Prati nas

Mozaik

Tri do četiri slova

Mia i Luka su u Hrvatskoj najpopularnija imena za djecu. Donosimo Top 50

Prema podacima Ministarstva uprave, najčešće žensko ime dano novorođenčetu u 2018. godini bilo je Mia. Ponijela ga je čak 791 djevojčica. Od muških imena najpopularnije je Luka. Naime, 1.158 dječaka nazvano je tim imenom lani.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Kada svekrva smije vidjeti bebu?
foto: rawpixel/Unsplash

Ime „Si“ koje je pjevač Boris Novković nadjenuo kćeri, izazvalo je brojne rasprave o neobičnim imenima koja se u posljednje vrijeme daju djecu. Dok iza nekih izbora stoje cijele filozofije i životne priče, drugi posežu za imenima iz animiranih filmova ili sapunica.

Za neke roditelje, a i bake i djedove, odabir imena prava je muka, a neki gotovo cijeli život znaju kako će nazvati potomke. Ipak, čini se da klasična muška imena ne izlaze iz mode, dok je kod ženskih jako primjetan trend skraćivanja i odabira što kraćih imena. Donosimo vam popis 50 najčešćih za djevojčice i dječake.


Prema podacima Ministarstva uprave, najčešće žensko ime dano novorođenčetu u 2018. godini bilo je Mia. Ponijela ga je čak 791 djevojčica. Od muških imena najpopularnije je Luka. Naime, 1.158 dječaka nazvano je tim imenom lani.

Top 50 ženskih imena u 2018. godini

Mia, Sara, Lucija, Ema, Ana, Nika, Petra, Marta, Lana, Rita, Elena, Iva, Lea, Eva, Lara, Marija, Dora, Laura, Klara, Mila, Leona, Tena, Ena, Hana, Franka, Lena, Karla, Katja, Maša, Lorena, Magdalena, Katarina, Tia, Tara, Helena, Vita, Sofia, Nora, Tea, Nikol, Nina, Una, Ella, Ela, Bruna, Matea, Paula, Doris, Gabriela, Jana.

Top 50 muških imena u 2018

Luka, David, Ivan, Jakov, Petar, Filip, Marko, Matej, Mihael, Mateo, leon, Josip, Karlo, Ivano, Fran, Noa, Roko, Borna, Jan, Niko, Gabriel, Ante, Lovro, Toma, Lukas, Vito, Nikola, Teo, Leo, Dominik, Marin, Patrik, Šimun, Tin, Toni, Matija, Antonio, Emanuel, Bruno, Andrej, Viktor, Erik, Adrian, Noel, Rafael, Duje, Gabrijel, Lovre, Martin, Dino.

.

Mozaik

Poricanje pandemije način je na koji se psihički slabiji suočavaju s opasnošću

Ne treba zaboraviti da se ljudi često okružuju s istomišljenicima te da su skloni prihvaćati samo one dokaze i argumente koji potvrđuju njihovo vjerovanje. No to ne znači da im se ne može pomoći.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

U proteklih šest mjeseci informacije o koronavirusu sve su preciznije i dostupnije, no ipak čini se da imamo sve više ljudi koji tvrde kako je riječ o prevari. Od popularnih televizijskih voditelja pa do organizatora navodnog Festivala slobode na glavnom zagrebačkom trgu, svi misle kako su protuepidemijske mjere pretjerane.

U općoj eksploziji neracionalnog čujemo i pobunu protiv cijepljenja, iako cjepivo protiv COVID-a nije ni dostupno, a kamoli obavezno. Ili protiv lockdowna za kojeg vladajući političari već mjesecima tvrde da ga neće proglasiti. Poricanje opasnosti zajednički je nazivnik svih ovih pojava, a psiholozi su već davno objasnili kako i zašto do njega dolazi.


Poricanje kao mehanizam obrane nije uvijek loš izbor, piše CNN. Kratkoročno, on osobi daje vrijeme za prilagodbu. No kada ono postane trajna “psihološka štaka” i pri tome ugrožava druge, riječ je o opasnosti.

Eve i Mark Whitmore, psiholozi s više od 30 godina radnog iskustva, objasnili su kako je poricanje način na koji se neki ljudi suočavaju sa stvarnošću i brane od tjeskobe.

“U periodima s puno tjeskobe i ugroza, ljudi razviju strategije kako bi se zaštitili, kako bi se osjećali sigurno. Najlakše je poreći postojanje izvora ugroze. U tom slučaju jednostavno kažu da je epidemija prevara i da ne postoji”, izjavio je Mark Whitmore.

Pri tome ne treba miješati poricanje sa racionalizacijom koja je način na koji ljudi umanjuju izvor ugroze. Kada, primjerice, kažu daje COVID-19 samo gripa, oni priznaju da COVID-19 postoji, ali ga umanjuju i kažu da nije tako opasan kako se u javnosti tvrdi. I poricanje i racionalizacija su znak loše prilagodbe na novu situaciju.

Ove reakcije su, kaže Mark Whitmore, povezane s osjećajem vladanja situacijom. Kada je pandemija objavljena, bilo je malo informacija. S njenim napredovanjem sve više znamo kako se zaštiti i imamo sve više osjećaja kontrole. No na početku su informacije bile oskudne i kontradiktorne što je izazvalo stres i tjeskobu kod dijela ljudi koji su morali iznaći način da se nose sa situacijom s kakvom se ranije nisu nikada sreli i koja je značajno izmijenila njihov život. Neki su stvorili mitove i teorije o pandemiji, drugi su potražili informacije koje će potvrditi njihovo stajalište da velike opasnosti zapravo i nema.

Psiholozi pak korijen ovakvom ponašanju vide u djetinjstvu. “U dobi od 6 ili 7 godina dijete već može razlikovati fikciju od stvarnosti, no u našoj kulturi potiče ih se da vjeruju u nestvarno, bilo da se radi o Djedu Božićnjaku ili drugim stvarima. Kada ljudi odrastu u okruženju koje im nudi neutemeljena vjerovanja, vjerojatnije je da će vjerovati u razne dezinformacije i teorije urote”, kaže psihologinja Eve Whitmore.

Uz to, ne treba zaboraviti da se ljudi često okružuju s istomišljenicima te da su skloni prihvaćati samo one dokaze i argumente koji potvrđuju njihovo vjerovanje. No to ne znači da im se ne može pomoći.

“Ljudima treba pomoći da prime i drugačiju informaciju. Treba ih natjerati da se suoče s njom i to treba činiti u fazama. Kada se radi o prijateljima ili članovima obitelji, valja početi s informacijama koje neće doživjeti kao napad ili ugrožavanje. Kada počnu prihvaćati, u fazama treba pojačati dostavu realističnih informacija sve dok ih ne prihvate i steknu jači osjećaj kontrole”, savjetuje Mark Whitmore.

“Također, možete pokazati vlastitim primjerom. Neka vas vide da nosite masku, perete ruke i održavate fizičku distancu. Neka vas vide da pratite pravila koja su donijele zdravstvene vlasti”, zaključuje Eve Whitmore.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP