Zašto u današnjem svijetu ima više baki i djedova nego unučadi?

Prema UN-u, prvi put u povijesti čovječanstva na svijetu ima više staraca nego djece, piše BBC. Brojke pokazuju da je na kraju 2018. godine broj ljudi starijih od 65 godina nadmašio broj djece mlađe od 5 godina. Na planeti danas živi oko 705 milijuna ljudi starijih od 65 godina, dok je djece u dobi do četiri godine nešto manje, oko 680 milijuna.

Širenje jaza

Trenutni trendovi ukazuju na rastući disparitet između najstarijeg i najmlađeg segmenta populacije pa se očekuje da će do 2050. godine populacija staraca dvostruko nadmašivati onu od djece. Ovaj rastući jaz predstavlja trend na koji demografi upozoravaju već desetljećima: u većini zemalja danas živimo duže i ne rađamo dovoljno djece. Ali kako će se ovo odraziti na vas? Da li možda već utječe?

Nema dovoljno “dolazaka”

Christopher Murray, direktor Instituta za zdravstvenu metriku na Sveučilištu u Washingtonu, izjavio je sljedeće: “Imati ćemo velik broj starijih od 65 i jako malo djece a to čini održavanje globalnog društva vrlo problematičnim.”

Murray je i autor rada iz 2018. u kojem ističe da gotovo polovica zemalja na svijetu pati od pada nataliteta – dakle nemaju dovoljan broj novorođenih kako bi održavale veličinu populacije “Zamislite dubinu društvenih i ekonomskih posljedica činjenice da društvo danas ima više djedova i baka nego unučica i unuka”, dodje Murray.

Prema svjetskoj banci, 1960. godine je svjetska stopa fertiliteta iznosila skoro petero djece po ženi. Skoro 60 godina kasnije, stopa fertiliteta se prepolovila na samo 2,4. Istovremeno, društveni i ekonomski napredak omogućio je dulji život. U 1960. godini prosječna životna dob znosila je malo iznad 52 godine; u 2017. godini očekivana životna dob dosegnula je 72 godine. To znači da svi živimo dulje i trošimo sve više resursa kako starimo, a to povećava pritisak na mirovinske i zdravstvene sustave država.

Starenje populacije

Problem starenja populacija najizraženiji je u razvijenim zemljama. U njima postoji niska stopa nataliteta zbog spleta razloga koji imaju veze sa standardom društva – a to su niže stope dječje smrtnosti, jednostavan pristup kontracepciji te skupoća podizanja djeteta. U tim državama, žene često dobijaju djecu kasnije te imaju manje djece. Viši životni standard u nekoj zemlji podrazumijeva i dulji životni vijek. Najbolji primjer je Japan gdje je očekivana životna dob 84 godine (najviša u svijetu), a osobe starije od 65 godina predstavljaju čak 27% populacije – također najviše u svijetu.

A udio populacije mlađe od 5 godina? Oko 3,85%, prema podacima UN-a. Ovaj dvostruki problem brine japanske vlasti već desetljećima. Vlada je stoga prošle godine najavila podizanje dobi za umirovljenje sa 65 na 70 godina. Ako se uvede takva praksa, japanski radnici odlaziti će u mirovinu najkasnije na svijetu.

Neuravnotežena populacija predstavlja prijetnju i zemljama u razvoju. Kina ima puno niži udio populacije 65+ u odnosu na Japan (samo 10,6% populacije), ali zahvaljujući striktnom planiranju potomstva koje se provodi od 70-ih godina, druga najveća ekonomija na svijetu ima sličnu stopu fertiliteta kao i Japan – samo 1,6 djece po ženi. Djeca mlađa od 5 godina u Kini čine manje od 6% ukupne populacije.

Broj djece nasuprot kvaliteti života

Afričke zemlje su najbolji primjer visoke stope rađanja: one su na vrhu svjetske ljestvice fertiliteta. Npr. Niger je „najplodnija zemlja na svijetu“ sa prosječno 7,2 rođenja po ženi u 2017. Ipak, iste te nacije imaju visok stupanj dječjeg mortaliteta – Niger ima stopu smrtnosti od 85 djece na 1.000 rođenja, jednu od najvećih na svijetu.

Stopa obnove populacije

Za obnovu populacije, 2,1 je magičan broj. To je stopa fertiliteta na kojoj se prema demografima populacije mogu same obnavljati. Međutim, najnoviji podaci UN-a pokazuju da tek 113 zemalja u svijetu ima dovoljnu stopu fertiliteta za to. Istraživači također ističu da zemlje s većom stopom smrtnosti djece i nižom očekivanom životnom dobi trebaju stopu fertiliteta od 2,3. A to je kriterij kojemu udovoljava tek 99 zemalja.

Zbog opadanja broja rođenih, mnoge će se zemlje vjerojatno suočiti sa značajnim padom populacije uprkos globalnom povećanju popuacije – očekuje se da će ljudska populacija dosegnuti 8 milijardi do 2024. godine. Jedan od najekstremnijih slučajeva je Rusija: stopa fertiliteta od 1,75 djece po ženi rezultirati će oštrim padom ruske popuacije u sljedećih nekoliko desetljeća. Prema kalkulacijama UN-a ruska populacija će s trenutnih 143 milijuna pasti na 132 milijuna u 2050. godini.

Ekonomske posljedice

Smanjujuće i stareće populacije imaju sve manji postotak radno aktivnih ljudi, a to može dovesti do pada u ekonomskoj produktivnosti i gospodarstvu. Prošlog studenog MMF je upozorio da bi se, zahvaljujući starenju populacije, gospodarstvo Japana moglo smanjiti za barem 25% u sljedećih 40 godina.

“Demografija utječe na sve aspekte naših života – samo bacite pogled kroz prozor i promotrite ljude na ulicama, kuće, promet, potrošnju. Svi su oni određeni demografijom”, izjavio je za BBC George Leeson, direktor Oksfordškog instituta za starenje populacija. Hoće li nam tehnologija pomoći da ublažimo učinke starenja populacija?

Politika i politike

Postoji konsenzus da bi vlade trebale djelovati kako bi deaktivirale ovu “tempiranu bombu starenja društva”. I one to rade. Kina je revidirala svoju “politiku jednog djeteta” u 2015., a u 2018. je dala naznačiti da će do kraja sljedeće godine u potpunosti okončati restrikcije po pitanju rađanja djece. Uklanjanje ovih restrikcija nije se, doduše, pokazalo učinkovitim: Kina je 2018. imala 15,2 milijuna rođenja i time je zabilježila najslabiju godinu po pitanju nataliteta u zadnjih 60 godina.

Kineski akademici pripisali su ovaj pad tome što se dogodio pad populacije žena u reproduktivnoj dobi, a obitelji odgađaju planiranje djece iz finanancijskih razloga, pogotovo u obiteljima s obrazovanijim ženama koje nisu sklone tradicionalnoj ulozi majke i kućanice.

Stariji i jači

Stručnjaci za populaciju upozoravaju da politike koje promiču zdravlje starije populacije moraju odigrati ključnu ulogu u prevladavanju učinaka starenja. Argumentacija je sljedeća: zdraviji pojedinci mogu raditi duže i s više energije, a to bi moglo smanjiti troškove zdravstvene njege i sistema.

Nešto što se često previđa je diverzifikacija radne snage, posebno po pitanju spola: podaci iz međunarodne organizacije rada (ILO) pokazuju da je globalna stopa participacije u globalnom tržištu rada za žene značajno niža od one za muškarce. Radna populacija s više žena također predstavlja snažno sredstvo borbe protiv siromaštva

“Gospodarstva s većom stopom sudjelovanja žena u radnoj snazi brže rastu. Više žena na poslu podrazmijeva veću otpornost gospodarstva na šokove kao i sredstvo borbe protiv siromaštva”, izjavio je Ekkehard Ernst, ekonomist u ILO-u. Sigurno je jedino da sat i dalje otkucava.