Prati nas

Zdravlje

Sveznadar

Doktore, liječi li vitamin C glupost?

Nakon što mu je znanost srušila životno djelo, pobješnjeli Pauling je tvrdio da su naknadna istraživanja metodološki pogrešna, da su pokusi prekratko trajali, a da je pacijentima vitamin C davan oralno, umjesto da im je ubrizgan u venu. Svađa je bila javna, duga i intenzivna.

Objavljeno

|

Kako odabrati doktora?
foto: Pixabay

Odgovor na naslovno pitanje je – nažalost ne. Povod za njega vjerojatno znate. Saborski zastupnik Živog zida Ivan Pernar, jedan od najvećih egzibicionista domaće politike, poznat je po suludim objavama i širenju lažnih vijesti. No ovoga puta, zastupnik koji nesumnjivo sladostrasno uživa i u negativnim medijskim objavama o sebi, odlučio se dijeliti savjete o zdravlju odraslih i dojenčadi. A neki su mu čak i povjerovali, zbog čega smo i ovaj tekst ovako naslovili.

Kako je sabornik objavio na Facebooku, preporučuje liječenje gripe velikim količinama vitamina C. Kod dojenčadi bi kašalj liječio na način da se vitamin miješa s izdojenim majčinim mlijekom. Srećom, brojni su Pernarovi pratitelji i stručnjaci ismijali njegove savjete, dok je poznati hrvatski psihijatar Herman Vukušić upozorio na štetnost zastupnikovih objava i njegovu veliku moć manipulacije.



“Farmaceutska industrija je jaka, ali istina je još jača”, odgovorio je Pernar novom objavom, zanemarujući činjenicu da se vitamin C ne proizvodi u škverovima, već da je riječ o jednom od najisplativijih proizvoda upravo farmaceutske industrije. Kao prilog svojoj tezi o čudesnom vitaminu C objavio je i članak o osebujnom znanstveniku Linusu Paulingu, dvostrukom Nobelovcu i manekenu industrije suplemenata. Ali, avaj, očito nije vidio da je članak sponzoriran upravo od farmaceutske industrije protiv čije zavjere se, navodno, bori. Naime, ispod članka stoji da ga sponzorira „Plivit C“, dakle Pliva.

screenshot: Vitaminoteka.hr

Tko je Linus Pauling?

No sve to Penarovim sljedbenicima, velikim dijelom i obožavateljima teorija urota, ne znači puno pa su i sami posegnuli za Linusom Paulingom. Kako u svakoj budalaštini uobličenoj u teoriju urote postoji zrnce istine, možemo reći da se zaista radi o velikom američkom kemičaru, ovjenčanom brojnim nagradama. S druge strane, na tvrdnje da se radi o čovjeku koji je „dobio Nobelovu nagradu za otkriće vitamina C s kojim je liječio rak“, možemo se samo gorko nasmijati. Jer je preminuo od karcinoma, iako je, zaista, vjerovao da vitamin C liječi i karcinom.

Ovaj dvostruki nobelovac prvu je nagradu dobio 1954. godine za kemiju u području istraživanja kemijskih veza, dok je 1962. godine dobio Nobelovu nagradu za mir, a kao posljedica antinuklearnog aktivizma. Niti jedna od ove dvije nagrade, nema veze s njegovim kasnijim pokušajima liječenja teških bolesti vitaminom C.

Potkraj života Pauling se premetnuo u velikog zagovornika vitaminskih terapija i gotovo glasnogovornika farmaceutske industrije u dijelu dodataka prehrani. Zahvaljujući i vlastitim zdravstvenim problemima, istraživao je desetljećima ulogu vitamina C u prevenciji ateroskleroze i liječenju angine pectoris te karcinoma. Ove ideje, zahvaljujući internetu, proširile su se u devedesetima, posebno nakon njegove smrti, uz veliko negodovanje velikog dijela znanstvene zajednice.

Linus Pauling (screenshot: Youtube)

Vitamin C kao panaceja

Koncept liječenja visokim dozama vitamina C zapravo nije originalno Paulingov, već pripada biokemičaru Irvinu Stoneu koji ga je predstavio 1966. godine. Pauling je, uvjeren u ispravnost ove teze, počeo uzimati tri grama vitamina C dnevno kako bi spriječio prehladu, a potom je vlastita uvjerenja pokušao dokazati i znanstvenim metodama.

1971. godine, u suradnji s kirurgom Ewanom Cameronom počeo je intravenozno ubrizgavati C vitamin pacijentima oboljelim od raka. Uz brojne popularno-znanstvene knjige, Pauling je objavio i studiju prema kojoj je navodno, terminalno oboljelim pacijentima, vitaminom C produljio život 4 puta u odnosu na one koji nisu primali vitamin C. Istraživanje je proveo na 100 osoba.

screenshot: Facebook

1982. godine je reevaluacija tog istraživanja pokazala da je Pauling u skupinu “liječenih” izdvojio lakše bolesne pacijente, dok je u kontrolnu skupinu stavio pacijente koji su bili brže smrti. Kasnija su istraživanja (Mayo Clinic) pokazala da je vitamin C u liječenju karcinoma koristan koliko i placebo.

Nakon što mu je znanost srušila životno djelo, pobješnjeli Pauling je tvrdio da su naknadna istraživanja metodološki pogrešna, da su pokusi prekratko trajali, a da je pacijentima vitamin C davan oralno, umjesto da im je ubrizgan u venu. Svađa je bila javna, duga i intenzivna. Ujedno je i polučila kontraefekt – popularizirala je Paulingove metode i dala zamah farmaceutskoj industriji u proizvodnji vitaminskih dodataka prehrani.

Pauling je do smrti ostao zagovornik teze da vitamin C liječi karcinom, prehladu i ozlijede mozga. Preminuo je od posljedica karcinoma prostate u kolovozu 1994. godine u 94. godini života.

screenshot: Facebook

Što znanost zna o vitaminu C?

Vitamin C je u vodi topiv vitamin, neophodan za ljudsko zdravlje. Između ostalog, neophodan je u biosintezi kolagena, važnog potpornog proteina u ljudskom tijelu, stoga nedostatak vitamina C remeti zacijeljivanje rana, krvarenje iz kapilara i bolest skorbut.

Iako su vitaminu C pripisivana čarobna svojstva u liječenju prehlade, gripe, karcinoma, bolesti krvožilnog sustava, reumatidnog artritisa, itd., kliničke studije i dokazi dobiveni pregledom znanstvene literature iz Cochrane knjižnice nisu našle uporišta tim tvrdnjama.

foto: Sharon McCutcheon/Unsplash

Je li unos prevelikih količina vitamina C štetan?

Srećom, odgovor je također ne. Vitamin C je dostupan bez recepta u obliku tableta, šumećih tableta ili praha, a koristi se i u prehrambenoj industriji kao aditiv. Budući da je topiv u vodi, tijelo se lako rješava “viška” vitamina C kroz mokraću, objavio je portal Dokazi u medicini iza kojeg stoji veliki znanstveno-liječnički tim.

Vrlo visoke doze mogu izazvati prolazne probavne tegobe, a postoji sumnja da bi unos visokih količina vitamina C (preko 1 g dnevno) mogao biti povezan s blago povećanim rizikom od bubrežnih kamenaca (2 puta veći rizik). No, povezanost povećanog unosa vitamina C s povećanim rizikom od bubrežnih kamenaca nije još nedvojbeno pokazana, jer je efekt (ako postoji) vrlo malen.

.

Zdravlje

Što su proljetne alergije i kako ih spriječiti?

Osim liječenja, u olakšavanju simptoma proljetnih alergija izuzetno je važna preventiva. Prva je preventivna mjera izbjegavanje alergena na koji je osoba osjetljiva.

Objavljeno

|

Autor

Tek što prođe zima i završi sezona gripe, priroda nam zadaje nov udarac: proljeće se najavljuje ne samo toplim vremenom i suncem, već i peludnom groznicom i sezonom alergija. U vrijeme proljeća, zbog visoke koncentracije peludnih zrnaca u zraku, nastale cvjetanjem biljaka, najjače je izražena peludna hunjavica ili sezonski alergijski rinitis.

Peludna hunjavica sezonska je alergijska bolest gornjih dišnih puteva i najčešći je oblik alergijske reakcije. Javlja se sezonski, vezano uz pojavljivanje određenih vrsta peludi u zraku. Bolest može biti udružena s drugim alergijskim bolestima, poput bronhalne astme i atopijskog dermatitisa. Kada je peludna hunjavica praćena alergijskim konjunktivitisom, tada govorimo o peludnoj groznici.



Različiti „okidači“

Alergija je nenormalna (prejaka) reakcija imunološkog sustava na, inače, bezopasni “okidač” (alergen). Uz pelud, česti su alergeni prašina, orasi, bakalar, jaja, ubodi osa i pčela, lateks i neki lijekovi. Obilježja blage alergije mijenjaju se ovisno o okidaču i o osobi.

Mogući znakovi alergije jesu: crveni osip praćen svrbežom ili uzdignuti dijelovi kože (urtike), crvenilo i svrbež očiju, soptanje i/ili otežano disanje, otečene šake, stopala i/ili lice, bolovi u trbuhu, povraćanje i proljev. U prvoj pomoći kod alergije važno je procijeniti jačinu alergijske reakcije. Kod otežanog disanja potrebna je liječnička pomoć, a kod blažih simptoma dovoljno je ukloniti okidač, ako je moguće, ili udaljiti osobu od okidača.

Zbrinite simptome: neka osoba uzme lijek koji inače koristi za poznatu alergiju. Najčešći su propisivani lijekovi antihistaminici. Mogu se primijeniti lokalno, u obliku spreja za nos ili kapi za oči, te sustavno, u obliku tableta. Antihistaminici su najkorisniji u liječenju blagih do srednje teških oblika peludne hunjavice. Kod težih oblika bolesti i astme primjenjuju se kortikosteroidi. Postoje i druge metode liječenja koje propisuje specijalist alergolog ( Svjetlana Gašparović Babić, dr. med., Narodni zdravstveni list)

Metode prevencije

Osim liječenja, u olakšavanju simptoma proljetnih alergija izuzetno je važna preventiva. Prva je preventivna mjera izbjegavanje alergena na koji je osoba osjetljiva. Za uspješnije izbjegavanje sezonskih alergena preporučuje se:

  • redovito pratiti bioprognozu i peludni kalendar,
  • za vrijeme cvatnje biljaka držati zatvorene prozore stana i automobila u tijeku vožnje,
  • izbjegavati boravak i fizičku aktivnost u području bujne vegetacije za vrijeme visoke koncentracije peluda u zraku (od 5 do 10 sati ujutro),
  • izbjegavati jutarnje provjetravanje prostorija kada je koncentracija peluda najviša,
  • prostorije u kojima boravimo provjetravati kratko i u poslijepodnevnim satima,
  • korisno je ugraditi klima-uređaj jer on smanjuje količinu peluda za 90%,
  • odjeću sušiti u stanu ili u sušilici za rublje kako bi se izbjeglo unošenje neželjene količine peluda u stambene prostorije,
  • boravak u prirodi odgoditi za kasno poslijepodne ili večer,
  • za vrijeme suhih i vjetrovitih dana izlaske iz kuće ili stana reducirati na najmanju moguću mjeru,
  • kosu prati svaku večer jer se peludna zrnca skupljaju na vlasima kose,
  • izbjegavati pušenje, sprejeve i slične nadražujuće tvari jer pogoršavaju simptome alergije.

Nastavi čitati