Prati nas

Vijesti

Dosta je nepravde!

26 najbogatijih teško je kao 3,8 milijardi najsiromašnijih

Iako naizgled živimo u najbogatijem razdoblju u povijesti, globalne nejednakosti raspodjele bogatstva, resursa i moći, podsjećaju na razdoblje prije prvog svjetskog rata. Tada je u zapadnoj Europi bogatstvo bilo koncentrirano u rukama obitelji koje su imale nerazmjernu političku moć i koje su krojile politike u svoju korist. To razdoblje obilježio je i val globalizacije, jačanje moćnih međunarodnih korporacija i monopola, kao i rast nacionalizma, ksenofobije i društvene polarizacije.

Objavljeno

|

foto: Sandro Bura

Svjetski je dan socijalne pravde, koji se obilježava 20. veljače kako bi se osvijestila potreba rješavanja problema siromaštva, ekonomske nejednakosti, socijalne isključenosti i nezaposlenosti za postizanje trajnog i univerzalnog mira. Tim povodom Centar za mirovne studije izdao je priopćenje pod nazivom “Socijalnom pravdom do mira” koje prenosimo u cijelosti.

Polovica čovječanstva nema za osnovne životne potrebe

Upravo zato zabrinjava podatak da se globalna nejednakost u prošloj godini još više produbila, pa je tako prema godišnjem izvješću Oxfama u 2018. godini 26 najbogatijih ljudi svijeta u svojim rukama držalo jednaku količinu bogatstva kao 3,8 milijardi najsiromašnijih. Također, skoro polovica čovječanstva, odnosno 3,4 milijarde ljudi, nema dovoljno novca za osnovne životne potrebe, odnosno, prema zadnjim podacima Svjetske banke, živi s manje od pet i pol dolara dnevno.


Iako naizgled živimo u najbogatijem razdoblju u povijesti, globalne nejednakosti raspodjele bogatstva, resursa i moći, podsjećaju na razdoblje prije prvog svjetskog rata. Tada je u zapadnoj Europi bogatstvo bilo koncentrirano u rukama obitelji koje su imale nerazmjernu političku moć i koje su  krojile politike u svoju korist. To razdoblje obilježio je i val globalizacije, jačanje moćnih međunarodnih korporacija i monopola, kao i rast nacionalizma, ksenofobije i društvene polarizacije.

Nacionalne i globalne politike štite 1% najbogatijih

Razorne posljedice rata su prije točno 100 godina, između ostalog, bile povod za osnivanje Međunarodne organizacije rada, koja upozorava kako je socijalna pravda temeljno načelo mirnog i prosperitetnog suživota unutar i među narodima. Ipak, bez obzira na iskustvo i svjesnost kako socijalna nepravda dovodi do sukoba, nacionalne i globalne politike i institucije umjesto da predstavljaju i štite interese cijeloga društva i dalje štite interes 1% najbogatijih ljudi. 

I dok se na suzbijanju nepravdi radi puževim korakom, prema procjenama Međunarodne organizacije rada, oko dvije milijarde ljudi živi u konfliktnim ili nestabilnim uvjetima. UNHCR govori o 68,5 milijuna prisilno raseljenih osoba među kojima su i oni koji bježe od ratova, posljedica klimatskih promjena ili pak od ekonomske nesigurnosti. Tako nejednakosti i socijalna nepravda stvaraju nove nejednakosti i nepravde. Svi međunarodni dani, konvencije, deklaracije i ciljevi ne znače ništa, sve dok nema političke volje za  provedbu društveno pravedne politike.

Mirovine za dostojanstvenu starost

Stoga je važno da države rade na smanjenju nejednakosti, kroz pravedne porezne politike, osiguravanje mogućnosti za rad, dostojanstvenih plaća i uvjeta rada, adekvatne javne zdravstvene zaštite za sve, mirovina koje omogućuju dostojan život u starosti, socijalne zaštite i prava na obrazovanje i stanovanje. Tako će Hrvatska biti korak bliže socijalnoj državi, a političari koji ističu prioritete kao što su demografska obnova, zaustavljanje iseljavanja mladih te povećanje kvalitete života običnih građana, bit će bliže njihovom ostvarenju.

.

Vijesti

Treba li država omogućiti teško bolesnima eutanaziju?

Prijepor oko eutanazije već godinama polarizira njemačko društvo. Ni djelatnici palijativne skrbi nisu sigurni u to koliko daleko smiju ići u olakšavanju muka oboljelih od neizlječivih bolesti.

Objavljeno

|

Autor

Postoje teške neizlječive bolesti da oboljeli više ne žele živjeti. Imaju li pravo na dobivanje lijekova kojima će počiniti samoubojstvo? O tome U Njemačkoj mora odlučiti njemački Savezni ustavni sud, javlja Deutsche Welle.

Harald Mayer je toliko bolestan da više ne želi živjeti. Nekad je radio kao vatrogasac, a onda je obolio od multiple skleroze (MS). Već 20 godina pati od te teške bolesti. Danas je osuđen na invalidska kolica i danonoćnu pomoć njegovatelja. Svoju svakodnevicu naziva “mučenjem”. “Želim okončati svoj život”, kaže ovaj 49-godišnjak. “Ja trebam pomoć 24 sata dnevno, čak i ako me zasvrbi na glavi”, priča Harald Mayer. On se plaši daljnjeg pogoršanja svoga stanja – jer onda više neće moći samostalno gutati lijekove.


Harald Mayer je bio jedan od tužitelja u postupku pred Upravnim sudom u Kölnu. Tužitelji su tražili dopuštenje za nabavku lijekova za izvršenje samoubojstva. Sud je jučer (19.11.) donio odluku kojom je spor na daljnje rješavanje uputio Saveznom ustavnom sudu. Da je to jedina prava adresa za rješavanje tog pitanja složili su se svi sudionici postupka: i sud, i tužitelji, i tuženi.

Gdje su granice zakonitosti?

Pravno gledano postoje određene nejasnoće. U Njemačkoj je u određenim slučajevima dopuštena pasivna (uskraćivanje lijekova i mjera za produženje života) i indirektna eutanazija (prekid života na zahtjev pacijenta). Aktivna eutanazija je zabranjena i za nju je predviđena zatvorska kazna. U praksi se postavlja pitanje gdje su granice pasivne i indirektne eutanazije.

Nakon što je 2017. godine i Savezni upravni sud potvrdio da se u ekstremnim slučajevima može dopustiti nabavka smrtonosne doze lijeka, Harald Mayer je podnio zahtjev Saveznom institutu za lijekove i medicinske proizvode da mu se odobri nabavka narkotika natrijevog pentobarbitala. Isto je zatražilo još 110 bolesnika. No taj zahtjev je odbijen i to po nalogu saveznog Ministarstva zdravstva koje je priopćilo da zadaća države ne može biti “aktivna podrška činu oduzimanja života” i pozvalo se na važeće zakone.

Gladovanje do smrti

Prijepor oko eutanazije već godinama polarizira njemačko društvo. Ni djelatnici palijativne skrbi nisu sigurni u to koliko daleko smiju ići u olakšavanju muka oboljelih od neizlječivih bolesti. Dok predsjednik Njemačkog društva za palijativnu medicinu Lukas Radbruch kaže da je postao liječnik kako bi ljudima pomogao, a ne okončao nečiji život, liječnik palijativne medicine Benedikt Matenaer ne želi isključiti mogućnost da će jednog dana pacijentu pomoći kod samoubojstva. On smatra sramotnim za društvo da smrtno bolesni ljudi moraju gladovati do smrti ako više ne mogu podnijeti svoje patnje.

Istovremeno ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da većina građana Njemačke želi legalizaciju aktivne eutanazije. Tako se u anketi provedenoj u travnju ove godine za legalizaciju izjasnilo 67 posto ispitanika, dok je 17 posto bilo protiv.

Sada je na redu Savezni ustavni sud, na čiju će se odluku morati čekati najmanje godinu i pol do dvije. “To je vrlo dugo vrijeme”, kaže Mayer. Za njega je svaki dan života veliki izazov.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP