Prati nas

Aktivno starenje

Veliki rođendan

Da sam bar ovih deset stvari znao prije pedesete

Kako se životni vijek produljuje, mnogi od nas su kad napune pedeset godina tek na polovici svoga puta. Pa zašto onda mnogi osjećaju da su najbolje godine već iaz njih? To doista nije tako i pedeseti je rođendan idealno vrijeme za novi početak.

Objavljeno

|

Kako biti sretan?
foto: BigStock

“Kad sam slavio 40. rođendan, netko mi je dao uokvirenu sliku na kojoj je pisalo: ‘Ako nisi odrastao do četrdesete, ni me moraš'”, piše za Business Insider novinar Bob Curley. “Nedavno sam dobio sličnu sliku, samo za pedeseti rođendan. Ipak mislim da je taj savjet pogrešan. Naravno da svi želimo zadržati dječju zaigranost, no postoji i puno ‘stvari za odrasle’ koje sam u međuvremenu naučio, a koje je vrijedno spomenuti.”

1. Još nisi star

S 40 sam se osjećao dobro i poletno, no datum na kalendaru me podsjećao da je mladost prošla. Jedno desetljeće kasnije, znam da si onoliko star koliko se osjećaš starim, iako je starenje neizbježan proces. U četrdesetima ćeš bez ikakve sumnje početi izgledati starije, no ako si aktivan i jedeš zdravo, moći ćeš sve ono što si mogao i u tridesetima.



2. Ne moraš se odreći sporta

Skoro čitav život bavim se sportom i još uvijek zaigram nogomet, rukomet, hokej – iako mi je pedeset. U redu, radi se o posve amaterskom bavljenju sportom, ali ipak me nerviraju pitanja ljudi o tome kad ću prestati. A to traje već neko vrijeme. Moj je savjet da se nikad ne prestanete kretati, pa čak i ako morate malo smanjiti svoja očekivanja i usporiti ritam.

3. Ljudi tvojih godina će početi umirati

Vjerojatnost da će netko umrijeti, naglo se povećava nakon četrdesete. Smrt je uvijek šokantna, a posebno kad ljudi s kojima si išao u školu počnu umirati od tipičnih staračkih bolesti poput problema sa srcem i dijabetesa.

4. Kad djeca odu od kuće, to je istovremeno blagoslov i prokletstvo

Kad djeca odsele od kuće, to može biti dosta traumatično. No prazna kuća ima i svojih prednosti. Mnogi parovi će uživati u činjenici da su konačno ponovno sami doma. Iskoristite to vrijeme da se podsjetite da niste samo mama i tata. Više nećete raditi sve ono što ste radili dok su djeca bila doma, no možda ćete početi uživati u nekim aktivnostima koje ste dosad morali izbjegavati. Uglavnom, pred vama su još desetljeća sreće.

5. Doista više ne možete partijati onako kako ste navikli

Postoji ona jedna duhovita izreka: ‘Kad ste u dvadesetima, pokušavate se ubaciti na zabavu, no kad vam je 40, pokušavate se iskrasti sa zabave.’ Kad kasnije u životu pijete alkohol, mamurluci su gori. Za to možete komotno okriviti biologiju: Nakon 40., vaša jetra prestane biti toliko učinkovita koliko je bila zbog čega teže procesuira alkohol i tolerancija prema njemu se smanjuje. Vaše tijelo zadržava više vode, radi čega su i mamurluci gori.

6.       Manje i jednostavnije je bolje

Jedna od najvećih promjena koju sam napravio u četrdesetima je da sam prodao svoju veliku kuću s bazenom i kupio manju na jezeru. Prostora mi ne nedostaje, a imam značajno manje posla oko čišćenja i pospremanja. Također, za razliku od bazena, s jezerom nema nikakvog posla. Pojednostavljivanje života je ono čime bi se svatko trebao baviti u četrdesetima i pedesetima.

7. Nema nikakve potrebe zamarati se mišljenjima idiota

Jedna od najvažnijih stvari koju sam shvatio je da u životu ima relativno malo ljudi koji me doista vole i kojima je stalo do mene. Ti su ljudi apsolutno nezamjenjivi. S druge strane, negativni ljudi samo će ti štetiti, kako u privatnom, tako i u profesionalnom životu. Dio odrastanja je i shvaćanje kako se odnositi prema takvim ljudima i ne dozvoliti da ti posisaju svu energiju.

8. Učini nešto za sebe sada, a ne kad odeš u mirovinu

Svi smo čuli priče o ljudima koji su naporno radili čitav život i onda umrli čim su došli u penziju. Previše ljudi u četrdesetima misli da su najbolje godine iza njih. I ja sam bio takav. No to je obična laž. U četrdesetima sam se počeo penjati po stijenama, napustio naporan posao odvjetnika i diplomirao psihologiju. Prava je istina da nikada nismo prestari da naučimo i započnemo nešto novo.

9. Više brinite o bliskim ljudima

Proveo sam desetljeća birajući i radeći stvari koje ni meni ni mojoj obitelji nisu donosile nikakvu korist, veća zato da udovoljim drugim, iskreno manje važnim, ljudima u životu. No to je krivo. Trebalo mi je pedeset godina da shvatim da sam obavezan udovoljavati samo meni najbližima.

10. Zahvalnost je potrebna i stvarna

Ako živiš kako treba, onda tijekom života stalno učiš. Neka od tih znanja dolaze preko grešaka koje radiš i gubitaka koje pretrpiš kao roditelj, dijete, supružnik ili prijatelj. No ako ti se posreći, naučit ćeš kako biti zahvalan za sve ono što imaš. Ja sam pravu mudrost stekao tek u pedesetoj, no da sam neke stvari znao ranije, mogao sam izbjeći mnogo boli.

.

Aktivno starenje

‘Za 80. rođendan darovala sam si – tetovažu!’

Ova tetovaža je dar koji sam sama sebi poklonila za 80. rođendan. Namjeravam tu novu tetovažu iskoristiti u razgovorima o toma kako su žene u osamdesetim godinama tretirane i kako se na njih gleda. Brine me to što mnoge žene mojih godina skrivaju svoju dob. Zašto misle da moraju sakriti taj podatak? I zašto misle da moraju skrivati i mijenjati kako izgledaju? Što to zapravo govori o nama?

Objavljeno

|

Gdje se tetovirati?

Elaine Soloway nagrađivana je autorica blogova i kazališnih predstava koje je producirala zajedno s kćerima. Nedavno je proslavila 80. rođendan i tom si je prilikom darovala – tetovažu. Evo što o tome kaže:

“Graciela spokojno sjedi na mom desnom ramenu. To je tetovaža morskog konjica veličine dlana. Ima prelijepe oči s dugačkim trepavicama, dugačak ružičasti rep i krunu. Tri puta dnevno pažljivo perem svoju novu tetovažu antibakterijskim sapunom i sušim ručnikom. Vrlo sam pažljiva prilikom tog procesa, baš kao nova mama koja njeguje svoje dijete.



Ova tetovaža je dar koji sam sama sebi poklonila za 80. rođendan. To je također podsjetnik na dar koji sam sama sebi poklonila prošle godine kad sam napokon naučila plivati.

Netko bi mogao pomisliti da sam umjesto na tetoviranje trebala odvesti svoje naborano lice estetskom kirurgu, no nakon jednog propalog braka i drugog koji je završio smrću supruga, odlučila sam da to ipak nije za mene. Sretna sam sama i ne zanimaju me nove veze. Nikad nisam zavidjela prijateljicama koje su bile na faceliftingu i tretmanu protiv bora. To je njihova stvar. Meni se činilo nepotrebnim dobrovoljno odlaziti u bolnicu. Ja kod doktora idem samo u prijekoj nuždi.

Graciela je moja druga tetovaža. Prvu sam napravila kad mi je bilo 60 godina i ona je moja posveta dvjema kćerima. Na lijevoj nadlaktici imam srce, glazbene note i imena svojih kćeri Faith i Jill. Mnogi su me čudno gledali kad sam se prvi put odlučila tetovirati. Iako sam uvijek gajila stav ‘baš me briga što ljudi misle’, sad imam spremne još neke odgovore u slučaju da netko odluči zabadati nos.

Sa svojih tek nešto više od 1,50 centimetara lako se izgubim u gužvi. A kad i nisam skrivena, moja veličina u kombinaciji s mojim godinama često izazove komentare poput: ‘Joj, baš ste slatki!’ I dok su oni koji mi to govore uvjereni da mi daju kompliment, ja čujem nešto posve drugo. Te me riječi još više umanjuju. Kao da sam nekakva mala životinjica, mačkica ili psić. A ja sam zapravo pametna, sposobna i samostalna žena.

Zato sam odlučila da sada, sa svojih 80 godina, napravim novu tetovažu kojom neću slaviti svoje divne kćeri, već sebe. Namjeravam tu novu tetovažu iskoristiti u razgovorima o toma kako su žene u osamdesetim godinama tretirane i kako se na njih gleda. Brine me to što mnoge žene mojih godina skrivaju svoju dob. Zašto misle da moraju sakriti taj podatak? I zašto misle da moraju skrivati i mijenjati kako izgledaju? Što to zapravo govori o nama? Zašto se imaju potrebu mijenjati umjesto da budu ponosne na to što jesu?

Naravno, razumijem da će u mnogim slučajevima mlađe osobe imati prednost, no umjesto da se prilagođavamo stereotipima, zašto ih jednostavno ne bismo razbili?

Možda moja nova tetovaža pomaže otkriti pravu priču o mom životu. Kad me pitaju što ta slika znači, ja im objasnim da znači da nikad nije kasno za ostvariti ciljeve. Mislim da je to ključna poruka za sve starije ljude. Vidite, plivanje je bila moja dugogodišnja želja. I naučila sam plivati. Također, naučila sam nešto španjolskog i naučila svirati omiljenu pjesmu na klaviru. Priznajem da mi ne ide najbolje, ali u ovom sam slučaju zadovoljna s osrednjim. Nikad se neću natjecati na olimpijskim igrama za starije, ali plivati znam. Neću nikada pisati poeziju na španjolskom, ali mogu voditi jednostavan razgovor. Nikad neću imati solistički koncert, ali najdražu pjesmu znam odsvirati.

Ono što je najvažnije je to da me moj bazen, moj klavir i moji prijatelji govornici španjolskog prihvaćaju onakvom kakva jesam – stara, naborana, sjedokosa, tetovirana i – sretna!”

Nastavi čitati