju zagrlila, a ona je počela plakati. Nije željela da odem. Možda je mislila da sam netko drugi, možda nije bila ni svjesna što radi, no njezin me čin podsjetio da nitko ne voli biti sam. Pogotovo kad se život približava svome kraju.

Stariji ljudi imaju mnogo više iskustva od mene. Svašta su proživjeli i mogu nam iz prve ruke prepričati događaje o kojima čitamo u povijesnim knjigama. To je kao da pored sebe imate živi djelić povijesti. Moja baka je odrasla u Njemačkoj tijekom Drugog svjetskog rata. Slušajući o njezinim iskustvima i mukama, bilo je nevjerojatno. Te su me priče naučile da budem zahvalna na onome što imam u životu i da cijenim svaki trenutak.

Još jedna važna stvar koju sam shvatila kroz ta druženja je da je život kratak i da brzo proleti te da se propušteni trenuci više ne mogu vratiti. Sve što na kraju ostaje su uspomene. Zbog toga je razgovor s ljudima čiji kraj se približava, pomalo nadrealno iskustvo. Ponekad ljudi mojih godina ne uviđaju koliko je život krhak. Društvo i vrijeme u kojem živimo često nas toliko opterećuju da ponekad zaboravimo živjeti.

Volim kad mi se ukaže prilika razgovarati s različitim ljudima, različitog porijekla. Pogotovo volim razgovore sa starijima jer oni su manje opterećeni od mnogih mlađih. Čitav su život proveli brinući o koječemu, a sada napokon imaju vremena živjeti kako bi željeli i s vremenskim odmakom sagledati svoj život. Volim slušati o iskustvima drugih ljudi, bila ona pozitivna ili negativna. A stariji imaju čitav život za ispričati.

.

Mozaik

Živcira vas što djeca stalno bulje u ekrane? Vi ste još gori!

Prema podacima Nielsena, američke tvrtke koja se bavi analizom tržišta, osobe koje imaju 65 ili više godina, dnevno provedu čak 10 sati konzumirajući sadržaj s televizije, tableta i mobitela.

Objavljeno

|

Mnogi roditelji, pa i bake i djedovi, konstantno zanovijetaju radi vremena kojeg današnja djeca provode pred raznim ekranima. Doista, istraživanja pokazuju da milenijalci pogledaju zaslon svog mobitela i do 150 puta dnevno, polovica se budi tijekom noći kako bi provjerili što ima na društvenim mrežama, a trećina zgrabi mobitel čim ujutro otvori oči. Pa ipak, kad se uračuna ukupno vrijeme provedeno pred ekranima, najnavučenije su – starije osobe.

Prema podacima Nielsena, američke tvrtke koja se bavi analizom tržišta, osobe koje imaju 65 ili više godina, dnevno provedu čak 10 sati konzumirajući sadržaj s televizije, tableta i mobitela. To je 12 posto više od osoba između 35 i 49 godina te 30 posto više od osoba između 18 do 34 godina starosti.


Većina tog vremena odnosi se na televiziju. Stariji Amerikanci koji su u mirovini, prosječno pred TV-om provedu sedam sati i 30 minuta dnevno, odnosno jednako koliko su provodili 2015. godine. Dodatna dva sata provedu gledajući u mobitele i tablete, što je povećanje od sedam puta u odnosu na razdoblje prije četiri godine.

U istome se razdoblju povećalo i vrijeme koje milenijalci provedu pred nekim ekranom i to od sat i 30 minuta do tri sata i 30 minuta, no to vrijeme najmanje se odnosi na televiziju koju mlenijalci zapravo najmanje gledaju. Kad se sve uzme u obzir, vrijeme provedeno pred ekranom se kod populacije od 18 do 34 godite povećalo tek za sa vremena u posljednje četiri godine, što je najmanje povećanje od svih ostalih dobnih skupina.

Što se pak tinejdžera tiče, oni pred ekranima dnevno provedu oko šest sati i 40 minuta, tek nešto više od dobne skupine između 18 i 34, no značajno manje od starijih generacija. Mladi doista puno vremena provedu skrolajući društvenim mrežama i ubijajući zombije u raznim video igrama, no ipak puno manje nego stariji provedu gledajući sapunice.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP