Prati nas

Život

Kraj!

Ovo su banalne svađe, no okončale su brakove

Gotovo sve razvedene osobe pamte onu posljednju svađu s partnerom koja će označiti definitivni kraj. Nije ta svađa uzrok razvoda, već kulminacija nagomilanih problema. Ta posljednja svađa obično je oko neke sitnice, pa ipak baš ta sitnica često je metafora čitavog problematičnog odnosa.

Objavljeno

|

Svađanje u braku
foto: BigStock

Ne postoji razvod kojem nije prethodilo duže razdoblje ljutnje i napetosti. Za većinu parova svađe se gomilaju i uskoro ste samo jednu svađu udaljeni od točke pucanja kad ćete podići rike u zrak i reći: „Ok, sad mi je dosta!“

Shelley Emling, autorica portala Huffington Post razgovarala je s nekoliko rastavljenih osoba i zamolila ih da opišu onu konačnu svađu nakon koje je sve bilo gotovo. Evo što su joj ispričali:


Svađa na terapiji

Naša posljednja svađa dogodila se tijekom bračnog savjetovanja. Danas, četiri godine kasnije, ta mi se tema čini beznačajnom. No ono što sam zapamtila je da mi se slijepa ulica u kojoj smo se našli činila potpuno nesavladivom. Kao da sam imala izvantjelesno iskustvo i odozgora promatrala kako smo oboje tvrdoglavi. On je bio frustriran zbog mojeg strastvenog nastupa pred trećom osobom, a meni se gadila njegova nesposobnost da stvari sagleda iz mojeg kuta. Došli smo do ruba nakon kojega više nije bilo povratka jer je tijekom svađe postalo jasno da smo potpuno izgubili poštovanje jedno za drugo. Ljubavi više nije bilo, a tolerancija je visjela na koncu. Za mene, ta je svađa bila metaforička. To što smo dosegli najnižu točku upravu u uredu poznatog bračnog terapeuta je istovremeno i ironično i nevjerojatno. Nicole Lavery

Svađa o ručku

U našoj je vezi novac uvijek bio problematična tema. Ona je ostala kod kuće s djecom dok sam ja radio. Ono što nisam mogao razumjeti je kako je takav predvidljiv raspored mogao imati toliko nepredvidljivih troškova. Iz svojeg ureda u gradu, mogao sam gotovo osjetiti kako je naša kreditna kartica sa svakim danom sve opterećenija. Puno smo se oko toga svađali. Ta se tema činila tako nezrelom, no to je ono što je okončalo naš sedmogodišnji brak. “Kako ručak za jednu osobu može biti tako skup?” pitao sam je jednoga dana. Ona mi je rekla da nije bilo samo za nju, nego je počastila i prijatelja. Kad sam je pitao o kome je riječ, ona je rekla da to nije važno. Na to sam poludio. Razgovor se brzo premetnuo u svađu i optuživanje, a na kraju je iskrsnula i tema razvoda. Ona je tad zgrabila ključeve i torbicu i izašla iz kuće. Sljedeća četiri mjeseca bila su košmar ispunjen odvjetnicima, ročištima i neuspješnim pokušajima mirenja. Kasnije sam doznao tko je bio „prijatelj“ na ručku. Djeca su mi poslije pričala o maminom dečku i proslavi njegova rođendana u njegovom omiljenom restoranu. Tad sam doznao istinu. Imao sam jedan stari račun kao dokaz. Kyle B.  

Svađa o Parizu

Louvre je bio zatvoren a to je nekako, bila moja krivica. Ja sam trebala provjeriti radno vrijeme no nekako sam sve pobrkala. Muž i ja smo bili u Parizu na produženom vikendu, a kako je to njemu bio prvi posjet, imao je dug popis stvari koje želi vidjeti. Svaki je dan izgledao kao lov na blago u nekoj misterioznoj igri u kojoj se skupljaju bodovi, a ja nisam željela biti dio te igre. Na kraju prvoga dana imala sam žuljeve na nogama. Htjela sam se opustiti kafiću, pijuckati kavu i promatrati ljude. No moj muž nije pio kavu. Kad je shvatio da će propustiti Louvre, postao je opterećen svojim popisom. Slijedila sam ga iz jedne četvrti u drugu i pokušavala ignorirati činjenicu da nakon deset godina braka uopće ne volimo iste stvari. Nije se radilo o svađama već o osjećaju da zapravo više nema “nas”. A kad si u stranoj zemlji i još k tome u najromantičnijem gradu na svijetu, to je vrlo usamljen osjećaj. Tammy Letherer

Povjerljivo: Kakva je svađa okončala vaš brak?

I vi biste voljeli anonimno podijeliti s drugima vlastito iskustvo? Kliknite ovdje i napišite nam sve, a mi ćemo to novinarski urediti, objaviti i podijeliti s našim čitateljima. Ispričajte nam cijelu priču, sa što više istinitih detalja.

Svađa o telefonu

Posljednja velika svađa u našem braku bila je o mom telefonu. Moj ga je muž uzeo i zadržao jer je smatrao da taj telefon oduzima vrijeme koje bi trebalo pripasti njemu. Bila sam bijesna. U tom je telefonu bio moj čitav život i preko njega sam komunicirala s djecom. No iako se radilo samo o telefonu, to je predstavljalo nešto više. Nisam više mogla trpjeti da me toliko kontrolira. Ja sam obrazovana žena koja je istovremeno mnogo toga: supruga, majka, radnica, ljubavnica. Postalo mi je jasno u tom trenutku da će suprugova nesigurnost i moja nezainteresiranost u konačnici dovesti do kraja našeg 18-godišnjeg braka. To je bilo jako tužno i značilo je gubitke na različitim stranama, no kad vjenčani ljudi ne rastu zajedno, teško se kasnije ponovno povezati, ma koliko pokušavali. Cherie Morris 

Svađa koju smo vodili već 50 puta prije toga

Posljednja velika svađa koju smo vodili, ista je ona koju smo imali već pedeset puta prije toga. Prošli smo kroz iste stvari kao i ranije. “Ja sam uvijek s djecom.” “Ja jedini zarađujem.” “Ti me ne poštuješ.” “Promijenio si se.” “Više nemam ništa zajedničko.” “Varaš li me?” Problem u našem braku je bio taj što nismo znali kao kvalitetno komunicirati pa smo jednostavno odustali. Nije bilo povjerenja ni poštovanja. Naš sedmogodišnji brak, sad mi se čini, nikad nije ni imao šanse. Bilo je previše problema i premalo volje da ih se riješi. Pokušali smo ići na savjetovanje, no to je dotaklo samo vrh ledenog brijega pa smo oboje zaključili da je bolje prekinuti. Jackie Pilossoph 

Svađa o našoj obitelji

Supruga i ja smo ležali u krevetu i spremali se na spavanje kad sam joj rekao da idem reći laku noć “svojim curama”. Mi smo bili pomiješana obitelj i moje su tri kćeri te noći spavale u istoj sobi. Kad sam se vratio, žena me pitala jesam li rekao laku noć i najstarijoj kćeri s kojom se ova nije slagala, a kad sam joj rekao da jesam, izjurila je iz sobe i rekla da je završeno. No ja sam znao da je gotovo i prije toga jer više nisam mogao trpjeti kako tretira moju najstariju kćer. Znao sam da je ova epizoda posljednji kamenčić u ogromnom mozaiku neprihvatljivog ponašanja. Matt Sweetwood 

Svađa o trošenju

Moja zadnja svađa s muže uopće nije bila originalna. To je jedna od onih svađa koje smo vodili mnogo puta prije toga. Radilo se o novcu. On je volio kockati, uzeo je na leasing auto kojeg si zapravo nije mogao priuštiti i previše je trošio. Ja sam drugačija, dolazim iz siromašne obitelji i moj je odnos prema novcu drugačiji. Svatko tko je razveden zna da do razvoda ne dolazi preko noći. Također, novac je važan dio odnosa i teško je ako imate potpuno suprotan odnos prema njemu. Moj trogodišnji brak je zapravo završio šest ili 12 mjeseci prije nego sam otišla. Susie Moore 

Svađa o disciplini

Tijekom naizgled divne večeri, moj muž, dvoje djece i ja sjedili smo za stolom i večerali. Djeca su bila sretna što je tata doma, a ja sam uživala gledajući ih zajedno. Naša mala kći je željela otići od stola i vrtjela se dok se nije oslobodila sa stolca. Pritom je srušila tanjur s hranom i sve se stropoštalo na pod. Moj muž je ustao sa stola, izvikao se na dvogodišnju djevojčicu i opalio joj pljusku. Ona je briznula u plač. Ispočetka sam bila šokirana i nisam se mogla pomaknuti. Tad sam u djeliću sekunde pomislila da će je muž početi tješiti no to se nije dogodilo. U želucu mi se stvorio poznati čvor. No da budem potpuno iskrena, nije me iznenadila njegova reakcija. Od prvog smo dana imali posve različite ideje o tome kako disciplinirati djecu. Dok sam tješila malenu, čula sam ga kako govori: “Samo naprijed, razmazi je.” Nije to bilo prvi put da je vikao na djecu, no tad sam prvi put shvatila da to nije muškarac s kojim ću provesti ostatak života. Carol Schaffer 

.

Život

‘Ima li kakvu nekretninu?’ Književnik Pero Kvesić prisjetio se kako je za majku tražio mjesto u staračkom domu

Uopće nije pitala kakav stan i gdje. Vjerojatno je o tome ovisilo koliko visoko na tu listu bi je upisali. Nisam bi pitao tko je to ‘nama’, tko su to ili tko je to ‘mi’. Samo sam zahvalio na ljubaznoj ponudi.

Objavljeno

|

Autor

Ugledni hrvatski novinar i književnik Pero Kvesić javnom objavom na Facebooku komentirao je prilog Podravskog lista. Naime Podravski problematizira činjenicu da je 2003. godine ravnateljica koprivničkog Doma za stare i nemoćne Vesna Križan, dok je bila zaposlenica Doma i čelnica povjerenstva koje je odlučivalo o smještaju u tu ustanovu, sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa ženom koja je tri dana nakon toga dobila smještaj u domu.

Križanovi su brinuli o ženi pet godina, no iako je umrla 2008. godine, do danas nisu ušli u stan na elitnoj lokaciji u Zagrebu, a koji im je pripao sklapanjem ugovora. Danas u stanu u Ulici kneza Višeslava, usprkos sudskim presudama u korist Križan, živi nećakinja nekadašnje vlasnice s obitelji, a slučaj revidira Vrhovni sud. Važno je reći da je u međuvremenu zakonom zabranjeno djelatnicima takvih ustanova sklopiti ugovor o uzdržavanju sa štićenikom.


Kvesića je sve to podsjetilo na vrijeme kada je za vlastitu majku pokušavao pronaći mjesto u domu. Objavu prenosimo u cijelosti:

“Još u naponu snage i pri punoj svijesti moja je majka odlučila da će kad ostari otići živjeti u starački dom. Znajući da se na slobodno mjesto dugo čeka i da sve bude u redu otišla je i upisala se na listu čekanja u zagrebački dom koji je sama odabrala. Dvadesetak godina kasnije, na samom početku devedesetih, majka je već fizički dosta oslabila iako je i dalje bila potpuno bistra u glavi, pa je zaključila da je došlo vrijeme za premještaj u odabranu ustanovu. Zamolila me je da odem tamo i osobno pitam kad bi je mogli primiti, da ne obavljamo tako značajan razgovor telefonom. Najavio sam se i dogovorio sastanak s ravnateljicom, direktoricom, upraviteljicom, kako li je već bila njena titula. Nikada neću zaboraviti taj razgovor.

Na početku sam rekao da se moja majka prijavila već prije dvadesetak godina i to nije bilo po ničemu sporno. Direktorica je uzvratila da ne može reći kad će se osloboditi sljedeće mjesto i da čekanje može biti dugotrajno. Upozorio sam da majka čeka već više od dvadeset godina. Direktorica je odgovorila da uvažava tu činjenicu, ali ipak ne može ništa obećati: postoji “lista prioriteta”, a oni s te liste se uzimaju prvi, te oni koji nisu prioritetni mogu čekati neodređeno, dovijeka. Situacija je izgledala beznadna, sve dok moja sugovornica nije zapitala:

– A ima li Vaša majka neku nekretninu?

Rekoh da ima stan u vlasništvu.

– Kad bi nam majka poklonila taj stan, upisali bismo je na prioritetnu listu…

I gledamo se kao pokeraši iznad još neotvorenih karata. Uopće nije pitala kakav stan i gdje. Vjerojatno je o tome ovisilo koliko visoko na tu listu bi je upisali. Nisam bi pitao tko je to “nama”, tko su to ili tko je to “mi”. Samo sam zahvalio na ljubaznoj ponudi.

Po izlasku mi je palo na pamet da bih događaj mogao prijaviti, ali tada je bilo vrijeme da policija, tužilaštvo i sudovi nisu reagirali ni na daleko drastičnije zloupotrebe, kršenja zakona i čak zločine, da su vijesti o takvim zbivanjima dopirale svakodnevno s raznih strana; tužilaštvo, policija i sudovi nisu često čak ni zaprimali prijave, dapače – oni koji su to prijavljivali postajali su često meta progona i medijskog linča. Ono, “da institucije rade svoj posao” bila je farsa od samog početka kao i danas. Utoliko me nedavna vijest da je neka sirotica u Koprivnici prepisala vrijedan stan u Zagrebu šefici Doma za starije osobe, pa već tri dana kasnije dobila mjesto u Domu nije nimalo iznenadila. Instititucije su se uhodale”, zaključuje Kvesić.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP