Prati nas

Aktivno starenje

Veliki rođendan

Da sam bar ovih deset stvari znao prije pedesete

Kako se životni vijek produljuje, mnogi od nas su kad napune pedeset godina tek na polovici svoga puta. Pa zašto onda mnogi osjećaju da su najbolje godine već iaz njih? To doista nije tako i pedeseti je rođendan idealno vrijeme za novi početak.

Objavljeno

|

Kako biti sretan?
foto: BigStock

“Kad sam slavio 40. rođendan, netko mi je dao uokvirenu sliku na kojoj je pisalo: ‘Ako nisi odrastao do četrdesete, ni me moraš'”, piše za Business Insider novinar Bob Curley. “Nedavno sam dobio sličnu sliku, samo za pedeseti rođendan. Ipak mislim da je taj savjet pogrešan. Naravno da svi želimo zadržati dječju zaigranost, no postoji i puno ‘stvari za odrasle’ koje sam u međuvremenu naučio, a koje je vrijedno spomenuti.”

1. Još nisi star

S 40 sam se osjećao dobro i poletno, no datum na kalendaru me podsjećao da je mladost prošla. Jedno desetljeće kasnije, znam da si onoliko star koliko se osjećaš starim, iako je starenje neizbježan proces. U četrdesetima ćeš bez ikakve sumnje početi izgledati starije, no ako si aktivan i jedeš zdravo, moći ćeš sve ono što si mogao i u tridesetima.


2. Ne moraš se odreći sporta

Skoro čitav život bavim se sportom i još uvijek zaigram nogomet, rukomet, hokej – iako mi je pedeset. U redu, radi se o posve amaterskom bavljenju sportom, ali ipak me nerviraju pitanja ljudi o tome kad ću prestati. A to traje već neko vrijeme. Moj je savjet da se nikad ne prestanete kretati, pa čak i ako morate malo smanjiti svoja očekivanja i usporiti ritam.

3. Ljudi tvojih godina će početi umirati

Vjerojatnost da će netko umrijeti, naglo se povećava nakon četrdesete. Smrt je uvijek šokantna, a posebno kad ljudi s kojima si išao u školu počnu umirati od tipičnih staračkih bolesti poput problema sa srcem i dijabetesa.

4. Kad djeca odu od kuće, to je istovremeno blagoslov i prokletstvo

Kad djeca odsele od kuće, to može biti dosta traumatično. No prazna kuća ima i svojih prednosti. Mnogi parovi će uživati u činjenici da su konačno ponovno sami doma. Iskoristite to vrijeme da se podsjetite da niste samo mama i tata. Više nećete raditi sve ono što ste radili dok su djeca bila doma, no možda ćete početi uživati u nekim aktivnostima koje ste dosad morali izbjegavati. Uglavnom, pred vama su još desetljeća sreće.

5. Doista više ne možete partijati onako kako ste navikli

Postoji ona jedna duhovita izreka: ‘Kad ste u dvadesetima, pokušavate se ubaciti na zabavu, no kad vam je 40, pokušavate se iskrasti sa zabave.’ Kad kasnije u životu pijete alkohol, mamurluci su gori. Za to možete komotno okriviti biologiju: Nakon 40., vaša jetra prestane biti toliko učinkovita koliko je bila zbog čega teže procesuira alkohol i tolerancija prema njemu se smanjuje. Vaše tijelo zadržava više vode, radi čega su i mamurluci gori.

6.       Manje i jednostavnije je bolje

Jedna od najvećih promjena koju sam napravio u četrdesetima je da sam prodao svoju veliku kuću s bazenom i kupio manju na jezeru. Prostora mi ne nedostaje, a imam značajno manje posla oko čišćenja i pospremanja. Također, za razliku od bazena, s jezerom nema nikakvog posla. Pojednostavljivanje života je ono čime bi se svatko trebao baviti u četrdesetima i pedesetima.

7. Nema nikakve potrebe zamarati se mišljenjima idiota

Jedna od najvažnijih stvari koju sam shvatio je da u životu ima relativno malo ljudi koji me doista vole i kojima je stalo do mene. Ti su ljudi apsolutno nezamjenjivi. S druge strane, negativni ljudi samo će ti štetiti, kako u privatnom, tako i u profesionalnom životu. Dio odrastanja je i shvaćanje kako se odnositi prema takvim ljudima i ne dozvoliti da ti posisaju svu energiju.

8. Učini nešto za sebe sada, a ne kad odeš u mirovinu

Svi smo čuli priče o ljudima koji su naporno radili čitav život i onda umrli čim su došli u penziju. Previše ljudi u četrdesetima misli da su najbolje godine iza njih. I ja sam bio takav. No to je obična laž. U četrdesetima sam se počeo penjati po stijenama, napustio naporan posao odvjetnika i diplomirao psihologiju. Prava je istina da nikada nismo prestari da naučimo i započnemo nešto novo.

9. Više brinite o bliskim ljudima

Proveo sam desetljeća birajući i radeći stvari koje ni meni ni mojoj obitelji nisu donosile nikakvu korist, veća zato da udovoljim drugim, iskreno manje važnim, ljudima u životu. No to je krivo. Trebalo mi je pedeset godina da shvatim da sam obavezan udovoljavati samo meni najbližima.

10. Zahvalnost je potrebna i stvarna

Ako živiš kako treba, onda tijekom života stalno učiš. Neka od tih znanja dolaze preko grešaka koje radiš i gubitaka koje pretrpiš kao roditelj, dijete, supružnik ili prijatelj. No ako ti se posreći, naučit ćeš kako biti zahvalan za sve ono što imaš. Ja sam pravu mudrost stekao tek u pedesetoj, no da sam neke stvari znao ranije, mogao sam izbjeći mnogo boli.

.

Aktivno starenje

Gerontologija – profesija budućnosti?

Osim temeljnih sadržaja kolegija o starosti i starenju, tu su i pedagoške i psihološke pretpostavke odgojnog, obrazovnog, socijalnog i kulturnog djelovanja u starijem životnom periodu.

Objavljeno

|

Kredititi za stare?

Stanovništvo rapidno stari. I to ne samo kod nas. Taj je problem izražen u gotovo svim zemljama Europe i mnogim zemljama svijeta, pa stoga ne čudi što se sve češće može čuti mišljenje da je gerontolog profesija budućnosti.

Razmatrajući problematiku sve više izraženog društvenog problema u svezi starenja populacije te neminovne potrebe senzibiliziranja mladih za potrebe osoba starije životne dobi, profesorice dr.sc. Jasminka Zloković i dr.sc. Anita Zovko govore o svojim iskustvima i izazovima s kojima su se susrele pri implementaciji za sada jedinstvenog visokoškolskog kolegija Pedagogija treće životne dobi i najnovijeg Gerontologija u sveučilišni studijski program Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Rijeci, Sveučilište u Rijeci.


Kad je i gdje pokrenut kolegij gerontologije?

Promičući značaj socijalne vrijednosti starijih osoba u obitelji i u društvu kao “Zlatnog životnog doba” a ne “nepotrebnog troška” sinergijom koju imamo uvodeći i do sada nekoliko temeljnih kolegija na studiju pedagogije, odlučile smo se za jedan novi i značajan iskorak i kreirale jedinstveni sveučilišni nastavni kolegij Pedagogija treće životne dobi koji je osmišljen kao jednosemestralni izborni kolegij namijenjen studentima jednopredmetnog i dvopredmetnog studija pedagogije, Sveučilišta u Rijeci, Filozofski fakultet, Odsjek za pedagogiju.

Kolegij je uveden akademske 2014/2015. godine. Dakle, sada već imamo lijepo višegodišnje iskustvo i dragocjene vrhunski pozitivne povratne informacije studenata na temelju kojih smo kolegij redizajnirali u kolegij Gerontologija koji službeno otpočinje sljedeće akademske 2020/2021. godine. Za sada isto kao izborni međutim imamo i ambicioznije planove što su naši student zaslužili.

Kako ste Vi i kolegica došle na tu ideju? Što Vas je potaknulo na to?

Službeni pokazatelji o sve starijem stanovništvu u svakom civiliziranom i humanom društvu otvaraju ključno pitanje s obzirom na njihov trenutni obiteljski i društveni status – Je su li nama starije osobe socijalni kapital ili nepotreban trošak?

U našem društvu uočava se kontinuirana pojava marginaliziranja značaja starijih osoba u obitelji i socijalnoj sredini. Gotovo je postalo opće prihvaćeno pravilo da su starije osobe društvu i gospodarstvu “teško rješiv problem” što je razvidno u kontinuiranim socijalnim porukama– kako su i zaposlenima i kreatorima socijalne politike starije osobe teret, budući im moramo osigurati zdravstvene usluge, mirovine.

Zar starije osobe nisu tijekom čitavog svojeg života mlađima osigurale životni start, zar stariji nisu imali i nemaju značajne doprinose društvu i svijetu u kojem živimo? Ovakvim stavom prije svega mladima se poručuje da su jedina i najvažnija društvena skupina, dok je starost nepotreban teret kojeg se ne možemo riješiti. K tome čini se neke i zabrinjava činjenica da se njihova životna dob sve više produžava. Brojne mogućnosti kako nekadašnjeg tako i mogućeg sadašnjeg doprinosa starijih društvu sustavno se zanemaruje.

I unutar nekih obitelji starije članove često se marginalizira, «nepotrebno» su opterećenje i kao da nam bez naše želje zauzimaju životni prostor (?). Unatoč svijetlim primjerima pokazuju se neželjeni odnosi i nerazumijevanje starih, pa gotovo i ponižavanje starosti kao važnog životnog razdobolja (stari su dementni, beskorisni, dosadni, nametljivi, stari su kao i mala djeca, oni su potrošeni..i druge pogrde prema starijim osobama).

Ageizam je postao vrijednosni kriterij. Primjerice, čak i vrhunskim akademskim građanima, vrhunskim liječnicima ili drugim potencijalno životno snažnim građanima određuje se dobna granica sudjelovanja u nekim (životnim i profesionalnim) aktivnostima ili projektima. Dobna granica mogućeg aktivnog participiranja u svojoj okolini postaje alfa i omega kriterij. Ovo između ostalog otvara i pitanja diskriminacije i dobne segregacije i eksplicite negiranja moguće snage starijih osoba i njihov razvojni doprinos društvu. Pri ovome ne mislimo na potrebu produžavanja radnog vijeka.

Obitelj bi trebala biti za sve njezine članove mjesto ljubavi, emocionalne topline, bezuvjetne međusobne podrške i brige. Nažalost za mnoge vulnerabilne skupine kao što su to starije osobe, to nije stvarnost. Odrasla djeca prema ostarjelom roditelju nerijetko pokazuju nerazumijevanje, netrpeljivost, važni su im samo onoliko koliko stariji može zadovoljiti ekonomske ili druge vrste potreba ostatka obitelji. Nakon toga, postaju bezuvjetni teret kojeg se rješavaju uglavnom institucionalno iako su mentalno, tjelesno i ekonomski bili neovisni. Tako u domovima za starije osobe nalazimo ljude koji su zdravi, nisu ovisni o tuđoj pomoći, ali su ekonomski osiromašeni zadovoljavajući potrebe mlađeg dijela obitelji i jasno im je dano do znanja da nisu poželjni. Ovo su neki odista tužni primjeri. Postoje i neki obiteljski i društveni stereotipi da su starije osobe, djedovi i bake, nepoželjni u sudjelovanju u odgoju djece. Oni su ti koji nam urušavaju odgojna pravila, koji su unuke razmazili, koji su isto djeca kao i njihovi unuci, dementni, naporni i sl. Sva relevantna istraživanja govore o neospornom značaju baka i djedova u odgoju djece, o njihovom velikom doprinosu u poticanju socijalnog, emocionalnog i kognitivnog razvoja. Konačno na skali stresa, gubitak bake i djeda činjenicom smrti, nalazi se odmah uz smrt roditelja.

Je li ovo jedini kolegij gerontologije u Hrvatskoj? Prema Vašim saznanjima, kakva je situacija na fakultetima u drugim zemljama? Možete li neku zemlju izdvojiti kao posebno pozitivan primjer?

Za sada ovo je na studijima Pedagogije i nastavničkim usmjerenjima u Republici Hrvatskoj jedinstven kolegij. Drugačije strukturiran i sa drugih stručnih i komeptencijskih polazišta nalazimo ga na zdravstvenim studijima, primjerice u Rijeci; studiju medicine te socijalnog rada. Međutim o posebnosti sadržaja i kompetencija koje se stječu, kao i načina izvođenja kolegija govori činjenica da se ovaj isti kolegij u sadašnjem nazivu Pedagogija treže životne dobi izvodi isto kao izborni kolegij na Zdravstvenim studijima u Rijeci, Zdravstvenim studijima u Varaždinu. Posjećenost kolegija nas je ugodno iznenadila. Bolje reći, posebno razveselila, jer proširivanje informacije na druge sastavnice Sveučilišta u Rijeci i na druga Sveučilišta u RH već samo za sebe nešto govori o kolegiju oi odnosu prema studentima.

Što se tiče drugih zemalja nalazimo svijetle primjere u susjednoj Sloveniji, primjerice Sveučilište u Mariboru, potom u Austriji, Beču gdje su krenuli čak sa konkretnim studijem za starije osobe koji vrlo jasno pokazuje značaj i respekt prema starijima. Neki koraci postoje i u nas primjerice Sveučilište 3 životne dobi, na Filozofskom fakultetu sa doduše drugačijim ciljem, organizacijom i ishodima, ali isto tako vrijednim naporima «pionirske» senzibilizacije i brige za starije osobe.

O čemu se uči na kolegiju Pedagogija treće životne dobi odnosno u u sljedećoj studentskoj generaciji – kolegij gerontologije? Za koje će poslove studenti biti osposobljeni nakon ovog kolegija?

Osim temeljnih sadržaja kolegija o starosti i starenju, tu su i pedagoške i psihološke pretpostavke odgojnog, obrazovnog, socijalnog i kulturnog djelovanja u starijem životnom periodu; društvene i kulturne pretpostavke pozitivnih odnosa prema starijima; suvremeno poimanje starosti i starenja – socijalni, kulturni, odgojno-obrazovni obiteljski kontekst; starenje i društvo; znanost o starosti i starenju; teorije o starosti i starenju); položaj starijih osoba u obitelji (međugeneracijski odnosi u obitelji-odnosi odrasle djece prema roditeljima; odnosi unuka, djedova i baka; međusobni odnos starijih partnera; odnos i briga odraslih prema starijim osobama u obitelji; međugeneracijska suradnja; stereotipi o starosti i starenju; percepcija starenja i medijsko-društvena slika o starima); naglasak je ovog kolegija i na konceptu cjeloživotnog učenja u starijoj dobi (važnost učenja u starijoj dobi; aktivno starenje i učenje; gerontopedagogija kao pedagoška disciplina; teorijsko-metodološki aspekti istraživanja starosti i starenja; posebnosti istraživačkog pristupa istraživanja starosti, starenja i učenja u trećoj životnoj dobi; kvalitativne i kvantitativne istraživačke metode); Kvaliteta života starijih osoba, Institucionalna briga o starijim osobama; Domovi za starije i nemoćne osobe; Gerontološki centri; Palijativna skrb; Smrt i gubitak starijih članova obitelji; Nasilje nad starijim osobama u obitelji i institucijama skrbi); Pedagoško savjetovanje (educiranje i senzibiliziranje djece i mladih za osobe treće životne dobi; specifičnosti i ciljevi savjetodavnog rada; teorije i modeli; mogućnosti i ograničenja savjetodavnog rada; konfliktne situacije i načini rješavanja; pedagoško obrazovanje i cjeloživotno učenje)

Kakve su reakcije studenata? Zašto se odlučuju za ovaj kolegij?

Spomenule smo, službene studentske evaluacije koje se provode u sklopu praćenja i unaprijeđivanja kvalitete visikoškolske nastave evaluacije su vrhunske. Student ii u našim internim evaluacijama i neposrednoj komunikaciji pokazuju oduševljenje sadržajem i načinom izvođenja kolegija. Znate, za sada su i rijetki suradnički odnosi kolega koji će istovremno i u timskom radu izvoditi kolegij. Ovo je jedna od novena, ali ne jedina. Primjenjujemo osim pažljivo biranih sadržaja kolegija i inovativne nastavne metode primjerene visokoškolskom obrazovanju, primjerice u nas za sada malo korištenu metodu učenja u zajednici. Pozitivne refleksije kako studenata pedagogije tako i starijih osoba koje su u trogodišnjem periodu aktivno bile uključene u realizaciju kolegija ukazuju na različitost pedagoško-andragoških mogućnosti i optimističnost u podizanju kvalitete života i humanijih odnosa prema starijim osobama.

Studenti su mladi ljudi koji će kao pedagozi i profesori odgajati druge mlade i poučiti ih vrijednosti svake osobe bez obzira na životnu dob ili bilo koje moguće segregacijske i diskriminacijske pristupe čovjeku. Glavni cilj je poučiti ih i senzibilizirati za poštivanje potreba i značaja starijih, te da steknu temeljne komeptencije za rad sa starijim osobama u domeni za koje ove mlade ljude odgajamo i obrazujemo. Ovo su neki temeljni razlozi odluke zašto odabrati ovaj kolegij. Posebno smo sretne zbog ovog, jer nam daje optimističko vjerovanje da starije osobe imaju perspektivu kao naše socijalno bogatstvo a ne nepotreban trošak. Barem mi vjerujemo u takvu perspektivu.

Može li se reći da je gerentologija profesija budućnosti s obzirom na starenje stanovništva i sve veći broj osoba treće životne dobi?

Vjerojatno jest. Pitanje starenja, starosti i starijih osoba u društvu i obitelji zaslužuje profesionalni pristup na svim razinama – zdravstva, odgoja i obrazovanja, socijalne skrbi, lokalne zajednice……

Starije osobe dugo se smatralo teretom društvu i posebno ekonomiji. Mislite li da je to još uvijek tako ili se stav društva prema starijima pomalo mijenja? 

I danas se u neprimjerenom broju slučajeva društvo prema starijim osobama odnosi kao prema nepotrebnom teretu. To je nažalost činjenica a ne osobna impresija. Točno je da pomaka na bolje ima ali oni su za sada samo uočljivi preko nekih segmenata života na lokalnoj razini. Dakle, što je lokalna sredina osvještenija za ovaj problem, senzibilizranija, i ekonomski stabilnija to je i odnos prema starijima nešto bolji.

Primjerice, na području grada Rijeke donešena je Strategija zdravog starenja (2009-2013), Vodič za seniore Primorsko-goranske županije (2017) i mnogi drugi relevantni dokumenti koji su vezani uz podizanje kvalitete života osoba treće životne dobi. Socijalno uključivanje starijih ljudi u život zajednice pokazatelj je razvojne razine društva a također snažno utječe na mentalno zdravlje starijih ljudi, pa ga Grad Rijeka nastoji zaštititi i poticati. Osim programa i projekata koji su razvijeni i posvećeni starijim osobama (Penzionerski klubovi – Udruga umirovljenika grada Rijeke i dom za njegu Kantrida, specijalizirana web stranica posvećena osobama treće životne dobi “Penzići Rijeka, razni programi Udruge umirovljenika u Rijeci, programi “Knjižnica na vašem pragu “, besplatni ICT tečajevi itd.) od 2009. godine djeluje Sveučilište za treću životnu dob Rijeka. Kroz različite obrazovne programe osobama treće životne dobi nudi neformalno obrazovanje u svrhu stjecanja novih znanja, vještina i sposobnosti, te povezivanja navedenog s vlastitim iskustvom. Ono svoje djelovanje ostvaruje u organizaciji Sveučilišta u Rijeci. Nadamo se da i našim radom na visokoškolskoj ustanovi kroz apomenuti kolegij smo doprinjele prvenstveno lokalnoj zajendici u promicanju potrebe bolje skrbi o starijim osobama i u društvu i obitelji.

Na početku ste rekle da imate i nove ideje i ambicije? Možete li nam reći o čemu se radi?

Mi osobno, kao kolegice koje su ujedinile svoje profesionalno znanje i životnu snagu, uvjerene smo da između ostalog naši daljnji profesionalni ciljevi idu u pravcu senzibiliziranja i prosvjećivanje, osposobljavanja mladih ljudi, obitelji i društva u cjelini u smjeru da su starije osobe naš socijalni kapital, a ne nepotrebni trošak. Podrška naših studenata i suradnika iz znanstvene zajednice i lokalne sredine daju nam snagu da idemo i novi korak dalje u podršci svim starijim osobama. Nadamo se da će svijetli primjeri koje u našoj široj Eu okolini ima, biti i naša stvarnost i da ćemo u tome dati i nadalje naš doprinos u obogaćivanju kvalitete života starijih osoba u obitelji i socijalnoj okolini.

Uvjerene smo da uz podršku Sveučilišta, Filozofskog fakulteta, lokalne zajednice nadasve grada Rijeke možemo zajedno više i bolje u interesu naših starijih građana. Naša nastojanja (prof. Zloković i prof. Zovko, op.u.) idu u pravcu suvremenih Eu trendova, pa tako i mogućeg kreiranja specijalističkog studija. Ali neka ovo ostane za sada na razini novog radnog projekta koje će se zasigurno dorađivati u okviru i naša dva znanstveno-istraživačka projekta – Osnaživanje obitelji za razvoj pozitivnih odnosa i obiteljskog zajedništva voditeljica Jasminka Zloković, šifra: uniri-drustv – 18-6 ) te projekta „Kritički diskurs didaktičkih modela i kompetencija nastavnika u obrazovanju odraslih„ (voditeljica Anita Zovko, šifra: uniri-drustv-18-184) koji su otpočeli u siječnju 2019. godine uz potporu Sveučilišta u Rijeci.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP