Prati nas

Nema predaje

Samo raste

U 2018. broj ‘povlaštenih’ mirovina porastao je za 353, donosimo analizu

Sa zadnjim danom 2017. godine HZMO je isplaćivao 174.901 mirovinu po posebnim propisima. Taj je broj u 2018. povećan za 353 mirovine. Na godišnjoj razini broj mirovina ostvarenih na temelju sudjelovanja u poraženim vojskama NDH pao je za 886, dok je partizanskih mirovina 1.894 manje. I broj mirovina političkih zatvorenika pao je za 174.

Objavljeno

|

Koliko partizana prima penziju?
foto: Pixabay/MV

U najnovijoj kvartalnoj analizi trendova unutar takozvanih povlaštenih mirovima i dalje promatramo dinamiku broja mirovina, njihovog iznosa i mirovinskog staža na temelju kojeg su ostvarene.

Analiza je napravljena na temelju službenih podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za dan 31. prosinca 2018. godine kada je HZMO isplaćivao 175.254 mirovine po posebnim propisima. Sumirane podatke za cijelu 2018. godinu možete pronaći na kraju priloga.


Domobrani i ustaše: 4.976 mirovina (-221)

Mirovinu pripadnika takozvane Hrvatske domovinske vojske (Domobranstvo, Ustaška vojnica i Oružnica NDH) prima 221 osoba manje. Ovaj pad nešto je veći nego u prethodnom kvartalu pa je s 4% porastao na 4,2%. Prosjek mirovina u ovoj kategoriji pao je za tri kune.

foto: MojeVrijeme.hr

Prosječni staž: 33 godine
Broj korisnika invalidske mirovine: 168 (3%)
Broj korisnika obiteljske mirovine: 4.178 (84%)
Prosječna mirovina: 2.424 kuna.

Borci NOR-a: 11.416 mirovina (-452)

Broj partizanskih mirovina pao je za 452 u odnosu na treći kvartal 2018. godine. U postocima, broj partizanskih mirovina i obiteljskih mirovina koje primaju njihove udovice pao je za 3.8%, što je blago produbljivanje pada od 0,2%.

foto: MojeVrijeme.hr

Prosječni staž: 29 godina, 3 mjeseca i 4 dana
Broj korisnika invalidske mirovine: 434 (4%)
Broj korisnika obiteljske mirovine: 9.102 (80%)
Prosječna mirovina: 2.829 kuna. 

Bivši politički zatvorenici: 3.024 mirovine (-61)

Mirovinsko osiguranje je prestalo isplaćivati i 61 mirovinu političkih zatvorenika što čini pad od 2%, dok je u prethodnom kvartalu taj pad bio 1,6%. U promatranom razdoblju ove su mirovine u prosjeku pale za 6 kuna.

Prosječni staž: 33 godine, 2 mjeseca i 9 dana
Broj korisnika invalidske mirovine: 295 (10%)
Broj korisnika obiteljske mirovine: 1.708 (56%)
Prosječna mirovina: 3.859 kuna.

Saborski zastupnici, ministri i ustavni suci: 665 mirovina (+6)

Broj mirovina saborskih zastupnika, ustavnih sudaca i članova vlade u tri mjeseca porastao je, dok je u prethodnom kvartalu blago pao.  Sada ih se isplaćuje 6 više nego u kvartalu ranije. To je rast od 0,9%. U promatranom razdoblju vrijednost prosječne mirovine pala je za 13 kuna.

Prosječni staž: 33 godina, 2 mjeseca i 11 dana
Broj korisnika invalidske mirovine: 5 (1%)
Broj korisnika obiteljske mirovine: 114 (17%)
Prosječna mirovina: 9.793 kuna.

Branitelji: 108.711 mirovina (+1.031)

Broj braniteljskih mirovina porastao je za 1.031.  Taj je rast s 0,6% u trećem kvartalu ubrzao na 1% u četvrtom kvartalu 2018. godine.

foto: MojeVrijeme.hr

1. Mirovine ostvarene prema ZOHBDR (71.259 mirovina)
U trećem kvartalu ove su mirovine prosječno pale za 11 kuna.
Prosječni staž: 18 godina, 8 mjeseci i 7 dana
Broj korisnika invalidske mirovine: 55.918 (78%)
Broj korisnika obiteljske mirovine: 14.276 (20%)
Prosječna mirovina: 5.744 kuna

2. Mirovine priznate prema općim propisima, a određene prema  ZOHBDR iz 2017. godine (37.452 mirovina)
U trećem kvartalu ove su mirovine prosječno pale za 4 kune.
Prosječni staž: 27 godina, 9 mjeseci i 8 dana
Broj korisnika invalidske mirovine: 15.766 (42%)
Broj korisnika obiteljske mirovine: 6.940 (19%)
Prosječna mirovina: 2.578 kuna

HVO: 6.765 mirovina (-4)

Broj mirovina koje se isplaćuju pripadnicima HVO-a pao je za 4. U četvrtom kvartalu ove su mirovine prosječno pale za 3 kune.

Prosječni staž: 7 godina, 3 mjeseca i 2 dana
Broj korisnika invalidske mirovine: 6.029 (89%)
Broj korisnika obiteljske mirovine: 736 (11%)
Prosječna mirovina: 3.037 kuna.

Što se dogodilo u 2018. godini?

Sa zadnjim danom 2017. godine HZMO je isplaćivao 174.901 mirovinu po posebnim propisima. Taj je broj u 2018. povećan za 353 mirovine. Na godišnjoj razini broj mirovina ostvarenih na temelju sudjelovanja u poraženim vojskama NDH pao je za 886, dok je partizanskih mirovina 1.894 manje. I broj mirovina političkih zatvorenika pao je za 174.

S druge strane, broj mirovina ostvarenih temeljem sudjelovanja u Domovinskom ratu porastao je za 2.928. Broj mirovina pripadnicima HVO pao je za 35. U 2018. godini dobili smo i dodatnih 10 mirovina u kategoriji “saborskih zastupnika, ministara i ustavnih sudaca”.

.

Mozaik

Ovako to rade naši umirovljenici: Spašavanje planete počinje u vlastitoj kuhinji

Kad bi svatko krenuo od sebe i razvrstao svoj vlastiti otpad, i još kad bi se razvrstani otpad reciklirao na pravi način, a onaj otpad koji se ne može reciklirati spalio u spalionici koja usput proizvodi i električnu energiju, problemu s otpadom bili bi učas riješeni. A zašto se to onda ne radi?

Objavljeno

|

“Daleko od očiju, daleko od srca, znate kako se kaže. Ali ovaj je problem došao sasvim blizu očiju i ne možemo ga više ignorirati”, kaže gospodin Petar (68) dok u spremnik za plastični otpad ubacuje boce od mlijeka. “Za ove boce ne dobijem onu naknadu od 50 lipa pa njih bacam tu u spremnik. A ove boce od mineralne odnesem u trgovinu. Gledajte – 10 takvih boca i skupio sam dovoljno za kruh.”

Pitamo ga kad je počeo razvrstavati otpad, a on iskreno priznaje da mu je ta navika skroz nova.


“Tek nedavno, nažalost. Ali bolje ikad, nego nikad. Iskreno, potaknule su me moje unuke. Sudjelovale su i na onom školskom prosvjedu i puno mi govorile o tome. Stvarno smo zatrpali čitav svijet plastikom. O tome se sve više govori i na televiziji, na radiju… Ali i da se ne govori, to je nešto što sad možemo vidjeti i na vlastite oči. Ovo ljeto sam proveo par dana u Ždrelcu na otoku Pašmanu. Moja obitelj tamo ima kuću. U moru je puno plastike. Tko kaže da to ne vidi, slijep je!”

Za kraj gospodina Petra pitamo koliko će uopće njegovo razvrstavanje otpada imati učinka, odnosno što jedan čovjek tu može promijeniti?

“E vidite, u tome je problem. Svatko misli da sam ne može ništa. I onda 10 milijuna misli da sami ne mogu ništa. A ako vas je 10 milijuna – niste sami. Da svatko pridonese samo malo – evo samo ovoliko kao ja – stvari bi se bitno promijenile”, kaže Petar.

Doista, kad bi svatko krenuo od sebe i razvrstao svoj vlastiti otpad, i još kad bi se razvrstani otpad reciklirao na pravi način, a onaj otpad koji se ne može reciklirati spalio u spalionici koja usput proizvodi i električnu energiju, problemu s otpadom bili bi učas riješeni. A zašto se to onda ne radi? Ovo pitanje čini se posve suvišnim ako znamo da takva rješenja postoje i da su ih neki gradovi – da, čak i neki hrvatski gradovi! – uspješno primijenili. No što čekaju ostali? Ovako napisano na papiru sve to izgleda prilično jednostavno, no u praksi su stvari malo kompliciranije. Počevši od vlastite kante za smeće.

Tko za to ima mjesta?

“Karton i papir posebno. Plastika posebno. Biootpad posebno. Miješani komunalni otpad posebno. Pa to su četiri kante za smeće! Tko ima toliko prostora u stanu? Najbolje da čitav stan natrpam samo s kantama za smeće”, govori gospođa Marija (71) dok niz stubište tegli orgomnu vreću punu raznovrsnog smeća.

No gospođa Marija je u krivu. Količina smeća koju proizvede njezino kućanstvo ista je razvrstavao se taj otpad ili ne. Štoviše, razvrstan otpad će u stanu zauzimati manje mjesta. Dakle, problem nije u nedostatku mjesta, nego u nečemu mnogo teže rješivom. Problem je u nedostatku volje.

Testirali smo ovu teoriju: zauzima li razvrstavanje otpada doista više mjesta u vašoj kuhinji ili, naprotiv, štedi prostor?

foto: Silvija Novak

Zašto bismo se mi uzlud trudili?

No ako se i potrudimo i otpad razvrstamo, i dalje ostaje problem neuređenih zelenih otoka i kontejnera za otpad u kojima često ima najmanje onoga čega bi prema oznaci na kontejneru trebalo biti najviše. Zašto se onda uopće truditi razvrstavati, ako će sav otpad na kraju završiti na istom mjestu?

“Vidite, to je pogrešno razmišljanje”, kaže gospodin Petar. “Samo zato što netko drugi ne obavlja svoj dio zadatka kako bi trebalo, ne znači da smo i mi ostali amnestirani od odgovornog ponašanja. Osim toga, i gradovi će početi tretirati otpad kako treba. Ako neće sami od sebe shvatiti da to tako treba, prisilit će ih Europska unija ogromnom globama. Ljudi neke stvari ipak najbolje razumiju kad ih se opali po džepu. Dok se mi, stanovnici, naviknemo na razdvajanje, i gradovi će početi taj odvojeni otpad odvoziti točno tamo kamo bi trebalo. Iako ovo sad djeluje katastrofalno, mislim da će nakon prve dvije ili tri kazne koje plate, gradovi doći k sebi prije od građana kojima je tlaka malo se pomučiti i razvrstati otpad. Lakše je sve natrpati u jednu vreću, a za okoliš koga briga!”

Petar je u pravu. Ako ne zbog ekološke svijesti, gradovi bi mogli ozbiljnije pristupiti odvajanju otpada kad im zaprijete kazne. Neki su već krenuli i svima daju dobar primjer. Na primjer, otok Krk.

Što s glomaznim otpadom?

“Ja ne zovem ove razne ekipe koje se oglašavaju po stupovima i banderama. Zašto? Pa zato što mislim da oni iz neke stare vešmašine uzmu dio koji mogu prodati, a ostalo bace u neku šumu, na Sljeme ili tako negdje. Čisto sumnjam da stvari koje ne mogu iskoristiti nose na Jakuševac i onda tamo plaćaju njihovo skladištenje. Ja pozovem Čistoću da odvezu komad namještaja ili bijele tehnike koji više ne trebam ili sâm utovarim u auto i odvezem u reciklažno dvorište”, kaže gospođa Vesna (48).

“Ali više mi se sviđao onaj sistem kad smo unaprijed znali datum kad će se odvoziti glomazni otpad, nego ovo sad kad ti sam moraš zvati ekipu. Ljudima se ne da zvati, pa onda glomazni otpad ostavljaju kod običnih kontejnera i sve je zatrpano. Te komade namještaja radnici Čistoće ne mogu ubaciti u kamion i onda to tako stoji i stoji. Kiša natapa stari namještaj, skupljaju se štakori, užas.”

Spominjemo reciklažna dvorišta, no gospođa Vesna sasvim opravdano upozorava da za odvoz glomaznog otpada u jedno takvo dvorište treba neki prijevoz, malo veći auto ili kamion, a to također košta. “Ja nemam auto. A ako nekoga zamolim da preveze moju staru vešmašinu u reciklažno dvorište, onad to moram platiti. 50 kuna ovdje, 50 kuna ondje… Novac curi. Radije onda zovem Čistoću – koju ionako plaćam – pa oni odvezu sav otpad.”

No osim što služe za odlaganje otpada, reciklažna dvorišta sve su češće i mjesta na koja se odlazi neke stvari uzeti. U reciklažnom dvorištu u Zagorskoj ulici susrećemo Marka (55). On nije ništa donio, nego je neke stvari došao – uzeti. “Pogledajte ove keramičke pločice. Potpuno su nove. Netko je obnavljao kupaonicu i kupio previše, pa višak bacio. A ja imam jedan mali zid u kuhinji za koji mi trebaju taman takve pločice”, govori Marko sretan zbog današnjeg ulova.

“Ma ta kultura bacanja stvari koje su još dobre svima će nam doći glave. Pa više nitko ništa ne popravlja, sve se baca. Ovdje sam našao skroz upotrebljive stvari. Šteta je tako se odnositi i prema stvarima i prema novcu i prema Zemlji.”

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP