Prati nas

Mozaik

Prezreni i odbačeni hrvatski starci izlaz traže u samoubojstvu

U jednom trenutku nisu potrebni na poslu, kod kuće također smetaju. Izgubila se obitelj kao kohezivni faktor. Nekada starost nije bila negativno označena, stariji ljudi su bili cijenjeni zbog iskustva i imali su lijepi položaj u obitelji. Danas se razbija koncept obitelji i gubi se taj položaj starijih ljudi.

Objavljeno

|

Kako spriječiti samoubojstvo?
foto: Pixabay

Stopa samoubojstava u Hrvatskoj odgovara europskom prosjeku, no otkloni ipak postoje. Naime, u Hrvatskoj se rjeđe ubijaju mladi, a češće građani stariji od 65 godina, upozorio je Hrvatski zavod za javno zdravstvo, piše Deutsche Welle.

Statističari ovu crnu stopu izražavaju kao broj samoubojstava na 100.000 stanovnika i ona je prošle godine u skupini starijih od 65 godina iznosila 28 , dok je u općoj populaciji bila 15,4. Iako ukupan broj samoubojstava, pa tako i samoubojstava starijih opada, riječ je o velikom otklonu od europskog prosjeka.



Zadnji javno dostupni i po dobnim skupinama razvrstani podaci Eurostata pokazuju da je 2015. godine u promatranoj dobnoj skupini europska stopa iznosila 16,6. Po broju samoubojstava starijih vodile su Slovenija (40.3), Litva (37,63), Mađarska (35,26), Hrvatska (34,81) i Srbija (33,79). U Njemačkoj je ista stopa iznosila 21,67. Najmanje su se stariji ubijali u Malti (2,69), Cipru (2,82), Turskoj (2,92), Ujedinjenom Kraljevstvu (6,32) i Grčkoj (6,57).

Iako u Hrvatskoj najčešće ruku na sebe dižu starci, ovaj problem nije izdignut ni na javnozdravstvenu niti na političku razinu, a ne registriraju ga ni mediji. Skoro pa jedina koja ga u svojim javnim nastupima naglašava jest Jasna A. Petrović, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske.

Bolesni, siromašni, opljačkani, poniženi…

„Hrvatska je prošla ratno i poratno razdoblje te ekonomsku krizu, pa je, prema mišljenju stručnjaka, izvjesno da su upravo to motivi za povećani broj samoubojstava. Ako tome dodamo usamljenost, koja je u trećoj životnoj dobi učestala, onda i ne čudi sve veći postotak samoubojstava. Od kraja rata su prošle 23 godine, a iz recesije se još nismo izvukli te je svaka treća osoba starija od 65 godina u zoni siromaštva“, tumačenje je naše sugovornice koja naglašava da prosječna mirovina pokriva tek 38% prosječne plaće pa je više nalik socijalnoj pomoći, nego naknadi koja štiti od siromaštva. „Strmoglavi pad osobnog standarda, strah od ovrha, gubitka stana, sram zbog nemogućnosti pomaganja unučadi, gubitak obiteljskih i socijalnih interakcija, dovode do očaja. Također, stari su sve češće žrtve prijevara, opće proširenih ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju, zelenaških kredita, a uskoro i takozvanih posmrtnih kredita. Uz neizlječive bolesti i tjelesnu patnju, i to su česti razlozi za samoubojstvo“, navodi Petrović.

Docentica Petrana Brečić iz Klinike za psihijatriju Vrapče, pročelnica Zavoda za afektivne poremećaje, dobrim dijelom potvrđuje navode šefice Sindikata. Za Deutsche Welle kaže da je općenito depresija najčešće povezana sa suicidalnošću, ali i da ona nije jedini i isključivi čimbenik. Problem je puno širi i nadilazi depresivan poremećaj. „To je refleksija položaja osoba u poznim godinama i brige za njih. To zadire u način života, životnu filozofiju, kulturu i civilizacijsku zrelost jednog naroda. To je dio nasljeđa, civilizacijskog ozračja. Možda se u drugim državama Europe ne percipira starost na tako tragičan način.“

Kako spriječiti samoubojstvo?

foto: Pixabay

Stariji su izgubili mjesto u obitelji i društvu

Stariji pacijenti, objašnjava, s kojima se susretala u dvadesetogodišnjem radu bremeniti su različitim degenerativnim kroničnim bolestima i imaju osjećaj sužene životne perspektive. „Ali to nije samo osjećaj, jer dosta tako i je. U jednom trenutku nisu potrebni na poslu, kod kuće također smetaju. Izgubila se obitelj kao kohezivni faktor. Nekada starost nije bila negativno označena, stariji ljudi su bili cijenjeni zbog iskustva i imali su lijepi položaj u obitelji. Danas se razbija koncept obitelji i gubi se taj položaj starijih ljudi, a dio njih završava u staračkim domovima.”

Docentica Brečić pohvaljuje postojanje takvih ustanova, no misli da se nedovoljno radi na emotivnom pristupu kod samih onih ljudi koji u njih odlaze. Pa se tako u nekim tradicionalnijim dijelovima Hrvatske, posebno u Dalmaciji, još uvijek zazire od umirovljeničkog doma kao mjesta za završetak života starog čovjeka. „U takvom stavu se reflektira ono što mi jesmo i što nosimo pa i u smislu transgeneracijskog pogleda na život. Ne treba zaboraviti i da je starost vezana uz gubitke, gubimo drage ljude, kolege, prijatelje.”

Društvo prezire starost

I društveno prihvaćeno mišljenje kako je sasvim normalno da se stariji češće ubijaju Brečić objašnjava stigmatizirajućim odnosom prema starosti. „Ne bi trebalo biti normalno da se ljudi uopće ubijaju. Ali to je taj ukorijenjeni stav prema starosti. Cijela naša kultura je kultura mladosti i straha od starosti. Ne želimo biti stari i želimo zavarati starost. Pa pogledajte što ljudi rade od sebe kako se ti izvanjski znakovi starosti ne bi vidjeli. Međutim, to je naša neminovnosti i trebamo što prije početi doživljavati starost na pozitivan način. Ne samo doživljavati, već i promijeniti okolnosti da se pokaže da su stariji ljudi važan i koristan dio našeg društva. Starost nosi i puno stvari koje ne možemo dobiti u mladim godinama, a društvo to ne prepoznaje na pravi način.“

Predrasude prema psihijatriji također su dio uzroka visoke stope samoubojstava starijih osoba. Oni, za razliku od mladih, rjeđe traže pomoć psihijatara u kriznim situacijama. Kako nam kaže docentica Brečić, stariji psihijatrima dođu u krajnjim situacijama; kada su jako loše i kada drugi primijeti da više ne mogu funkcionirati. I zato dodaje: „Svaku najavu suicida, bez obzira koliko nam ozbiljno zvučala, svaku činjenicu da osoba uopće barata mogućnošću da bi mogla prestati živjeti, treba shvatiti ozbiljno.”

Jasna Petrović (foto: Sandro Bura)

Država je nezainteresirana

Sindikalistica Jasna A. Petrović, čini se, ne očekuje da će ovaj problem dobiti društveni i politički odgovor kakav zaslužuje. „Hrvatske institucije baš briga za rastuće siromaštvo i samoubojstva starijih osoba. Sindikat umirovljenika je u više navrata pisao Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo zahtijevajući ozbiljnije analize fenomena samoubojstava s dobnog aspekta i tek su onda krenuli s godišnjim analizama. No one su i dalje suženog analitičnog pristupa.“

Petrović tvrdi da Hrvatska ne voli svoje starce i starice, što vidi i u aktualnoj mirovinskoj reformi u kojoj su vlasti odbile gotovo sve prijedloge koji bi unaprijedili položaj umirovljenika, pristajući tek na minimalno povećanje najniže mirovine za samo 3,13 posto. „Nepobitno je da bi gospodarski zamah koristio zdravijoj psihološkoj atmosferi u zemlji, ali i tada bi se vjerojatno po Superhik formuli uzelo siromašnima i dalo bogatima. Hrvatska boluje od kronične nepravde u svim sektorima i to utječe na opće raspoloženje i poremećaj vrijednosti“, zaključuje predsjednica Sindikata. (Siniša Bogdanić, Deutsche Welle)

.

Mozaik

Predsjedničina kći je upisala Harvard. Zašto Hrvati ne mogu prihvatiti njezin uspjeh?

Vijest da je kćer Kolinde Grabar Kitarović upisala Harvard, rekla nam je puno toga o njoj: ona je pametna, radišna, uporna, snalažljiva, uspješna. No ono što smo nakon objave te vijesti saznali o nama samima, nije baš tako pohvalno.

Objavljeno

|

Mediji su danas prenijeli vijest da je kćer predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, Katarina, upisala Harvard, jedno od najboljih sveučilišta na svijetu. Štoviše, na prijemnom je ispitu bila među jedan posto najboljih u svijetu pa je dobila stipendiju koja će joj pokrivati sve troškove studiranja i smještaja, piše Jutarnji.

Bravo, draga Katarina!



Inače, Katarina Kitarović je i državna prvakinja u umjetničkom klizanju pa je iz toga vidljivo da se radi o doista iznimnoj mladoj ženi, inteligentnoj, spretnoj, izraženih radnih navika, upornoj, uspješnoj… Jednom riječju, ona je dijete koje bi svaki roditelj poželio.

Nakon objave ove vijesti, doznali smo, dakle, da predsjednica ima jako pametnu i uspješnu kćer. Ali, nažalost, doznali smo još ponešto o nama samima. Nakon objave vijesti, po portalima je krenuo pravi, što bi se reklo, shit storm – osim velikog broja pozitivnih komentara, našao se ovdje i zavidan broj onih koji uspjeh Kolindine kćeri nikako ne mogu provariti. On ih peče i boli. Hm, tko zna zašto?

Moram naglasiti da uopće nisam fan naše predsjednice. Nisam za nju glasala, niti ću to učiniti na sljedećim izborima. Ali priča o njezinoj kćeri s time nema veze. Izdvojila sam nekoliko meni “najdražih” komentara i dala na njih svoj osvrt. Odmah će vam biti jasno na što ciljam…

“Ma kakav je to uspjeh? Mama ima para pa je šalje, i moje bi studirale u inozemstvu.”

Da, Katarinina mama “ima para” jer je predsjednica države. Međutim, djevojka je dobila stipendiju tako da sve mamima pare neće biti potrebne jer joj sam Harvard omogućuje studiranje. Ako Harvard odluči stipendirati i vaše kćeri, svaka im čast.

“Lako je njoj bilo doći do Harvarda s maminim vezama!”

Harvard je, podsjetimo, jedno od najboljih, najprestižnijih, najutjecajnijih i najrespektiranijih sveučilišta na svijetu. Broj jedan se ne postaje tako što se rade protekcije djeci moćnika – kao što to rade neka druga sveučilišta. Ne znam zašto mi je sad na pamet palo nekoliko hrvatskih… Osim toga, u svijetu ima i važnijih funkcija od predsjednice Hrvatske. Njihovi kandidati su i sinovi i kćeri predsjednika Amerike, pa se ipak svi ne upišu. Jednom Harvardu, radno mjesto roditelja nekog studenta neće značiti baš tako mnogo kao što znači u našoj maloj provinciji.

“A gdje će se upisati kćeri radnika Uljanika, draga predsjednice?”

Ovo dvoje ima veze isto kao i juha s rezancima i anticiklona. Bi li radnicima Uljanika bilo bolje da je Kolindina kćer upisala, recimo, Prometni fakultet u Zagrebu? Ili da ga uopće nije upisala? Trebaju li djeca političara biti neobrazovana i nezaposlena jer će tada radnicima u Hrvatskoj biti lakše? Uostalom, zašto se neko genijalno dijete čiji roditelj radi u Uljaniku također ne bi upisalo na Harvard ako je prošlo na prijemnom i dobilo stipendiju? Podsjećamo, studiranje predsjedničine kćeri neće se financirati iz proračuna, a još manje iz stečajne mase Uljanika. Dakle, to dvoje nema nikakve međusobne veze.

“U Hrvatskoj ima masu darovitije djece, ali im mama nije predsjednica pa ne mogu ići na Harvard!”

Stvarno? U Hrvatskoj su djeca baš tako masovno genijalna i radišna da bi im Harvard dao stipendiju, ali eto, siroti nemaju mamu predsjednicu? Ako su djeca tako inteligenta, sigurno su to naslijedila od svojih jednako inteligentnih roditelja. A ako smo svi baš tako inteligentni i genijalni – zašto smo tu gdje jesmo? Da, znam, znam, lopovi, ratni profiteri, privatizacija itd. Ali da baš od te sve inteligencije nismo mogli iznaći način kako se tome oduprijeti i pretvoriti Hrvatsku u bogatu, prosperitetnu i uspješnu zemlju… Nisam sigurna. Nešto mi smrdi u toj teoriji o posvemašnjoj inteligenciji Hrvata. Smrdi – kao da nije točna.

“Prvo kćer bivšeg premijera Sanadera, a sad ova! Sve jedno ljepše od drugoga”

O objema situacijama znam samo onoliko koliko se moglo doznati iz medija, no čini mi se da ova dva slučaja nemaju nikakve veze. Koliko smo uspjeli saznati iz iskaza svjedoka na suđenju bivšem premijeru, Petri Sanader i njenom momku je boravak u Americi navodno plaćao otac preko sumnjivih prijatelja i poslova. Barem tako tvrdi Robert Ježić. Katarina Kitarović je dobila stipendiju prestižnog fakulteta. Čini mi se da se ta dva slučaja razlikuju kao nebo i zemlja.

“Mamina dušica je uspješna u čemu god da se okuša: prvo klizanje, pa sad Harvard! Joj da je meni biti kćer predsjednice!”

Ma da, kad na klizaljkama izvodiš piruetu ili trostruki aksel, jako je važno na kojoj su ti mama i tata funkciji. Nema to ni slučajno veze s danonoćnim treninzima. U redu, netko može reći da je Katarina imala mogućnosti trenirati jer je iz bogate obitelji, ali bar smo mi u Hrvatskoj svjedoci da svaki čas vrlo uspješan sportaš postane netko čiji roditelji nisu bogati, nego se izdignuo zahvaljujući isključivo svom vlastitom talentu i upornosti. Zašto to ne bi mogao biti slučaj i kad je u pitanju Katarina Kitarović? Aha, znam – zato što joj je mama predsjednica Hrvatske, a nju ne volimo. Prema tome – njezino dijete ne smije biti uspješno!

Vijest da je Katarina Kitarović, dakle, upisala Harvard rekla je dosta o njoj samoj: da je pametna, uporna, radišna, uspješna. A što je rekla o nama? Da smo zlobni i glupi? Ne želim vjerovati da je to istina.

Nastavi čitati