Prati nas

Mozaik

Drugi kut gledanja

Bez panike, starenje stanovništva je dobra stvar

Demografska katastrofa ili bijela kuga, česte su sintagme s kojima mediji opisuju negativnu demografiju, prvenstveno zbog opasnosti po ekonomiju i mirovinski sustav. I zbog toga je sve više ljudi zabrinuto zbog sve manjeg prirodnog prirasta. Pri tome zanemarujemo činjenicu da brzorastuće stanovništvo, sada je već sigurno, nepovratno ugrožava život na Zemlji. Sav život.

Objavljeno

|

Pogled s Dolca (foto: Siniša Bogdanić)

Generalno gledano, starenje stanovništva države ili Zemlje ne smatramo napretkom. Prvenstveno jer to za nacionalne ekonomije znači nestašicu radnika te da će veći broj umirovljenika dijeliti sve manji mirovinski fond, kao i to da će država sve više trošiti za zdravstvenu skrb i njegu sve većeg broja staraca. Ima li starenje stanovništva dobrih strana?

Analiza “Ageing Human Populations: Good for Us, Good for the Earth” objavljena stručnoj publikaciji Cell govori da možda i ne trebamo sve gledati tako crno i da razloga za strah – nema. Autori Frank Götmark, Philip Cafaro i Jane O’Sullivan tvrde da postoje brojne sociološke, ekonomske i okolišne dobrobiti starenja i smanjivanja stanovništva te da su troškovi koje ono nosi ekonomski održivi.


Demografska katastrofa ili bijela kuga, česte su sintagme s kojima mediji opisuju negativnu demografiju, prvenstveno zbog opasnosti po ekonomiju i mirovinski sustav. I zbog toga je sve više ljudi zabrinuto zbog sve manjeg prirodnog prirasta. Pri tome zanemarujemo činjenicu da brzorastuće stanovništvo, sada je već sigurno, nepovratno ugrožava život na Zemlji. Sav život.

Konkretno, samo 14 posto zemalja ima pad stanovništva, uključujući i Japan, Estoniju i Češku. UN pretpostavlja da će do kraja 2050. godine u ovoj skupini biti 32 posto zemalja. To je postignuće, smatraju autori ove analize, i ne treba se opisivati kao problem.

Mitovi o starenju stanovništva

Literatura i ranija istraživanja pak ne pokazuju da starenje stanovništva znači i nestašicu radnika. Štoviše, u bogatim državama starenje nije korelirano s brojem zaposlenih ili BDP-om. Nasuprot tomu, države s najmlađim stanovništvom, a što je posljedica velikog prirodnog prirasta, bilježe velike stope nezaposlenosti i stagnaciju prihoda. Građani društava koja se smanjuju žive bolje, bogatije, socijalno zbrinutije i ekološki osvještenije.

Zdravstveni troškovi rastu. Ali taj rast nije u očekivanim razmjerima. S porastom dugovječnosti, ljudi duže vrijeme ostaju aktivni i zdraviji. Zato mogu više pridonijeti društvu na plaćenim poslovima, ali i kao oni koji brinu o djeci, bolesnima, nemoćnima… Uz to, veće investiranje u preventivne zdravstvene programe i dijagnostiku dodatno se isplaćuje kroz manji trošak za zdravstvenu skrb u starosti.

Što se mirovinskih fondova tiče, autori se također suprotstavljaju dominantnim strahovima. Povećani trošak barem djelomično može se nadomjestiti ekonomskim dobrobitima sve manjeg stanovništva. Dodatno se problem može kompenzirati olakšavanjem umirovljenja u kasnijoj dobi te većim mirovinama za duži rad.

Pomlađivanje je uzaludno

Autorski trojac neprestane pokušaje da se staro stanovništvo „razrijedi“ kohortama mladih naziva svojevrsnom *Ponzijevom shemom koja može malo utjecati na starenje stanovništva ili gospodarske probleme. To, smatraju, produbljuje ekološke probleme, potpiruje socijalne krize kao što su nestašica stanova i prenapregnuto financiranje socijalnih usluga.

Socioekonomski i ekološki troškovi slobodnog nekontroliranog rasta stanovništva nadmašuju troškove starenja stanovništva. Stavimo li po strani ekološke dobrobiti od smanjivanja ljudske populacije, autori naglašavaju i druge prednosti smanjenog prirasta: Djeca iz malih obitelji, pokazala su istraživanja, financijski stoje bolje kad odrastu. Posljedica je to većeg roditeljskog investiranja u njih (primjerice, kroz bolje školovanje i veći razvoj osobnih potencijala). Uz to, stariji ljudi su manji potrošači od mladih. A to znači da i manje zagađuju Zemlju.

Najnovije izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama pokazuje da postavljene ciljeve oko globalnog zatopljivanja neće biti moguće ostvariti  u trenutnim uvjetima rapidnog rasta ljudske populacije na planetu. Opstanak Zemlje kakvu znamo ovisi o postizanju održivog broja ljudskih jedinki na njoj. Starenje stanovništva za Zemlju nije loša vijest. Dapače.

*Ponzijeva shema način je investicijske prijevare koju je tijekom dvadesetih godina 20. stoljeća u SAD-u uspješno koristio talijanski prevarant Charles A. Ponzi, po kome je kasnije dobila i ime.

.

Mozaik

Što god da pisalo, garancija vam vrijedi dvije godine!

‘Često imamo situacije da se potrošače zavarava vezano za trajanje jamstva. Kad se kaže da imaju jamstvo od samo godinu dana, to nije točno jer zakonski vrijedi rok od dvije godine za reklamaciju bilo kojeg uređaja.’

Objavljeno

|

“Taman je istekla garancija i mašina se pokvarila. Evo, pet godina i par mjeseci je prošlo otkako smo je kupili. Majstor je rekao da je crkla elektronika i da se to ne popravlja. Sad kupujemo novu. Ma dobro smo i prošli. Evo susjedu krepala nakon tri godine. U redu, njegova je još bila pod garancijom, ali ipak. Problem je to i nepotrebna komplikacija. A prije – prije si kupio mašinu i imao si je čitav život. Danas mi se čini da su stvari baš tako dizajnirane da se pokvare kad istekne garancija”, govori Branko Šimić (68) umirovljeni grafičar iz Zagreba.

Vjerujemo da su se mnogi susreli s ovakvim problemom, iako nije do kraja jasno radi li se samo o dojmu ili su današnji uređaju doista tako “programirani” da se pokvare taman kad istekne jamstvo. Bilo kako bilo, Europski parlament usvojio je Izvješće o produljenju trajanja uređaja kojim se zabranilo programirano kvarenje, ugradnja vitalnih dijelova koji se nakon kvara više ne mogu zamijeniti, a usvojen je i prijedlog o većoj dostupnost rezervnih dijelova i uvođenja minimalnog trajanja električnih aparata.


No bez obzira na akcije Europskog parlamenta, i u okviru već postojećih propisa, prava potrošača su u nekim slučajevima veća – samo što to mnogi kupci ne znaju. Da – opet se radi o malim slovima na ugovorima i jamstvenim listovima koji, barem u ovom slučaju, nezadovoljnom potrošaču idu na ruku.

Porazgovarali smo s Dunjom Maletić, pravnom savjetnicom iz područja zaštite potrošača koja nam je otkrila neke od dobro čuvanih tajni koje bi kupci morali znati.

Dunja Maletić (foto: privatni album)

“Često imamo situacije da se potrošače zavarava vezano za trajanje jamstva. Kad se kaže da imaju jamstvo od samo godinu dana, to nije točno jer zakonski vrijedi rok od dvije godine za reklamaciju bilo kojeg uređaja da se ostvari pravo na besplatni popravak ili zamjenu uređaja. Znači, to je prvo: zavarava se kupce vezano uz duljinu trajanja roka za reklamaciju”, otkriva nam Maletić.

Važno je znati i da, barem u prvo vrijeme, imate pravo birate želite li pokvareni uređaj popravljati ili uzeti novi. “Drugo je – i to potrošači trebaju znati – ako kupe uređaj i u prvih šest mjeseci dođe do kvara, oni imaju pravo predati u tih prvih šest mjeseci uređaj na servis da bi se ustanovilo postojanje kvara, ali u prvih šest mjeseci mogu birati žele li popravak ili novi uređaj. Nakon protoka tih šest mjeseci, ide se na popravak, ali unutar tih šest mjeseci kupac bira hoće li popravak ili zamjenu. Ako je popravak nemoguć, onda ide zamjena. To vrijedi općenito za sve električne uređaje koje je kupila fizička osoba. Dakle, ne ako je kupljen preko firme ili obrta već ako ga je kupila fizička osoba.”

Otpremanje uređaja na servis također je zadaća trgovca, nastavlja Maletić: “Treba naglasiti još jedan detalj kojeg potrošači često nisu svjesni. Oni ne moraju uređaj slati na servis o svom trošku, nego je trgovac kod kojeg je uređaj kupljen dužan poslati uređaj na servis i vratiti ga nazad potrošaču. Hoće li za to vrijeme potrošač dobiti zamjenski uređaj nije regulirano zakonima i propisima već to ovisi o dobroj volji trgovca. Treba naglasiti i da mnogi trgovci kažu da uređaj može biti na servisu 45 dana, no to ne propisuje ni jedan zakon već smatramo da bi razumni rok za popravak trebao biti mnogo kraći. Tako da kad netko kaže potrošaču da je rok 45 dana, ovaj mora znati da to nije tako propisano već da se radi o subjektivnom tumačenju.”

Oko nekih rokova ipak valja biti oprezan, kaže Maletić: “Kad se neki uređaj, recimo mobitel ili tablet, kupi u poslovnici, trgovac nije dužan odobriti zamjenu u roku od 14 dana ako taj uređaj nema nedostatka. To je također korisno znati. Znači, za uređaje kupljene u poslovnici ne vrijedi onaj rok od 14 dana kao kod ugovora sklopljenih na daljinu, preko telefona ili interneta.”

Za kraj, Maletić savjetuje koji je najbolji način za upućivanje prigovora: “Jedini ispravni način je pisani način. Dakle, prigovor trgovcu se uvijek mora uputiti pisanim putem – e-mailom ili regularnom poštom – kako bi postojao pisani trag o reklamaciji, ali i zbog još jedne važne stvari. Naime, na pisani prigovor je trgovac dužan odgovoriti u roku od 15 dana, dok se u razgovoru osobno u poslovnici ili preko telefonom stvari mogu unedogled odugovlačiti. Znači, prigovor uvijek treba upućivati pisanim putem.”

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP